mom mužu...

HVALA TI...
Hvala ti što se budiš sa mnom.
I dane mi poklanjaš svoje.
Što svaki trenutak smisao ima.
Dok uz svoje osjećam i srce tvoje.


HVALA TI...
Hvala ti što koračaš sa mnom.
I kada hodati napor traži.
Što imam tebe i kad mi je teško.
Jer tada svaki teret je lakši.


HVALA TI...
Hvala ti što praštaš meni.
Kada za praštanje hrabrosti treba.
Što srce tvoje ljubi baš moje.
HVALA TI NAJDRAŽI DARU S NEBA!!!





i na kraju... HVALA TI zbog osjećaja koji imam kada sam s tobom

"... A sad me pusti da skupim svoju snagu, da saberem svoje misli u jednu žižu, da pomislim svom silinom na užas zemaljskog življenja, na nesavršenstvo sveta, na miljarde života što se razdiru, na zveri što se međusobno kolju, na zmiju koja peči lane što preživa u hladu, na vukove koji razdiru jagnjad, na bogomoljke što ubijaju svoje mužjake, na pčele što umiru posle uboda, na bol majki koje nas rađaju, na slepe mačiće što ih deca bacaju u reku, na užas riba u utrobi ulješure, na užas ulješure kad se nasuče na obalu, na tugu slona koji mre od starosti, na kratkotrajnu radost leptira, na varljivu lepotu cveta, na kratkotrajnu varku ljubavnog zagrljaja, na užas prolivenog semena, na nemoć ostarelog tigra, na trulež zuba u ustima, na miljatde mrtvog lišća što se taloži u šumama, na strah tek izleglog ptića koje majka istiskuje iz gnezda, na paklene muke gliste koja se prži na suncu kao na živoj vatri, na bol ljubavnog rastanka, na užas gubavaca, na strašnu metamorfozu ženskih sisa, na rane, na bol slepaca..."

Danilo Kiš

Vesna Parun

Zlato

Ako je život rijeka što teče,
ljubav je zlato nataloženo.
Ona ga u svom koritu njiše
A zlato raste. I što ga dalje
U sebi nosi sve zlatnija je.

Ja već prevalih tri nizine
Daleko za mnom izvor šumi,
a ušće ne znam gdje se krije.
A kad gledam na svoje dno
u šljunku sija zlato čisto.
I od visokog klasja ljeta
zlato je moje raskošnije.

[Edited by zara on 16-11-2007 at 22:47 GMT]

Tiho, o tiho govori mi jesen


Tiho, o tiho govori mi jesen:

Šuštanjem lišća i šapatom kiše.

Al zima srcu govori još tiše.

I kada sniježi, a spušta se tama,

U pahuljama tišina je sama.


Dobriša Cesarić

[Edited by zara on 19-11-2007 at 00:44 GMT]

Adrijen

Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
Grudva snijega
koju si bacio na mene
u Šamoniju
prošle zime
sačuvala sam je
Eno je na kaminu
pokraj svadbenog vijenca
moje pokojne majke
koju je ubio
moj pokojni otac
što je giljotiniran
jednog tužnog zimskog jutra
ili proljetnjeg ...
Griješila sam priznajem
znala sam ostati
duge godine
ne vraćajući se
kući
Ali nikada ti nisam rekla
da je to zato što sam bila u zatvoru
griješila sam priznajem
često sam tukla psa
ali sam te voljela

Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
I Vrbova grana
tvoj mali foksterijer
koji je crk´o prošle nedelje
sačuvala sam ga!
Eno ga u frižideru
i ponekad kad otvorim vrata
da uzmem pivo
ugledam jadnu životinju
i to me strašno rastuži!
A ipak to sam ja uradila
jedne večeri da skratim vrijeme
dok sam te čekala ...
Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
Sa vrha kule Sen-Žak
bacila sam se
prekjuče
zbog tebe sam se
ubila
Juče su me zakopali
u jedno divno groblje
i mislila sam na tebe
i večeras sam se vratila
u sobu
po kojoj si se šetao go
u vreme dok sam još bila živa
i čekala te

Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
U redu griješila sam
duge godine nisam se vraćala kući
ali sam ti uvijek krila
da je to zato što sam bila u zatvoru!
Griješila sam priznajem
često sam tukla psa
ali sam te volela!

Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!


Zak Prever

Slap

Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?



Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.



Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

Dobriša Cesarić

NIJEDNO VRIJEME NIJE MOJE

Drugi su jos daleko, ime ce im biti slavno
Stigao sam prije sviju, al’ je bilo prerano.
Drugi su preda mnom, pustam ih jer mi je jasno
Stigao sam posle sviju, al’ je bilo prekasno.
Nijedno vrijeme nije moje, ja visim kao drveni lutak
Kazaljke nece da se spoje, pogrijesim uvijek za trenutak.
Napokon ce svi uz mene, sve mrtvo i sve zivo
Stigli smo u pravom casu
al’ je vrijeme bilo krivo.

Arsen Dedić

TAKO PUTUJU ZVEZDE

Tako putuju zvezde
neshvaćene i uvek iste!
I dok se mi batrgamo u lancima svojim,
ti sve udaljenija blistaš.

Tvoj život je samo svetlost!
Ako iz mojih tmina
pružim prema tebi čežnjive ruke,
ti se smešiš al´ ti me ne razumeš.
H. Hesse

Enes Kišević - Sunce, vjetar i ti

Napisat cu ti pjesmu
U kojoj ce biti
Sunce, vjetar i ti.

Vrijeme ce mirisati pred kisu.
Zito ce snivati Van Goga.
Poljem ce svirati rijeka
Iz roga zelenoga.

Odjenut cu te u haljine tanke
Tek tijelo da ti se sluti.
U jednom ce stihu lipa
Svu pjesmu zapuhnuti.

Hodit ces sva izvan sebe
Od uzvisene neke slobode,
Nedjeljiva od svega sto vidis:
Od zraka, od zemlje, od vode.

Jablani dizat ce glave.
Ruzama dah ce stati.
Za vitkom pojavom tvojom
Sve ce se okretati.

I sume, i brda, i ljudi,
I suncokreti daleki zuti.
Ucinit cu da cijeli se svijet
Oko tvog lika zavrti.

I u tom, svemira verglu,
Gdje prste u prostor boje,
Ti ocima sibat ces pejzaz
Svjesna ljepote svoje.

Vjetar odoljet nece,
Za kosu ce te scepat.
Ti ovlas ces ustrgnut klas
I kosu u rep ces vezat.

"Moja si", siktat ce vjetar
Za vratom studeni zubi.
Dobacit cu ti maramu kradom
Da vrat zastitis dugi.

"Ne bjezi", bjesnit ce vjetar,
"Neces se oteti lako!"
I zaskocit cete pod suknju -
Pűt bijela bljesnut ce zrakom.

Ti zgrabit ces vjetar za gusu
I koljenima ga stiskati glatkim
Sve dok trzaji vjetra
Ne postanu posve mlaki.

A zatim cu, tiho, u pjesmi,
Otskrinuti oblake lake,
I ti ces prosuti kose
U zlatne suncane zrake.

Tisuce svjetlosnih strijela
Kroz srce ce ti sinut.
Od noznog palca do cela
Nevidljiva vatra ce liznut.

Osjetit ces u svakoj pori
Svjetla svilene lasi,
Vrh tvojih stidljivih dojki
Dvije maline divlje ce rasti.

Osjetit ces pod caskom pupka
Sve ukrug slatku toplinu,
I kao kad dijete kamencic
Baci u vodu mirnu;

Krug za krugom topline
Krv ce siriti vrela -
Sve dok ne dodirnes sebe
Izvan granica tijela.

Kratak nacrt voljenja
Volim da imam kintu
Da bih bio bezbrižan
Volim da plivam
I govorim s vodom
Volim pesak i munje
Da se sklupčavam
Dok hodam obalom
U vijugavo srce
Pevajuće školjke
Dok pada kiša
Da se širim u zagrljaj
Neopisivo volim
More
Volim
Kada napušen vozim
Škripući bicikl
Kada mi svest odluta
Među svetlima semafora
Kroz predele
Zelenog vazduha
Mada mi to sada
Pomalo i zasmeta
Zbog godina
Volim
Da se meškoljim
Pred spavanje
I ujutru češkanje leđa
Ne ja tebe nego ti mene
Pa valjda smo se dogovorili
Da ti si uvek prva
A posle nastupam ja
Erotska masaža tabana
Spremanje doručka
Šoljica kafe na rubu
Kreveta
Volim i mačku mjaučku
Dok nam se
Umiljava

Dejan Chancharevic´