Iako je ovo izgleda vise tema za "Roditelji i djeca" ili politiku, mislim da je i ovo prikladno mjesto za jednu poucnu video pricu.





P.S. Nemojte politizirati pa ovo povezivati sa slucajevima uskracivanja sigurnosti nekim predstavnicima u FBiH.

Savršena žena...

Studenti počeše da zapitkuju svog profesora:

"Vi ste tako mudri i iskreni. Svi vas poštuju, žele da vas oponašaju i da vas slijede. Ali ipak, sve nas jako zanima jedna stvar, zašto se još uvijek niste oženili?

Profesor, zatečen ovim pitanjem, u početku se snebivao, ali ubrzo poče da se otvara i da priča:

"Vidite, ja sam uvijek tražio Savršenu Ženu! I u tom traženju, proputovao sam mnogo zemalja. Jednom sam volio jednu prelijepu djevojku. Bila je nevjerovatno, nevjerovatno lijepa. Nijedan muškarac nije mogao da odoli njenoj ljepoti. Ali nažalost, njena duša nije imala takvu ljepotu, pa smo se nakon izvjesnog vremena i razišli. Poslije toga sam sreo još jednu mladu djevojku. Ona je bila i lijepa i pametna i obrazovana. Ali nažalost, karakteri su nam bili potpuno različiti i morali smo da prekinemo našu vezu.

Vidio sam od tada mnogo predivnih žena, ali ja sam još uvijek tragao za onom svojom Savršenom."

"I šta se desilo, zar niste nikada sreli takvu?

"Jesam. Sreo sam je! Jednoga dana pojavila se baš takva: Savršena Žena – pametna, lijepa, očaravajuća, produhovljena, elegantna, dobra…prostim riječima: samo savršenstvo!"

"I tada ste se oženili?!" – oduševljeno i nestrpljivo uglas upitaše studenti.

"Ne! Na moje veliko razočarenje, ispostavilo se da ona traži SAVRŠENOG MUŠKARCA!!!"

-

Mnogi traže savršenstvo kod drugih ali ne rade na svom savršenstvu

"Budi jako oprezan da ne rasplačeš ženu jer Bog broji njene suze.. Žena je nastala od muškarčeva rebra, a ne od njegovih stopala da se po njoj gazi. Ne od njegove glave da se njome vlada, nego od boka da mu bude jednaka. Ispod... ruke da bude zaštićena i pokraj srca da bude voljena."

Magareca dilema


Dosadi magarcu neprestano tegliti, pa stane i počne njakati:
Svega mi je dosta! Ovako više ne ide. Cijeli dan nosim teret i mučim se, a to niko ne cijeni. Dok ja radim i patim, drugi se smiju i pjevaju. Ma koliko radio, opet me tuku i rugaju mi se. Nije život samo rad i batina. Odavde se više ne mičem, pa šta bude!
- Ako ti je dosadilo biti magarac, a ti budi čovjek!- reče mu gospodar smijući se.
- Eto, opet mi se rugaš! Niko ne može promijeniti svoju sudbinu. Magarac je magarac, a čovjek je čovjek. To je tako, i gotovo!
- Zato i jesi magarac što tako misliš! Niko se ne rađa kao čovjek, čovjekom se postaje. Želiš li biti kao ja, uzmi knjige i čitaj. I vrlo brzo ćeš otkriti da ti govorim istinu!
- Kako to?- zbunjeno će magarac. – Vidio sam tolike ljude koji nikada ne čitaju, pa opet nisu magarci!
- To ti se samo čini. Nije čovjek ono što se vidi, njegova je priroda sakrivena. Jedno se vidi, ono nevidljivo je nešto sasvim drugo. Obično unutra ti ljudi nemaju ništa – praznina i mrak. Ali se često u liku čovjeka krije neka životinja, poput lava, lisice ili svinje. Zato se i kaže: majmune jedan! Jedni su podmukli i otrovni poput zmije, a drugi su plašljivi poput zeca. Neko je mrav, a neko cvrčak. A ima ih koji su kao tvor, bilo gdje da se skrije, svejedno zaudara! Vjeruj mi, mnogi su ljudi veći magarci od tebe iako nemaju repa. Nije rep ono bitno!
- Tek sad ništa ne shvatam- zavapi magarac.
- Ljudi više nisu ljudi nego životinje, a životinje mogu postati ljudi ako čitaju. Svašta! I šta uopšte znači to – bitno!?
- E, vidiš to je ono što razlikuje čovjeka od magarca. I ono je skriveno u knjigama! Želiš li ga naći i shvatiti moraš čitati. A što budeš više čitao, to će ti razlika biti jasnija. Ne budeš li čitao, zauvijek ćeš ostati magarac. I svi će ti se smijati i rugati.

ZALEĐENO JEZERO


Dva su se mala prijatelja klizala po zaleđenom jezeru. Bijaše oblačan i hladan dan. Dječaci su bez straha uživali u klizanju. Led se iznenada prolomio i jedan od njih propade u vodu. Voda ne bijaše duboka, ali se led počeo stezati.
Drugi je dječak otrčao na obalu, dohvatio kamen i pojurio do unesrećenoga. Svom je snagom razbijao led i uhvativši prijatelja za ruku, izvukao ga iz vode. Kad su stigli vatrogasci i shvatili što se dogodilo, začuđeno su pitali:
“Kako ti je to uspjelo? Kako si mogao tim malim kamenom i slabim rukama razbiti tako debeli led?”
Uto se oglasio neki starac:
“Ja znam kako je uspio!”
“Kako?” – upitali su ga vatrogasci.
Starac je odgovorio:
“Nije bilo nikoga da mu kaže kako je to nemoguće.”
Bruno Ferero
U nama postoji golema snaga, samo mi to često zaboravljamo.

copy:

PUSTITE ČAŠU

Profesor započe čas tako što uze u ruku čašu punu vode. Podiže je u vis tako da svi mogu da je vide i upita:
- Šta mislite, koliko je teška ova čaša?
- 50 gr,…100 gr, … 125 gr… – nagađali su studenti.
- Istina je ustvari da ni ja sam ne znam. I dok je ne izvagamo, ne možemo biti sigurni. – rekao je profesor. Ali ja sam htio da vas pitam nešto drugo. Šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu, recimo, nekoliko minuta?
- Ništa! – odgovoriše studenti.
- Dobro. A šta će se desiti ako držim ovako podignutu čašu cijeli jedan sat? – ponovo zapita profesor.
- Počeće da vas boli ruka – brzo odgovori jedan student.
- Tačno. A sada, šta će se desiti ako je držim ovako cijeli jedan dan?
- Ruka će početi da vas jako boli, a od takvog napora moguće je da će vam se ukočiti mišići, pa čak i da će vam se ruka paralizovati. I vrlo je vjerovatno da ćete osjetiti potrebu da hitno odete kod ljekara.
- Vrlo dobro. – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to dešava, šta mislite da li se je promijenila težina čaše?
- Ne! – odgovoriše svi u glas.
- Pa šta je onda uzrok boli u ruci i grčenju mišića?!
Studenti se nađoše zbunjeni, situacija im je već ličila na zagonetku i svi zdušno počeše da traže odgovor.
- Šta ja treba da uradim, da bih se oslobodio bola i tereta u ovoj situaciji? – nastavi profesor.
- PUSTITE ČAŠU! – čuo se odjednom odgovor iz amfiteatra.
- Daaaa, to je to. To je odgovor. Pustite čašu! – poskočio je profesor. – To isto se dešava i sa vašim problemima u životu i sa vašim teškim mislima. Misliti o njima nekoliko minuta je normalna stvar, i u tome nema ništa neispravno ili pogrešno. Ali ako ih zadržavate u vašem umu neko duže vrijeme, osjetićete BOL. A ako to radite jako dugo, previše dugo – osjetićete se paralizovano, tj. nećete biti u stanju da radite bilo šta drugo. Vrlo je važno je da razmišljate o određenim događajima ili doživljajima u vašim životima i da izvodite zaključke iz njih, no još je važnije znati kako osloboditi um od tih problema na kraju svakog dana…da ih “pustite da padnu” prije nego što utonete u san. Tako ćete sebi uštediti veliki stres i napor i svako jutro ćete se buditi svježi, vedri i odmorni. Osjećaćete se ispunjeni novom snagom i lakoćom da prevazilazite sve životne izazove, bez obzira u kakvoj se situaciji našli.
I zato upamtite: PUSTITE ČAŠU NA KRAJU SVAKOG DANA!

..Nekada davno je deda svome unuku ispricao jednu životnu istinu.
U duši svakog čoveka se vodi bitka. Kao borba izmedju dva vuka. U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivicu, greh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...
Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, saoosećanje i veru.

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vredno usmeri u dubinu dedovih reci, pa ga upita;
-Koji vuk na kraju pobedi?
Deda odgovori sa smeškom na svom starom licu:
-Pobedjuje uvek onaj koga hraniš...

R A D O Z N A L A P I T A N J A M A J C I


Šta je najljepše na svijetu ?
Ti dok spavaš.

Zašto ?
Zato što si ti jedina moja istina o kojoj ne razmišljam i dok te gledam kako spavaš, znam, da je to jedina slika na svijetu koja oslikava mir koji mi treba da bih bila sretna!

Šta je najveće na svijetu ?
Tvoje oko !!!
Što stane u njega... ne može se smjestiti ni u šta drugo. Nemoj se nikada bojati onoga što možeš da vidiš pa, da ideš okolo poluzatvorenih očiju!

Šta je najsladje na svijetu ?
San!!!... Ništa ne može biti lijepo, šareno i slatko kao što ti to u snovima možeš da napraviš. Nemoj nikad zaboraviti da sanjaš !"!"!"

Šta je najteže na svijetu ?
Najteže je kad čuvaš nešto a ne vidiš da nigdje nema onoga što čuvaš!!!

Šta je najveća prevara ?
Najveća prevara je kad... dvoje potpuno razjedinjenih ljudi sjede za istim stolom, ušuškani u istom stanu, imaju isto prezime, jedu zajedno i tako pokazuju pripadnost jedno - drugom!? NAJVECA PREVARA je, kada izmedju dvoje ljudi jedino topao tanjir supe... bude jedina toplota koja postoji.

Šta najviše boli ?
USAMLJENOST!!! Kad neko odluči da živi sam, da sjedi samo prema samom sebi u tu samoću može smjestiti bilo šta i iz sebe može izvuci ono najbolje. Ali ako živiš pored nekoga a osjećaš se usamljeno, to je samoća... koja blokira čitav život!!! Sve što radiš protkano je tom strašnom notom usamljenosti i grčevitom borbom da se iz toga iščupaš. Usamljenost pored nekoga najgora je samoća koja može da se čovjeku desi.

Plašiš me, ne pominješ ljubav ?!
Postoji li ljubav ?
Postoji, naravno, zato ti ovo i pričam. Da bi pronašla pravu ljubav... moraš napustiti svaku ljubav - iluziju jer... ona će te samo činiti nesrećnom. Ljubav postoji ali ja o tome imam tako malo da ti kažem.
Pronadji je. Ne mogu tome da te naucim. Nemoj me to pitati. Ja sam ti majka i sigurno ću uvijek misliti da te neko, ko je sa tobom, ne voli jer te ne voli onako kako ja mislim da te treba voljeti i onoliko koliko ja mislim da te treba voljeti...

Zašto me niko ne može voljeti kao ti ?
Ni to ne umijem da ti objasnim. Jednog dana ćeš razumjeti. Kad budeš imala dijete, vidjećeš da je to jedina bezuslovna ljubav na svijetu!!!...ljubav sama po sebi.... koja ne traži, ne pita, ne nalazi opravdanja, ne moli i ne uslovljava. To je najveća i najjednostavnija ljubav na svijetu!!!

Stvarno me plašiš !?!
Ne treba da se plašiš. Samo se čuvaj pogrešnih ljudi, pogrešnih ljubavi i nemoj da ti čitav život izgleda pogrešno.... a i ti sama sebi kad se pogledaš u ogledalo!

Čega se najviše treba čuvati ?
L J U D I !!!!!!!!!!
BIĆE PUNO ONIH, KOJI ĆE TE OPIPAVATI... DOK NE VIDE GDJE SI NAJOSJETLJIVIJA A ONDA... NAPRAVITI JEDAN, HIRURŠKI OŠTAR REZ... I MIRNO GLEDATI KAKO KRVARIŠ! POJEDINI LJUDI VIŠE VOLE DA RANJAVAJU DRUGE NEGO DA LIJEČE SVOJE RANE!! MOGU DA ŽIVE SAMO AKO VIDE DA DRUGI PATE VIŠE NEGO ONI!
>> TOGA SE, DIJETE MOJE.... NAJVIŠE ČUVAJ >>

[Edited by Crvena starka on 13-09-2011 at 10:07 GMT]

Na jednom od časova filozofije, profesor je podigao veliku, praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna?
Složili su se da jeste. Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčica i sipao ih u teglu. Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna? Opet su odgovorili da jeste. Sljedeća kutija koju je profesor uzeo bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom da li je tegla puna? Studenti su skrušeno odgovorili da jeste.
Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šoljice pune kafe i sipao ih u teglu. Kafa je natopila pijesak.
Studenti su se smijali…

„Sada”, rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, „Hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša porodica, djeca, vaše zdravlje, vaša vjera.
Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pesak predstavlja male stvari koje imaju isključivo materijalnu vrednost. Ako napunite teglu samo pijeskom, nema mesta za kamenčiće i teniske loptice… Tako je i u vašem životu.
Ako potrošite sve svoje vrijeme na materijalne stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari. Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. Igrajte se sa djecom. Nađite vremena za odlazak ljekaru. Izvedite partnera na večeru. Brinite o roditeljima…”.

Jedna od studentkinja je podigla ruku i upitala šta je predstavljala kafa. Profesor se nasmijao: „Drago mi je da ste to pitali!
Nju sipam da bih vam pokazao da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šoljicu kafe sa PRIJATELJIMA!”.

citat:

---

Cloe wrote:
Na jednom od časova filozofije, profesor je podigao veliku, praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna?
Složili su se da jeste. Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčica i sipao ih u teglu. Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna? Opet su odgovorili da jeste. Sljedeća kutija koju je profesor uzeo bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom da li je tegla puna? Studenti su skrušeno odgovorili da jeste.
Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šoljice pune kafe i sipao ih u teglu. Kafa je natopila pijesak.
Studenti su se smijali…

„Sada”, rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, „Hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša porodica, djeca, vaše zdravlje, vaša vjera.
Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pesak predstavlja male stvari koje imaju isključivo materijalnu vrednost. Ako napunite teglu samo pijeskom, nema mesta za kamenčiće i teniske loptice… Tako je i u vašem životu.
Ako potrošite sve svoje vrijeme na materijalne stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari. Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. Igrajte se sa djecom. Nađite vremena za odlazak ljekaru. Izvedite partnera na večeru. Brinite o roditeljima…”.

Jedna od studentkinja je podigla ruku i upitala šta je predstavljala kafa. Profesor se nasmijao: „Drago mi je da ste to pitali!
Nju sipam da bih vam pokazao da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šoljicu kafe sa PRIJATELJIMA!”.

---