citat:

---

laly wrote:
Karl Rodžers naglašava veliki uticaj empatije na nas jer nas ona osposobljava da sagledamo svijet na novi način i da idemo naprijed. On kaže: «Kada.... te neko stvarno čuje a pri tom te ne osuđuje, ne pokušava da preuzme odgovornost za tebe, ne pokušava da te oblikuje, osjećaj je nevjerovatno dobar...Kada me slušaju i kada me čuju, sposoban sam da ponovo doživim svoj svijet na novi način i nastavim dalje. Zapanjujuće je kako elementi koji izgledaju nerješivi postaju rješivi kada neko sluša. Kako se zbrke koje izgledaju nepopravljive preobrate u relativno jasne tokove kada te neko čuje.»

definitivno mi se svidja ovaj Rodzersov opis empatije

---

citat:

---

racionalna manjina wrote:

Meni se ne sviđa, jer kako nekom pomoći ako mu ne ukažeš na greške koje čini Gdje je tu povratna informacija? Može pomoći i to što će nas neko saslušati, ali rezultati takve pomoći su kratkotrajni,i pretstavljaju jedan vid olakšanja za onog koji je saslušan. Ne treba nikog osuđivati ali mu treba objasniti zašto je u stanju u kojem se nalazi, treba ga saslušati ali samo slušanje nije dovoljno.

---

citat:

---

laly wrote:


rijec je o empatiji a ne savjetovanju, ne brzaj ba

---

citat:

---

racionalna manjina wrote:

U pravu si, ne treba uopšte ljude savjetovati,jer onda se ponište rezultati postignuti empatijom

---

citat:

---

laly wrote:


izvini, al ovo meni zvuci i suvise "ograniceno"

---

citat:

---

MelMel wrote:
Eh otkad nisam bila na ovim sihologijama. De da vidim sta ovdje interesantno ima. Nekakva empatija, pa opet empatija, pa opet empatija. Ja mislila dijele se bobe, pa rekoh da stanem u red.

---

Često se prava empatija miješa sa onom "naučenom" empatijom. To su dvije različite stvari. Isto tako, savjetovanje od strogog, rigidnog savjetovanja.

Ako uzmemo da bi prava empatija bila pokušaj osobe da se stavi u poziciju druge osobe, a da pri tome zadrži objektivan stav i vlastita uvjerenja, tek onda bi se moglo nešto savjetovati - kratko usmjeravati nekoga, a nikako ukazivati da je neko najveći grešnik koji vodi promašen život.

Prema tome, onako iz života, najviše se mogu primjetiti 2 stvari:

1. "naučena" empatija - plačem s tobom, al' me ustvari nije briga za tebe...

2. autoritarno stručno savjetovanje (slično kao i autoritarno roditeljstvo) - napraviću od tebe čovjeka/dijete koje ću voljeti, i tražit ću o tebe da me slušaš i da se nužno osjećaš "bolje", u suprotnom ljutim se na tebe!

U prvom slučaju, "rame za plakanje" je potrebno uvijek i zahtijeva nečije fizičko prisustvo gotovo stalno..

U drugom, mora se glumiti kako ti je bolje i da "napreduješ", iako se tako uopšte ne osjećaš (al' bolje i to nego da se ljute).

Ako nisu ove dvije krajnosti u pitanju, sve ostalo što se dešava u životu može biti prirodna suosjećanost i savjetovanje, bar kako ja to vidim

citat:

---

MelMel wrote:
Kazem ja od boba ima veca nafaka, nego od empatije.

---

citat:

---

MelMel wrote:


kaki cekati - prilagodi se trenutnom godisnjem dobu jal bobu. isti efekat. svima bi ja sihologije iscerala iz glave.

---

citat:

---

MelMel wrote:


Dje si bona, pitala sam se kad ce onaj dzubox od you tuba presusiti pa da nam se vratis.

Nekima treba i iscerat iz glave.

---