Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us
Posjeta RS-u
Josipović će se pokloniti svim žrtvama u BiH
Nakon što je u Derventi obavio razgovor sa predstavnicima hrvatskih stranaka, predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović se sastao sa premijerom Republike Srpske Miloradom Dodikom.
Dodik i Josipović u Derventi (Foto: SRNA)
Dodik i Josipović u Derventi (Foto: SRNA)
Osim premijera Dodika, u delegaciji Vlade RS su ministrica za ekonomske odnose i regionalnu saradnju Jasna Brkić, ministar privrede, energetike i razvoja Slobodan Puhalac, ministar saobraćaja i veza Nedeljko Čubrilović, ministar uprave i lokalne samouprave Zoran Lipovac, ministar za izbjeglice i raseljena lica Omer Branković, ministar prosvjete i kulture Anton Kasipović i ministar finansija RS Aleksandar Džombić.

U delegaciji Hrvatske, osim predsjednika Josipovića, su potpredsjednica Vlade Đurđa Adlešić, predsjednica Nacionalnog vijeća Hrvatskog sabora za praćenje pristupnih pregovora Hrvatske sa EU Vesna Pusić, te poslanici u Hrvatskom saboru Milorad Pupovac iz SDSS-a, Igor Dragovan iz SDP-a i Ivan Bagarić iz HDZ-a.

Sastanak se održava u zgradi opštine Derventa, a izjave za medije predviđene su za 12.00 sati.

Prije početka sastanka u zgradu opštine Derventa ušao je i lider SDA Sulejman Tihić, javljaju izvještači Srne.

Josipović očekuje da sastanci koje je imao sa predstavnicima hrvatskih stranaka u BiH te predstavnicima Vlade RS daju novo ozračje u povratku Hrvata u Republiku Srpsku, a posebno na prostor Posavine.

Josipović s predstavnicima hrvatskih stranaka (Foto: SRNA)
Josipović s predstavnicima hrvatskih stranaka (Foto: SRNA)

"Na sastanku sam čuo i podatke da se nije vratilo ni 10 posto ljudi", kazao je Josipović konstatujući da se donacije, kako domaće tako i međunarodne, nisu dovoljno fokusirale na ovaj kraj.

Upitan da li će se izviniti u Sijekovcu kod Broda, gdje je na početku rata ubijen jedan broj Srba, Josipović je podsjetio da će se on tokom boravka u BiH pokloniti svim žrtvama, a da sve što je imao da kaže o toj temi već je rekao nedavno u Parlamentu BiH.

Sastanak delegacije Vlade RS sa delegacijom Hrvatske (Foto: SRNA)
Sastanak delegacije Vlade RS sa delegacijom Hrvatske (Foto: SRNA)

Josipović je jučer boravio u Sarajevu na sesiji Igmanske inicijative, koju je ocijenio kao pozitivno dešavanje.

"Ono što je poručeno tim dokumentom je poruka mira i saradnje u BiH i regionu u cjelini. Mislim da se mogu iščitati samo pozitivne stvari posebno one koje se odnose na angažman tzv. nevladinog sektora, rekao je Josipović u izjavi novinarima u Derventi. Vidjelo se također, dodao je, i da se mladi ljudi organiziraju "što je jako dobro".

Ovo je druga posjeta Josipovića BiH od kada je preuzeo dužnost predsjednika Hrvatske, a prva posjeta jednog hrvatskog predsjednika RS-u.



[Edited by forever on 30-05-2010 at 14:12 GMT]

Politika (i kriminal): Pozadina obustavljanja istrage o Miloradu Dodiku



Montirani politički slučajevi?

Jesu li suspenzija Milorada Barašina, nekada glavnog Tužitelja BiH, i pokušaji smjene Dragana Lukača, direktora Federalne uprave policije MUP-a FBiH, povezani sa slučajem Dodik i obustavljanjem istrage protiv njega zbog “nedostatka dokaza”



Svega nekoliko dana nakon što je saopćeno kako je Specijalno tužilaštvo Republike Srpske donijelo Odluku (27. 12. 2011.) o obustavljanju istrage protiv Milorada Dodika, mediji bliski današnjem predsjedniku RS-a, objavili su kako je karijera Dragana Lukača, šefa Federalne uprave policije u Ministarstvu unutrašnjih poslova Vlade Federacije BiH, zapečaćena jer je u SDP-u njegova smjena dogovorena i napisana i samo se čeka pogodan trenutak da se to i realizira. Navodno u pozadini Lukačevog progona stoji Dodikova osveta koju je i najavio na press konferenciji u Sarajevu, a koji je Lukačevom “glavom” uvjetovao formiranje Vijeća ministara BiH.

Razlog: Dragan Lukač je kao zamjenik direktora SIPA-e bio na čelu tima istražitelja koji su napravili izvještaj o zloupotrebama položaja i korištenja budžetskih sredstava za što su osumnjičili Dodika, Slobodana Stankovića i još 13 visokih zvaničnika RS-a. Izvještaj je dostavljen Drewu Engelu, tadašnjem šefu Odjela za organizirani kriminal Tužiteljstva BiH, što je podiglo neviđenu prašinu jer za izvještaj nisu znali ni direktor SIPA-e Mirko Lujić, a ni Milorad Barašin, tadašnji glavni tužitelj Tužiteljstva BiH. Lujić je zbog toga smijenio Lukača, a Barašin je uspostavio nova pravila: nijedna prijava nije mogla ući u Tužiteljstvo BiH bez znanja glavnog tužitelja.

Od miljenika do negativca Barašin je u međuvremenu suspendiran zbog potpuno druge afere (istraga oko izvoza oružja državama koje su na crnoj listi UN-a), ali je svega nekoliko dana prije njegovog odlaska iz Tužiteljstva BiH iznenada donesena odluka o tome kako u slučaju Dodik nema dokaza da bi se postupak vodio na državnom nivou i slučaj je proslijeđen Specijalnom tužiteljstvu RS-a. Iza odluke je stajao tužiteljski tim u kome su bili Božo Mihajlović, Ozrenka Nešković i Dubravko Čampara. Oni su zaduženi za ovu istragu nakon što su međunarodni tužitelji, među kojima i Engel, prognani iz Tužiteljstva BiH. Nekako u isto vrijeme je donesena još jedna odluka Tužiteljstva BiH, odnosno Barašina i njegovih suradnika: slučaj reket je prebačen na kantonalni nivo.

Iako proces protiv Barašina još uvijek nije završen ni u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, a ni u Federalnoj upravi policije gdje je protiv njega podnesena prijava, činjenica je da je puno nepoznanica u vezi sa Barašinovim “angažmanom” u ovoj aferi: je li uzeo novac od trgovaca oružja ili ne? Ima li konkretnih dokaza za njegovu krivicu osim objavljenih fotografija? Šta je radio na sastancima sa osobama protiv kojih je Tužiteljstvo vodilo istragu zbog nelegalnog izvoza oružja? Jesu li prisluškivani razgovori na tim sastancima? Zašto niko drugi iz ove afere nikad nije odgovarao iako su se spominjala imena još nekih ministara, zatim visokih funkcionera Vijeća ministara, kao i direktora pojedinih preduzeća? Zašto su Amerikanci bili nezadovoljni zbog Barašinove suspenzije? Je li u njega bilo previše uloženo? Ono što se dešava u Tužiteljstvu BiH pokazuje da ova institucija njegovim odlaskom nije ništa dobila.

No, ono što zabrinjava jeste zloupotreba ovog slučaja od strane medija iz RS-a koji su indirektno i uzrokovali da dođe do Barašinovog odlaska. To što on nije izdržao pritisak i što je prihvatio njihovu “pomoć” bila je samo jedna u nizu grešaka koje je – očito ponajprije zahvaljujući svom političkom neiskustvu – počinio pred kraj svoje karijere glavnog tužitelja. Podsjetimo, sve je počelo objavljivanjem brojeva telefona u Nezavisnim novinama za koje se tvrdilo da ih OSA prisluškuje.

Iz agencije su to demantirali, a kako se nezvanično govorilo, direktor Almir Džuvo je tražio odgovornost glavnog urednika koji je, je li, slučajno kćerka srpskog člana Predsjedništva BiH Nikole Radmanovića. Barašin se nije odlučio da pokrene njenu odgovornost, a sam je postao akter afere trgovaca oružja. I preko noći postao miljenik medija iz RS-a, a negativac za medije u Sarajevu koji su ga do tada označavali kao neprikosnovenog borca protiv kriminala i korupcije poznatog po izjavi koju je dao za magazin 60 minuta FTV-a o tome da Dodik nije njegov šef i da mu neće naređivati!

Montirani proces Zašto je u priči oko obustavljanja istrage protiv Dodika bitno šta se dešavalo s Barašinom? Upravo Nezavisne novine su nekoliko dana nakon odluke Specijalnog tužiteljstva objavile komentar u kome tvrde da se “proces protiv Milorada Barašina, smijenjenog glavnog tužioca Tužilaštva BiH, zapravo vodi zbog farse u vezi sa prijavom protiv Milorada Dodika, tadašnjeg premijera i aktualnog predsjednika RS-a, i ostalih visokih funkcionera RS-a”?!

Dalje navode da je “Barašin bio izložen svakodnevnim pritiscima kako međunarodnih predstavnika tako i sarajevskih političkih krugova da, danas očigledno montirani, proces 'napakuje' Dodiku i drugima koji su se nalazili na prijavi. U takvim okolnostima Barašin je ekspresno formirao ekspertski tim tužilaca koji su činili Božo Mihajlović, Ozrenka Nešković i Dubravko Čampara. Oni su imali zadatak da naprave analizu cijelog materijala koji je bivši visokopozicionirani pripadnik SIPA-e (danas direktor FUP-a) Dragan Lukač, koji je mimo protokola SIPA-e i Tužilaštva BiH i znanja tadašnjeg glavnog tužioca Barašina, predao prijavu Drewu Engelu. Radna grupa je nakon danonoćnog proučavanja primljenog materijala utvrdila da se ne radi o organizovanom kriminalu, kako su neki odmah nakon prijave okarakterisali njegov sadržaj. Radna grupa je utvrdila i da za spis nije nadležno Tužilaštvo BiH, već Specijalno tužilaštvo RS, i da u njemu nema elemenata krivične odgovornosti, odnosno počinjenog krivičnog djela. Također, u procesu koji se vodi protiv Barašina sigurno će isplivati činjenice da je na njega vršen pritisak iz OHR-a preko spomenutog Engela. To će pokazati činjenice, kao i to da je Engel svakodnevno dolazio do njega i tražio hitno hapšenje Dodika i ostalih na prijavi.”

Pozivajući se na neimenovane izvore bliske Barašinu, Nezavisne navode “da je najžalosnije ponašanje pojedinih ambasada u Sarajevu. Naime, sagovornici kažu da su predstavnici pojedinih političkih odjela ambasada vršili pritisak na Barašina da on ’slomi kičmu rukovodstvu RS-a’ u jednom, sada već dokazano, montiranom procesu.”

Nekako se nakon ovoga nameće zaključak da se Barašin spuštanjem slučaja Dodik u RS kao i prebacivanjem slučaja reket na kantonalni (sarajevski) nivo pokušao spasiti i ostati na funkciji, ali izgleda da je s ovim svojim odlukama zakasnio. Aferu prisluškivanih telefona i OSA-u je već tada u drugi plan pritisnula afera o izvozu naoružanja. “Pasivnost” (koja se može opisati i kao strah od Radmanovića, odnosno svemoćne SNSD, u RS-u) Barašina u aferi oko prisluškivanih brojeva, kao i involviranost u aferu oko prisluškivanja je iskorišteno kao pritisak na Barašina da obustavi istrage i zaustavi dvije druge afere: Dodik i reket. Svi su (i formalno i bukvalno) profitirali ovim, osim naivnog i ucijenjenog Barašina.

Nema dokaza Ne bez likovanja, Nezavisne pišu kako je Specijalno tužilaštvo RS-a donijelo naredbu o obustavljanju istrage oko izgradnje zgrade Vlade RS-a, autoputa Banja Luka – Gradiška, izgradnje RTV doma i kupovine poslovnih prostora. Istraga je obustavljena protiv Milorada Dodika, predsjednika RS-a a bivšeg premijera, Mladena Lazendića, bivšeg direktora Puteva RS-a, Nedeljka Čubrilovića, ministra saobraćaja i veza, Fatime Fatibegović, bivše ministrice za urbanizam, građevinarstvo i ekologiju, Milenka Dakića, pomoćnik ministra, Aleksandra Džombića, premijera RS-a i bivšeg ministra finansija, i Dragana Davidovića, direktora RTRS-a, jer, kako je zvanično saopćeno, “nema dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili krivično djelo zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja”.

Nezavisne dalje navode kako je “manje-više, ova vijest bila očekivana još od juna, kada je predmet prebačen u Specijalno tužilaštvo RS iz Tužilaštva BiH”, što je u potpunosti tačno. Treba li podsjećati da je Specijalno tužilaštvo formirao upravo Dodik, što je tada tumačeno i kao udar na bh. pravosuđe, jer su ovom tužilaštvu date i neke nadležnosti s državnog nivoa, a sve kako bi se pokazalo da se entiteti mogu obračunavati s kriminalom i da za to nije potrebno Tužiteljstvo BiH. Kako to izgleda, Specijalno tužilaštvo pokazuje od kako je formirano, a zadnjom odlukom je to samo potvrđeno: nema istraga protiv visokih funkcionera RS-a. Bez obzira šta rade.

Za aferu oko Dodika Nezavisne su optužile Raffija Gregoriana, u to vrijeme prvog zamjenika visokog predstavnika u BiH i pojedine ambasade koje su, kako pišu, “od 2007. kreirali medijsku hajku koju su kasnije prebacili, prvo u SIPA-u, a zatim u Tužilaštvo na procesuiranje”.

Naravno, sasvim “slučajno” se teze i stavovi koje iznose Nezavisne poklapaju sa tvrdnjama i izjavama “Predsjednika” koji je rekao da iza pokretanja istrage protiv njega stoji Transparency International, koji je radio po nalozima tadašnjeg zamjenika visokog predstavnika Raffija Gregoriana te američka i britanska ambasada u Sarajevu kao i određeni funkcioneri Evropske komisije. Dodik je dodao i da će “obustavljanje istrage Specijalnog tužilaštva Republike Srpske protiv njega i saradnika biti impuls za ukidanje Suda i Tužilaštva BiH (...) i da će zajedno sa ministrima u Vladi RS-a u narednom periodu zatražiti zabranu djelovanja ovih institucija na prostoru Republike Srpske”.

Dodikova objašnjenja Nezavisne prenose Dodikovu reakciju nakon što je saopćeno da je istraga protiv njega obustavljena u kojoj on ponavlja da je istraga protiv njega i njegovih saradnika bila politički motivirana te da se radilo o tendenciozno montiranoj političkoj aferi i obračunu sa kompletnim establišmentom RS-a, jer se radilo o veoma opsežnoj istrazi koja je obuhvaćala 26 tužilačkih struktura iz raznih zemalja kako bi bili prikupljeni dokazi o eventualnim krivičnim djelima?! Po Dodiku su strancima u pakovanju afere pomagali i bošnjački političari!

S obzirom kako je cijeli slučaj završen očito je nanio puno više štete cijeloj BiH, nego što je donio koristi. Bez obzira da li je u vrijeme njegovog pokretanja postojala dobra namjera, jer međunarodna zajednica se iz ovog slučaja povukla pokazujući po ko zna koji put svoju nedosljednost u BiH i žrtvujući one koji su radili na ovom slučaju, počevši od Lukača, do – ako je tačno da je i on zbog toga stradao – Barašina. Nakon svega, očito je da su cijelom ovom aferom samo Dodiku i njegovim istomišljenicima u ruke dati novi argumenti kojima može napadati Tužiteljstvo BiH, kao i cjelokupno bh, pravosuđe otvarajući ponovo priču o reformi pravosudnih institucija i strukturalnom dijalogu kojim bi trebalo jačati entitetske institucije na račun državnih, zatim međunarodne predstavnike, sarajevske medije i naravno bošnjačke političare iz Sarajeva.

No, da li su Dodik i ostali zaista žrtve montiranog političkog procesa, ili je upravo on taj koji je iskoristio politiku, vukući poteze kojima je natjerao međunarodnu zajednicu da se povuče iz ovog slučaja i potpuno promjeni svoj stav?

Nakon što je protiv njega podnešen izvještaj Dodik je ušao u žestoku kampanju protiv Tužiteljstva i Suda BiH, potpomognut svim predstavnicima vlasti iz RS-a, koji su stali uz njega. Koristeći nacionalnu retoriku, poluinformacije i iskrivljene činjenice Dodik je mjesecima podgrijavao negativnu atmosferu u RS-u prema ovim državnim institucijama, a onda, kad je procijenio, da je to uspješno obavio, delegirao je NSRS-u da donese odluku o referendumu na kome su se građani RS-a trebali izjasniti o tome: “Da li podržavate nametnute zakone od strane visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, posebno o Sudu i Tužilaštvu BiH i njihovu neustavnu verifikaciju u Parlamentarnoj skupštini BiH?” Niko se, naravno, nije potrudio da kaže kako su i poslanici iz RS-a u Skupštini BiH podržali ove zakone.

Profesionalne i nezavisne odluke NSRS je donijela odluku da se referendum održi 5. juna prošle godine. Što je bila kap koja je prelila čašu kad je u pitanju Dodikova “politika” zbog čega je Vijeće sigurnosti UN-a odlučilo da se reagira. I tada su ekspresno reagirali, ali Boris Tadić i Miroslav Lajčak. Rezultat: Catherine Ashton je došla u Banju Luku i obećala Dodiku (potpuno nepotrebno) strukturalni dijalog o bh. pravosuđu ukoliko povuče referendum. Deal je sklopljen, no ne treba nikako zaboraviti da je (potpuno neočekivano) 3. juna, dakle samo dva dana prije zakazanog referenduma, Tužiteljstvo BiH prebacilo slučaj Dodik Banjoj Luci. Uz to, ne zanemarujući političku odgovornost Sarajeva za neformiranje Vijeća ministara od oktobra prošle godine, činjenica je da je državna vlada napokon formirana u Sarajevu – u vrijeme dok je u Banjoj Luci saopćavano kako nema dokaza protiv Dodika.

Međutim, ne treba zaboraviti da Slobodan Stanković nije oslobođen sumnji iz prostog razloga što je dio oko njegovih “poslova” ostao u Tužiteljstvu BiH. Bit će zaista zanimljivo vidjeti kako će se tužitelji osloboditi i ovog vrućeg krompira. Jer, nema tog posla koji je Stanković uradio, a da mu u tome nije pomagao politički vrh RS-a predvođen Dodikom. S obzirom na slijed događaja posljednjih godinu dana sad treba očekivati odluku Tužiteljstva BiH kako se odustalo i od istrage o Slobodanu Stankoviću “u nedostatku dokaza”. Jer, tako to rade profesionalni i nezavisni tužitelji spremni na nekompromisnu borbu s kriminalom i korupcijom.

Što se tiče Dodika on sad ima slobodan put za ukidanje ovlasti pa i samog OHR-a. Ukidanjem OHR-a stvara se i otvara put za raspisivanje referenduma prije nego što BiH uđe u NATO. Koja će to vrsta referenduma (ovaj put) biti još definitivno nije odlučeno, ali je svima, a pogotovo Dodiku jasno da se nakon ulaska BiH u NATO definitivno završavaju svi snovi o otcjepljenju RS-a. Zbog toga je skoro sigurno da će Dodik pokušati da iskoristi ovaj period prioritetno za eliminaciju OHR-a koji je još jedina brana njegovim planovima o (srpskoj) državi čiji će on biti predsjednik.





Afera prisluškivanje



Ko je kriv?



Više od pola godine na web stranici Nezavisnih novina nalazi se preko 5.000 telefonskih brojeva za koje se tvrdi da su (nelegalno) prisluškivani od strane Obavještajno-sigurnosne agencije BiH. Zar je moguće da niko do sada nije postavio pitanje ko je kriv za objavljivanje ovih brojeva, šta se to desilo u sistemu OSA-e i zašto i dalje ove novine bez ikakve sankcije drže te brojeve telefona dostupnim. Odnosno, šta je urađeno nakon što je zbog objavljivanja tih brojeve OSA uputila prijavu Tužiteljstvu BiH? Zar je moguće da niko u ovoj državi ne odgovara zbog objavljivanja prisluškivanih brojeva. Ukoliko je to OSA radila zaista nelegalno zašto niko ne pokrene pitanje odgovornosti direktora? Ako su, pak, Nezavisne, objavile brojeve koji se legalno prisluškuju u istragama onda moraju odgovarati odgovorni u ovim novinama.

S druge strane postavlja se pitanje koji je to bio interes javnosti da zna tih 5.000 prisluškivanih brojeva (osim onih s kojih su vođeni razgovori protiv same države BiH)? Ali, postavlja se i pitanje odgovornosti rukovodnih ljudi u OSA-i nakon što su objavljeni ti brojevi imajući u vidu da je upravo OSA dužna da štiti tajnost svojih mjera i akcija? Je li kriv sistem ili neko u sistemu, odgovor je koji bi nadležni morali dati nekoliko mjeseci nakon ove zaista velike afere.

Sigurno je da nije normalno da na web stranici dnevnih novina mjesecima stoji 5.000 brojeva jedne obavještajno-sigurnosne službe koji se prisluškuju, a da se pri tom ne zna odgovor ni na jedno od ovih pitanja. Kao što je onda sasvim normalno da direktor te iste službe javno kaže, ne trepnuvši, da je velika sprega organiziranog kriminala sa državom i da se opet – ništa ne desi.






Iz izvještaja SIPA-e



Vođa kriminalne grupe je Dodik



U Izvještaju SIPA-e podnesenom Tužiteljstvu BiH stajalo je da su se Milorad Dodik, Slobodan Stanković, Mladen Lazendić, Nedeljko Čubrilović, Fatima Fatibegović, Milenko Dakić, Aleksandar Džombić, Dragan Davidović i Slavica Stanković u periodu “od marta 2006. povezivali i povezali u grupu koja je koristeći svoju hijerarhijsku pozicioniranost i politički utjecaj u organima izvršne zakonodavne vlasti i javnim preduzećima RS-a, kao i tržišni utjecaj i konekcije sa odabranim pravnim licima i njihovim vlasnicima, te netransparentno i nezakonito kreirali i uspostavili poslovne odnose u okviru kojih su počinili krivična djela pranje para i poreske utaje kojim su omogućili stjecanje imovine i imovinske koristi u iznosu od 115.235.904.08 konvertibilnih maraka (oko 60 miliona eura) i njeno transferiranje u legalni biznis, dionice, udjele, nekretnine i pokretne stvari na teritoriji RS-a, susjednih država i regije.”

Prema tom izvještaju “u okviru navedene kriminalne grupe u toku poduzimanja otkrivačkih aktivnosti istražitelji SIPA-e na osnovu utvrđenih činjenica i prikupljenih dokaza, kao organizator i vođa identificiran je Milorad Dodik koji je sa Slobodanom Stankovićem i njegovom suprugom Slavicom osmislio, pripremio i sa preostalim članovima kriminalne grupe izvršio više krivičnih djela pri realizaciji aktivnosti na projektiranju, reviziji projekta, izgradnji i nadzor nad izgradnjom autoputa Gradiška – Banja Luka, izgradnja administrativnog sjedišta Vlade RS-a, izgradnja RTV doma u Banjoj Luci i kupovine stambeno-poslovnog objekta u Banjoj Luci (tzv. ABC kompleks) čiji je cilj bio obezbjeđivanje imovinske koristi za Integral inženjering i Integru inženjering i ostala rezidentna i nerezidentna pravna i fizička lica i članove kriminalne grupe”. Dalje se na nekoliko desetina stranica navode ugovori i načini na koji je sve to urađeno.

Ja mislim da kod Dodika nema nebuloza. Ne prica on sve to tek onako. Ne gostuju politicari iz Srbije tako cesto u Banja Luci opet tek tako. Tu se koordiniraju planovi za dalje aktivnosti a sve u saradnji sa medjunarodnom zajednicom, koja nikad nije bila sklona Bosnjacima. Da ne idemo u daleku proslost, podjimo samo od okupacije BiH od strane Austro-Ugarske pa do poslednjeg rata, gdje je medjunarodna zajednica podrzavala Srbe do poslednjeg dana. Najbolji primjer je Dejtonski sporazum, gdje je 32% Srba dobilo 49% teritorije BiH, a 44% Bosnjaka oko 22% teritirije BiH,
Tako je radila medjunarodna zajednica kad je dijelila Palestinu, gdje je 20% Jevreja dobilo 60% teritorije a 80% Palestine 40% teritorije nekadasnje Palestine.
Probloem je sto bosnjacki politicari polaze od moralne logike, a tu logiku ne uvazava medjunariodna zajednica, zbog cega kod Bosnjaka uvijek postioji neka nada da ce greska biti ispravljena. Medjutim, medjunarodna zajednica ne ispravlja svoje greske, ona ih brani naivnim argumentima i problem uporno produbljuje.

Intervju Dana: Milorad Dodik



Politika SDP-a je destabilizirajuća za BiH

Predsjednik Republike Srpske i SNSD-a govori o Bosni i Hercegovini kao državnoj zajednici, o Republici Srpskoj kao Teksasu ili Bavarskoj, o priznanju Kosova, odnosima s političkim partnerima iz Federacije, o projektima sa Vladom Republike Hrvatske i ruskim kompanijama. Termin za intervju bila je prošla srijeda kada je novina već bila u štampariji. Na upit da li možemo da se čujemo ukoliko bude nešto novo, naprimjer proglasi secesiju RS-a, Dodik se nasmijao. Bili smo u pravu - za samo pet dana dogodilo se nešto novo, mada nije secesija. Dodik je pozvao Zlatka Lagumdžiju da podnese ostavku i rekao da su suspendovani svi razgovori i dogovori šestorke



Milorad Dodik: “Naša politika podrazumijeva da više nikad ne učinimo ništa što nije u našem interesu, a mogao bi da zahtjeva Beograd”; Foto: Didier Torche
DANI: Smatrate li da su procesi formiranja novih država na Balkanu završeni?

DODIK: Ja sam na poziciji slova Dejtonskog sporazuma i Bosne i Hercegovine kao državne zajednice sastavljene od dva entiteta, naravno s mogućnošću da se stvori i treći ako to drugi žele. Mi to ne forsiramo. Ja sam na poziciji Bosne i Hercegovine koja će biti servis svojim dijelovima i na taj način pokazivati sposobnost da preživi, a ne biti problem dijelovima od kojih je sastavljena na način da sve što je njima potrebno bude od početka ostvareno. Na primjer, Bakir Izetbegović kaže kako se ne može dogovarati sa Hrvatskom izgradnja hidroelektrane Dubrovnik 2. Bosna i Hercegovina ne može da funkcioniše na “ne može”. Sa nivoa Bosne i Hercegovine treba da funkcioniše s tvrdnjom da može. Bilo bi logično da je Izetbegović rekao: “Da, naravno to je dobro, daj da vidimo šta Bosna i Hercegovina još tu može da pomogne.” Takva Bosna i Hercegovina ima smisla. Ona koja osporava nema smisla. Na kraju krajeva to nije njihovo da osporavaju nego da, naravno, podrže.

Da li je završena geopolitička raspodjela na području Balkana i ovog regiona, to je vrlo teško tvrditi. U Makedoniji postoje izrazite tenzije među narodima koji tamo žive, te neriješen odnos između Makedonije i Grčke. Sama situacija na Kosovu, bez obzira što to mnogi ignorišu, očigledno govori da njegovim odvajanjem i priznanjem zapadnih zemalja koje su to predvodile, poniženje Srbije i srpskog naroda ne može da prođe samo s tim da se srpski narod i država naviknu na to poniženje u smislu “ko vas šta pita, mi vam oduzimamo dio teritorije, a satisfakcije za to nema”.

DANI: Zar satisfakcija nije Republika Srpska?

DODIK: Republika Srpska nije nikakav teritorij za potkusurivanje bilo čije. Ona je razvijala i razvija svoju autentičnu politiku koja je imala nerazumijevanje i u Bosni, jednim dijelom i u Beogradu, bez obzira što vas to može iznenaditi, ali u značajnoj mjeri zbog stereotipa i na međunarodnoj sceni. Mi kao Republika želimo da autoritativno vladamo svojim nadležnostima, onima koje smo dobili ustavom. Mi želimo da se Republika poštuje i njene nadležnosti u okviru Bosne i Hercegovine. Mi nemamo dobra iskustva sa centralizacijom određenih funkcija na nivou BiH i naša politika je da se to zaustavi i to se neće više dešavati. Naša politika podrazumijeva da što se tiče Beograda više nikad ne učinimo ništa što nije u našem interesu, a mogao bi da zahtjeva Beograd kao što je bilo u nekim situacijama kada smo ovdje promovisali određene politike vezane za status Republike Srpske. Smatralo se da je nepotrebno da se u RS-u promoviše javni ili politički interes. Tada je bilo nekih sugestija i intervencija iz samog Beograda da to nije tako. Beograd ne razumije ovu situaciju. Mislim da samo medijsko i političko Sarajevo dramatično preuveličava značaj Beograda što se tiče uticaja na politiku u RS-u. To možete da vidite na nizu primjera u posljednje vrijeme. Republika Srpska će nastaviti da poštuje slovo Daytona, dejtonski teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, da poštuje unutrašnju strukturu i nadležnosti Bosne i Hercegovine i da vodi svoju autentičnu politiku zasnovanu na ovim detaljima. Mi nismo avanturisti bez obzira što mnogi to tvrde. Dakle, mi želimo da pokažemo sposobnost da upravljamo ovim prostorom, koji se zove Republika Srpska.

DANI: Kakva je Vaša vizija RS-a – ostanak unutar Bosne i Hercegovine ili samostalna država?

DODIK: To nije primarno pitanje. Primarno pitanje je da Republika Srpska nesmetano može da upravlja svojim resursima i da je to nesmetano upravljanje usmjereno ka stvaranju dobrobiti koja će omogućiti ovdje stabilne socijalne i ekonomske uslove. Sve ono što može da pomogne tom okviru za nas ne predstavlja problem. Mi mislimo da su što se tiče unutrašnje organizacije Bosne i Hercegovine Republika Srpska i Federacija sa svojim kantonima primarne činjenice, a Bosna i Hercegovina izvedena. Na međunarodno-političkom planu primarna je Bosna i Hercegovina i to nije sporno. Tu primarnost na međunarodnom planu opet kreiraju njeni sastavni dijelovi – entiteti. Bosna i Hercegovina nema svoju vladu. Predsjedništvo i Savjet ministara se sastavljaju. Zato i međunarodna politika treba da bude izvedena iz unutrašnje politike. To nije specifičnost BiH. Zašto mi imamo problem? Imali smo situaciju da neki predstavnici bošnjačkog naroda kao što je Silajdžić ili hrvatskog kao što je Komšić, kada odu u Savjet bezbjednosti UN-a ili Generalnu skupštinu iznose svoje stavove, ne iznose stavove Bosne i Hercegovine. To je problem među nama. To, recimo, nikada nije uradio Nikola Špirić ili Nebojša Radmanović. Niste mogli da čujete da su otišli i zloupotrijebili govornicu na međunarodnoj sceni i govorili svoje stavove. Ako nisu imali zajednički stav, onda nisu ni govorili.

DANI: Je li to jedino što Vam smeta kad je riječ o BiH?

DODIK: Mi primarno nismo protiv Bosne i Hercegovine, ali jesmo protiv Bosne i Hercegovine koja pokušava da zarobi, okovi ili onemogući Republiku Srpsku u njenom razvoju. Za tu smo Bosnu i Hercegovinu koja je propulzivna za sve ideje. Ako Valonci u Belgiji imaju pravo na međunarodne ugovore, zašto bi to bio problem u Bosni i Hercegovini, zašto se odmah diže tolika galama.

DANI: Nije se digla galama.

DODIK: Ali zašto bi to bio problem ako ti ljudi ne rade na štetu drugih.

DANI: Hoćemo li da pojasnimo situaciju u vezi izgradnje hidroelektrane Dubrovnik 2?

DODIK: Ja sam tu samo rekao kao ilustraciju. Mi ćemo napraviti hidroelektranu.

DANI: Ko će napraviti – Vi (RS – op. aut.) i Republika Hrvatska?

DODIK: Naravno.

DANI: Postoje li pare za to?

DODIK: Ima para, samo je važno da imate dobar projekt, a projekti iz oblasti energetike su oni koji privlače novac i nije problem da to obezbijedite ukoliko imate urađen projekat, fisibility studiju i ostalo što je neophodno. Onda nije problem da se pojavite pred bilo kim, a pogotovo Vlada RS-a koja može da se pojavi danas na bilo kojem finansijskom tržištu i pred finansijskom institucijom da zatraži novac i da će taj naš zahtjev biti razmotren, a u značajnom broju će taj naš zahtjev biti i odobren kao što je slučaj autoputa Doboj – Banja Luka, gdje je Evropska banka za obnovu i razvoj u prvoj fazi odobrila 100 miliona, a sada u drugoj fazi 200 miliona Republici Srpskoj.

DANI: Ali pred MMF-om nastupa država Bosna i Hercegovina. Taj kredit ne možete dobiti kao entitet.

DODIK: Ja bih volio da ne moramo povlačiti ta sredstva.

DANI: Svi bismo to voljeli, ali su vam neophodna.

DODIK: Ali su veoma teška. Jeste da MMF pokušava da predstavi priču o Bosni i Hercegovini, ali to jeste međunarodna aktivnost. Nemam ništa protiv da BiH, odnosno predstavnici Bosne i Hercegovine komuniciraju sa svim međunarodnim institucijama, ali bez unutrašnjeg konsenzusa i dogovora ne može da nastupa niko. To i MMF dobro razumije, pa provede sedam dana u Banja Luci, isto toliko u Sarajevu, pa se onda nađemo u zajedničkim organima i tamo kreiramo određenu politiku.

DANI: Da se vratimo na projekt hidroelektrane Dubrovnik 2. Ima li projekta?

DODIK: Radi se projekat.

DANI: Dakle projekta još uvijek nema?

DODIK: Tek u posljednjih nekoliko mjeseci odnosi s Republikom Hrvatskom su rehabilitovani po tim pitanjima. Moram vam reći da je godinama unazad politika Stjepana Mesića bila da se ništa ne razgovara s Republikom Srpskom. Republika Srpska upravlja s tim, mi upravljamo vodama, mi odlučujemo da li će tunel ići prema Platu ili će voda ići u Herceg-Novi. Bosni i Hercegovini to ne treba da smeta.

DANI: Ali član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović se u tom slučaju pozvao samo na članove Ustava BiH po kojima međudržavne ugovore zaključuju države.

DODIK: Pa neka on onda to završi. Oni su tamo ikebane.

DANI: Ko su ikebane?

DODIK: On. I on je između ostalog. On samo misli da može nešto da uradi.

DANI: Dakle i Nebojša Radmanović je ikebana?

DODIK: Nebojša nije, jer on ima snagu entiteta koja se zove Republika Srpska. A gospodin Izetbegović nema snagu entiteta koji se zove Federacija Bosna i Hercegovina. On ima izvorni legitimitet, koji je dobiven od naroda, ali on nema podršku institucija.

DANI: Ali nije mu ni potrebno. Članovi Predsjedništva su predstavnici naroda.

DODIK: Ako mu nije potrebno, neka nastavi da zeza vidjeće kako će se to završiti.

DANI: Pa ako stvar dođe do Ustavnog suda vidjet ćemo kako će da se završi.

DODIK: Zna se. Tri stranca i dva Bošnjaka će uvijek donijeti odluku koja je protiv nas.

DANI: Ja mislim da nije u redu da tumačite odluke suda, kao što ja nisam tumačila odluke banjalučkog suda po kojima sam izgubila slučajeve klevete, koje ste vodili protiv nas.

DODIK: To je neusporedivo. Ali vi ste, bar po onome što pratim što pišete i govorite, posvećeni toj ideji koja se zove bosanskohercegovačka državnost. Kako je moguće da vam kao takvoj ne smeta da Ustavni sud ima trojicu stranaca? Da li je to pitanje suvereniteta?

DANI: Ustav podrazumijeva i prisustvo međunarodne zajednice kroz Ured visokog predstavnika, međunarodne snage, itd.

DODIK: Neće to spasiti Bosnu i Hercegovinu. Međunarodna zajednica neće spasiti Bosnu i Hercegovinu.

DANI: Šta će je spasiti?

DODIK: Unutrašnji dogovor, konsenzus, nediranje, nemiješanje i međusobno uvažavanje.

DANI: Možemo li to postići?

DODIK: Možemo. Ne pada mi napamet da osporim nešto Federaciji. Nikada neću zaboraviti, ponosan sam na to, bez obzira što sam zeznut, da ne kažem neku grublju mušku riječ, kada smo pričali o rekonstrukciji Kliničkog centra u Tuzli i Kliničkog centra u Banjaluci, pojavila se mogućnost da novac putem jedne fondacije da holandska vlada, pola u vidu donacije, a pola u vidu kredita. Bilo je potrebno da Parlament BiH donese odluku o tome, a gotovost projekta u Tuzli bi bila veća nego u Banja Luci, mi smo rekli “gradite”. I mi smo u Parlamentu glasali za to. Nakon toga smo dobili potpunu opstrukciju, gdje je Banjalučki klinički centar trebalo da dobije 42 miliona bespovratnih sredstava i isto toliko kredita na više desetina godina, a mi smo izgubili priliku za to jer je neko u Sarajevu napravio priču kako će holandska vlada dati “četnicima koji su uradili to što su uradili”.

DANI: Imate selektivan pristup. Na primjer, uključujete se u priču u vezi sporazuma o granici između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Pred Saborom bi se uskoro mogao naći Sporazum Izetbegović – Tuđman.

DODIK: Izvinite, nas potpis Izetbegovića ne obavezuje. Postoji dio granice kod Kostajnice koji imamo neriješen s Hrvatskom. I ukoliko taj sporazum Izetbegović – Tuđman koji nama nikada nije prezentovan zadire ili nepovoljno rješava to pitanje onda mi mislimo da imamo pravo da to dovodimo u pitanje. Izetbegović nije bio naš predsjednik. Kako je mogao da preuzme obaveze u ime nas?

DANI: Ali govorite i izgradnji hidroelektrane Dubrovnik s Vladom Hrvatske, prozivate “gdje su sada, što ne pomognu”, a što Vi ne pomognete oko ovoga, jer ne možete voditi politiku dvostrukih aršina – u slučaju hidroelektrane Dubrovnik hoćete da isključite državu, a kad je riječ o sporazumu o granici hoćete da se uključite i čak kažete da Neum treba da bude eksteritorijalan.

DODIK: To je obična laž. Ja to nikad nisam rekao.

DANI: Oslobođenje, 1. august 2012. “Kazao je (Milorad Dodik – op. aut.) i da je suglasan s prijedlogom hrvatske da neumski koridor na neki način bude eksteritorijalan.”

DODIK: Šta je tu problem?

DANI: Da bude eksteritorijalan?

DODIK: Taj dio. Zašto? Gradi se autoput između dva dijela Hrvatske iznad Neuma gore. Pa neka prolazi kroz Republiku Srpsku ako ima negdje.

DANI: Ne može.

DODIK: Nije ni važno. Taj autoput ima status eksteritorijalnosti u smislu funkciju koju obavlja.

DANI: Koja će to država dozvoliti?

DODIK: Što neće dozvoliti? Ali taj problem se mora riješiti. Uopšte nisam protiv da ta dva ostrva tamo (Veliki i Mali Školj) pripadnu BiH i mislim da je Hrvatska previše... radi se o jednom narodu koji je dobio najbolje što je mogao da dobije na Mediteranu. U Piranskom zaljevu bukvalno gledaju u spavaće sobe preko one male obale Slovenije koju ima. A ovdje zatvara Bosnu i Hercegovinu. Dole Crnogorce z.... za onaj mali dio obale. Ja sam pričao s nekim ljudima iz Hrvatske na tu temu. Ali isto tako je logično da oni imaju neki spoj imajući u vidu ovo što ih čeka, moraju da imaju spoj bez proceduralnih zastoja, te da im Bosna i Hercegovina omogući da se to desi. Govorim o procedurama, ne o nečemu drugom.

DANI: U nedavnom intervjuu kazali ste da Bosna i Hercegovina po pitanju priznanja Kosova neće ići ispred nego iza Beograda. Da li to znači da Vi smatrate da je priznanje Kosova neminovnost?

DODIK: Ne znači. Ja samo kažem da ćemo pratiti Beograd, da nećemo konstituisati svoju politiku o tome, već ćemo pratiti politiku Beograda. Pošto ne vjerujemo u priznanje Kosova kao države od strane Srbije to znači da ni mi ne možemo dati saglasnost u Bosni i Hercegovini za priznanje Kosova.

DANI: Da li Vi vjerujete da Srbija neće priznati Kosovo?

DODIK: Ja vjerujem da neće i ne bi trebalo dok ne dobije određenu satisfakciju.

DANI: Ali prema izjavama zvaničnika Srbije mogućnost priznanja Kosova kao države više nije isključena.

DODIK: Srbija je u delikatnom trenutku kada će morati odlučiti. Ako je i dalje za evropski put onda može da prihvati da bude izmanipulisana da faktički sve više elemenata državnosti se mora prihvatiti i dati Kosovu. Ili može reći “ukoliko ste naši partneri onda ne možete da priznate Kosovo koje je dio naše teritorije”. Srbija će u tom pogledu morati donijeti teške odluke.

DANI: Takvo je činjenično stanje. Ali to znači kad jednog dana priznanje uslijedi, na redu je Bosna i Hercegovina?

DODIK: Za šta je na redu Bosna i Hercegovina?

DANI: Za priznanje Kosova.

DODIK: Naravno, ako Beograd prizna Kosovo, priznaćemo i mi.

DANI: U vezi Vaših zadnjih izjava o raspadu Bosne i Hercegovine i statusu Republike Srpske, reagovala je i Američka ambasada. Vi ste na to rekli “da je prošlo vrijeme kad su se SAD miješale u unutrašnje stvari u BiH”. Je li mudro svađati se sa Amerikancima?

DODIK: Čudo je Amerika. Moćna zemlja. Ali to ne znači da mi ne možemo da imamo stav. Značajan dio Amerikanaca, onih koje ja znam, poštuju kad imate stav. S druge strane, moje bazično pitanje nije bio prigovor američkoj politici. Bio je prigovor samo činjenici da su samo prije godinu dana kada se konstituisala federalna vlast zajedno sa drugima iz Evrope i Turske podržali Inzka da donese jednu nezakonitu odluku i ponište odluku Centralne izborne komisije BiH. Moje bazično pitanje je da li ima odgovornosti onih koji su to učinili. Naravno, oni nisu željeli da odgovaraju na to pitanje. Pokušali su da drže predavanja. Ono što mi osjećamo je da je RS država kao što je Teksas u SAD-u, kao što je Bavarska u Njemačkoj. Zašto je to problematično u tom nivou? Ja mislim da se stranci moraju povući iz vođenja unutrašnje politike. Danas u Bosni i Hercegovini ponovo je na sceni priča o ustavu. Sasvim je legitimno da svi pričaju, da pojačavaju neke svoje startne pozicije. Tako i ja mislim da je Bosna i Hercegovina složena država, složena državna zajednica. Ali s imaginacijom nekih stranaca, pa i nekih Amerikanaca da Bosna i Hercegovina treba da bude što više centralizovana i unitarna, mi se ne slažemo s tim. Taman oni bili Amerikanci još jednom.

DANI: U istom intervjuu u kojem kritikujete Amerikance, spominjete Ruse, rusku pomoć, rusku investicije, najavljujete zaokret prema Rusiji. O kojim konkretnim projektima govorite? Ministar finansija u Vladi Srbije Mlađan Dinkić ponovo pokreće priču o kreditu od Rusije u vrijednosti od 800 miliona eura. O tome se govorilo i ranije, ali nikako nema tih velikih kreditnih sredstava.

DODIK: Zar vi mislite da ja imam vremena da pratim ko šta priča?

DANI: Pa bili ste nedavno s njim.

DODIK: Veoma precizno, dakle, što se tiče Amerike i našeg odnosa, mi želimo i gradimo partnerstvo, ali ćemo uvijek imati svoj stav pogotovo po pitanjima koja su važna za nas. Mi cijenimo doprinos Amerike da na nekim važnim temama i pitanjima stabilizacije mira, ali isto tako imamo neke prigovore kroz sav taj period. Imamo i neke svoje frustracije. S druge strane, Evropska unija jeste naš politički cilj i daćemo doprinos evropskim integracijama, ali isto tako ćemo postaviti pitanje Evropljanima koji se zalažu za vladavinu prava zašto su godinama podržavali visokog predstavnika koji je kršio ljudska prava. Rusiju doživljavamo kao veoma prijateljsku zemlju s kojom imamo niz praktičnih, egzaktnih projekata koji se realizuju, koji su omogućili da Republika Srpska, privreda Republike Srpske, a time i Bosna i Hercegovina lakše prođe ovu globalnu recesiju koja je došla sa Zapada i uticala na to da ugrozi mnoge naše poslove ovdje, a time i radna mjesta. Dakle, što se tiče Rusije, što se tiče njene političke pozicije u pogledu Bosne i Hercegovine, zalaganja za Dayton, međunarodni kapacitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine mi nemamo tih problema.

S druge strane, ekonomska saradnja se zasniva na tome da su ruski subjekti investirali u privatizaciju Rafinerije nafte i distributivne mreže za naftu, uložili nekoliko stotina miliona eura s ciljem da ukupno ulaganje bude 970 miliona eura, kako je to predviđeno. Oni vrše rekonstrukciju bazičnog postrojenja Rafinerije u Brodu koja je bila potpuno devastirana kroz rat i vrijeme u koje nije radila. Mi poštujemo što su to Rusi učinili, jer cijenimo da ne bi našli nijednog partnera koji bi preradu nafte u Brodu digao na ovaj tehnološki nivo i da bi Rafinerija Brod i za nas i za Bosnu i Hercegovinu i za čitav region bila potpuno izgubljena da u taj posao nisu ušli Rusi. Mi potpuno poštujemo i veoma smo zahvalni Rusiji koja je podržala kompaniju koja je ovdje ulagala.

Što se tiče drugih ulaganja, riječ je o istraživanju nafte i gasa, koji postoje na osnovu nekih ranije istraživanja, na području Posavine, Semberije i Krajine, te u Hercegovini. Mi smo dali koncesije za to. Moram da kažem da prvobitni elaborati govore o količinama da smo veoma blizu tome da je moguća komercijalna eksploatacija nafte i gasa na mjestima gdje su izvršene analize.

Treći važan segment je izgradnja gasovoda koji će biti sastavni dio jednog kraka gasovoda Južnog toka, koji treba da se završi tako što će krajem ovog mjeseca ili najkasnije u septembru RS i ruski distributer Gasprom potpisati memorandum o formiranju zajedničke kompanije za izgradnju gasovoda kroz Republiku Srpsku i upravljanje gasnim aranžmanima na ovom prostoru. To podrazumijeva dogovor da RS da suglasnost da ta naša zajednička firma bude u omjeru 60% Gasproma i 40% RS, što znači da treba da obezbijedimo 40% sredstava.

DANI: Koliko je to novaca?

DODIK: Sada je ukupna investicija za gasovod oko 200 miliona eura, pa računajte koliko je 40%. U svakom slučaju Republika Srpska želi da učestvuje u toj novoj kompaniji, ali će kasnije doći do izgradnje dvije nove termoelektrane na gas od 600 megavata koje će graditi ta naša zajednička kompanija.

DANI: Kako ćete da nabavite 80 miliona eura?

DODIK: Eh... šta ti pitaš... Polako, naravno da ćemo to obezbijediti kao što smo obezbijeđivali i ranije. To je nešto što je potrebno Republici, mi trebamo da imamo gasovod, on se naslanja na Južni tok i naravno da ćemo to obezbijediti. A pošto je to visokoprofitabilno ulaganje vjerujemo da neće biti problema da obezbijedimo 80 miliona eura.

DANI: Od koga možete li nam reći?

DODIK: Tipično. Mislio sam da ste vi daleko konsolidovaniji novinar nego obično. Svi novinari pitaju od koga ćete naći. Ja govorim o projektu koji tek treba da razvijemo, a kad dođe vrijeme da obezbijedimo naše ulaganje, naći ćemo novac.

DANI: Projekt Nabucco je u zastoju. Ko će Vam dati pare?

DODIK: Ko kaže da ćemo tražiti pare od Zapada? U Bosnu i Hercegovinu dolazi SPER Banka, najveća ruska banka, koja je kupila sistem Volks banaka u jugoistočnoj Evropi. To je banka u 100-postotnom državnom vlasništvu s portfoliom daleko većim od mnogih evropskih banaka. Njeno prisustvo ovdje omogućiće da razgovaramo o mnogim komercijalnim aranžmanima.

DANI: Ali to je skupo. Komercijalni aranžmani su skupi.

DODIK: To će se odlučivati kroz procjenu opravdanosti ulaganja novca. Kamate su nešto što je logično što prati kredite. Vidjećemo koji će nivo kamate biti. To vam sada ne mogu reći, ali jedna od banaka s kojima bi mogli da razgovaramo jeste ta.

DANI: Kakva je saradnja s partnerima u Federaciji BiH i da li im vjerujete?

DODIK: Bazična priča je da je Bosna i Hercegovina složena državna zajednica. Organi BiH se konstituišu tako što se sastavljaju od dva entiteta i tri naroda i mi nismo najčešće u prilici da biramo partnere. To izaberu birači na izborima. Mi nismo birali SDA ranije za šta nas je tužio Etičkom komitetu Internacionale SDP, koji je nekoliko godina nakon toga napravio partnerstvo sa SDA-om koje sada razvaljuje. U tom pogledu mi imamo ključne pozicije koje su važne za odnose. Naš politički cilj je provedba Dejtonskog sporazuma. U pogledu funkcionisanja mi posljednjih nekoliko godina imamo veoma dobre odnose sa HDZ-om BiH i to ne krijemo, gdje smo izgradili zajedničke odgovore na neke izazove kroz, na primjer, pitanje popisa. Sa SDA nikada nismo dijelili bazične vrijednosti. Nismo imali međustranački dogovor koji bi mogao da promoviše neke zajedničke ciljeve. Više je to bilo skupljanje u okviru Parlamenta ili Savjeta ministara i otaljavanje tih pitanja i izazova koji su bili važni, a ne dijeljenje zajedničkih vrijednosti u tom pogledu. Najmanje zajedničkih vrijednosti smo u posljednjim godinama dijelili sa SDP-om. Ne dijelimo ni sada. Mislimo da je politika SDP-a u posljednje dvije godine nakon izbora bila bitno destabilizirajuća za samu Bosnu i Hercegovinu, da je koncept kojim se SDP suprotstavio konstituisanju organa vlasti, a sada to prihvata, učinio tu vrstu destabilizacije. Bila je to jedna avantura koju je SDP iz svojih partijskih ili ličnih razloga provodio u posljednje dvije godine i zavalio Bosnu i Hercegovinu i doveo je u institucionalnu krizu. I na nivou Bosne i Hercegovine i Federacije. Dakle, mi prihvatamo legitimno većine koje dolaze iz bošnjačkog i hrvatskog naroda kao što očekujemo da oni prihvataju legitimne većine koje dolaze iz Republike Srpske. U tom pogledu na nekim pitanjima potrebno je partnerstvo. Ne kažem da nema zajedničkih pogleda. Mi smo četiri godine izgubili na tome kako donijeti zakon o popisu i na kraju smo morali da donesemo jedini mogući zakon. Mi smo zainteresovani za stabilizaciju institucionalnih prilika u Bosni i Hercegovini. Mi ćemo imajući u vidu promijenjene odnose u samoj koaliciji bošnjačkih političkih partija, apsolutno tamo gdje se manifestuje dovoljna većina bošnjačkih glasova za promjene određenih ljudi, za to glasati. Mi nemamo razloga da mi ocjenjujemo ko je bolji ili gori kod njih, jer njihov legitimitet se obezbjeđuje dovoljnim brojem ruku da mogu da donose odluke u ime bošnjačkog naroda. Jedino je to važno.

DANI: Nedostatak broja ruku je očigledan. Postoji u Federaciji, odražava se i na državnom nivou. Kad je riječ o provedbi presude Sejdić-Finci, očekujete li da će se rješenje pronaći do 31. augusta, odnosno u skladu s rokovima iz Mape puta?

DODIK: Gotovo je izvjesno da neće.





Lokalni izbori



Pobijedit ćemo u Banja Luci, ali i u Bijeljini i Foči



DANI: Bili ste kod patrijarha Irineja?

DODIK: Da. Bio sam.

DANI: Pomoći ćete obnovu vile patrijarha na Dedinju?

DODIK: To je dio patrijaršije, koji se koristi za međunarodne aktivnosti patrijarha, koji ih očigledno ima, kao i drugih članova Sinoda. Mi smo iskazali spremnost da u tome pomognemo.

DANI: Kako će javnost reagovati na to? Ima li dovoljno novca u RS-u dovoljno? Osim toga Emiru Kusturici ste obećali pomoći oko ustanovljavanja književne nagrade Ivo Andrić od 100 hiljada eura.

DODIK: Nemojte se vi brinuti za to. Republika Srpska će pomoći, a ja ću pozvati i privatne i javne firme u RS-u da pomognu Patrijaršiji. Možda će biti neka minimalna izdvajanja budžetskih sredstava, ali u svakom slučaju pomoć Patrijaršiji nije locirana na principu izdvajanja iz budžeta. S druge strane, što se tiče Emira Kusturice, ništa mu nije obećano što već nije urađeno. I da se ne podržava finansijski taj, vjerujem važan projekat, on ne bi do sada bio u ovoj fazi, odnosno stanju gotovosti. Mi ćemo nastaviti da to podržavamo, jer vjerujemo da će to biti dobro za sam Višegrad, mjesto koje će se sasvim drugačije locirati na turističkoj mapi i da će omogućiti da se u tom objektu Andrić grad zaposli značajan broj ljudi. Nemojte se sekirati. Sve je obezbjeđeno finansijski i veoma predano pratimo.

DANI: Ne sekiram se ja. Međutim ovo su očigledno potezi za Vašu predizbornu kampanju za lokalne izbore?

DODIK: Pa dobro, Vi to možete osporavati.

DANI: Sveti Sinod, Emir Kusturica i kriza u Federaciji pomažu Miloradu Dodiku. Je li to može tako da se definiše?

DODIK: To je vaš pogled. Hoćete da vam kažem da smo za obnovu Ferhadije prije nekoliko godina dali značajan dio novca?

DANI: To je nesporno. Šta očekujete od ovih izbora?

DODIK: I tada su bili izbori, pa nisu Bošnjaci glasali za Milorada Dodika niti vjerujem da je ovo primarno da će se neko opredjeljivati.

DANI: Tu šansu ste davno propustili.

DODIK: Meni je važno da dobijem glasove koje dobijam.

DANI: Niste mi odgovorili o očekivanjima na lokalnim izborima.

DODIK: Pobijediće SNSD.

DANI: I u Banjoj Luci?

DODIK: Naravno.

DANI: 100 posto ste sigurni?

DODIK: Recimo 105 posto.

DANI: Trebinje?

DODIK: Naravno. Bijeljina, zapišite da ćemo pobijediti u Bijeljini. Pobijedićemo i u Istočnom Sarajevu, na Palama i u Lukavici. Pobijedićemo i u Foči.






Srebrenica



Genocid u dnevnopolitičkom obračunu



DANI: Smatrate li da bi Vaše prihvatanje presude Međunarodnog suda pravde da je genocid počinjen u Srebrenici relaksiralo odnose u Bosni i Hercegovini?

DODIK: Mi smo naš odnos prema Srebrenici u nekoliko prilika i situacija rekli. Naš odnos prema tom događaju se vidio 11. jula kada su sve institucije, prije svega policija RS-a besprijekorno odradile svoj posao. Institucije RS-a pridaju određen značaj tom događaju prisustvom delegacije Vlade Republike Srpske.

DANI: U kojoj nije bilo nikog srpske nacionalnosti.

DODIK: Dobro, ali prošlih godina su išli neki drugi i mi to tako nismo vidjeli. Samo pitanje genocida je više izvan same kvalifikacije suda. Ono se prenijelo u dnevnopolitički obračun ili pretpostavke za određenu vrstu političkih špekulacija i zato ne želim da o tome uopšte razgovaram.

citat:

---

DODIK: Mi smo naš odnos prema Srebrenici u nekoliko prilika i situacija rekli. Naš odnos prema tom događaju se vidio 11. jula kada su sve institucije, prije svega policija RS-a besprijekorno odradile svoj posao. Institucije RS-a pridaju određen značaj tom događaju prisustvom delegacije Vlade Republike Srpske.

---

Dodik predlaže demilitarizaciju iz samo jedne zelje,
zeli ukinuti zdruzene OSBH a napraviti jake policijske snage RSa, to nije tajna,

medjutim sreca je sto su njegovi horizonti u ovoj materiji uski,
demilitarizacija BH mozda i nije tako losa,
u svakom slucaju je mach sa dvije ostrice za RS a bio bi najveci uspijeh za EU i UN,
sve u svemu "cudan" prijedlog banjaluckog Vozdja,
i ako bi uspio odrzati politicku moc u RSu, stvaranjem policijskog Entiteta on smatra udaljavanjem od drzave BH,
gdje se "Pruski" (ili kako se vec zove)dogovor ponovo izvlaci na povrsinu i tu mu je mat...

Slučaj Hypo Alpe Adria Bank: Tužilaštvo u Minhenu pokreće istragu protiv Milorada i Igora Dodika!

T. C. | 14. 11. 2012. • 20:35

Igor Dodik i Milorad Dodik / 24sata.info


(24SI) - Dopisom od 5. novembra 2012. godine, Glavno tužiteljstvo u Münchenu potvrdilo je kako je pod brojem spisa 2094/ot, Višem tužiteljstvu Munchen I, naložilo pokretanje postupka protiv Hypo Alpe Adria Banke u Banja Luci, kao i protiv Milorada Dodika i Igora Dodika, ..
... zbog više kaznenih djela; 'kuhanja poslovnih knjiga'(krivotvorenja i lažnog prikazivanja podataka), prevara u poslovanju, te 'ciljanog uništavanja solventnog i likvidnog komitenta po narudžbi nepoznatog počinitelja', javlja portal seebiz.eu.

Dopunom navedene kaznene prijave od 24. listopada 2012. godine, javlja seebiz.eu, Milorada Dodika i njegovog sina Igora, teretilo se za pranje novca, te uzimanje novca za politički reket, odnosno uzimanje novca od Hypo Grupe na tajni račun Dodikovog sina za pružanje nezakonitih usluga političke zaštite Dodikove vlasti Hypo Alpe Adria Banci u Banja Luci. Na temelju priloženih dokaza i dokumenata, Glavno tužiteljstvo u Munchenu očito je smatralo kako postoji osnovana sumnja za pokretanje istrage u ovom slučaju, te je Visokom tužiteljstvu Munchen I, naloženo pokretanje istrage u predmetu pod brojem 2094/ot, protiv Hypo Alpe Adria Banke u Banja Luci, Milorada Dodika, Igora Dodika, te ostalih za koje se utvrdi umiješanost u ovu korupcijsku aferu.

Tako je, ovim najnovijim dokumentom Glavnog tužiteljstva u Munchenu, i službeno potvrđeno kako su Milorad Dodik i njegov sin Igor pod istragom njemačkog tužiteljstva, kako zbog umiješanosti u Aferu Hypo, odnosno zbog korupcijske sprege Milorada Dodika sa Hypo bankom u Banja Luci, tako i zbog tajnog računa kojeg je kod Hypo banke u Banja Luci otvorio Igor Dodik, a kojem je, prema imovinskoj kartici iz srpnja 2010. Godine, Dodikov sin imao pohranjenih 10 milijuna 804 tisuće 881 konvertibilnu marku, odnosno iznos od oko 5,4 milijuna eura.

Prijava gotovo istovjetnog sadržaja podnijeta je samo dan ranije, 23. oktobra ove godine, podnesena je i zemaljskom poglavaru Koruške, Gerhardu Dorfleru, koji je dopisom od 29. 10. 2012. godine, pod brojem LH-10578/1/2012, osobno potvrdio kako je osobi nadležnoj za Aferu Hypo u regionalnoj vlasti, mr. Haraldu Doberingu, proslijedio prijavu sa priloženom dokumentacijom na daljnje nadležno postupanje, iz čega jasno proizlazi kako su i nadležne institucije u Koruškoj, pokrenule istragu protiv Hypo banke u Banja Luci, te Milorada Dodika i njegovog sina, zbog navedenih kaznenih djela.

"Dokumentacija koja priloži ovoj kaznenoj prijavi posložena je na način da se razvidno vide kaznena djela koja je HAAB počinio; od poslovne prijevare, ucjene i prijetnji. Iz izjava i priznanja službenika banke nesporno proizlazi da su djela činjena voljom uprave banke, pa ista predstavljaju kazneno djelo banke kao institucije. Iz dokumentacije proizlazi da je uprava središnjice banke u Austriji znala i odobravala ovo postupanje. Iz izjava službenika banke jasno proizlazi i gore navedeno kuhanje poslovnih knjiga (tj. manipuliranje jednim jedinim iznosom novca u visini od 700.000 KM, koji je istovremeno bio knjižen kao isplata kredita podnositelju prijave, ali i kao povrat iznosa kredita tvrtke "PRODEX-AGRO", te nakon toga isplaćen vlasnicima "PRODEX-AGRO" na račune u Srbiji", stoji u prijavi koju je protiv Hypo banke u Banja Luci njemačkom tužiteljstvu podnio poduzetnik Rade Novković.

"Podnositelj prijave je dana 16.04.2010. g. podnio kaznenu prijavu protiv Kurta Makula, generalnog direktora HIPO-ALPE-ADRIA BANK a.d., Banja Luka, te niza pojedinaca iz banke koji su bili izravno uključeni u ovaj kriminal; i to: zamjenika generalnog direktora i izvršnog direktora HAAB Banja Luka, Srećka Bogunovića, izvršnog direktora HAAB Banja Luka, Đurđice Dragojević i pravnog savjetnika uprave banke Gorana Babića.

Premda je pravosudni sustav u Bosni i Hercegovini, Republika Srpska, po podnošenju prijave, počeo rješavati ovaj slučaj, politički pritisci su uskoro zaustavili djelovanje pravosudnih i policijskih tijela u Republici Srpskoj. Podnositelj prijave ima razloga sumnjati da je iste pritiske osobno naredio i osobno koordinirao predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.

Zbog opsežnosti slučaja ovdje se neće detaljno opisivati kronologija ovih političkih pritisaka. Međutim, podnositelj prijave će po potrebi posebnim podneskom dostaviti detaljan opis kronologije ovih političkih pritisaka uz točno navođenje svih detalja postupaka koji su se vodili i koji su političkim pritiskom Milorada Dodika zaustavljeni, uz navođenje pojedinaca koji su u tome sudjelovali ili koji su zbog pritiska jednostavno morali prestati poduzimati zakonom predviđene radnje, odnosno voditi zakonom propisane postupke", navodi Novković u prijavi.

"Valja naglasiti da će podnositelj prijave ovu prijavu, odnosno ovaj slučaj, razraditi kao "case study", koji će u detalje pokazati funkcioniranje HAAB-a u regiji Zapadnog Balkana. Iz tog "case study" će se detaljno vidjeti posljedice koje je kriminal HAAB-a ostavio u toj regiji, kao i posljedice koje će snositi njemački i austrijski porezni obveznici i birači.

Tako će sam ovaj slučaj pokazati da nije točna brojka, s kojom se do sada baratalo, o ukupnoj šteti od 47 do 48 milijardi eura štete u međunarodnom bankarskom kriminalu HAAB, (uz dodatnih milijardu do dvije milijarde dolara koje su utužili oštećeni subjekti iz Sjedinjenih Država Amerike), budući da ovaj individualan slučaj, te niz sličnih slučajeva nisu obuhvaćeni ovim procjenama. Stoga je ukupna šteta pričinjena kriminalom HAAB-a za sada nepoznata, ali znatno veća po obimu.

Osim ove izravne štete, treba imati u vidu i štetu počinjenu ukupnom društvu i ekonomiji, koja je počinjena gašenjem solventnog i likvidnog ekonomskog subjekta te otpuštanjem radne snage, koja je u ovom slučaju bila u velikom postotku visokoobrazovana. Na ovaj način je kriminalna aktivnost HAAB-a doprinijela široj devastaciji ekonomije i društva sa teško procjenjivim posljedicama.

Pri tome će se pokazati da ovaj kriminal, po svojoj pravnoj kvalifikaciji sadrži ne samo djela bankarskog kriminala u užem smislu ("kuhanje knjiga", pranje novca...), već i niz kaznenih djela iz drugih grana kaznenog zakona, te pokazuje širu spregu koja s jedne strane uključuje: političku elitu (u konkretnom slučaju predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika), kao i nepoznate naručitelje za koje je HAAB "odradio" uništenje poslovanja podnositelja prijave, te ostale sudionike i pomagače kaznenih djela; u ovom slučaju iz tvrtke "PRODEX-AGRO".

Ovaj "case study" će, najzad, pokazati da su ukupne ekonomske, socijalne i druge posljedice tog kriminala veće po obimu, nego što se to do sada smatralo, te da će iste imati trajne posljedice, koje će trajati još dugi niz godina. Iz ovog pojedinačnog slučaja pokazuje se da je HAAB bitno utjecao na "političku, socijalnu i ekonomsku arhitekturu" regije Zapadnog Balkana, te da je doprinio široj devastaciji društva i ekonomije u toj regiji. Iz ovog slučaja razvidno je da je podnositelj prijave, kao solventna i likvidna tvrtka, sa visokoobrazovanom radnom snagom ciljano uništen putem banke, koja je koristila (u to vrijeme uistinu visoki) rejting austrijskog bankarstva, odnosno koja je svoj marketing temeljila na imidžu srednjeeuropske bankarske institucije, kojoj su tijela javne vlasti (tada pokrajina Koruška) suvlasnik 50% dionica. Podnositelj prijave je odabrao HAAB kao svoju poslovnu banku u uvjerenju da surađuje sa srednjeeuropskom financijskom institucijom, a postao je žrtvom zločinačke organizacije povezane sa lokalnim moćnicima", opisuje se kaznenom prijavom na temelju koje je Glavno tužiteljstvo u Munchenu otvorilo istražni spis pod brojem 2094/ot.

"U kaznenoj prijavi su detaljno razrađena kaznena djela koja je HAAB počinio; od poslovne prijevare, ucjene i prijetnji. Iz izjava i priznanja službenika banke nesporno proizlazi da su djela činjena voljom uprave banke, pa ista predstavljaju kazneno djelo banke kao institucije. Iz dokumentacije proizlazi da je uprava središnjice banke u Austriji znala i odobravala ovo postupanje.

Budući da je riječ o međunarodnom kriminalu, moja stranka je, kao oštećena, ovlaštena inicirati kaznene postupke podnošenjem prijava, te je ovlaštena potraživati naknadu štete pred nadležnim sudovima na području Savezne Republike Njemačke i Republike Austrije.

Pri tome će moja stranka svoj individualan slučaj, sa opsežnom dokumentacijom koji isti slučaj dokazuje, koristiti kao "case study" kojim se dokazuje: da je poslovna politika HAAB-a u sebi sadržavala ciljano uništavanje svojih komitenata, i to solventnih i likvidnih klijenata, da je na taj način HAAB doprinio eliminaciji zdravih poslovnih subjekata iz lokalne ekonomije, čime je lokalnu ekonomiju učinio isključivo ovisnom o izvozu, da je na taj način HAAB doprinio dodatnoj ekonomskoj devastaciji šire regije, koja regija je sada obilježena prijetećim ekonomskim kolapsom niza država regije, koje države regije će, ako i kada do tog kolapsa dođe, pomoć tražiti prvenstveno od Njemačke, (zbog čega cijeli slučaj predstavlja ne samo predmet interesa njemačkih državnih tijela, već i šire njemačke političke i društvene javnosti), da je HAAB ovo činio u potpunoj sprezi sa lokalnom politikom, te da zbog te sprege, odnosno zbog kontrole koju politika ostvaruje nad lokalnim pravosuđem, ne postoji mogućnost da se problem riješi pred lokalnim pravosuđem.

Ukratko, moja stranka će koristiti ovaj "case study" da dokaže da je sadašnja prijetnja ekonomskim kolapsom zemalja regije Zapadnog Balkana "politički programirana", te da su za istu odgovorne kako lokalne političke elite, tako i određeni interesni krugovi na Zapadu, koji su svoje interese ostvarivali preko HAAB-a", stoji u prijavi koju je Novković predao zemaljskom poglavaru Koruške Gerhardu Dorfleru, koji je na temelju ove prijave naložio postupanje Haraldu Doberingu, službeniku nadležnom za Aferu Hypo u pokrajinskoj vlasti Koruške.

"Stoga će pitanje razrješenja kriminalnih sprega vezanih oko HAAB-a i lokalnih političkih elita u zemljama regije Zapadnog Balkana predstavljati preduvjet ukupne stabilizacije te regije, sanacije ekonomske krize u zemljama regije i omogućavanja integracije iste regije u Evropsku unije.

Osim toga, ovaj individualni slučaj moje stranke, prikazan kao "case study" dokazuje da je ukupna šteta koja je pričinjena međunarodnim bankarskim kriminalom HAAB-a, znatno veća od do sada procijenjene štete (tj. od iznosa koji se kretao između 47 do 48 milijardi, (uz dodatnih milijardu do dvije milijarde dolara koje su utužili oštećeni subjekti iz Sjedinjenih Država Amerike). U ranijim procjenama štete, koje procjene su dovele do gore navedenih iznosa, nisu uračunati slučajevi kao gore opisani slučaj moje stranke. Postoji osnovana sumnje da je slučaj moje stranke samo primjer jedne šire prakse koja se odvijala u više zemalja regije. Stoga postoje ozbiljni razlozi za pretpostavku da je ukupni iznos na ovaj način pričinjene štete (koja se samo u slučaju moje stranke kreće u iznosu od 53 milijuna eura), znatno premašio do sada procijenjene štete počinjene od strane HAAB-a.

Osim ove izravne štete, treba imati u vidu i štetu počinjenu ukupnom društvu i ekonomiji, koja je počinjena gašenjem solventnog i likvidnog ekonomskog subjekta te otpuštanjem radne snage, koja je u ovom slučaju bila u velikom postotku visokoobrazovana. Na ovaj način je kriminalna aktivnost HAAB-a doprinijela široj devastaciji ekonomije i društva sa teško procjenjivim posljedicama.

Slijedom navedenog, ovime Vas u ime moje stranke molim da gore navedeno uzmete na znanje, te da poduzmete sve što je u Vašoj ingerenciji kako bi nadležna tijela Republike Austrije što efikasnije surađivala sa nadležnim tijelima drugih država u procesuiranju počinitelja kaznenih djela HAAB-a, u ukupnom rasvjetljavanju kriminalnih aktivnosti u kojima je HAAB sudjelovao, te radi sanacije ukupne štete koja je time počinjena", zaključuje se u prijavu Dorfleru.

Milorad Dodik, tako se zahvaljujući svojem političkom i korupcijskom utjecaju na pravosuđe u Republici Srpskoj, koje je po njegovom nalogu odbilo procesuirati Slučaj Dodik – Hypo, odnosno koje je čak zabranilo postupanje kriminalističkoj policiji u ovom slučaju, našao pod istragom austrijskih vlasti i njemačkog pravosuđa, kao što to potvrđuju dva dokumenta koja posjedujem. Odbijanjem procesuiranja slučaja u Republici Srpskoj, Dodik je zapravo omogućio njemačkom pravosuđu preuzimanje nadležnosti nad ovim slučajem, nakon čega se, otvaranjem predmeta pod brojem 2094/ot, 5. studenog ove godine, Milorad Dodik, uz svojeg sina Igora, našao pod njemačkom istragom Afere Hypo.

Krme je gotovo...

citat:

---

mustajbeg wrote:
Krme je gotovo...

---

Mozemo za tren biti blago zadovoljni,ali,velikosrbi predaju palicu smrti vec stoljetima.Pomraceni umovi,vladari zivota i smrti zele da nadzive svoja djela.Istorija zla nikada nije prestala!!!

ovaj sonet govori vise od onog sto moze nas um dokuciti!!!

Reče mi putnik neki iz drevne zemlje jedne:
„U pustinji još leže ogromne, i bez tela,
dve noge od kamena, a ko potražit’ htedne,
videće tu i glavu; bore njenog čela
i usne iskrivljenog od zapovesti ledne
znak su da vajar vide sve strasti toga cara
- i srce mu okrutno i šaku koja pleni -
pa ureza ih tako u kamen s mnogo dara.
A na postolju samom ovakav natpis ima:
„Ozimandijas ja sam, svi klanjaju se meni.
Gledajte dela moja i strepite pred njima!”
To ostalo je samo, a gde kip beše slavan
sad ruševine leže sve smrskane na tlima;
oko njih na sve strane pust pesak leži ravan.”
P.B.Seli