Silovali 13-ogodišnju djevojčicu prije nego su je ubili... Samo zamisli taj mentalni sklop. Taj, i mentalni sklop onih koji u činjenici da je Aušvic stvoren na genocidu i progonu, te zločinima neshvatljivim normalnom čovjeku ne vide apsolutno ništa sporno.

Smrdljivi svinjojedi troprstaši...

[Edited by VV Cephei A on 23-02-2013 at 20:14 GMT]

citat:

---

mustajbeg wrote:

Kako mi kratak fitilj...
bez finoce,j***m majku cetnicku,opet j***m majku cetnicku!!!

---

Valtelovim kometarima Forum je na dobitku. Drago mi je citati ovakve komentare. Dobro znam da u BiH pa i Srbiji ima ljudi koji razmisljaju kao Valter. Na nasu zalost to je mali broj ljudi koji svoja misljenja iznosed u susretima sa ljudima druge nacionalnosti ili na forumima. Nema ih u skupstina Rep. Srpske i Srbije, a i ako ih i ima, njihovo misljenje se utopi u misljenje vecine koja sasvim drukcije razmislja.

Nesto o Podrinju.
Tesko je ocekivati da ce se Bosnjaci vratiti u Podrinje. I ako bude nekog povratka to ce biti pojedinacni slucajevi koji prakticno nista ne znace. Zasto se ljudi nece vratiti u Podrinje? Da pocnemo od blizeg ka daljem.
- Poslije Drugog svjetskog rata komunisticka vlast je silom vracala izbjeglice iz Podrina u njihoiva zavicajna mjesta. Sadasnja vlast u Rep. Srpskoj pa i FBiH o tome i ne razmislja.
-I da se izbjeglica vrati, on se susrece sa komsijama od kojih su neki bili njegovi progonitelji, pljackasi itd, a on ne zeli da evocira ruzna sjecanja.
-Ljudi su vec dugo u svijetu. Vecina se snasla, ima posao, kupili su stanove, djeca su porasla, idu u skole i na univerzite. Sve u svemu izbjeglica ima jedan pristojan zivot, koji ne zeli zamijeniti za neizvijesnost.
- Neke izbjeglice su u novu domovinu dosli sa malom djecom. Ta djeca nemaju nikakve lijepe uspomene iz BIH. Svega sto se sjecaju to su uniforme i strah. U novoj domovini imaju prijatna iskustva, drugove, navikli su na novi nacin zivota, pa im sama pomisao da idu tamo gdje svega toga nema izaziva nelagodu.
- Iako kroz skolovanje nismo ucili o stradanjima i protjerivanju Bosnjhaka Srbije, BiH- posebno Podrinja u I i II svjetskom ratu, svaka podrinska porodica to zna iz prica svojih starijih. Svaka podrinska porodica poimenicno zna imena ubica, mjesta zlicina, nacin izvrsenja zlocina. Neki zlocinci su osudjeni, neki su se prebacili u partizane i tako ostali nekaznjeni.
- U poslednjem ratu u istim mjestima ponovili su se slicni a u Visegradu cak i isti zlocini- masovno paljenje 80-90 ljudi cak i sa malom djecom u kuci. Nacin izvrsenja zlocina je isti, samo su druga imena zlocinaca.
- Eto ta i druga saznanja odvracaju ljude porijeklom iz Podrinja da se vrate u svoja zavicajna mjesta. Osim toga sadasnja vlast u Rep. Srpskoj uporno podgrijava mrznju izmdedju Bosnjaka i Srba kako se Bosnjaci ne bi vracali u Podrinje.

Dakle. cijenim Tvoja lijepa razmiljanja, pa i tvrdnje, ali sadasnjost i proslost nas uce i tjeraju na izvodjenje sasvim drugih zakljucaka.
Puno pozdrava, Dajdza

ovo malo stvorenje je vidjelo svoju majku,stacemo sa hiljadama nasih sirotana koji nikad nece vidjet' svoju majku!!!
Kako cemo do mira!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!?
http://www.youtube.com/watch?v=kvSnmIWWxO8

[Edited by mustajbeg on 26-02-2013 at 22:05 GMT]

[Edited by mustajbeg on 26-02-2013 at 22:07 GMT]

citat:

---

mustajbeg wrote:

Kako mi kratak fitilj...
bez finoce,j***m majku cetnicku,opet j***m majku cetnicku!!!

---

Da li ce ovaj djecak moci da oprosti i zaboravi. Ja mislim da nece, jer to je nesto sto se ne oprasta i ne zaboravlja. Naravno, krvce ce kazniti, mozda i dugogodisnjim kaznama zatvora. Kasnije ce im uslijediti uslovljenje i pomilovanje, i napasnici i najore siledzije idu opet medju ljude iako im tu nije mjesto.

citat:

---

Na suđenju je ispričao da su Simini četnici u selo došli s džipom i dva kamiona i upali u kuću u kojoj su oni bili. Žene s djecom su odmah istjerali napolje, a muškarce su ostavili u kući: “Postrojili su nas pored kamiona. Bio sam sa majkom i sestrama. Moju sestru Zlatiju, koja je imala 13 godina, su odmah tu, ispred kuće silovala trojica na naše oči. Muškarce su unutra tukli i tražili zlato, pare i oružje. Otac je iz kuće izašao krvav. Muškarce su postrojili naspram nas. Ubacili su nas u kamione.”

Odvezli su ih u šumu do jame i da su ih počeli izvoditi. Njegova majka, koja je bila u devetom mjesecu trudnoće, izašla je među prvima zajedno sa njegovim mlađim bratom koji je plakao jer je imao dve godine, pa su vojnici rekli da povede i njega. Malo poslije, izveli su i njegovu sestru i ponovo je silovali: “Dvojica su je držala, a treći joj je pocijepao bluzu i dimije. Ja sam tražio majku, a jedan vojnik mi je rekao: ’Stani ti ovde brzo ćeš kod majke.’ Tada sam osjetio ubod u vrat. Kratko sam izgubio svijest. Oni su me uzeli za noge i ruke i ubacili u rupu. Sve je trajalo 5-10 minuta. Bila je noć. Preko leševa sam izašao i kroz šumu došao do neke kuće koja je bila napuštena. Sjećam se da je u kući bila neka kartonska kutija i ja sam se u nju sakrio. Kad sam se probudio bilo je jutro. Izašao sam. Naišao sam na jednu ženu i dva vojnika. Odveli su me u Dom zdravlja u Kozluk.” Njegova majka i otac su identifikovani, a još uvijek ne zna šta je sa njegovim sestrama i bratom.

Na suđenju su svjedoci spominjali imena i nadimke i drugih zločinaca, međutim njihov identitet nije utvrđen zahvaljujući čemu danas slobodno žive negdje u Srbiji. Osim toga Sud nije utvrdio pod čijom komandom su bili Simini četnici. Neki svjedoci su tvrdili da su naređenja primali iz Srpske radikalne stranke. No, predsjednik ove profašističke stranke (danas transformisane u Srpsku naprednu stranku koju vode Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić) Vojislav Šešelj (protiv koga se u Haškom tribunalu vodi postupak) negirao je da je imao kontrolu nad jedinicama u Zvorniku, prebacujući odgovornost za to na Željka Ražnatovića Arkana. (J.F.)

---

Bruka i Sramota: Haški tribunal oslobodio Momčila Perišića


Apelaciono vijeće Haškog tribunala oslobodilo je Momčila Perišića, bivšeg generala Vojske Jugoslavije (VJ), dokazanog krivice za zločine počinjene u Sarajevu, Srebrenici i Zagrebu.

Prvostepenom presudom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) Perišić, bivši načelnik Generalštaba VJ-a, proglašen je krivim 2011. godine da je “pomagao i podržavao” zločine u BiH i Hrvatskoj te je osuđen na 27 godina zatvora.

Theodor Meron, predsjedavajući Apelacionog vijeća Haškog tribunala, kazao je da čojka treba pustit bez obzira što je dokazano da je Perišić davao „konkretnu usmjerenu pomoć" pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS) koji su činili zločine u Srebrenici i Sarajevu.

- Pretresno vijeće je preko noći dalo drugo mišljenje da je VRS bila nezavisna od Vojske Jugoslavije, i da su te dvije vojske bile bazirane u dva zasebna geografska područja, bez obzira što je sve prethodno, godinama mukotrpnim istraživanjem dokazano a isto vijeće ne upućuje dokaz da je Perišić bio prisutan kada su krivična djela planirana i izvršena, mada isti dokazi postoje.

On je dodao da je Vrhovni Savjet odbrane (VSO) Savezne Republike Jugoslavije davao obimnu pomoć VRS-u za „opće ratne napore“, a ne za pojedinačne zločine iako istrage i dokazi upućuju na direktno učešće pripradnika VJ kako u pojedinačnim tako i u organizovano kolektivnim zločinima.

- Perišić je provodio politiku VSO-a. On je bio najviši časnik VJ i bio je podređen predsjedniku SRJ-a a odbrambena politika i prioriteti bili su u nadležnosti VSO-a.

Presudama Haškog tribunala je utvrđeno da je VRS izvršila kampanju terorisanja građana Sarajeva granatiranjem i snajperskim djelovanjem, te da je nakon pada zaštićene enklave Srebrenica organizirala i izvršila ubistva preko 8.000 Bošnjaka.

Ovom sramotnom presudom Perišić je također oslobođen krivice za podržavanje granatiranja Zagreba u maju 1995. godine.

Obzirom da na ovu presudu ne postoji mogućnost žalbe, naloženo je da se Perišić odmah pusti na slobodu.

Momčilo Perišić je doveden u Tribunal u martu 2005., a suđenje mu je počelo početkom u oktobru 2008. godine.

Naknadna zapazanja bivseg politicara. Malo kasno receno iako se sve znao puno ranije. Ali po onoj narodnoj "bolje ikad nego nikad"..

citat:

---

Joshka Fischer: Izgubljena decenija Bliskog istoka

Ostavljajući po strani laži, maštanja, pitanja etike i lične odgovorsnoti, ključna greška američkog rata protiv Iraka je bilo odsustvo održivog plana ili neophodne snage da se sprovede Pax Americana na Bliskog istoku.

Sjedinjene Države su od terorističkih napada Al Kaide 11. septembra 2001. vodile tri rata: protiv Al Kaide, u Avganistanu i u Iraku. Sjedinjene Države su na prva dva bile primorane, ali je treći bio posljedica promišljene odluke bivšeg predsjednika Džordža Buša mlađeg, zasnovanoj na ideološkim osnovama i, vjerovatnije, iz ličnih razloga.
Da su Buš, bivši potpredsjednik Dik Čejni, bivši državni sekretar Donald Ramsfeld i njihovi neokonzervativni saveznici bili iskreni u svojim namjerama – da vojnim putem sruše Sadama Huseina i, pri tom, stvore novi, prozapadnjački Bliski istok – nikada ne do dobili podršku Kongresa i američke javnosti.
Njihova vizija je ujedno bila prosta i nepromišljena. Zato je trebalo stvoriti prijetnju, i to u vidu oružja za masovno uništenje. Kao što sada znamo, ta prijetnja je bila zasnovana na lažima (kao primjeri su poslužile aluminijumske cijevi za program nuklearnog naoružanja; sastanci između organizatora napada od 11. septembra, Mohameda Ata, i iračkih zvaničnika u Pragu; i krivotvorene narudžbine uranijuma - „žutog kolača“ – iz Nigerije).
To su bila opravdanja za rat koji će odnijeti živote gotovo 5.000 američkih vojnika i više od 100.000 Iračana. Dodati tome i milione povrijeđenih i raseljenih iz svojih domova, ali i uništenje jedne od najstarijih hrišćanskih zajednica u svijetu. Same Sjedinjene Države su na to utrošile i do tri biliona dolara.
Bušov rat protiv Sadama Huseina je radikalno promijenio Bliski istok, ali ne onako kako je on zamišljao. Za početak, da su Sjedinjene Države namjeravale da destabilizuju Irak, teško da bi njeni napori bili uspješniji: deset godina kasnije, sposobnost ove zemlje kao samostalne države nikada nije bila pod većim znakom pitanja.
Sa padom Huseina, iračka šiitska većina je preuzela vlast nakon groznog građanskog rata, ostavljajući poražene sunite da čeznu za osvetom i čekaju na mogućnost da povrate svoju nadmoć. Kurdi na sjeveru zemlje su pametno mogućnost koja im se stvorila da iskoriste de facto nezavisnost, premda ključno pitanje kontrole nad sjevernim gradom Kirkukom ostaje tempirana bomba. I svi oni se bore za što veći udio u ogromnim iračkim rezervama nafte i gasa.
Analizirajući „Operaciju iračka sloboda“ deceniju kasnije, „Fajnenšal tajms“ je zaključio da su Sjedinjene Države dobile rat, Iran je dobio mir a Turska je dobila ugovore. Mogu jedino da se složim. U političkom aspektu, Iran je veliki pobjednik Bušovog rata. Iranskog neprijatelja broj jedan, Sadama Huseina, ubio je njegov neprijatelj broj dva, Sjedinjene Države, što je Teheranu pružilo zlatnu mogućnost da proširi svoj uticaj preko zapadne granice prvi put od 1746.
Bušov rat, sa njegovom slabom strate škom vizijom i još gorim planiranjem, osnažio je položaj Irana u regionu na način na koji bi ova zemlja teško postigla samostalno. Rat je omogućio Iranu da se postavi kao dominatna sila u Zalivu i u širem regionu, a njegov nuklearni program služi upravo tim ambicijama.
Gubitnici rata u regionu su, takođe, očigledni: Saudijska Arabija i ostale zemlje Zaliva, koje osjećaju prijetnju po svoju egzistenciju i svoje šiitske manjine smatraju Trojanskim konjem Irana. I u pravu su: sa šiitima na vlasti u Iraku, Iran će tražiti odgovarajuće mogućnosti da preko lokalne šiitske populacije potvrdi svoj dominantni uticaj.
Upravo to podgrijava unutrašnja previranja u Bahreinu. Ostavljajući po strani laži, maštanja, pitanja etike i lične odgovorsnoti, ključna greška američkog rata protiv Iraka je bilo odsustvo održivog plana ili neophodne snage da se sprovede Pax Americana (američkog mira, lat.) na Bliskog istoku. Amerika je bila dovoljno snažna da destabilizuje postojeći regionalni poredak, ali ne i dovoljno moćna da uspostavi novi poredak.
Američki neokonzervativci, uprkos svojim željama, u tom su trenutku užasno potcijenili opseg tog zadatka – za razliku od revolucionara u Iranu, koji su hitro požnjeli ono što su Sjedinjene Države posijale. Irački rat, takođe, obilježava kasniji relativni pad uticaja Amerike.
Buš je bacio veliki dio američke vojne snage u Mesopotamiji zbog ideološke bajke – snagu koja deset godina kasnije veoma nedostaje u regionu. Premda nema uzročne veze između iračkog rata i revolucija u arapskom svijetu koje su počele u decembru 2010, te sugestije su sjedinjene u jednu malignu tvorevinu.
Od rata, gorka neprijateljstva između Al Kaide i drugih salafističkih i sunitskih nacionalističkih skupina ustupile su mjesto saradnji ili čak udruživanju. To je, takođe, rezultat koji su omogućili američki neokonzervativni umovi. A destabilizacija regiona koju su izazvale revolucije u arapskom svijetu se sve više kreće u prvacu Iraka, uglavnom preko Sirije i Irana.
Zaista, trenutno najozbiljnija opasnost po region je proces nacionalne dezintegracije koji proističe iz sirijskog građanskog rata, koji prijeti ne samo da se proširi na Irak, već i na Liban i Jordan. Ono što građanski rat u Siriji čini toliko opasnim je to što njegove pokretačke snage više nisu sile na njenom tlu. Taj rat je, prije, postao bitka za regionalnu dominaciju između Irana s jedne i Saudijske Arabije, Katara i Turske s druge strane.
Zbog toga, Bliski istok rizikuje da postane Balkan XXI vijeka – da propadne u regionalni haos koji je počeo američkom invazijom prije deset godina - i uglavnom je njen rezultat. (vijesti.me)

---

kako se mijenja istorija u Srbiji...

http://www.dzemat-oberhausen.de/index.php/tekstovi/agresija-i-genocid-u-bih/500-genocid-u-bratuncu-sejo-omeragi