***
Pucala je zora kao kora
Noc se s mukom podavala danu
Grlio sam smrznutu Svetlanu
Povis Save, na Kalemegdanu...
***
A sa vrha Nebojsine kule
Drozd je pesmom dozivo´ grlicu
Ja nabrekoh ko topovsko djule
Sva mi dugmad popuca na shl.cu
***
A Svetlanu suncem obasjanu
Od muke su spopanuli zmarci
Pa mi nezno saptala na uvo
"Mace moje, jedu mi se cvarci...
***
Posle su nas nasli milicajci
Od idile osta samo slika
U stanici ostase podaci
Jedne kurve i jednog pesnika...

;hanka  

LIJEPO NAS JE VIDJETI ZAJEDNO

Sve mi je danas lijepo.
P o s v e c e n o.
Svijet se blista
Ko san pred ocima.

Ja ne hodim,
Ja uz tebe lebdim.
Vise pameti
Cvijet od mene ima.


Enes Kišević

ŽENSKI RAZGOVORI

Muškarce prati sreća


Moje mišljenje : ako ikako možeš - nemoj da se rodiš žensko!
Jer, ako ti se to zalomi, spremi se na velike muke.

Mučila se moja majka - i ja se mučim, i sve žene koje poznajem, sve se muče.
Nema tu...
Ako te ne muči muž, sama se mučiš.
Muče te, evo ovako, karte, razne sumnje....
Verujte, kad bi to samo moglo, sutra bih se operisala, iako sam udata.

Pa neka dete ima dva oca.
Šta će mu majka?
Dozvolite, da završim....
Htela sam da kažem da je muški rod takav.
Sve mu pripada i sve mu polazi za rukom.

Imaju sreće Il´ ne znam šta je...
Znam jedan slučaj :
žena uhvatila muža u nekoj prevari,
u nečem, i šta će jadnica,
reši se na ono najgore...da ga unakazi,
da mu sipa sodu u oči.

I sačeka ga nekako, na nekom zgodnom mestu i prospe mu sodu.
Al´ to bila ova posleratna soda, mlada, nikakva, i čoveku ostanu oči,
i još mu nekako dođu krupnije i crnje - valjda ih isprala ona soda - prosto lepši nego što je bio.

To hoću da vam kažem - muškarac je kao stvoren da ga prati sreća.
A mi žene...i same vidite, da vam ne pričam.


DUŠAN RADOVIĆ

Madrigal

Šute šume i rijeke,
more bez vala sniva,
vjetar u spilji smiren otpočiva,
a tamna noć je puna
tišine, koju stvara bijela luna:
svu ljubavnu milinu
mi sakrismo u tminu:
nek ljubav naša večeras ne diše
nek se ne glasi,
nek su nijemi poljupci i moji uzdasi.


Italija
Torquato Tasso (1544 – 1595)

PISMO JEDNE ŽENE

Koračam bosa tvojim tragom
Priljubljujem usne uz tvoju praznu čašu
U tvom odijelu tražim odlutalu toplotu
Pogledom dotičem sve što si ti gledao
Ispisujem ti ime izgovaram ga tiho
Blagosiljem dane kad čuvaš svoje zdravlje
Ponavljam sve mazne riječi koje smo ikad rekli
Sjećam se zavjeta tvojih očiju
Tvoj se posljednji dodir još ne odvaja od mene
Sa svakim danom se suočavam umorna
srca tromih nogu
To što smo razdvojeni pola mi odnosi snage
A ostatak mi treba da bih te sačekala.


Kerolin Ris

Dok su budne - Konstantin Kavafi

Zaštitit pokušaj ih, pjesniče,
ma kako malo onog je što sačuvat se može.
Utvare velike ljubavi tvoje.
Stavi ih, poluzatajene, u stihove svoje.
Očuvat ih pokušaj, pjesniče,
noću il´ u svjetlu blistava podneva.

prijevod: Slobodan Blagojević

NE PITAJ ZASTO TE LJUBIM

Ne pitaj zasto te ljubim.
Pitaj zasto raste trava i zasto je nemirno more.
Pitaj od kud stize vjetar,
i bijelom ladjom snova tko krmani kad noc nad svijetom hladne prostre sjene.

Ne pitaj zasto te voli moje cudno srce.
Znas li odakle koralj na dnu mora?
Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti, ali ti zivis daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pecina, o koju se uzalud razbija moj zivot.

Ne pitaj zasto te ljubim.
Pristupi k meni.
Tuzno je moje srce!
Ti i mjesec:dva nedohvatna cvijeta, na visokoj planini zaborava.

Vesna Parun

DOM NA CESTI

Lezah u prasini kraj ceste.
Niti vidjeh lice njegovo, niti on vidjeh moje lice.
Zvijezde,sisle su,i zrak bijase plav.
Niti vidjeh njegove ruke, niti on vidje moje ruke.
Istok postade ko limun zelen.
Zbog ptice jedne,otvorih oci.
Tek tada doznah koga sam ljubila citav zivot.
Tada on dozna kome je grlio ruke uboge.
I uzeh zavezljaj i krenuh placuci u svoj dom.
A dom je moj prasina na cesti, kao i njegov dom.


Vesna Parun

Ne bira se ljubav



Ne bira se ljubav
kao ni smrt.

Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.

Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.
Niti se odupreti mozeš
niti preskočiti dan.

Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.

Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.

Pero Zubac

Ako misliš da je moje srce
Kao srce šarena leptira
S jednog cvijeta da na drugi lijeta
Ne imajuć nigdje živa mira, -

Ti se varaš jer me ne poznaješ;
ja sam vrsta nebeskog leptira,
koji tisuć raznije sokova
iz jednoga cvijeta probira.

Moja draga, moj mirisni cvijete!
Jedan miris moju ljubav blaži;
A taj miris u tvojoj je duši,
Leptir-Mirza drugoga ne traži.

(Safvet-beg Bašagić)