U nauci bi se trebali koristiti sofisticiraniji termini, a za 'ućerivanje' i 'išćerivanje' se ne bi moglo reći da su sofisticirani naučni termini

Psihoanaliza je prirodoznanstvena, materijalistička psihologija. Ona ukazuje na nagone i potrebe kao pokretače čovječjeg
ponašanja. Ti nagoni potječu od fiziološki ukorijenjenih pokretača, koji se ne mogu neposredno promatrati. Psihoanaliza je pokazala da je čovječja svjesna psihička aktivnost samo relativno malen dio njegova psihičkog života i da su mnogi odlučujući impulsi psihičkog ponašanja nesvjesni. Ona je uspješno demaskirala individualne i kolektivne ideologije kao izraz izvjesnih specifičnih želja i potreba ukorijenjenih u nagonima i otkrila da su naši »moralni« i idealni motivi donekle prikriveni i racionalizirani izraz nagona ( Kriza psihoanalize - Erih From).
Ovo je odličan primjer kako se s malo riječi može reći mnogo

citat:

---

racionalna manjina wrote:
Psihoanaliza je prirodoznanstvena, materijalistička psihologija. Ona ukazuje na nagone i potrebe kao pokretače čovječjeg
ponašanja. Ti nagoni potječu od fiziološki ukorijenjenih pokretača, koji se ne mogu neposredno promatrati. Psihoanaliza je pokazala da je čovječja svjesna psihička aktivnost samo relativno malen dio njegova psihičkog života i da su mnogi odlučujući impulsi psihičkog ponašanja nesvjesni. Ona je uspješno demaskirala individualne i kolektivne ideologije kao izraz izvjesnih specifičnih želja i potreba ukorijenjenih u nagonima i otkrila da su naši »moralni« i idealni motivi donekle prikriveni i racionalizirani izraz nagona ( Kriza psihoanalize - Erih From).
Ovo je odličan primjer kako se s malo riječi može reći mnogo

---

citat:

---

flor wrote:


Dobra ba psihoanaliza, samo se vratila 10 'iljada godina nazad, u filozofiju, pa je sad još bolja, da ne kažem brezobrazna

---

citat:

---

MelMel wrote:

Da mi je izgubiti karijeru, ne bih li mozak odmorila i istinu pronasla.

---

Ako ljudi ranije nisu "imali vremena" za psihičke probleme to ne znači da je ranije bilo bolje, upravo suprotno.

Danas svaki čovjek ima pravo odlučiti šta on hoće biti, odrediti svoj identitet, reći svoju istinu...

Međutim, zašto još uvijek živi iluzija da svi moramo biti jedno - isto - uniformisano - ispravno, najbolje se može vidjeti kratkim primjerom "odrastanja" :

Čak i prije rođenja dijete ima dvije hemisfere mozga, dva pola. Kad se čovjek rodi i odrastanjem uviđa da nije samo na svijetu, primjećuje se da prvi pol je moje Ja, a drugi pol je tvoje Ti. Moramo imati osjećaj sebe, ali i osjećaj Drugoga. (u povoljnom slučaju)

Ovdje nastaju brojni problemi. U određenoj mjeri svi smo naučeni na postojanje jedne istine, jedne perspektive.

Roditelji mogu nastojati negirati postojanje djetetove istine, djetetove perspektive.
Kao odgovor, dijete može negirati postojanje roditeljske istine, roditeljske perspektive.

U prvom slučaju negiranje sebe može dovesti do religioznih, mističnih preokupacija u kojima se pokušavamo identificirati s našim idealom. Nas ovdje nema, a Bog je jedina istina (u novijem vremenu i nacija, politička opredjeljenost)...

U drugom slučaju negiranje drugih može dovesti do grandioznih fantazija u kojima nema mjesta za druge (solipsizam, moje viđenje je isključivo istina)...

Možemo reći da smo zaljubljeni u druge ili u sebe. Zaljubljenost ovdje još nije ljubav. Za ljubav je potrebno dvoje.


U psihoanalitičkoj literaturi možemo naći brojne teorije o tome kako je teško biti u realnosti, odnosno osjetiti onog "Drugog".

Rekao bih da je u većini slučajeva glavni razlog ipak naša velika potreba za podrškom.
Drugi "ne smije" biti slab, ograničen, bez empatije. Na žalost, svi ljudi su upravo takvi, ograničeni. Na samu takvu pomisao možemo osjetiti snažan bijes. Zar je čudno što ljude ne želimo i ne možemo doživjeti ograničenima? Pa mi ovisimo o njima.

Ipak, ako prihvatimo svoj bijes prema ljudima, postoji mogućnost da ih doživimo takvima kakvi oni stvarno i jesu, da osjetimo njihovu perspektivu i njihovu subjektivnost.

Naš dominantni osjećaj prema njima tada više neće biti bijes već suosjećanje i snažna želja da im pomognemo čak i kada su "protiv" nas...

Svaka faza ljudske civilizacije, društvenog poretka, aktuelnih zbivanja, stila života... odgovara potrebama svoga vremena. Stoga, univerzalna i apsolutna istina ne postoji.

Psihoanaliza više nema namjeru da "liječi", nego da spaja bezbroj istina u smislene cjeline...

posudjeno sa sajta o emocionalnoj inteligenciji...

zona komfora: šta je vaš izbor-akvarijum ili okean?


Ako zlatnu ribicu koja dugo živi u malom akvarijumu stavite u mnogo veći akvarijum, ona će nastaviti da se kreće u opsegu na koji je navikla...bez obzira na to što sada može da pliva dalje, ona to ne čini...
Iako ne živimo u akvarijumima, i mi ljudi se često ponašamo slično. Svi mi se tokom odrastanja i sazrevanja susrećemo sa raznoraznim ograničenjima i preprekama. Mnogo više nam govore šta ne možemo i ne smemo nego šta možemo i smemo.
Postoji nešto što se zove zona komfora... to je sve ono na šta smo navikli, naša svakodnevica, ono u čemu se osećamo udobno.To su naša ponašanja, način razmišljanja, način komuniciranja, osećanja, raspoloženja....Poznatost umiruje ali i sputava.
Osećaj nelagode prati svako iskakanje iz zone komfora... ali ako znate da je to prirodno, i istrpite tu nelagodnost, dolazite do spoznaje da možete mnogo više nego što ste mislili.
Svakodnevni iskoraci iz zone komfora, ma koliko mali bili, vode ka razvoju vaših potencijala i obogaćenju vašeg života.
Zamislite šta želite.... budite svesni na koji način sputavate sebe... smislite mali korak van zone komfora...i učinite to...
Vremenom se osećaj nelagode smanjuje i postaje zamenjen prijatnim osećajem uzbuđenja i svežine.

za dobro jutro


opet posudjujem od emocionalne inteligencije

Hteli mi to da priznamo ili ne, drugi ljudi utiču na nas, i mi utičemo na njih. Taj uticaj se ogleda u raznim aspektima komunikacije...rečima koje koristimo, načinom na koji izgovaramo reči....pažnjom koju poklanjamo ili ne poklanjamo...
Mnoga istraživanja u oblasti međuljudskih odnosa pokazuju da čak i kada ne govorimo, čak i kada svesno ne razmišljamo o drugima, naši stavovi utiču na to kako će se oni osećati u našem društvu.
Takođe se pokazalo da se, kada svesno obraćamo pažnju na to što nam se dopada kod drugih, oni osećaju prijatnije u našem društvu.
Probajte, makar samo danas, da ljude oko sebe (porodicu, prijatelje, rođake, kolege, slučajne prolaznike....) posmatrate sa "zadatkom" da otkrijete bilo šta, makar neku sitnicu (lepu šnalu za kosu,kravatu, minđuše, osmeh,način na koji stoji, gleda, govori....), što vam se dopada kod njih.
Možda nikada nećete saznati kako je to uticalo na njih, ali sigurno ćete se i vi sami osećati prijatnije i ispunjenije.
PS: učinite to i sa osobom koju ugledate kada pogledate u ogledalo, prijaće joj

Jutro laly...
Dakle moze li ovdje onda...
Elem BURNOUT?...

citat:

---

primus inter pares wrote:
Jutro laly...
Dakle moze li ovdje onda...
Elem BURNOUT?...

---