Hajde dok to Laly strucno ne odradi da ja samo napisem svoje iskustvo.

Elem, prije par godina i ja sam "izgorila". Bili su to klasicni simptomi: konstantan umor, nesanica, bezrazlozan strah od pogreski (naravno na poslu), bezvoljnost... za par mjeseci sam izgubila oko 9 kg. Prestala sam da se bavim malim stvarima koje su mi prije pricinjavale zadovoljstvo i davale energiju za normalnan svakodnevni zivot. Kad je to sve kulminiralo padom u nesvijest na radnom mjestu i histericnim placem pred sefom, odem ja i do doktora. Po uputi svoje doktorice idem psihijatru, koji mi je u dvije recenice objasnio kako mi tu vise nije mjesto i ako hocu da se spasim podhitno uzmem malo duzi odmor od posla jer sam vec okolinu navikla da odradjujem sve poslove i preuzimam svu odgovornost na sebe. Poslusala sam ga. Otvaram bolovanje, opet pod nekakvim strahom, a nakon par dana dobijam otkaz (sto me nije bas nesto pogodilo).
Onaj dan kad sam se prijavila na biro, po dolasku kuci legla sam i prespavala taj dan, noc i probudila se tek sljedeci dan oko podne.
Pocela sam redovno jesti, izlaziti u setnju, citati, druziti se sa dragim ljudima, uglavnom vratila sam se normalnom zivotu.

Kako planiram jos dugo raditi, uspjela sam donekle uskladiti privatan zivot i posao, pa sam skoro sigurna da necu opet nekad burnout, jer na prvi znak cu obavezno povuci rucnu.

u sustini ja moram krenuti sa malo teorije

Izgaranje na poslu ili ti BURNOUTje termin koji opisuje proces emocionalne , fizičke i mentalna iscrpljenostikoja može dovesti do gubitka samopouzdanja , depersonalizacije , nedostatka motivacije ; u poslovnoj sferi ono se očituje nepovjerenje u vlastite radne sposobnosti , gubitku za radne zadatke , smanjenoj efikasnosti i razmišljanjima o potpunom prekidu profesionalne djelatnosti. izgaranje može biti rezultat neosvještenog i(li) nezbrinutog transfera i(li) traumatskog stresa , kao i posljedica rada unutar organizacijske strukture koja ne omogućuje dovoljan odmor od radnih obavaza i u kojoj su kolegijalna pomoć i profesionalna razmjena nedostatak.


Faktori stresa:

1. Unutarnji uzroci stresa – individualne karakteristike
• Nerealna očekivanja u vezi sa poslom; željeti više od onoga što se realno može učiniti (čak i nakon inicijalnog perioda adaptacije).
• Pretjerana identifikacija sa klijetima i njihovim problemima.
• Potreba za trajnom i kompletnom kontrolom nad situacijom.
• Pretjerana predanost poslu, osjećaj da je sva odgovornost na tebi.
• Potpuna poistovjećenost sa poslom. Rad postaje glavni ili jedini ssadržaj i značaj u životu radnika i jedino područje njegove/njezine afirmacije.
• Zamjena privatnog i društvenog života za posao.
• Nemogućnost da se posao delegira nekome drugom.
• Pretjerana istrajnsot, rigidnost, tvrdoglavost u postizanju ciljeva.
• Loše upravljanje vremenom.
• Nema proriteta u radu, sve je jednako važno.
• Osjećaj profesionalne nekompetentnosti.

2. Faktori stresa povezani sa uslovima rada
• Neadekvatan radni prostor i neadekvatna oprema
• Neadekvatni mikroklimatski uslovi (nedovoljno grijanje zimi, velike vrućine ljeti, tama, buka, pretrpanost, nedovoljno osvjetljeno).
• Prenatrpanst zbog prevelikog broja klijenata ili suradnika.
• Nedostatak privatnosti i stalna izloženost klijentima.

3. Faktori stresa povezani sa organizacijom posla
• Prevelik broj sati proveden u radu svakog dana.
• Pritisak koji pravi dnevni raspored i nedovoljno vremena da se ciljevi dostignu.
• Pretjerana odgovornost u vezi sa onim što oni stvarno mogu učiniti
• Odgovornost bez mogućnosti da se utiče na moć.
• Pretjerana očekivanja organizacije.
• Nema pauze tokom dana.
• Slabo definirana organizaciona struktura.
• Nejasna pravila, zadaci i očekivanja .
• Nejasno delegirani zadaci, odgovornosti i preklapanje kompetencija.
• Nedefinirana pravila nagrađivanja i odsustva, postojanje privilegija.
• Nepostojanje sistema profesionalnog treninga kako bi se izašlo u susret promjenjljivim potrebama zaposlenih.
• Nedefinisana strategija zamjene odsutnih uposlenika i preuzimanja nečijih dužnosti i odgovornosti.
• Nedovoljno vremena i nedostatak motivacije za debrifingom nakon kritičnih incidenata.

4. Faktori stresa povezani sa odnosima u organizaciji
• Loša psihosocijalna klima u okviru organizacije i frustrirajući odnosi (npr. Takmičenje i rivalnstvo, sumnjičavost, nepostojoanje podrške za osobu koja se razvija, nesigurnost itd).
• Način donošenja odluka i stil upravljanja (npr. strog, autoritativan, centralistički, bez prostora da se izrazi sopstveno mišljenje, ponude sugestije ili potpomogne proces donošenja odluka odozdo).
• Nepostojanje jasne filozofije organizacije i njene misije.
• Nepostojanje feedback-a o postignutim rezultatima.
• Blizina organizacije vanjskim informacijama i iskustvima.
• Nepostojanje profesionalne i lične podrške među uposlenim.
• Nepostojanje grupnog duha i osjećaja pripadnosti timu.
• Nepostojanje jasnih i fer kriterija za promociju i nagrađivanje.

5. Faktori stresa vezani za vrstu posla i karakteristikama klijenta
• Veliki broj pomoc traži intenzivnu pomoć
• Prevelik broj klijenata sa problemima koji, ili nisu rješeni na zadovoljavajući način ili imaju malo šanse da budu uspješno riješeni, ili im je potrebna dugoročna briga, a ishod te brige je nesiguran.
• Emotivna iscrpljenost zbog stalnog postojanja svijesti o ogromnim zahtjevima klijenata, te indirektna traumatizacija.
• Dugoročno suočavanje sa sličnim problemima.
• Rizik od fizičkog napada klijenta.
• Sličnost pomagačevog životnog iskustva sa traumatskim iskustvom klijenta (kontra transferne reakcije).

u biti osobe koje rade sa ljudima cesce pate od burnouta nego osobe koje su ukljucene u proizvodne procese.

samo sagorjevanje na poslu zavisi od nasih kapaciteta a i od naseg okruzenja( radne sredine, porodice i prijatelja). ukoliko mi nemamo podrsku oko nas lakse cemo posrnuti od stresa, a takodje ukoliko ne poznajemo svoje granice i kapacitete, ili ne obracemo paznju na signale koje nam tijelo salje imamo veliku sansu da patimo od burnout-a.
postoje razni nacini da osvjestimo stres koji nas prevaladava i da tada reagujemo. u sutini, kada smo pod stresom treba da se zapitamo sta se sa mnom desava, zbog cega se ja ovako ponasam ili zbog cega me boli glava itd. osvjescivanje stresa, uzroka stresa i nasih reakcija je pravi put u borbi protiv burnout-a.
takodje, u mnogim organizacijama, kao u npr mojoj za uposlene se organizuje redovna supervizija i redovni debriefing je nuzan.
hocu reci da mi prvi treba da vodimo racuna o svom mentalnom zdravlju, da ucimo o sebi o svojim reakcijama jer na taj nacin mozemo funkcionisati i kad se vece krize pojave pred nama

Vidis laly,kod mene ima vise tih faktora, i da si masina sagorio bi,ustvari to se i desava

citat:

---

primus inter pares wrote:
Vidis laly,kod mene ima vise tih faktora, i da si masina sagorio bi,ustvari to se i desava

---

citat:

---

laly wrote:

e pa vidis vecina nas koristimo i ovaj forum da kao sredstvo u borbi sa svakodnevnim stresom mozes ti imati i sve ove faktore, ali mozda imas jake resurse i ne patis od sagorjevanja


imam ja dobar upitnik za burnout, moram ga samo naci gdje je

---

nadjem ga pa cu poslati

posto spominjem resurse nase , a i one koje nadjemo i oko nas, onda trebam spomunuti i rezilijentnost nasu

pojam rezilijentnosti odnosi se na mogucnost osobe da u problemima pred kojima je vidi mogucnosti za rast i razvoj, pa se rezilijentnim osobama smatraju one koje ne samo da su se borile sa nesvakidasnjim stresorima, vec su zapravo to dozivljavale kao izazov i iz toga ucile i imale mogucnost da se dalje razvijaju. Rezilijentnost je i kapacitet za uspjesnu adaptaciju, uprkos izazovima ili prijetecim okolnostima i razvoj kompetentnosti pod uslovima koji su teski ( Masten, Best & Garmezy, 1990; Stewart, Reid & Mangham, 1997; Wolff, 1995). Ona je i kapacitet osobe da izdrzi stresore i ne manifestuje psiholosku disfunkcionalnost, kao sto je mentalna bolest ili stalno negativno raspolozenje.

Rezilijentnost je dinamicki proces pozitivne adaptacije u kontekstu znacajne nedace. Iako postoje razne definicije rezilijentnosti kao i teorije, neophodno je da postoje dva uslova da bi o njoj mogli da govorimo i to:

1) izlozenost prijetnji ili ozbiljnoj nedaci; 2) postizanje pozitivne adaptacije uprkos velikim napadima na razvojni proces

Mozemo reci da rezilijentnost zapravo predstavlja balans izmedju stresa i teskoca kojima je pojedinac izlozen s jedne strane i sposobnosti da se bori sa njima kao i podrske sredine u kojoj se osoba nalazi sa druge strane.


Rezilijentnost, ili psiholoska otpornost, je ono sto cini razliku medju ljudima kada se nadjuu u teskim okolnostima. Faktori otpornosti (rezilijence) su:

1.uvid
"Jasno mi je sta se desava i sta treba da radim."

2.nezavisnost
"Mogu da se oslonim na sebe."

3.ispunjavajuci odnosi
"Mogu da se oslonim i na druge."

4.inicijativa
"Ne cekam rjesenje, kreiram ga."

5.kreativnost
"Rjesenja pronalazim pustajuci masti na volju."
"Koristim kreativno izrazavanje da napunim baterije."

6.humor nas svakidasnji


7.sposobnost da se razlikuje dobro od losega

u sustini, osnova razvoja rezilijentnosti je Darvinova teorija o opstanku vrsta gdje kaze:
Za opstanak u vrsti nije najbitnije biti snazan i inteligentan, vec prilagodljiv promjenama i rezilijentan.

"u sustini, osnova razvoja rezilijentnosti je Darvinova teorija o opstanku vrsta gdje kaze:
Za opstanak u vrsti nije najbitnije biti snazan i inteligentan, vec prilagodljiv promjenama i rezilijentan. "

ZA RAZLIKU OD RELIGIJSKOG tumacenja i objasenjenja ove problematike, evolucionisti to objasnjavaju kroz pojam Selekcije-
sposobni opstaju...

sposobni - prilagodljivi

Simptomi burnout-a:

Fizicki znakovi i simptomi:
Konstantan osjecaj umora i iscrpljenosti – lijezete umorni, budite se umorni
Smanjen imunitet, osjecate se bolesni.
Ceste glavobolje, bolovi u ledjima, bol u misicima
Promjene u apetitu i navikama spavanja.

Emocionalni znakovi i simptomi
Osjecaj da ste gubitnik, sumnja u sebe i vlastite sposobnosti.
Osjecaj bespomocnosti, uhvacenosti u zamku, izgubljenosti
Izoliranost, osjecaj da ste sami na svijetu.
Gubitak motivacije.
Cinican i negativan pogled na svijet.
Smanjeno zadovoljstvo i osjecaj postignuca.

Ponasanja - znakovi i simptomi:
Povlacenje od odgovornosti
Izolacija od drugih
Odgadjanje, vise vremena je potrebno za obavljanje rutinskih stvari
Upotreba alkohola, droge ili hrane za olaksavanje nosenja sa stresom
Izbacivanje svoje frustracije na druge ljude
Izbjegavanje posla: kasnjenje na posao i raniji odlazak.