to se ne zaboravlja...a ako neko i pokusa , ima nas koji cemo ih podsjecati...dok smo zivi.

Through the use of DNA identity testing, the International Commission on Missing Persons (ICMP) has revealed the identity of 6,186 persons missing from the July 1995 fall of Srebrenica, by analyzing DNA profiles extracted from bone samples of exhumed mortal remains and matching them to the DNA profiles obtained from blood samples donated by relatives of the missing.The overall high matching rate between DNA extracted from these bone and blood samples leads ICMP to support an estimate of close to 8,100 individuals missing from the fall of Srebrenica.




Kroz korištenje identiteta DNK testiranje, Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) je otkrila identitet za 6186 nestale osobe iz jula 1995 padom Srebrenice, analizom DNK profila iz uzoraka kostiju ekshumiranih posmrtnih ostataka vrši se upoređivanje sa DNA profilima dobivenim iz uzoraka krvi, koju su dali članovi familije i rodjaci. Visoka stopa podudaranja između DNK izlučene iz tih uzoraka kostiju i krvi vodi ICPM koji procjenjuje da je blizu 8.100 osoba nestalo padom Srebrenice.

[Edited by cupo on 10-07-2009 at 14:32 GMT]

10.07.2009

Komšić i Silajdžić sutra u Potočarima

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić i član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić boravit će sutra u Potočarima, gdje će prisustvovati programu obilježavanja 14. godišnjice genocida nad Bošnjacima „Sigurne zone UN-a“ Srebrenica i ukopu identifikovanih žrtava iz jula 1995. godine.

Tom prilikom članovi Predsjedništva BiH odat će počast i položiti cvijeće u Memorijalnom centru Potočari. Predviđeno je da se prisutnima obrati član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, najavljeno je danas iz Predsjedništva BiH.

Policija FBiH spremna za 14. godišnjicu genocida

U Tuzli je danas započeo s neprestanim radom Operativni štab Akcije "Srebrenica 2009.", sačinjen od predstavnika Federalne uprave policije i kantonalnih Ministarstava unutarnjih poslova a koji, u povodu obilježavanja 14. godišnjice genocida u Srebrenici, koordinira aktivnostima policije na prostoru Federacije BiH.
Prema dosadašnjoj analizi sve pripremne aktivnosti policije u Federaciji BiH odvijaju se prema planiranoj dinamici osiguranja, a stanje sigurnosti na prostoru Federacije BiH je u potpunosti zadovoljavajuće.

U Federaciji BiH u akciji "Srebrenica 2009." ukupno je angažirano 1.369 policijskih službenika čije su aktivnosti usmjerene na nesmetan i siguran odlazak građana s prostora Federacije BiH u Srebrenicu, saopćeno je iz Federalne uprave policije.

10.07.2009

Načelnik Srebrenice: Niko ne smije zaboraviti žrtve

Načelnik općine Srebrenica Osman Suljić smatra da hapšenja preživjelih žrtava Srebrenice neće biti 11. jula u Potočarima, uprkos strahu koji se širi pred 14. godišnjicu genocida i dženazu 534 nevina Bošnjaka.

U razgovoru za "Dnevni avaz" Suljić govori i o odnosu vlasti RS prema žrtvama i bošnjačkim povratnicima, sadašnjosti i budućnosti Srebrenice, tragediji svoje porodice...

- Nemamo nikakvih negativnih dojava. Vjerujem da se nova hapšenja neće desiti. Ja imam takva obećanja ministra unutrašnjih poslova RS Uroša Pene i ostalih iz vlasti ovog entiteta. Ali, vrlo je teško zaključiti šta je u čijoj glavi. Mislim da je većina za to da sve prođe u najboljem redu. Međutim, ima i onih koji apsolutno nisu za takvo nešto. Razumijem ja majke Srebrenice. Oni koji su preživjeli genocid, sumnjaju u regularnost onog što čine sudovi u RS i imaju dozu straha. Za to imaju razloge - kaže Suljić.

Bojite li se da se Srebreničanima ponovo namjerno "pakuju" zločini?

- Možda će i meni sutra poslati neki sudski poziv. Mogu i ja biti uhapšen! Razgovarao sam sa svima koji su hapšeni. Oni traže da se njihovi predmeti prebace na državni nivo. Odmah će pristati da im se sudi. Ako smo krivi, da nas osude, ako smo nevini, a jesmo, neka da nas puste da živimo normalno. Ja ću se kao načelnik i Bošnjak zalagati za to. Da me danas za bilo šta pozove Državni sud, otišao bih iste minute. Ali u sudove u RS otišao bih sa strahom. Pogledajte slučaj "Ahmetović"...

Kakav je danas, zaista, život u Srebrenici? Ima li nade?

- Mislim da imamo malo popuštanje u odnosu na prethodne godine. Mi već postižemo neke dogovore. Uskoro bi jedna grupa srebreničkih majki trebala posjetiti Kravicu, ići ćemo na stratišta u Zvorniku. Očekujemo značajne pomake. Istovremeno, svi koji misle da žive, moraju malo zaboraviti prošlost. Ako budu gledali prošlost, onda nemaju budućnosti. Jedni drugima moramo pomalo praštali. No, niko ne smije zaboraviti svoje žrtve. Ožiljci ostaju. No, nećemo graditi BiH onakvu kakvu želimo ako neke stvari ne budemo stavljali ustranu i praštali.

Srebreničani se boje da će ponovo biti izdani?

- Kako mislite izdani?! Ne možete to tako gledati. Svi koji su činili zločine moraju biti procesuirani. Na svim stranama. Previše je boli u Srebrenici. Do sada je ukopano 3.215 osoba. U subotu ćemo ukopati 534. Pogledajte, i ja sam izgubio oba brata i zeta. Ukopao sam brata i njegovog starijeg sina, a mlađi brat mi još nije ukopan. Otac i majka su mi umrli od boli. I ja sam žrtva kao i svi Srebreničani. Ali, život mora ići dalje.

Ima li Srebrenica budućnost?

- Kada bi svi Srebreničani, prije svega, htjeli da imaju Srebrenicu, mogli bi je imati. Prije toga, svi moraju shvatiti da je ovo država BiH organizirana tako kako jeste. Ako se lideri tri naroda dogovore o novom ustavnom uređenju, onda ćemo drugačije govoriti. Mene ne interesiraju granice. Mene interesira samo Srebrenica. Srebrenica je izuzetno bogata. Ovdje se mogu pokrenuti novi biznisi i nova radna mjesta. Time će se i političke tenzije spuštati. Ako svi nivoi vlasti budu ulagali u Srebrenicu, tenzije mogu padati. Nezaposlen narod bavi se svime, ali ne dobrim. Moramo Srebrenicu ekonomski ojačati. To je interes Bošnjaka.

Da li bi Srebrenica, ipak, više šansi imala kao distrikt? Ljudi se boje za sigurnost. Kako da se vrate?

- Onaj ko hoće da se vrati, on će se vratiti ma kako Srebrenica bila uređena. Važno je da je Srebrenica u BiH. Ako ja u Americi mogu kao Bosanac živjeti dobro pored svih, onda mogu i u BiH pored nekih drugih. Država je trebala reagirati 1996. u Srebrenici, dok je više pažnje svijeta bilo usmjereno na nas. Još nije kasno. Država ovdje samo treba otvoriti radna mjesta. Ovdje se od politike ne može živjeti. Život je ekonomija.

Najlakše je srušiti

- Vlasti RS mogu pomoći da ne rušimo ono što smo do sada postigli. Najlakše je srušiti, treba praviti. Ne želim vjerovati da neko želi sve srušiti. S tim u vezi, ako u Srebrenici može doći do međunacionalnih nesuglasica zbog procesuiranja ratnih zločina, onda je bolje da sve predmete vratimo u Državni sud. I u tom sudu rade Srbi. Mi nismo protiv tih procesa.

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/intervju/nacelnik-srebrenice-niko-ne-smije-zaboraviti-zrtve

10.07.2009

Njemačka - Berlin

Srebrenica - Nenaseljena močvara

14. godišnjica genocida u Srebrenici obilježava se i u centru Berlina performansom „Istraživanje na Leti“ kojim umjetnici žele da ukažu na odgovornost Evrope i svijeta za najveći masakar nakon Drugog svjetskog rata.

Riječ je o pozorišnom djelu u kojem četiri njemačka glumca preko megafona prozivaju imena UN-ovih generala i čitaju protokol kriznog štaba kojim je spriječeno bombardovanje srpskih vojnih pozicija i time omogućen genocid nad više od 8.000 srebreničkih Bošnjaka.

Istraživanje na „Špre“

Performans “Istraživanje na Leti” podsjećaju Bošnjaci u dijaspori, ali i zainteresovani Nijemci i turisti. A koliko uopšte Nijemci znaju o ratu u Bosni i genocidu u Srebrenici? Pogotovo mlađe generacije u Njemačkoj, ne znaju mnogo o ratu u Bosni, a još manje o genocidu u Srebrenici. Potvrđuje to i Vibke Burucki (Wiebke Burutzki), mlada studentkinja istorije.

“Znala sam da traje rat negdje u Evropi, relativno blizu nas, ali šta se tamo tačno dešava, moram priznati, nisam pratila. Prilično kasno sam počela da istražujem tu temu.”



Povod za istraživanje teme bio joj je, kaže, poznanik, koji je i sam zbog ratnog vihora izbjegao iz Srebrenice. Slična priča je i ona Jeni Evert (Jenny Evert) koja je o ratu u Bosni saznala tek onda kada je u razred došla nova učenica, izbjeglica iz Bosne.

“Sjećam se da je išla sa nama na ekskurziju, dvije nedjelje nakon što je došla u razred. Nije znala njemački, i ona je u neku ruku bila povod za česte razgovore o ratu u Bosni koje sam vodila kod kuće sa roditeljima."

“Mislio sam de ja Srebrenica medijska propaganda.”

Saznanje godinama kasnije



O ratu u Bosni, Andre Lajphold (Andre Leiphold) saznao je, kaže, iz medija i preko konferencija za štampu.



“U tom periodu punili su nam uši informacijama da se tamo ne dešava samo masakar, već i genocid nad jednim narodom. Mislio sam da su to pretjerivanja, da je situacija u datom trenutku previše histerična. Problem je u tome što smo tek godinama kasnije saznali, da je zaista izvršen genocid.”

Daniel Kretijen (Daniel Crhetien) je jedan od četiri glumca koji učestvuje u performansu. O genocidu u Srebrenici kaže:

“Znao sam da je postojao, ali se nisam bavio tom temom. Tek sada, u ova tri do četiri dana, pokušao sam da se uživim u tu situaciju.”



Inicijator ideje o performansu s težištem na genocid u Srebrenici bio je Filip Ruh (Philipp Ruch) iz Centra za političku ljepotu, udruženja berlinskih umjetnika koji različitim akcijama pokušavaju da spoje pragmatiku politike sa ljepotom umjetnosti. I njegovo iskustvo pokazuje, kaže, Njemci ne znaju mnogo o dešavanjima u Bosni.

“Oni su jednostavno zatvorili oči. Srebrenica je za njih bila močvara, u kojoj se ništa ne dešava i gdje ne žive ljudi.”

Bratstvo i jedinstvo



A dugogodišnji aktivista Centra za političku ljepotu je i Filip Piskačev koji je za vrijeme rata u Bosni živio u Makedoniji. Još se sjeća, kaže, slika izgladnjelih i izmučenih mladih ljudi u Bosni, koji su ga podsjećali na žrtve Aušvica i Buchenwalda iz dokumentarnih filmova i istorijskih knjiga.

“To se već jednom sve dešavalo, i prosto nisam mogao da vjerujem, da se samo nekoliko brežuljaka dalje od nas, ponovo isto dešava. Nisam mogao vjerovati da je do juče vladalo bratsvo i jedinstvo, a odjednom vlada rat.”

(DW)

10.07.2009

Sjećanje na genocid jednom godišnje

Uoči komemoracije u Potočarima 11. jula, u Srebrenici je sve više ljudi, članova porodica stradalih u genocidu, onih koji žele odati počast ubijenima, novinara, dok se domaći i strani političari očekuju tek na dan komemoracije.

"Tako je, otprilike, svake godine", kaže Srebreničanin, povratnik iz Švicarske, Muhizin Omerović. "Kad odem u Sarajevo pitam kolege kad se iskreno sjete Srebrenice, a onda oni kažu '11. jula, kad gledam televiziju. Svi to prenose i taj dan smo nikakvi, ali već sutradan je sve normalno' i opet tako do 11 jula", kaže Omerović.

"Za razliku od većine stanovnika drugih bh gradova, Srebreničani svaki dan žive sa sjećanjem na 11. juli", tvrdi mujezin Bijele džamije u Srebrenici Dahmo Smajlović.



Zanimalo nas je da li Islamska zajednica pomaže ljudima u ovom gradu da lakše prebrode teškoće povratka. "Kadrom može, ali finansijski teže ide. Međutim, nije stvar samo u Srebrenici. Svi medžlisi Islamske zajednice u Republici Srpskoj su u istoj situaciji. Mislim da se iz vrha malo posvećuje pažnja tome", upozorava mujezin Smajlović.

Bijela džamija u Srebrenici udaljena je tek nekoliko stotina metara od sprske pravoslavne crkve gdje smo zatekli sveštenika Željka Teofilovića. Kaže da je život u Srebrenici još uvijek opterećen duhovima prošlosti.



"Pokušavam sa vjernicima, naročito sa djecom u školi, da govorim o svim problemima koji se tiču društva, naravno vjere najviše, i da se one predrasude koje su na ovim prostorima vjerovatno i dovele do krvoprolića prevaziđu, da ne gledaju, posebno djeca, drugu djecu koja nisu njihove vjere ili nacionalnosti kao nešto strano", kaže Teofilović.

Problem o kojem sveštenik Teofilović indirektno govori još uvijek opterećuje međunacionalne odnose, a čuli smo i priče koje to potvrđuju.

Moj tata će ubiti tvog tatu jer radi u policiji i ima pištolj

"Dešavalo se da mi djete plačući dođe iz obdaništa govoreći 'rekla mi je drugarica da će njen tata ubiti mog tatu jer radi u policiji i ima pištolj'. To je strašno", kaže povratnik u Srebrenicu koji, strahujući za sigurnost svoje djece, ne želi otkriti svoj identitet.

Tomislav Jović iz Srebrenice kaže da ipak ima pozitivnih pomaka u prevladavanju posljedica rata. "Pomaka ima, nema govora, samo što taj pomak sporo ide", kaže Jović.

Neki misle da su došli na vašar umjesto na dženazu

Radovi u okviru priprema za ovogodišnji ukop 533 žrtve genocida u završnoj su fazi, kažu radnici u memorijalnom kompleksu u Potočarima. Jedan od njih, inače povratnik u Srebrenicu, potvrđuje da se Bosanci i Hercegovci Srebrenice, pa i genocida, sjete samo 11. jula. "Jednostavno ništa, ljudi samo dođu ovdje u vrijeme dženaze. Neki kao da i ne dođu na dženazu, dođu kao da je to nekakva proslava. Kao da je neki vašar", kaže radnik u Potočarima.

Kod kamenih ploča sa hiljadama uklesanih imena ubijenih Srebreničana zatekli smo i nenu Zahidu Hodžić iz Stupara kod Kladnja.



"Ja nemam ovdje nikoga svog da je moj rod, ali sve je to žalosno. Svi su mi kao rod, braća, sestre, majke, očevi, jer znam polazeći od sebe kako bi to bilo teško", ističe gospođa Hodžić. Riječi "teško je" najčešće se izgovaraju u Srebrenici i 14 godina poslije genocida.

Autor: Samir Huseinović

Životne priče iz Srebrenice

Fazila Efendić jedna od je od prvih povratnica u selo Potočare u blizini Srebrenice.



Kuću je djelimično obnovila i živi sama. U srebreničkom genocidu izgubila je muža i sina i još 22 člana familije. Muža je ukopala a sina joj još nisu pronašli. Fazila ima i kčerku koja živi u Sarajevu, a kako nam reče, uskoro će dobiti i drugo unuče, što će njoj sigurno puno značiti i vratiti joj volju za životom.

Prekoputa Memorijalnog centra Srebrenica / Potočari otvoren je radnja sa suvenirima u kojoj Fazila radi.

Najviše posjetilaca ima u julu i augustu kada preživjeli Srebreničani dođu na odmor u rodni kraj. S vremena na vrijeme pojave se i strane delegacije koji obilaze memorijalni centar.



U radnji se prodaju raznorazni suveniri, knjige o genocidu,majice na kojima su ispisane molitve srebreničkih majki, cd-ovi sa ilahijama i kasidama, zatim ručni radovi žena iz Srebrenice i još mnogo toga. Vjerski običaji muslimana nalažu da se prilikom posjete mezarju žene pokriju , pa se kod mene u radnji mogu iznajmiti i marame .



Volim da budem u svom rodnom kraju, blizu mezaraja svojih najmilijih, radom pokušavam da barem na trenutak zaboravim sve ono što je snašlo mene i moju porodicu – kaže Fazila .




[Edited by cupo on 11-07-2009 at 00:32 GMT]

Kalesijci su i ove godine najbrojniji na Maršu

Među učesnicima Marša mira 2009 ezuk – Potočari i ove godine su najbrojniji Kalesijci, kojih je krenulo nešto više od pet stotina. Prvu noć Marša su konačili u školi u Kamenici. Među učesnicima Marša najviše je mladih, učenika i studenata. Admir Mešić, apsolvent prava, i Selma Tubić, studentica medicine, iako su prvog dana pokisli do gole kože, već su čvrsto riješili da i iduće godine idu.

S njim au društvu bio je i Medo Mujčić (21), koji je iz Cazina pješke krenuo 3. jula.

Mujčić je rodom iz Bratunca. Tamo žive njegovi roditelji, a on već dvije godine živi i radi u Cazinu. Ovo mu je četvti put da ide u Srebrenicu pješke, tri puta je kretao iz Nezuka, a ove godine se odvažio da na put krene iz Cazina.


Među učesnicima Marša su i četiri kalesijska vijećnika: Fetah Hujdur, predsjedavajući OV Kalesija, Halil Jahić, Suljko Herić i Zijad Šmigalović. Sumeja Ramić (13) jučer je pješačeći proslavila svoj 13. rođendan. Ovo joj je drugi puta da je učesnik Marša sa svojim ocem Ibrom Ramićem, profesorom praktične nastave u MSŠ Kalesija. Uz njih je i Sumejina mlađa sestra Mubina, koja će 15. jula napuniti 11 godina.


Zatekli smo ih u školi u Kamenici. Djevojčice vele da su se malo umorile, ali poručuju da će izdržati.


- S obzirom da je u školama zabranjena riječ genocid, na ovaj način želim da moja djeca nauče historiju, da znaju šta se sve dešavalo i da ne zaborave, kazao nam je Ibro Ramić.


Kalesijce, učesnike Marša obišao je i općinski načelnik Rasim Omerović, koji je učesnicima, uz pomoć privrednika, obezbijedio sokove i hranu.

Nakon tri dana

Učesnici „Marša mira“ stigli u Potočare

Velika kolona sa više od dvije hiljade učesnika "Marša mira", koja je u prethodna tri dana prepješačila put kojim su Srebreničani u julu 1995. godine prešli na područje Sapne, koje je bilo pod muslimanskom kontrolom, stigla je poslije 17.00 sati u Memorijalni centar u Potočarima.

Ovaj marš tradicionalno se organizuje povodom obilježavanja godišnjice stradanja Bošnjaka 11. jula, kao znak sjećanja na taj događaj.

Učesnici su prešli trasu od Nezuka do Potočara dugu oko sto kilometara, a danas je jedna grupa u bratunačkom selu Dolovi zapalila dva plasta sijena i prijetila domaćinu-Srbinu da će ga zaklati, što su osudili načelnik opštine Srebrenica Osman Suljić i predsjednik Pododbora za organizovanje marša Zulfo Salihović.

Danas oko 14.00 sati stiglo je i oko 200 učesnika koji su prepješačili put od Žepe do Potočara.


140 biciklista odaje počast žrtvama genocida

Učesnici Petog biciklističkog maratona Bihać - Srebrenica "Da se ne zaboravi, da se ne ponovi" u ranim večernjim satima stigli su u Srebrenicu, gdje će u subotu prisustvovati dženazi i ukopu 534 žrtve genocida.
U karavani je 140 biciklista iz naše zemlje i sedam evropskih zemalja, koji su tokom prethodna tri dana, u tri etape prešli put u dužini od 497 kilometara, da bi 11. jula prisustvovali središnjoj manifestaciji povodom obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici i na taj način odali počast žrtvama genocida.

Tokom puta učesnike su pratili promjenljivi vremenski uslovi, a posebno u četvrtak navečer kada su završili drugu etapu u Sarajevu, gdje su najprije stigli na Kovače, proučili Fatihu ili minutom ćutanja odali počast šehidima Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Organizator biciklističkog maratona Bihać-Srebrenica je Klub ekstremnih sportova Limit iz Bihaća.

"Naš motiv je jasan i sadržan je u nazivu maratona 'Da se ne zaboravi, da se ne ponovi'. U današnjim uslovima je jako teško organizovati ovakav maraton, ali organizatori uspijevaju, zahvaljujući sponzorima koji su nas podržali i kojima i ovoga puta zahvaljujemo", kaže Adnan Bavčić, učesnik ovogodišnjeg biciklističkog maratona iz Sarajeva.

[Edited by cupo on 11-07-2009 at 00:31 GMT]

[Edited by cupo on 02-05-2012 at 14:15 GMT]

10.07.2009

Protest ispred predsedništva Srbije

Ćutanje o Srebrenici je nastavak genocida



“Polazeći od interesa Srbije da svoj ugled u međunarodnoj zajednici gradi poštovanjem presude Međunarodnog suda pravde, odnosom prema zločinima na prostoru bivše SFRJ kao i poštovanjem Rezolucije Evropskog parlamenta o proglašenju 11. jula Danom sećanja na genocid u Srebrenici, molimo vas da predstavnike podnosioca ove inicijative primite 11. jula 2009. godine i u otvorenom razgovoru ukažete na mogućnosti zajedničkog delovanja. Svesni načela podele vlasti, oslanjamo se na Vaš autoritet i želju da Srbiju izvedete na evropski put”, ponovo se moglo čuti na prostoru između Predsedništva Srbije i Starog dvora. Tekst nevladinih organizacija pročitao je Aleksandar Zlatić iz Beogradske omladinske grupe Helsinškog odbora u Srbiji.

Ovoga puta mnogo više ljudi nego ranijih meseci; među onima kojima julsko sunce nije smetalo da odaju počast srebreničkim žrtvama je i Nada Dabić iz novosadske Esperance. Nada kaže za e-novine da će žene iz Novog Sada, koje su pre nekoliko dana, tokom festivala INFANT ugostile Šuhru Malić, majku ubijenih Fuada i Suada, ići 11. jula u Srebrenicu. Nada podseća da istina i činjenice o nedavnoj prošlosti i počinjenim zločinima teško dolaze do novosadske javnosti.

“Ne treba zaboraviti da je u Novom Sadu bio Novosadski korpus koji je sravnio Vukovar, da je jedna četa išla na Dubrovnik, a da su dve tehničke jedinice bile u Potočarima, da je kod nas kompletno političko i vojno rukovodstvo tzv. Republike Srpske Krajine, da su tu pripadnici Mladićeve vojske”, kaže Dabićeva koja naglašava da Srbija nikada nije doživela 6. oktobar.

Maja Stojanović iz Inicijative mladih za ljudska prava kaže da će mladi iz Srbije u subotu otići u Srebrenicu na sahranu 530 žrtava genocida. “Mislim da je veoma važno da se pokaže da postoje ljudi koji žele da Srbija prizna da je u Srebrenici počinjen genocid”, kaže Maja za e-novine i napominje da mladima koji su rođeni devedesetih rat nije blizak.

“Ja sam bila iskreno pozitivno iznenađena tokom Dana Sarajeva koliko mladi ljudi žele da uspostave veze i žele da čuju šta se desilo. Nadam da će te generacije postaviti pitanje bez ikakvog tereta prošlosti, bez ikakvih negativnih posledica po njih”, ističe Stojanovićeva.

“Ako bismo prevrnuli istoriju od osamdesetih godina do sada, shvatili bismo ko sad zida po Beogradu i ko šta kupuje. Da li je to razlog da se Deklaracija o genocidu ne usvoji, koja ide zajedno sa nacionalnom pričom o tome da su svi podjednako krivi”, upitala se Borka Pavićević, direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju. Ona je podsetila da je CZKD bio jedan od osam nevladinih organizacija koje su u julu 2005, na 10 godišnjicu pada Srebrenice predložile usvajanje Deklaracija o Srebrenici.” Stvarnost nam se kezi u lice zbog toga što tada nije prihvaćena”, kazala je ona i dodala da je u Srbiji trenutno na delu iskopavanje posmrtnih ostataka poginulih u Drugom svetskom ratu kako bi se opravdali zločini počinjeni u ratovima devedesetih godina.



“Oglušivanjem o zahtev 100 nevladinih organizacija, Boris Tadić je pokazao da je neodgovoran i krajnje bahat političar, ali i mnogo više od toga, jer na prvom mestu ne pokazuje poštovanje prema žrtvama zločina počinjenim u naše ime, kao što je genocid u Srebrenici. Moramo da zapitamo Borisa Tadića da li se seća svoje izjave iz februara 2007. nakon presude Međunarodnog suda pravde, kada je rekao da svako ko se bude protivio u Skupštini Republike Srbije usvajanju deklaraciju o Srebrenice radi protiv interesa države Srbije i njenih građana”, kaže za e-novine Staša Zajović, koordinatorka Žena u crnom.

Ona je rekla i da joj nije jasno šta Borisa Tadića “drži u papučama ideologa zločina, zbog čega su svi građani i građanke Srbije taoci takve politike”. “Pozivamo Borisa Tadića da se ozbiljno pridržava izbornih obećanja i da poštuje civilno društvo”, izjavila je Zajovićeva, koja usvajanje Deklaracije o osudi zločina u Skupštini Crne Gore smatra odgovornim činom.

Umetnica Milica Tomića osudila je odugovlačenje sa usvajanjem deklaracije o genocidu u Srebrenici. “Osuđujem to odugovlačenje, to sklanjanje glave od nečeg tako važnog. To nije važno samo za ljude u Bosni, nego i za nas ovde. Ovaj zločin se ponavlja upravo time što Srbija neće da preuzme odgovornost za jedan zločin kao što je srebrenički genocid za koji je odgovorna. I upravo tim odlaganjem, nepristajanjem na priznanje žrtvama i preživelima, porodicama, genocid se nastavlja, on se perpetuira”, rekla je Milica Tomić.

(e-novine)

10.07.2009

Uručena priznanja za borbu protiv genocida

Reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, poglavar Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i predstavnice udruženja srebreničkih majki Munira Subašić („Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“), Hajra Ćatić („Žene Srebrenice“) i Hatidža Mehmedović („Srebreničke majke“), danas su u Memorijalnom centru Potočari uručili priznanja pojedincima koji su dali doprinos u borbi protiv genocida.

Najviše priznanja „Srebrenica 1995.“ dodijeljeno je Jelku Kacinu, koji je bio jedan od inicijatora da se u Evropskom parlamentu izglasa Rezolucija o Srebrenici. Isto priznanje dobila je i Dijana Valis, članica Evropskog parlamenta.

„Potočarska povelja“ dodijeljena je Muratu Hurtiću iz Instituta za traženje nestalih BiH i Berizu Belkiću, dugogodišnjem predsjedniku Fondacije „Srebrenica Potočari“ za širenje istine o Srebrenici


Potočari danas 10.07.2009