I opet joj se vracam...

"Poželjela sam da je nebo topli pokrivač koji bi ušuškao jednu malu i slabu Selmu, nije ona za bure i oluje, za prostranstva, za snažne talase, ni vjetrove, samo jedan jači val je može razbiti, snažniji vjetar odnijeti... A nikog nije bilo da me prigrli, zaštiti, ujedini, ničega da me ushiti, pouči, ohrabri."

"Pa sam podigla glavu i gledala vedro ravnodušno nebo iznad Bistrika. Nije mi djelovalo nimalo zaštitnički kao neki svod bogomolje, ni kao nagovještaj slućenog i željenog raja. Bilo je to bezgranično prostranstvo kome ja nisam značila ama baš ništa. Pa sam bezglasno šaputala: Hoće li me iko zadržati, zaustaviti moje stranputice kad me to raščlanjuje, razjedinjuje u dvije Selme koje ni po čemu nisu slične..."


E moja Nuro...

Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života. Dave se i osporavaju, neprestano.

Derviš i smrt
Mesa Selimovic

ŽIVOT IZMEDJU KORICA

Čitajući knjige nećeš usavršiti vještinu
Čitajući knjige nećeš usavršiti vještinu življenja.
Život je neobuhvatno protjecanje: opire se svakom određenju.
Čitajući knjige nećeš doprijeti do istine.
Sve što je napisano, izmišljeno je – stvarnost se ne pokorava riječima.
Čitajući knjige nećeš postati ni sretniji ni bolji – ali knjige moraš čitati da bi to shvatio. (Miro Gavran)


Čovjek kad razumije shvaća, za njega je život igra.
Samo treba nauciti i shvatiti pravila igre.
Samo treba nauciti i shvatiti pravila igre, koje postoje u svim porama zivota.
Sretno svima koji su znali da ima vise, da moze vise i koji se usude da to i ostvare.



"VOLI ONOG KO TE VOLI MAKAR BIO KAMEN GOLI"





Ne možeš sve znati, ali možeš uvijek znati više nego što trenutno znaš.
A to je više nego ‘sve znati’.

"Unidjem u kolibu, vatru sijeda potpalila, uzdila lampu, kahvu nam ispekla i razlila. Vatra pucketa, kahva mirise, mirise cigara, mirise zemlja, mirise bilje, mirise planina, mirise varenika i vruca pogaca. Pa kad sve pozavrsavam, na onaj dusek rahat legnem s nadom i vjerom da cu se i sutra probudit. I znas sta cu ti rec. Kom taki zivot nije pobjeda, nije ni zasluzio zivit. Gori je od hajvana."

ZUKO

Evo ti ruka, prijatelju!
Ustani pa makar ja pala!
Evo ti poslednje pare iz mog dzepa!
Kupi i ne pricaj nikom da sam ti dala!
Ne pitaj me hocu li pomoci, samo mi ispricaj sta te muci!
Saslusacu te, zato sam tu, da zajedno stanemo na kraj tvojoj muci!
Hoću li sutra biti tu za tebe?
Ne znam i nemoj me pitati!
Ako budem ziva, ako budem zdrava, poletecu i uz tebe stati!
Pitas me kako da mi zahvalis..ne zahvaljuj i ne pitaj vise!
Ne trazim zahvalnost ni protivuslugu!
Trazim samo da vices na mene, kad posustanem i kad ne zelim dalje!
Zelim da me guras, kad mi olovne noge ostanu bez snage!
I lupi mi samar.. onaj najjaci, kad pocnem da kukam nad zivotom i kad pocnem da zalim sebe!
Pokazi mi prstom ono sto imam, pokazi mi one koji to nemaju!
Ne trazim nista, samo me podseti da disem i podseti me da ima i onih, koji ne disu vise!

Marija Mihajlović Davidović

Moja Bosna i tvoja Bosna


Ti imaš svoju Bosnu, a ja imam svoju. Tvoja Bosna je zemlja politike i njenih kantona, kojih nema, a moja Bosna je prirodna Bosna u svoj svojoj ljepoti.


Ti sanjaš svoju Bosnu s podjelama i sukobima, ja ne prestah sanjati svoju Bosnu satkanu od snova i nada. Tvoja Bosna je zapetljani politički čvor koji englez treba riješiti. Moja Bosna je spoj humaka, planina, čarobnih dolina, usijanog kamena i žubora potoka, u kojoj i englez i svi drugi mogu uživati kada dođu u moju Bosnu.


Tvoja Bosna je vječiti sukob, a moja Bosna je krilata molitva što zorom lebdi s minareta i razliježe se spokojnim dolinama u kojima se stapa sa zvonjavom crkvenih zvona i žubora potoka.


Ti se ne prestaješ pitati, tko si ti, i što si ti, o zemljo Bosno. A ja znam, ti si ja, o zemljo Bosno. Ti si moj vid i moje srce. Ti si moj razum, moja mašta, i moji snovi. Ti si moja glad, i žeđ. Ti si moj bol, i moja radost. Ti si moj san, i moja java. Ti si, o zemljo Bosno, ljepota u mojim očima, čežnja u mom srcu, vječnost u mom duhu. Ti si, ja, o zemljo Bosno. I da nije tebe, ni mene nebi bilo. A da nije sinova tvojih, ni tebe nebi bilo.

Enes Kišević

Morate razumjeti. Ja nisam posebna. Ja sam tek jedna obična djevojka visoka metar pedeset osam i prosječna po svemu.

No imam jednu tajnu. Možete izgraditi zidove sve do neba, ali ja ću pronaći način da ih preletim. Možete me sa sto tisuća ruku pokušati prikovati na tlo, no nekako ću se uspjeti oduprijeti. Mnogo nas je takvih, više nego što mislite. Ljudi koji odbijaju prestati vjerovati. Ljudi koji se odbijaju spustiti na zemlju. Ljudi koji vole u svijetu bez zidova, ljudi koji vole usprkos mržnji i odbijanju, koji se nadaju unatoč tome što nade baš i nema, i koji su u tome neustrašivi.

Volim te. Zapamti. Ne mogu mi to oduzeti.

Amor deliria nervosa

Kada imate posla sa ljudima,vodite računa o tome da oni nisu bića logike,već bića emocija.