citat:

---

Walter did not know wrote:
Mustajbeg...Voli bih Ti ispricati jedno dvije price bez namjere da ulazim u rasprave jer ko sam ja da ulazim u tvoju dusu i tvoje zivotne drame.
Bilo je to ljeto 1992 godine na hirurgiji u Tuzli.Haos svaki dan,dolazi covjek yebe sve po spisku kaze "Ima li gdje Srba sad cu sve pobiti",covjeku zena poginula od granate a sin tesko ranjen na operacionom stolu.Izlazi moja majka iz operacione sale zena sagnula glavu sta ce,prilazi joj covjek zagrli je,odlazi do kancelarije uzima telefon i zove drugog sina i kaze mu "bice sve uredu sa bratom sad je "walterova" majka kraj njega.Covjek koji mu je spasio zivot bio je doktor Srbin iz Valjeva.Necu Ti pricati puno o mom ocu koji ostao siroce kada su njegovi odvedeni u Jasenovac.Samo cu Ti reci DA NIKADA ALI BAS NIKADA od njega nisam cuo bilo kakvu rijec mrznje prema bilo kome iako mi je uvjek bilo cudno zasto se nikada ne smije.
Sljedeca prica se desava 2012 godine,moji roditelji sada zive u Beogradu i jednu noc majka gleda dnevnik i na vijestima javljaju "bracni par iz Tuzle dozivio tesku saobracajnu nesrecu kod aerodroma",Zena oblaci mantil i sjeda na autobus i pravac u bolnicu "Dragisa Misovic".Zatice pretsravljene ljude bez ikoga svog.Pet dana ih je obilazila i nosila sve sto im treba a nikada ih u zivotu nije vidjela i bila sa njima sve dok nisu otisli za Tuzlu.
Kada je prije par godina umro moj komsija Mehmedalija koji Mi je i dao ime kada sam se rodio na posmrtnici je pisalo prezime moje porodice pod "ozaloscena rodbina" a njegov unuk me i dan danas zove "BRAT".
To su sve mali ljudi ali veliki u mom zivot i kad bolje razmislim veliki i za covjecanstvo,jer da nije bilo tih ljudi kroz istoriju ne bi bilo ni nas niti icega.

[Edited by Walter did not know on 22-02-2013 at 14:59 GMT]

[Edited by Walter did not know on 22-02-2013 at 14:59 GMT]

---

Fino, stvari koje bi trebale biti normalne za svakog normalnog chovjeka, nekima zvuche chudno i nevjerovatno. I to ce ostati tako u Bosni dok je svijeta i vijeka. Moramo se dokazivati jedni drugima.

Waltere, ne trebash i nemash se bolan kome ti dokazivati jesi li chovjek ili nisi, nisu svi vrijedni toga

[Edited by tuba on 22-02-2013 at 15:20 GMT]

citat:

---

Walter did not know wrote:
Mustajbeg...Voli bih Ti ispricati jedno dvije price bez namjere da ulazim u rasprave jer ko sam ja da ulazim u tvoju dusu i tvoje zivotne drame.
Bilo je to ljeto 1992 godine na hirurgiji u Tuzli.Haos svaki dan,dolazi covjek yebe sve po spisku kaze "Ima li gdje Srba sad cu sve pobiti",covjeku zena poginula od granate a sin tesko ranjen na operacionom stolu.Izlazi moja majka iz operacione sale zena sagnula glavu sta ce,prilazi joj covjek zagrli je,odlazi do kancelarije uzima telefon i zove drugog sina i kaze mu "bice sve uredu sa bratom sad je "walterova" majka kraj njega.Covjek koji mu je spasio zivot bio je doktor Srbin iz Valjeva.Necu Ti pricati puno o mom ocu koji ostao siroce kada su njegovi odvedeni u Jasenovac.Samo cu Ti reci DA NIKADA ALI BAS NIKADA od njega nisam cuo bilo kakvu rijec mrznje prema bilo kome iako mi je uvjek bilo cudno zasto se nikada ne smije.
Sljedeca prica se desava 2012 godine,moji roditelji sada zive u Beogradu i jednu noc majka gleda dnevnik i na vijestima javljaju "bracni par iz Tuzle dozivio tesku saobracajnu nesrecu kod aerodroma",Zena oblaci mantil i sjeda na autobus i pravac u bolnicu "Dragisa Misovic".Zatice pretsravljene ljude bez ikoga svog.Pet dana ih je obilazila i nosila sve sto im treba a nikada ih u zivotu nije vidjela i bila sa njima sve dok nisu otisli za Tuzlu.
Kada je prije par godina umro moj komsija Mehmedalija koji Mi je i dao ime kada sam se rodio na posmrtnici je pisalo prezime moje porodice pod "ozaloscena rodbina" a njegov unuk me i dan danas zove "BRAT".
To su sve mali ljudi ali veliki u mom zivot i kad bolje razmislim veliki i za covjecanstvo,jer da nije bilo tih ljudi kroz istoriju ne bi bilo ni nas niti icega.

[Edited by Walter did not know on 22-02-2013 at 14:59 GMT]

[Edited by Walter did not know on 22-02-2013 at 14:59 GMT]

---

citat:

---

mustajbeg wrote:


Ja nazalost nisam imao srecu sresti takvu ljudinu od covjeka,vjeruj nije bilo u Bratuncu,Srebrenici i Zepi takvih.Bicu kratak,takvi kao ti bice vise postovani od moje malenkosti,vise od mojih petokolonasa.
Nisam dosad ovdje izjavio,tebi sad govorim,ovaj Srbomrzac spasio je Srbina iz Prjedora u Njemackoj prije pet godina,spasio od ciste smrti!!!
a ima toga jos,no nebi sad prekid'o uzivanje pojedinih,kratkovidnih forumasa,onih koji u meni vide samo mrznju.
Nastavicemo...

---

u istinu, lijepo je citat ove vase tekstove,
iole vas poznavajuci, makar ovdje,
to se zove Bosna

P.S cudni su putevi Boziji i trnoviti oni isparvni

citat:

---

tuba wrote:



Da ti je ovo prvi post koji si na ovom forumu napis'o pa bi mozhda i rekli OK, al' posle stotine postova na kojima si se preserav'o, srao pa ponovo liz'o hehehehehehehehe.

Ti si jarane moj jedna obichna gnjida od chovjeka, ono nishta, nula!

---

citat:

---

camac wrote:
mani se ti @bracko ovih spletkarosa, koji ti prijete Nato snagama a istovremeno provociraju krijuci se iza mnozine.. da se i u pocetku cekalo na Nato snage da intervenisu, samo bi ovakvi danas i velicali njihovu intervenciju, a jos mnogi od onih kojima se rat desio u avliji, ne bi bili medju zivima.. priznao to neko ili ne, prvo ozbiljno djelovanje Nato snaga je bilo u korist Srba u BiH i u cilju njihovog spasavanja od totalnog poraza pred kojim su bili.. isto kao sto ironicno kazes da Bosnjaci iz okoline Banja Luke treba da zahvale Radovanu Karadzicu, sto im je omogucio da vide zapadne zemlje, Kanadu, Ameriku i Australiju, isto tako, ali sa pravom, se moze reci da Srbi trebaju biti zahvalni Aliji Izetbegovicu na potpisivanju Dejtona, jer je i on, zajedno sa ostalom dvojicom ucestvovao u sprijecavanju jos jedne golgote i migracije velikog broja stanovnistva, koja je bila na pomolu.. cinjenica je da se svi na neki nacin osjecaju kao pobjednici, a istovremeno su svi zayebani politickim igrama koja su se desavala i i dalje desavaju preko ledja svih naroda u BiH..
imperativ sviju, bi trebao biti okretanje prema ekonomskom progresu i da se, hajde da kazemo "takmice", ko ce svome narodu ili svim narodima u BiH, omoguciti bolje uslove za zivot.. na to bi se trebala fokusirati politicka usmjerenja svih onih koji su trenutno na vlasti..
konstantno zveckanje oruzjem i pozivanje na nove pohode, je po meni losa strategija, jer malo ko od njih je spreman da preuzme odgovornost na sebe, ukoliko bi u tom ratu doslo do poraza.. pogotovo ako se pamti, kako se brane ljudi (pod embargom na uvoz oruzja i napadnuti od strane jedne repektabilne vojne sile) koji brane nesto svoje.. a pamti se, jel de?

---

citat:

---

Walter did not know wrote:

Vjerujem Ti ali iskreno...Ono sto su Bosnjaci dozivjeli u podrinju je sramota covjecanstva a ne samo srpske politike devedesetih.
ALI, kazem ALI,nemoj da postanes bas Ti proizvod onih koji su i htjeli da ostane ovakva situacija u BiH.
Ja sam skoro svaki dan sa covjekom koji je bio dva mjeseca u srpskom logoru i danas zivi u RS.Takav Mi je posao da putujem sirom BiH i On je cesto samnom.Covjek Mi je vratio vjeru u ljude,pijemo kafe,igramo kladionicu,pricamo o zenama itd.Stalno spominje ljude koji su mu pomogli dok je bio u logoru a vjeruj da je BiH puna takvih pozitvnih ljudi...ON JE ZA MENE GROMADA OD COVJEKA nesto kao moj otac koji nije dopustio potone u mrznji iako je osta SAM bez igdje ikoga.

---

Ubijali trudnice, silovali djevojčice: ´Siminim četnicima´ ukupno 73 godine zatvora


Odjeljenje za ratne zločine Višeg suda osudilo je danas sedmoro pripadnika paravojne grupe "Simini četnici" na zatvorske kazne u trajanju od dvije do 20 godina, za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u selima zvorničke općine 1992. i 1993. godine.

Presuda je donesena za ratni zločin protiv civila u selima Skočić, Malešić, Klisa, Petkovci i Drinjača.

Sedmočlana grupa osuđena je na ukupno 73 godina zatvora, od čega Damir Bogdanović na zatvorsku kaznu u trajanju od dvije godine, Zoran Stojanović na 20, Tomislav Gavrić 10, Đorđe Šević 5, Zoran Alić 10, Zoran Đurđević 20 i Dragana Đekić na 5 godina.

U završnoj riječi zamjenik tužioca je naveo da je ta kazna tražena zato što su optuženi sudjelovali u ubistvu 28 civila - jedne osobe u Skočiću i 27 osoba na mjestu zvanom "Hamzići" u Šetićima "pri čemu su pokazali potpuno odsustvo ljudskosti"

Precizirana izmijenjena optužnica Tužilaštva od 25. decembra prošle godine tereti za ratne zločine protiv civila pripadnike paravojne postrojbe od oko 20 naoružanih ljudi kojom je zapovijeda Sima Bogdanović zvani "Sima četnik", koji je preminuo u pritvoru tokom suđenja.

U mjestu zvanom "Hamzići" oni su ubili trudnu ženu sa djetetom od dvije godine u naručju kao i da su "ubili sedmoro djece starih dvije, četiri, pet, sedam, deset i dvoje po 13 godina".

Oni su silovali prije ubojstva Zlatiju Ribić (13) kao i da su "dijete koje se nalazilo u redu za likvidaciju, a koje je tražilo svoju majku, odveli do jame, gađali nožem, pucali u njega i zatim ga bezdušno bacili na ubijena lica".

citat:

---

arnie wrote:
Ubijali trudnice, silovali djevojčice: ´Siminim četnicima´ ukupno 73 godine zatvora


Odjeljenje za ratne zločine Višeg suda osudilo je danas sedmoro pripadnika paravojne grupe "Simini četnici" na zatvorske kazne u trajanju od dvije do 20 godina, za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u selima zvorničke općine 1992. i 1993. godine.

Presuda je donesena za ratni zločin protiv civila u selima Skočić, Malešić, Klisa, Petkovci i Drinjača.

Sedmočlana grupa osuđena je na ukupno 73 godina zatvora, od čega Damir Bogdanović na zatvorsku kaznu u trajanju od dvije godine, Zoran Stojanović na 20, Tomislav Gavrić 10, Đorđe Šević 5, Zoran Alić 10, Zoran Đurđević 20 i Dragana Đekić na 5 godina.

U završnoj riječi zamjenik tužioca je naveo da je ta kazna tražena zato što su optuženi sudjelovali u ubistvu 28 civila - jedne osobe u Skočiću i 27 osoba na mjestu zvanom "Hamzići" u Šetićima "pri čemu su pokazali potpuno odsustvo ljudskosti"

Precizirana izmijenjena optužnica Tužilaštva od 25. decembra prošle godine tereti za ratne zločine protiv civila pripadnike paravojne postrojbe od oko 20 naoružanih ljudi kojom je zapovijeda Sima Bogdanović zvani "Sima četnik", koji je preminuo u pritvoru tokom suđenja.

U mjestu zvanom "Hamzići" oni su ubili trudnu ženu sa djetetom od dvije godine u naručju kao i da su "ubili sedmoro djece starih dvije, četiri, pet, sedam, deset i dvoje po 13 godina".

Oni su silovali prije ubojstva Zlatiju Ribić (13) kao i da su "dijete koje se nalazilo u redu za likvidaciju, a koje je tražilo svoju majku, odveli do jame, gađali nožem, pucali u njega i zatim ga bezdušno bacili na ubijena lica".

---