citat:

---

MelMel wrote:
Ma ja pocinjem raditi i govoriti sve onako kako je moja mama, a zivotom sam se klela da cu sve raditi i govoriti suprotno od nje. Mora da mi software ne fercera dobro.

---

citat:

---

Matea wrote:
A tu ste se zavukli

---

citat:

---

MelMel wrote:


polako bolan, nisam jos kapitulirala. kad se na vrijeme uhvatim da idem njenim stazama, zaustavim se pa se curiknem.

a sto vjernica? ne kontam.

---

citat:

---

Aidatuzla wrote:



i ti?


najbolje je prepustiti se

[Edited by Aidatuzla on 02-08-2010 at 18:06 GMT]

---

jedan interesantan link
http://dugan.hr/

citat:

---

flor wrote:
...Možda pjesnici najbolje znaju izraziti koliko je to traganje za prepoznavanjem idealnog u drugome razočaravajuće, i jedino što možemo reći jest :

OPROSTI MI (Pedro Salinas)

Oprosti mi što te tražim
tako nespretno
u tebi.
Oprosti mi katkada moju bol.
To je zato što želim otkriti u tebi
najbolji dio tebe.

Ono što ti nisi vidjela, a ja vidim,
plivač u tvojoj nutrini, dragocjenoj.
I uzeti to,
i držati visoko, kao što stablo
drži posljednju svjetlost
koju je našlo u suncu.
I tada ćeš ti,
u potrazi za tim, uzići gore.

Da bi došla do toga,
popeta iznad sebe, kakvu te želim,
dotičući još samo svoju prošlost
ružičastim vršcima nogu,
dok ti je cijelo tijelo napeto, u usponu
od sebe samoj sebi.

I neka tada mojoj ljubavi odgovori
novo biće, koje si ti.

Na kraju, zapamtimo da ono što otkrivamo u drugoj osobi u velikoj mjeri ovisi od toga koliko sami sebe poznajemo, ali i od načina na koji nešto želimo «dobiti» od te druge osobe i s kojim ciljem. Da bi smo izbjegli vječno ponavljanje «istoga» partnera, pokušajmo razmisliti o slijedećem :

Ako «ja» dajem svoju ljubav tebi, što je to što dajem i koje je to «ja» što daje,

te tko si «ti» kome dajem svoju ljubav i kako je prihvaćaš?

[Edited by flor on 16-07-2010 at 13:08 GMT]

---

citat:

---

laly wrote:

nekako mi ovo tvoje pitanje ostade bez odgovara, pa da pokusam pa da sta kazem, nisam bas dugo
e pitas : "Ako «ja» dajem svoju ljubav tebi, što je to što dajem i koje je to «ja» što daje," a ja kazem da onaj koji daje svoju ljubav daje jednu vrlo izrazitu, intezivnu emociju koja ukljucuje zudnju za jednistvo sa drugom osobom. a koje je JA, pa unutrasnje JA, ono koje govori o nasim unutrasnjim zeljama, potrebama i posebno , a uglavnom zanemareno, osjecanjima.

i drugo pitanje:
"te tko si «ti» kome dajem svoju ljubav i kako je prihvaćaš?" ee to tko si ti - to ovisi od odnosa te osobe sa samom sobom i odnosa "JA i TI"("„Ja – Ti“ kontakt je susret izmedju dvije osobe koji je lisen skrivenih namjera i skrivenih interesa i zasnovan je na slobodi izrazavanja osjećaja" - V.D.). a prihvatanje ljubavi se pokazuje uzbudjenoscu, eforijom, smijehom, zadovoljstvom, gdje obje osobe imaju jako izrazene osjecaje ushicenosti i ispunjenosti.
a sve to vremenom moze dovesti do prave ljubavi koja ukljucuje osjecaj duboke povezanosti, intimnosti i privrzenosti (ili vjernosti).

eto tako ja to vidim

---

citat:

---

flor wrote:


E da sam bar ja ovo napisao

To je članak (naglasio sam),
koji sam prepolovio da ne liči na ponjavu

Neka si se uključila, ja nemam šta drugo dodati nego jednu Aristotelovu: "Ljubav nije ništa drugo nego jedna duša koja obitava u dva tijela..."

---

jos malo o empatiji

Empatija je razumijevanje puno poštovanja za ono što drugi doživljavaju. Kineski filozof Čuang Cu naglašava da istinska empatija zahtijeva slušanje cijelim bićem. On kaže: «Slušanje samo ušima je jedna stvar. Slušanje sa razumijevanjem je druga. Ali slušanje duše nije ograničeno samo na jednu mentalnu moć, na uho ili na um. Stoga ono zahtijeva prazninu svih mentalnih moći. Kada su sve mentalne moći prazne, cijelo biće sluša.Tada smo u stanju direktno uhvatiti ono što je baš tu pred nama, a što se nikada ne može čuti uhom ili shvatiti umom.» Zato neki kažu da je empatija «vibracija duše».
Empatija je razumijevanje puno poštovanja za ono što drugi doživljavaju.
U odosima sa drugima, empatija se pojavljuje samo onda kada smo uspješno uklonili sve unaprijed zamišljene ideje i sudove o njima. Izraelski filozof Martin Buber opisuje empatiju kao poseban vid naše prisutnosti pa kaže: «Uprkos svim sličnostima, svaka životna situacija ima, kao novorođeno dijete, novo lice, koje nikad prije nije bilo i nikada ponovo neće biti. Ona zahtijeva od tebe reakciju koja ne može biti unaprijed pripremljena. Ona ne zahtijeva ništa od onog što je prošlo. Ona zahtijeva prisutnost, odgovornost; ona zahtijeva tebe.
Prisutnost koju empatija zahtijeva nije lako održati. «Sposobnost da se podari pažnja onome ko pati je vrlo rijetka i teška stvar; to je skoro čudo; to jeste čudo», tvrdi francuska spisateljica Simon Vejl. «Skoro svi oni koji misle da imaju ovu sposobnost ne posjeduju je.»
Umjesto pružanja empatije, mi često imamo snažan poriv da dajemo savjete ili ubjeđujemo i da objašnjavamo sopstvena uvjerenja, poziciju ili osjećanja.
Empatija, međutim, traži od nas da ispraznimo naš um i slušamo druge čitavim bićem. Tada drugima dajemo vrijeme i prostor koji su im potrebni da bi se oni potpuno izrazili i osjetili shvaćenim. Jedan budista je opisao ovu sposobnost riječima: «Nemoj da radiš ništa, samo budi tu.»
Dakle, bez obzira na to koje riječi drugi mogu koristiti da se izraze, mi jednostavno slušamo njihova opažanja, osjećanja, potrebe i zahtjeve, ( ne osuđujemo, ne kritikujemo, ne savjetujemo.)

Karl Rodžers naglašava veliki uticaj empatije na nas jer nas ona osposobljava da sagledamo svijet na novi način i da idemo naprijed. On kaže: «Kada.... te neko stvarno čuje a pri tom te ne osuđuje, ne pokušava da preuzme odgovornost za tebe, ne pokušava da te oblikuje, osjećaj je nevjerovatno dobar...Kada me slušaju i kada me čuju, sposoban sam da ponovo doživim svoj svijet na novi način i nastavim dalje. Zapanjujuće je kako elementi koji izgledaju nerješivi postaju rješivi kada neko sluša. Kako se zbrke koje izgledaju nepopravljive preobrate u relativno jasne tokove kada te neko čuje.»

definitivno mi se svidja ovaj Rodzersov opis empatije