Medijsko pismo Željka Kopanje upućeno Miloradu Dodiku „sarajevska čaršija“ treba krajnje ozbiljno razmoriti i analizirati; njegova suština jeste i poziv na očuvanje jednog davnašnjeg prijateljstva, ali još više poziv na dijalog između Sarajeva i Banjaluke i normalizaciju odnosa u BiH. Ako nešto od ovoga Kopanja bude morao žrtvovati, onda to sigurno neće biti ovo posljednje

Željko Kopanja traži od Milorada Dodika da se pod hitno otarasi Rajka Vasića i ostalih sa „palube ludaka“ koji su okružili novog „velikog vođu“. Tako dobro upućeni izvori komentarišu medijsko pismo koje je juče Željko Kopanja uputio svome prijatelju Miloradu Dodiku. I to nije sve; dubinska analiza pisma (ili, narodski kazano, čitaj-između-redova) pokazuje da Kopanja u svome pismu iznosi tri osnovne kritike prema prijatelju Dodiku; odnos prema BiH, korupciju u „vlastitim redovima“, te to što se okružio nacionalističkim ludacima poput Rajka Vasića, mada ovaj nigdje nije izravno spomenut u tekstu. Sigurno je da će potez vlasnika najvećeg medijskog koncerna u RS-u izazvati višestruka tumačenja, od onih kako je riječ o smišljenom potezu koji treba Dodika da odvuče ulijevo i prema BiH, onih koji će to shvatiti kao dobronamjerni Kopanjin gest i posljednji pokušaj da pozitivno utiče na svog velikog prijatelja koji se „otrgao od kontrole“ i polako ide prema ambisu, do onih koji će samo reći da je ovo reakcija očajnika koji „želi sebi da olakša dušu“ , jer su stvari već otišle predaleko; preko ivice iza koje nema povratka.

Poznato je da su Kopanja i Dodik veliki prijatelji, da je Dodik jedan od osnivača ( i prvih financijera) Kopanjih „Nezavisnih novina“, da su zajedno prošli Scile i Haridbe na političkoj i medijskoj sceni postdejtonske BiH, te da su, na koncu, zajedno osvojili vlast 2006. Poslije toga, Dodik je zajahao političkim životom RS-a, a Kopanja medijskim; upućeni tvrde da je, nakon što su podijelili „izborni plijen“, to sve manje bio odnos prijatelja, a sve više odnos dvojice poslovnih partnera. Zbog svega ovoga je Željko Kopanja, kunu se oni koji znaju trenutne odnose u RS-u, jedina osoba u entitetu kojem danas Dodik ne može govoriti šta treba, jer ima „svoje samostalno preduzeće unutar jednog velikog koje se zove 'Republika Srpska' i kojim upravlja Mile iz Laktaša“.

Tiha vatra sukoba između Kopanje i Dodika potpaljena je još u vrijeme početka velikog sukoba između Dodika i, kako to vole reći u Banjaluci, sarajevske čaršije. Dodiku nikada ozbiljan problem nije predstavljao Haris Silajdžić i njegova politika; njemu je kao takav u potpunosti odgovarao – politički unitarista, zarobljen idejom o svom misionarstvu u BiH i kod Bošnjaka, a suštinski već odavno faktor koji nema presuđujući utjecaj u bosanskoj prijestolnici. Dodiku je puno veći problem predstavljala sarajevska intelektualna čaršija, nezavisni mediji, te naročito FTV, koji se u Banjaluci smatra glavnim krivcem za pogoršanje odnosa između Banjaluke i Sarajeva, tj, između RS-a i Federacije BiH.

Također, sasvim neočekivano su se ovih godina SNDS i SDP, dvije političke partije programskih sličnih koncepcija, našle na dvije potpuno suprostavljene strane, te danas više nikoga ne čudi stav Milorada Dodika kako može napraviti koaliciju sa bilo kim osim SDP-om. Međutim, ova Dodikova računica neće ići tako; kao da je toga svjestan u svome pismu i Željko Kopanja te svome prijatelju javno poručuje da je vrijeme za dijalog sa Sarajevom. Želja je to velikog dijela međunarodne zajednice; još prije šest mjeseci je jedan visoki dužnosnik EU u političkim kuloarima širio priču kako poslije izbora slijedi proces pomirenja Lagumdžije i Dodika, čak su imali sonobulne ideje kako će tada jedinoj ozbiljnoj prepreci ovakvom rješavanju krupnih političkih problema u državi, uredniku emisije „60 minuta“ Bakiru Hadžiomeroviću, srediti kakav dobar ambasadorski posao kako ne bi remetio mir u „novoj kući koja treba da se gradi“. Ova ideja da se Rajko Vasić žrtvuje u zamjenu za urednika nagledanijeg političkog magazina u BiH nije strana ni Banjaluci; problem sa njom je što je umobolna i što dosad, koliko se zna, još niko nije pitao urednika najgledanijeg političkog magazina u BiH šta on o njoj misli. Ali, kako se sa politikom nikad ne zna, tako ni ovaj plan, mada je neprimjerno porediti Vasića sa Hadžiomerovićem, nije izvan dometa iracionanalnih politika koje se svakodnevno vode u BiH.

Međutim, ono što je puno važnije od ovih dnevno-političkih taktičkih pred-koalicijskih opcija jesu druge dvije stvari koje snažno izviru iz Kopanjinog pisma: sugestija Dodiku da se oslobodi „korupcijskog i kriminalnog balasta“ koji je sve teži oko njega i ono što je danas vjerovatno najvažnije – da se „veliki vođa“ oslobodi nacionalitičke reporike i mržnje te da se okrene prema dijalogu i pomirenju naroda u BiH. Tu negdje postoji i ljudska dimenzija Kopanjinog pisma; oni koji to u Sarajevu i u tzv. probosanskim snagama ne žele da vide, oni su ti koji, ne samo Dodika, nego i Banjaluku, RS i Srbe još dalje guraju od BiH. Zato ovaj Kopanjin potez „sarajevska čaršija“ treba krajnje ozbiljno razmoriti i analizirati; njegova suština jeste poziv na očuvanje jednog davnašnjeg prijateljstva, ali i na mir, dijalog i normalizaciju odnosa u BiH. Ako nešto od ovoga Kopanja bude morao žrtvovati, onda to sigurno neće biti ovo posljednje.

E-novine.

Reakcija na „otvoreno pismo“ Miloradu Dodiku

Druže Željko, piši novo pismo, ovo prvo razumjeli nismo


Piše: Slobodan Popović


U mom pismu piše ne volim te više: Milorad Dodik i Željko Kopanja, razdvojni
Photo: KomboUnutar vladajuće garniture kojoj pripada i sam autor postignuta saglasnost da ovako više ne ide i da je vrijeme polaganja računa sve bliže / samo se treba okrenuti oko sebe i vidjeti šta se dešava u bližem okruženju u kojem više nema nedodirivih/

Da sam se kojim slučajem rodio juče ili da sam prespavao poslednjih deset godina dvadesetog vijeka i prvih deset dvadeset prvog, i probudio se sa „Nezavisnim novinama“u rukama, i pročitao otvoreno pismo vlasnika medijskog prostora Republike Srpske, vjerovatno bih pomislio kako se radi o jednom ozbiljnom pokušaju ozbiljnog čovjeka iz ozbiljnog medija da javno pošalje poruku najmoćnijem čovjeku, koji se sve pita i koji o svemu odlučuje, da stanje u društvu kojim upravlja nije dobro.

Na moju veliku sreću i zadovoljstvo nisam prespavao,bolje reći bio sam podobro budan i zapamtio mnogo štošta kad su u pitanju protekli događaji a bogami i ljudi bez kojih događaja nema.Trebalo bi puno riječi a još više prostora da se opišu samo najvažniji događaji a sa njima i ljudi pa upravo iz gore navedenih razloga mislim da imam pravo ali i obavezu da prokomentarišem navedeni uradak jer je on po mom dubokom ubjeđenju najava tektonskih poremećaja u piramidi vlasti koju u ovom momentu personificiraju akteri ovog otvorenog pisma Željko Kopanja i Milorad Dodik, dvije najmoćnije figure u nomenklaturi apsolutne, bolje reći apsolutističke vlasti u Republici Srpskoj.

Krenimo redom. Prvo, nije normalno da se jedan od intimusa obraća onom drugom na način koji dovodi u ozbiljnu sumnju da na ovoj liniji možda nema tona a bogami i slika dolazi u pitanje. Drugo, pismo je napisano u formi kao da pisac želi da se opravda za njegov sadržaj onom kome je pismo upućeno tako da se izmjenjuju dijelovi u kojima autor veliča lik i djelo i pokušava da ga zacementira na malo duži rok.

Treće, pismo samo po sebi nije novost, samo se pokušava ponovo izazvati kod vaskolikog pučanstva osjećaj kako za sve ovo što nam se dešava nije kriva vlast, jer nju presonificira najveći sin našeg naroda koji je usput nepogrešiv, samo oko sebe ima jednu grupu ljudi sklonih neprirodnom bludu kad su u pitanju vlast i pare, koji bludnim radnjama proizvode probleme čitavom društvu. Pošto je najveći poprilično visoko pa ne vidi aktere bludnih radnji, onda mora postojati neko ko će ga na vrijeme upozoriti da je dara prevršila mjeru.

Kad bih bio naivan i kad ne bih znao o kakvim likovima se radi, možda bih i povjerovao u iskrene namjere autora pisma da probudi a samim tim pokrene događaje koji treba da uklone zločeste momke koji nam kvare lik i djelo najvećeg sina nešeg naroda.

Po meni postoje u ovom momentu samo dva racionalna objašnjenja za ova dešavanja.

Prvi je da se pojavila prva ozbiljna pukotina u arhitekturi vladajuće garniture pa autor kao čovjek od iskustva u društvenim lomovima počinje sebi graditi rezervni položaj ako stvari krenu po zlu.Time sebe pozicionira kao i krajem prošlog vijeka na sami vrh ljestvice onih koji su najavili ozbiljne društvene i političke promjene, a iza toga slijede priznanja različitih vrsta.

Drugo, što smatram mnogo realnijim, je da je unutar vladajuće garniture kojoj pripada i sam autor postignuta saglasnost da ovako više ne ide i da je vrijeme polaganja računa sve bliže / samo se treba okrenuti oko sebe i vidjeti šta se dešava u bližem okruženju u kojem više nema nedodirivih/ Ruka zakona je sve bliže i treba na vrijeme preduzeti sve da se zaštite vitalni interesi najvažnijh u koje spadaju akteri otvorenog pisma time što će se na vrijeme pronaći žrtveni jarci, kojim će se fingirati da niko nije iznad zakona a ne daj bože izvan zakona. Ko će biti žrtveni jarci - saznat ćemo kad se film počne odmotavati, ali iskustvo govori da je ovakvu vrstu događanja teško držati pod kontrolom i neko uvijek propjeva zbog potrebe da zaštiti sebe, a onda krene grudva sa vrha brijega koju više niko ne može ni kontrolisati a pogotovo zaustaviti.

Sve ovo me neodoljivo podsjeća na vremena američkog Divljeg zapada kad se imovina sticala svim sredstvima uključujući i kriminalne radnje a onda su najvažniji i najbogatiji akteri jednog dana rekli dosta i promovisali pravnu državu i vladavinu prava, da bi im ona sačuvala imovinu koju su stekli na nezakonit način.

Jedini problem u čitavoj priči je da ovo nije Amerika i da ovo nije devetnaesti nego dvadesetprvi vijek.Sve ostalo je nažalost isto.

* Autor je član Predsjedništva SDP BiH stalno nastanjen u Banjaluci

Interesantni textovi danas, da nisu illuminati preuzeli inicijativu ovih dana...

citat:

---

primus inter pares wrote:
jel rajko vasic novinar,eno i on objavi pismo...

---

evo i sa Tuzlarija naslovna:
__________________________________________
BIVŠA kandidatkinja za potpredsjednicu SAD-a i moguća kandidatkinja za predsjednicu Sarah Palin ponovno se katastrofalno osramotila u intervju na radiju kada je pokazala da ne zna tko su saveznici države na čijem čelu želi biti.

Konzervativnu republikanku su pitali za stav o sukobu između dviju Koreja. "Jasno je da moramo stati uz svoje saveznike u Sjevernoj Koreji", kao iz topa je odgovorila Palin. Brzo ju je ispravio voditelj Glen Beck koji je kazao da je vjerojatno mislila na Južnu Koreju, jer je na čelu njihovih sjevernih susjeda diktator Kim Jong-Ill.

Ovo nije prvi puta da Palin pokazuje katastrofalno znanje zemljopisa. Jedan od najgorih gafova bivše guvernerke Aljaske, po pitanju međunarodne politike, bio je kada je rekla da se iz države koju je vodila može vidjeti Rusija.
_________________________________________

Ako su Aljaska i Rusija jedna do druge što se može primijetiti na karti ,Sara i nije pogriješila.......


u stvari šta sam htio reć vjerovatno o poznavanju zemljopisa nekih novinara.....



[Edited by djecko on 09-12-2010 at 07:05 GMT]

Bakir Hadžiomerović reketirao zagrebačku INA-u

Bakir Hadžiomerović, urednik "60 minuta" na Federalnoj televiziji, reketirao je u junu 2007. godine zagrebačku INA, te mu je plaćeno 30.000 evra u gotovini.

Potvrđuje to dokument koji je poslao direktor poduzeća "Interina d.o.o." iz Mostara, u vlasništvu korporacije INA, Franjo Božić predsjedniku Uprave u Zagrebu Tomislavu Dragičeviću u kojem ga obavještava da je po njegovom naputku "obavio razgovor s g. Bakirom Hadžiomerovićem" pa dogovorio da ovaj više ne napada u svojoj emisiji konzorcij INA-MOL-ENERGOPETROL "poradi čega mu je plaćeno 30.000 eura u gotovini". Od tada u "60 minuta" prestaju svi napadi na ovaj konzorcij.

Dokument koji je u posjedu "Nezavisnih" takođe imaju državni odvjetnik Mladen Bajić, USKOK i policija Hrvatske i ozbiljan je dokaz korupcije u koju su umiješani i oni koji su novac dali i oni koji su novac primali.

Damir Kaletović zvani oružje za masovno uništavanje

Ako bismo pravili izbor koja ili čija izjava bi mogla biti proglašena najglupljom u kategoriji svih do sada objavljenih islamofobičnih izjava, onda bi pobjedu u tom izboru sigurno odnio Damir Kaletović, novinar FTV-a, i njegova sljedeća izjava: "U Gornjoj Maoči zaplijenjeni su dokumenti koji ukazuju na planove o proizvodnji oružja za masovno uništenje!'' Vjerujemo da se sam Kaletović crvenio pred rođenim televizorom dok se slušao šta govori. Ako ga je slušao George Bush ili Dick Cheney, bivši vladari Sjedinjenih Američkih Država, koji su se polomili tražeći Saddamovo naoružanje za masovno uništenje, mogli su konačno ushićeno pomisliti da je Saddam naoružanje sklonio u Gornjoj Maoči. Ko zna, možda ćemo upravo narednih dana putem emisije "60 minuta" ekskluzivno uz jezovitu muziku čuti Damira Kaletovića kako je svojim istraživačkim novinarstvom došao do podatka da je Saddam Hussein svoje oružje za masovno naoružanje na vrijeme sklonio u Gornju Maoču.

Ruku na srce,uvijek sam odvadio mnogo od onoga što se piše, govori ili prikazuje.
Realnost je takva bila,sada je i biće.
Neka cenzura treba da postoji.Mnoge stvari koje se u momentu dese su nepotkrijepljene činjenicama i to je u redu.
Ako se čovjek vrati među obične smrtnike primijetiće da mnogi isto kao i ja ne pridaju neki značaj novinarskim prezentacijama.
Hoću reći da danas mnogi novinari pišu brzinski,bez mnogo razmišljanja gdje čovjek može odrediti i karakter novinara kao čovjeka,pod pseudonimom ili ne.
Podsjećaju me na obične tračare,koje su ubijeđene da im čovjek vjeruje ako ih sasluša.
Naravno nisu svi takvi ali je to sigurno odraz društvenih kretanja.
Šta god da kažem,tuzlarije su mi nekako drage zbog objektivnosti,inače ih ne bih ni posjećivao.
Isključujem prenesene članke(jer iz njih se mora malo više odvaditi).
Draže mi je pročitati nešto što piše naša hurija,Abulafija i naravno sulfer,nego oni čiji je to posao i svakodnevnica.
Hoću reći ponekad mi žao vremena kad pročitam bljuvotine novinara skorojevića,al šta ćeš, tako je to u Božijoj bašči,a vjerovatno ima nešto i do mene koji valjda očekuje previše...
Zato hurija i Abulafija u akciju.A ako vam neko i ukrade tematiku,mi ćemo znati od koga je

danas su novinari:
a) neobrazovani
b) neskolovani
c) lijeni
d) uobrazeni
e) nesposobni

ovo osnovano tvrdim i mogu podastrijeti milion argumenata i unistiti sve protuargumente. radim za medijsku kucu, vjerovatno najuticajniju sa balkana u inozemstvu. imamo tim novinara koji funkcionira vec godinama, nekad glatko, nekad malo manje, ali nove novinare je gotovo nemoguce naci!

dopisnici imaju platu vecu od prosjecne, pa ne mozemo naci kvalitetnog

novinari su placeni debelo po clanku, pa nema onih koji bi se uhvatili u kostac sa pravim pisanjem

nas svijet je lijen, to pod jedan! ljudima je mrsko da se potrude za nesto, pa cak i kad za to dobiju dobru lovu. novinari ne znaju da pisu, jer ne svodi se sve na 5 direktnih pitanja (ko, sta, gdje, kako i zasto)... nemaju opce obrazovanje, a fakulteti su toliko izgubili na kvaliteti i kriteriju, da je potpuno irelevantno da li su ga zavrsili ili ne...

najstrasnije od svega je sto su novinari toliko nafurani i sto je to jedna tako sujetna profesija (gori su od prevodilaca, zivota mi), da im covjek ne moze ni reci koliko grijese...

btw... nisam vise sigurna je l' ovo tema za kritikovanje ili za cudne clanke, al' moradoh nadovezat...

naravno, cast izuzecima... ja volim na tuzlarijama procitati dnevnu kolumnu, kurentni su i, ako nista drugo, bar ne seru da nisu senzacionalisticki medij na sva zvona, a vamo jadac... vecinom vremena su clanci korektni, a amaterske greske cemo zanemariti ovom prilikom to je ipak web portal...

mene izludjuju slonovi, tvtk-ovi, tvt-ovi i slicni novinari... izludjuje me kad vidim neke (jos od rata nekvalitetne) novinarke, kako dan danas misle da su leri kingovi ili tako nesto...

suti, debela, suti... idi radi, ne nerviraj se... (to ja sebi malo, da odem prije )

Biješe vrijeme nekada, kada sam bio mlad i naivan, i vjerovao svemu što piše u novinama

E onda sam na svojoj koži osjetio koje su pojedini novinari kurave,prodane duše i moralni beskičmenjaci, koje se ne libe da napišu bilo šta po nalogu svojih nalogodavaca ili za pare.

Konkretno, Slobodna Bosna je objavila članak koji je napisao Muhamed Pargan , vezan za moju porodicu, koji ne samo da prestavlja preuvelicanu verziju nekog stvarnog događaja, nego nema apsolutno nikakve veze sa stvarnošću!

Znači lik je sjeo i pisao bljuvotine i notorne laži kako su mu pale na pamet a sve u funkciji blaćenja i podmetanja, naručene od strane određenih lica..

Naravno, novina i novinar su tuženi i tužba je glat dobijena, odšteta isplaćena i objavljen demant..sve to nakon 3 godine

E od tad Tiburon sve što pročita u novinama, pola odmah baci u vodu, a ovo pola kako procijeni, konsultujući više izvora ako je moguće.

A što se tiče M. Pargana, ove bijede od čovjeka..doći će na zicer abd-a, samo sabur

[Edited by Tiburon on 27-01-2011 at 15:17 GMT]