Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
Abulafija Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 02-07-2004 Odgovori: 28828 IP: Maskiran
|
Re: 60 minuta
Skandal u Meðuzemlju
Kad orke morališu
Piše: Samir Šestan
Draži mi je Vaskoviæ, kao medijski èetnik-pokajnik, nego masa sluga, kukavica, konformista i soft fašista po srpskim, hrvatskim i bošnjaèkim medijima
Nakon meksièkih, španjolskih, amerièkih, ruskih i turskih, konaèno je došao red da dobijemo i jednu bosanskohercegovaèku „sapunicu“.
„Javna redaljka na Vaskoviæu i Hadžiomeroviæu“, èijoj su scenaristièkoj atraktivnosti i sami glavni likovi nesebièno doprinijeli, postala je iznenaðenje sezone. I, kao i svakoj dobroj „sapunici“, kraj joj se ne nazire, niti ko tu sve zapravo koga, zašto, s kim, na šta i za èiji raèun. Ludih i zbunjenih ne manjka, spektakularnih obrata i iznenaðenja takoðe, intriga, podmetanja, moralnih padova, poremeæenih porodiènih odnosa i poslovnih veza, sadomazohizma, intelektualnog drkanja,... Sve u svemu... što bi rekao Malcolm Muharem: „Mislim da imamo hit!“
FLEKE PO BIOGRAFIJI ili NIJE VASKOVIÆ CACO, PA DA BUDE “I HEROJ I ZLOÈINAC”
Osnovne ulazne podatke znate: Najradikalnijem kritièaru režima Milorada Dodika “otkrivena” je mrlja na ratnoj prošlosti (u vidu sklonosti vozanju nekonvencionalnim prevoznim sredstvima i kombinovanju novinarstva sa propagandom i blažim oblicima torture), za koju su manje-više svi znali, ali tu svoju informisanost sada, iz nepoznatog razloga, negiraju. Slijedio je klasièni javni linè, u kome su se po prvi put na istoj strani – mada iz razlièitih razloga – našli i srpski i bošnjaèki i hrvatski nacionalisti i oni graðanski orijentisani. I dojuèerašnji obožavatelji i smrtni neprijatelji. I u kome je stvarna meta strasnog pljuvanja po Vaskoviæu, èesto, bio zapravo njegov dojuèerašnji urednik Bakir Hadžiomeroviæ (koji se, onako sarajevsko-jalijaški, i sam pridružio cipelarenju, nebil pokazao da on sa cipelarenim “pederom” nema veze), a Vaskoviæ, u toj prièi, tek kolateralna žrtva odijuma prema Hadžiomeroviæevim stranaèkim mentorima.
Slobodan Vaskoviæ završio je onako kako su, “da ima pravde i Boga”, i da je poslije rata provedena denacifikacija, trebali završiti stvarni ratni zloèinci (ukljuèujuæi i intelektualne trasere zloèina i njegove medijske opslužioce) – prezren i odbaèen od svih. Kao zvijer za odstrjel.
No, tu i nastaje problem u prièi. Kola su se slomila samo na Vaskoviæu. I samo zato što je on izuzetak od pravila, endemski sluèaj napuštanja sigurnosti brloga, u kome se ostatak kolektivno nastavio zadovoljno valjati u svome smradu (na identièan naèin kako to rade u drugim brlozima). I održavati Zlo živim. U svim njegovim inkarnacijama.
Èinjenica da se u meðuvremenu odrekao onoga što je bio, priznao grešku, pokajao se, i postao otpadnik i izdajnik udruženog zloèinaèkog poduhvata èiji je nebitni kotaèiæ bio, dovela je do razlike u doživljaju njegovog ratnog “zloèina” (a jasno je da Vaskoviæ, ovih dana, ne “plaæa” svoje, nego zloèine drugih, odnosno, da se njegovo nemoralno ponašanje, stavlja u kontekst masovnog ubijanja ljudi i drugih straviènih zlodjela) i zloèina notornih monstruma, kao što je Biljana Plavšiæ, u životnoj mu sredini. Dok jednog od kreatora zloèinaèkog, genocidnog projekta, zloèinku od koje su, zbog njenog fanatizma, zazirali i najbliži saradnici, doèekuju sa izrazima dobrodošlice na naslovnim stranama medija, Slobodana Vaskoviæa, isti ti mediji, optužuju za “prisustvo na mjestu zloèina” i “neprofesionalno ponašanje” (valjda se pod “neprofesionalnošæu” podrazumijeva to što je žrtva Vaskoviæevog ratnog kretenizma i amaterskog èetnikovanja, ostala živa?).
S druge strane, nad njegovim se ratnim ponašanjem zgražavaju i u odstrjelu znaèajnu ulogu imaju, bošnjaèki hard-core nacionalisti (za koje je internet Nova Mekka), koji æe, poput svojih pandana u srpskom i hrvatskom nacionalnom korpusu, jedva prikrivajuæi mržnju, uvijek spremno ukazivati na trun u tuðem oku, ignorišuæi balvan u svom. Te tako u svojoj evidenciji zloèina nemaju ni jednog poèinjenog nad pripadnicima “drugih naroda” a na spisku medijskih zloèinaca ni jednog Bošnjaka. A nije da ih nije bilo, je li. Takvih za koje je Vaskoviæ bio tek “malo dijete”. PoÈetnik, takoreæi.
Ali ne može Vaskoviæ biti “I heroj i zloèinac”. To je mjesto rezervisano za cace. Koji su srpskim leševima punili jame i novinske stupce.
POMETENO POD TEPIH ili GLE, IMA TOGA I KOD BOŠNJAKA
Photo: boingboing.netPropagandni projekti bošnjaèko-muslimanskog fašizma (“Ljiljan”, “Zmaj od Bosne”, “Bošnjak”,…), koji su otvoreno pozivali na mržnju i zloèin ("Svaki Musliman treba da ima svog Srbina da ga pogubi.", “Snivao sam dan kada æu se vozati po BOŠNJAÈKOJ Sani. Po èistom bošnjaèkom gradu, bez ijednog Srbina.”, “Kako živjeti sa Srbima?: Sasjeci zlo u korijenu", “Tješim se, velik je sanski otpad, primiæe on još tone i tone preostalog vlahaluka.", “Srbi koji su ostali da žive na slobodnoj teritoriji pod kontrolom Armije BiH, njih ogromna veæina, uèinili su to ili što do dana današnjeg nisu imali moguænost da odu na svoju teritoriju, ili što ovdje za svoje pretpostavljene odraðuju izvjesne zadatke. Treæe nema", “Da, ja prezirem Srbe”,…), dosljedno su izbrisani iz kolektivne memorije.
Politièki komesari i propagandisti SDA-ove ekstemne desnice, medijske cace, æele i juke, opranih biografija, postali su “ugledni èlanovi društva”, profesori, politièari, izdavaèi, književnici, ambasadori,... Jedan od njih se èak, na posljednjim izborima, kandidovao za Predsjedništvo države. I niko se “nije sjetio” da je to lik koji je po Sarajevu šikanirao bosanske patriote nebošnjaèke nacionalnosti, brojao ljudima krvna zrnca, vrijeðao djecu iz mješovitih brakova, muslimana iz Malezije proglašavao bližim od Hrvata sa Stupa, i koji se nikad nije pokajao ni odrekao svojih stavova, nego i dan danas truje medijski prostor, kao zagovornik islamske države i ideolog vehabijskih ekstremista.
No, “nisu problem” bošnjaèki fašisti (oni koji su tvrdili da “Srbin se približava èovjeku samo onda kada je mrtav." ili oni koji su tuzlansku oazu multietnièkog graðanskog društva, po zadatku, nastojali zatrovati mržnjom i diskreditovati joj vlast kao èetnièku – èim ne protjeruju i ubijaju Srbe mora da su èetnici, zar ne?). Kao što u RS-u “nisu problem” srpski fašisti (naprotiv, oni su, u meðuvremenu, od kolaboracionistièkih masovnih zloèinaca “evoluirali” u malograðanski mainstream, koji – zajedno sa širiteljicom “kulture dijaloga” - vjeruje da poznavanje bontona i služenja escajgom, uz suzdržavanje od glasnog prdenja i roktanja, može uèiniti nebitnim èinjenicu da je za jelo poslužen ljudski leš). Kao što u zombiziranoj Herceg-Bosni (koja, kao Zlo u lošem hororu, nikako da umre) “nisu problem” hrvatski fašisti. Problem su – izdajnici!
KRIVA META ili MOŽEŠ BITI I g***O OD ÈOVJEKA AKO NE NAPUŠTAŠ SVOJU SEPTIÈKU JAMU
Photo: StockSluèaj Vaskoviæ, kako to inaèe biva, više govori o nama, odnosno ovom društvu, nego o Vaskoviæu. I više o našoj sadašnjosti nego o njegovoj prošlosti.
Medijskim se osvrtima o Vaskoviæu, naime, ne sudi Zlu, kako se to, manje ili više licemjerno, pokušava predstaviti, nego upravo suprotno - odustajanju od njega.
Èak i oni koji, iz pozitivnih namjera, problematiziraju potrebu (pre)ispitivanja uloge novinara u proteklim ratovima, svojom mediokritetskom površnošæu, podilaženjem ostrašæenoj masi i odabirom Vaskoviæa za pogrešnu personifikaciju (zaboga, imate ih stotine i hiljade – Vaskoviæ je trebao biti primjer za nešto sasvim drugo!) èine upravo suprotno proklamovanoj namjeri. Umjesto osude medijskih zloèinaca, presuðuju izdajniku zloèinaèkog poduhvata. Koji je, ne rijeèima, nego djelom (dovoðenjem u životnu opasnost i sebe i porodicu si, u sredini u kojoj neprijatelje režima ubijaju pred policijskim stanicama) pokazao šta misli o udruženom zloèinaèkom poduhvatu, kako onom èiji je dio bio, tako i njegovom aktuelnom nastavku.
Kako je evidentno da æe jedina žrtva ovog “principijelnog” javnog obraèuna s “medijskim neprofesionalcima”, biti Slobodan Vaskoviæ, a da æe njegove “kolege” u zloèinu, na sve tri strane, koje su umjesto izdaje odabrali nastavak služenja Zlu i koje su u tranzicijskoj prilagodbi (uraðenoj po modelu S. Vlaisavljeviæ: Nije važno što si zloèinac ili g***o od èovjeka, sve dok se pristojno ponašaš i ne psuješ) postali “ugledni èlanovi društva” (što, opet, više govori o društvu, nego o njima, naravno), nastaviti normalno raditi (usput se grohotom smijuæi nad odstrjelom Vaskoviæa), èitava prièa ima poraznu, klasièno-mafijašku, poruku: Izdaja se skupo plaæa.
Objektivno, neovisno o motivima (put do pakla poploèan je i dobrim i lošim namjerama) radi se o podršci klerofašistièkim monolitima i separaciji svjetova, koji ionako funkcionišu kao paralelni i jedva da komuniciraju. Šalje se poruka da je sasvim OK èak i biti nacionalista, zloèinac, g***o od èovjeka, sve dok se držiš svog tora i toga što jesi. Pokaješ li se, preðeš li liniju razdvajanja svjetova, poèneš li kritikovti “svoje”, postaješ meta za odstrjel. Svima. Od nacionalista s obje strane “linije razdvajanja” do “pravdoljubitelja” koji spaljuju pogrešne likove na svojim lomaèama, ne shvatajuæi da time ne èiste prostor, nego samo dodatno doprinose njegovom zagaðenju.
Ne radi se tu ni o kakvom “lovu na naciste”, nego u èišæenju nacionalnih redova, od onih koji su nacizam odluèili napustiti. Otud i optužbe za Vaskoviæevo èetništvo iz najsmrdljivijih èetnièkih brloga.
Kao dokaz, ne gubeæi vrijeme, republièkosrpski nacionalistièki režimski mediji (koji oksimoron) èitavu situaciju koriste za obraèun sa ionako malobrojnim kritièarima režima. Demoniziranog Vaskoviæa nazivajuæi “herojem sarajevske javnosti i – kruga “intelektualaca” i “slobodomisleæih” novinara Banjaluke i šire”, obilježavaju nove mete i raspisuju slobodan lov na neprijatelje režima.
DILEMA ZA CRNE OVCE: NAZAD U TOR ILI NA KOLAC
U ostrašæenoj atmosferi (u kojoj su i oni koji se ne slažu s uprilièenim javnim linèem i egzekucijom, bili prinuðeni prvo da i sami osude “zloèinca”, pa da tek onda pokušaju reæi neku “olakšavajuæu okolnost” za njega), ponovo smo kolektivno likvidirali zametak neèeg vrlo znaèajnog.
U nikad denacifikovanom i prilièno temeljito podjelenom svijetu, èiji konstitutivni elementi vode porijeklo iz tek manje ili više zloèinaèkih projekata (dva su klasièni kvislinški, a jedan neuspjela islamska revolucija), èiju tradiciju (otvoreno ili prikriveno) nastavljaju i koji sistematski vrše negiranje i prikrivanje zloèina i služe kao jataci masi uèesnika u nepojmljivim zlodjelima, priznanje vlastite (a time i kolektivne) greške, kajanje i izvinjenje za poèinjeno i beskompromisna borba protiv svega što predstavlja ono što si nekad bio, nisu samo neoprostiva izdaja interesa zloèinaèkih monolita, koji su u svoje redove, vremenom, usisali gotovo kompletne nacije, nego i jedino efikasno sredstvo za borbu protiv njih.
Kako su jedinke koje su nacionalno ludilo kraja osamdesetih i kompletnih devedesetih, pa i svih godina u nastavku, proživjele i preživjele kao odbaèeni etaloni ljudskosti, osim što su rijetke, u meðuvremenu, snagom nacionalistièke propaganda, odstranjene iz vlastitih nacija, i nasilno “prekrštene” u druge (ili eventualno u “pripadnike a ne predstavnike”), jedini stvarni potencijalni destabilizatori zloèinaèkih monolita su njihovi izdajnici. Oni koji te monolite mogu nagristi iznutra. Jer je evidentno da se te tvorevine neæe urušiti pritiskom izvana, ma èiji, ma kakav i ma koliki bio. Njih, kao i svaka zatvorena, ksenofobna, totalitarna, zloèinaèka društva, i fašisoidne režime, pritisak izvana samo jaèa.
Vaskoviæ je, ma koliko to ružno, i nepravedno, prema nekolicini èiji je život prošao bez moralnih posrtanja, zvuèalo: bio znaèajan ne “I pored mrlja u biografiji”, nego, - upravo zbog mrlja! Kao “jedan od njih”, koji “iznutra” svjedoèi o monstruoznosti Projekta. I udara na njegove temelje, gaðajuæi u glavu.
Kao i svaka totalitarna tvorevina, i ova, protiv koje je, nakon što je rat proveo u njenim redovima, ustao Vaskoviæ, se boji jedino izdajnika. Zato su nasilje njene propagandne mašine, i trijumfalizam nad odbaèenim Vaskoviæem, shvatljivi. Ali neki drugi u prièi – oni koji odbacuju moguænost èovjekove promjene i koji insistiraju da rijetke pokajnike vratimo na „polaznu im taèku“ („Ne, ne, ti možeš biti jedino èetnik“?) - baš i nisu.
Ima tome vremena, kad sam uredniku jednog sarajevskog medija, koji je imao obièaj da pljuje po „konkurenciji“ u „nezavisnom“ sektoru, pomalo grubo, rekao: „Ako poènem razmišljati na taj naèin, neæu komunicirati ni s kim od vas, niti i za koga pisati. Svakom od vas ja mogu naæi manu“. Slièno sam, u drugoj prilici, rekao drugom uredniku, kad mi je poèeo spominjati mrlje u biografijama nekih znaèajnih osoba na republièkosrpskoj opozicionoj i nvo sceni: „Ako budemo to radili, uskoro nam neæe ostati niko. Što je najveæi poklon koji možemo uèiniti i tamošnjim i ovdašnjim fašistima“.
I da postavim pitanje: Ko je sljedeæi, od Dodikovih smrtnih neprijatelja, kome æemo nešto iskopati? (Ili Èoviæevih? Reisovih? Radonèiæevih?...) I ko je tako glup da se baca kamenom na pokajnike i izdajnike, u situaciji kad nasuprot njih ima masu zloèinaèkim projektima odanih fanatika i vjernih im sluga? Na „sve tri strane“.
KAKO SE SERIJA ZAVRŠAVA ili BOJI LI SE MIRJANA KUSMUK ZA SVOJE RADNO MJESTO
Photo: StockNe radi se samo o masi onih koji su ruke i jezik uprljali zloèinom, na mnogo drastièniji naèin od Vaskoviæa, nego i o èitavoj galeriji Vaskoviæevih kritièara i likova s medijske scene koji zloèine èine i danas, naoèigled svih.
U suštini, nema razlike izmeðu Slobodana Vaskoviæa u Srebrenici i Sanje Vlaisavljeviæ i Mirjane Kusmuk u Glasu Srpske, Biljane Kneževiæ na RTRS-u ili Fadila Mandala u Dnevnom avazu, Poskokovog otrova, SAFF-ovih kolumnistièkih terorista ili anonimnih hejtera po internetu. Ali ima, i to ozbiljne razlike, izmeðu njih i sadašnjeg Vaskoviæa.
Licemjerje je, pak, tog stepena da nam se urednica novine odlikovane od strane ratnog zloèinca Radovana Karadžiæa, bivša èlanica kabineta ratnog zloèinca Momèila Krajišnika i supruga ljubitelja „folklorne tradicije“ koljaèa tupom kamom i pjevanja prigodnih pjesama, Karadžiæevog Ministra vjere, iz doba kad su na dijelu zemlje kojim je on ministrovao srušene sve džamije i katolièke crkve i pobijeno, silovano ili protjerano sve što je vjerovalo „pogrešno“, javno zgražava nad Vaskoviæevim neprimjerenim ponašanjem u ratu i hvali se da je njegovo èetništvo ona još davno razotkrila. Još prije nego je na naslovnoj strani svojih novina poželila dobrodošlicu „Predsjednici Plavšiæ“? Ili još prije nego je u toj novini, u cilju iniciranja dovršenja nekih, u ratu ne u potpunosti dovršenih, projekata, „otkrivano“ da se „muslimani u RS naoružavaju“? Još prije nego je poèela puštati bradu i s mužem, u duetu, pjevati: Sprem'te se, sprem'te èetnici, silna æe borba da bude. Sprem'te se, sprem'te èetnici, i pero i kama na usluzi našem novom voždu da bude“?
Ili mu tu neprofesionalnost, sa primjesom zloèinaèkog, zamjeraju pojedinci i mediji iz Federacije, koji su etalonski primjerci neprofesionalnosti i zla. Ideološki traseri terorizma iz SAFF-a, mržnjom natopljeni Poskok ili King Kongov Dnevni urlik, recimo, koji desetljeæe i po uèestvuje u prljavim politièkim igrama, blaæenju ljudi i njihovom javnom odstrjelu, u huškanju vjerskih ekstremista, na èelne ljude kritièkih medija, organizovanju brutalnih napada na pripadnike manjina, izmišljanju monstruoznih optužbi, širenju klerofašizma i ksenofobije, reketu, ugrožavanju života djece, vulgarnom vrijeðanju ljudi i èlanova njihovih porodica,...
Posmatrajuæi tu nepreglednu masu „profesionalaca” na medijskoj sceni BiH, mogu samo da zakljuèim (nadajuæi se da, u nastavku „sapunice”, neæe isplivati nešto još gore od viðenog ili da neæemo prisustvovat kakvom transferu, sliènom onom koji je sa javne scene „pomeo” Dragomira Babiæa, u kome bi Vaskoviæ, vrativši se u zagrljaj Monolita i Udruženog zloèinaèkog poduhvata, postao, recimo, novi urednik Glasa Srpske): Draži mi je Vaskoviæ, kao medijski èetnik-pokajnik, nego masa sluga, kukavica, konformista i soft fašista po srpskim, hrvatskim i bošnjaèkim medijima!
Eto.
P.S. ili DA VAM GANDALF NEŠTO KAŽE ZA KRAJ
Besmisleno je, i ekstremno licemjerno, ukazivati na karakternu nesavršenost i moralne padove 60-minutaškog Froda Bagginsa i njegovog, unutrašnjim borbama razapetog, Goluma, i na ožiljke (što stare, što svježe) koje je na njihovim životima ostavio Prsten moæi, u svijetu kojim vladaju Orke i Zlo koje je nadživjelo i Saurona.
U odbrani Meðuzemlja svaki nam je patuljak važan. (Ali i svaki Prsten opasan).
* Tekst je izvorno pisan za Žurnal.info
|
04-05-2011 at 12:36 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
djecko Nivo: Forumski doajen nisam nehljebar
Registriran(a): 28-03-2005 Lokacija: SFRJMAKEDONIJA Odgovori: 13657 IP: Maskiran
|
Re: Re: NOVINARI
citat: djecko wrote:
Ruku na srce,uvijek sam odvadio mnogo od onoga što se piše, govori ili prikazuje.
Realnost je takva bila,sada je i biæe.
Neka cenzura treba da postoji.Mnoge stvari koje se u momentu dese su nepotkrijepljene èinjenicama i to je u redu.
Ako se èovjek vrati meðu obiène smrtnike primijetiæe da mnogi isto kao i ja ne pridaju neki znaèaj novinarskim prezentacijama.
Hoæu reæi da danas mnogi novinari pišu brzinski,bez mnogo razmišljanja gdje èovjek može odrediti i karakter novinara kao èovjeka,pod pseudonimom ili ne.
Podsjeæaju me na obiène traèare,koje su ubijeðene da im èovjek vjeruje ako ih sasluša.
Naravno nisu svi takvi ali je to sigurno odraz društvenih kretanja.
Šta god da kažem,tuzlarije su mi nekako drage zbog objektivnosti,inaèe ih ne bih ni posjeæivao.
Iskljuèujem prenesene èlanke(jer iz njih se mora malo više odvaditi).
Draže mi je proèitati nešto što piše naša hurija,Abulafija i naravno sulfer,nego oni èiji je to posao i svakodnevnica.
Hoæu reæi ponekad mi žao vremena kad proèitam bljuvotine novinara skorojeviæa,al šta æeš, tako je to u Božijoj bašèi,a vjerovatno ima nešto i do mene koji valjda oèekuje previše...
Zato hurija i Abulafija u akciju.A ako vam neko i ukrade tematiku,mi æemo znati od koga je
Da dodam još evo cupo godinama podkradan
|
19-08-2011 at 19:55 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 34
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Ado13, AZIL OPSTANAK, ckome, Disa, Golf_V_R32, koso_oki, maja001, Malenich, Mawi_Edin_Tz_, nepoznat, opiumxxx, sadika, Salai, seka1985, stickman, zazza
|
FORUM : Politika : 60 minuta |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|