11.10.2009.

Žene u crnom, Beograd

'Proglasite 11. juli Danom sjećanja na genocid u Srebrenici"

Nevladina organizacija "Žene u crnom" održala je u nedjelju jednosatni protest ispred platoa Predsjedništva Srbije pod sloganom "11. juli - Dan sjećanja na genocid u Srebrenici - Proglasite", kome su prisustvovale i predstavnice te organizacije iz Crne Gore i BiH, kao i gošće iz Izraela i Palestine.

Koordinatorka "Žena u crnom" Staša Zajović je, pošto je pročitan proglas kojim se traži da se 11. juli proglasi danom sjećanja na genocid u Srebrenici, rekla novinarima da od predsjednika Srbije Borisa Tadića očekuje da "odlučnije krene u obračunavanje s nekažnjivošću nasilja", javio je Tanjug.

- Predsjednika Tadića takođe podržavamo u onome što je govorio o potrebi zabrane neonacističkih i klerofašističkn organizacija, rekla je Zajovićeva.

Ona je dodala da "Žene u crnom", s drugim nevladinim organizacijama civilnog društva, već 18 godina rade na "planetarnoj izgradnji mira".

(FENA)

Intervju: Jasmina Tešanović, spisateljica i aktivistkinja

Ratni zločin na maternjem jeziku

Razgovarala: Žarka Radoja



Šta se desi u nečijoj svesti da se u jednom trenutku od porodičnog čoveka pretvori u zver koja je u stanju da ubije bez žaljenja, odnosno kako dobar čovek postaje loš? Bili smo svedoci vremena kada su dobri ljudi postajali zli, a danas gledamo mnoge preobraćenike i nemamo odgovor na to pitanje. Živimo u društvu koje je duboko podeljeno, na one koji takve ljude gledaju kao heroje, i one koji ih gledaju kao zločince. Dnevničke beleške Jasmine Tešanović sa suđenja pripadnicima specijalne jedinice Škorpioni, osuđenim za niz ratnih zločina, među kojima i u učešću u genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, govore upravo o tome: o motivima, namerama, odnosu počinilaca i žrtava te kako i zašto ponekad loši momci postaju dobri, a dobri loši.
U knjizi „Škorpioni - dizajn zločina” čitalac neće naći ispovest o zločinu koji se desio 1995. godine. Neće naći ni ispovesti onih koje još uvek, 14 godina posle, ne znaju za grobove svojih najmilijih, ali će pročitati koliko je velika, hrabra i jaka njihova borba da se dođe do istine. Jasmina Tešanović piše o, do sada nevidljivim detaljima u odnosu zločinaca i žrtava, piše o susretima porodica obe strane, njihovom odnosu koji se stvarao tokom suđenja pripadnicima „Škorpiona” u Beogradu, te odnosu policije i sudstva prema njima. Kroz detalje poput načina oblačenja, emotivnih reakcija na detalje iznesene u sudnici te bizarnih susreta u toaletu Specijalnog suda, Tešanovićka istovremeno priča o najvećem zločinu posle Drugog svetskog rata u Evropi i o posledicama po društvo čija vlast sa tim zločinom zvanično ne želi da se suoči.

Pratili ste suđenje grupi pripadnika „Škorpiona“ u Specijalnom sudu u Beogradu. Kako ste došli na ideju da odete tamo?

Sasvim slučajno. Vratila sam se iz Amerike dan ranije, pitala sam svoje Žene u crnom šta se dešava u Beogradu, rekle su mi da je počelo suđenje Škorpionima, i da su došle majke Srebrenice da svedoče. Trebale su na osnovu snimaka da prepoznaju svoju ubijenu rodbinu. Bile su toliko hrabre da dođu iz Srebrenice, gde žive svih ovih godina, u Beograd i da stanu ispred ljudi koji su im ubili decu, braću, muževe, očeve...Posle 10 godina nisu otkrivena tela njihovih najmilijih, a one žive u sredini pod pretnjama ljudi koji su učestvovali u genocidu, bilo im je prećeno što idu u Beograd da svedoče. Zato smo mi kao grupa, odlučile da im pomognemo, da im pružimo bar moralnu podršku našim prisustvom, tako da sam ja otišla kao aktivistkinja. Nisam mislila da ću pisati o tome. Pomislila sam, istorija mi se dešava bukvalno iza ćoška, nisam razmišljala da li će to biti prijatno ili neprijatno, nego da je to moja dužnost.

Kakvi su bili prvi utisci, ulazak u Specijalni sud, susret porodica ubijenih i optuženih?

Novi sud je izgledao hi tech, vidi se da su uložili dosta novaca u njega. Ono što sam osetila kad sam ušla u sudnicu, gde su bile porodice optuženih, majke Srebrenice, i mi ŽUC, bila je neprijatnost. Sedimo svi zajedno, i porodice žrtava i porodice optuženih, ima jedno staklo koje nas deli od optuženih i tužilaštva, pola metra su daleko od nas. Rekla sam sebi kad sam sve videla, ovo je više od Šekspira, ovo je nešto što se dešava u mojoj kući, na mom maternjem jeziku. Često kažem da sam imala privilegiju da čujem jezik zločina na maternjem jeziku. Ono što me impresioniralo nije bio pravni deo, mene je zanimao drugi i treći plan. Drugi plan je šta se dešava na tom ljudskom planu u sudnici, koja je dinamika ljudske grupe. Mi smo godinu i po dana svaki dan dolazili u tu sudnicu, ostavljali svoje lične predmete na ulazu, i postajali deo psihodrame. Sedeli bi unutra po 10 sati, živeli, uzdisali, plakali, svađali se. To je užasno potresno. Kada gledaš snimke kako maltretiraju zarobljenike, to traje 40 minuta, i na kraju ih ubiju, uz psovke, ponižavanja... Škorpioni to gledaju, njihova rodbina to gleda, majke to gledaju i ne možeš da gledaš bez reakcije. Nekome se otme uzdah, neko krene da plače, onda se neko od optuženih okrene pa pita šta plačete, onda policajci ulete pa kažu „nema rasprave među publikom“. Mi smo bili publika a suđenje spektakl.

Kako ste izdržavali pritisak suđenja?

Prvo što bismo uradile posle 10 sati provedenih u sudnici, jeste da se najedemo, napijemo, smirimo, da postanemo ljudi kakvi smo bili pre nego što smo tog jutra ušli u sud, da povratimo tu humanu dimenziju. Nama je to bilo kao da radimo u rudniku. To te toliko fizički iscrpi, ta količina nestvarne nehumanosti, slušaš kako se o tim zločinima govori na jedan tehnički način, a taj ljudski deo je potpuno zanemaren, čak i akteri cele priče moraju da govore na jedan tehnički način. Recimo, na pitanje zašto mislite da je taj dečko vaš sin, majka mora da odgovori, to su njegove patike, to je taj oblik glave... To je strašno za nekoga ko nije u to rutinski upućen. Moj muž se pitao zašto ja to radim, a ja sam se pitala zašto to niko ne radi, zašto niko od naših pisaca koji ceo život pišu o istoriji i Srbima, ne sedne i ne piše o ovome.

Šta mislite zašto nisu pisali?

Nema tu nekog naročitog odgovora. Najočiglednije je da je genocid jedna banalna faktička istina. Naši pisci kad se bave istorijom konstruišu uglavnom mitove i nacionalizam. Kao takve ja ih duboko prezirem i zbog njih sam počela da pišem. Kao neko ko dugo živi u inostranstvu ja sebi nisam dozvoljavala da pišem o Srbiji i Srbima, mene je zanimalo žensko pismo, nikada nacionlna pripadnost. Nažalost, došle su devedesete. Kada sam videla šta oni ovde pišu, kao da ne žive u Srbiji, nego u nebeskom narodu, onda sam shvatila da ako ne pišem ja i ljudi kao ja, sve će se zaboraviti i falsifikovati. U to vreme izlazile su neverovatne budalaste iskontruisane knjige, kao da ne živiš u Beogradu. Živela sam u Knez Mihailovoj, gledala one četnike koji su šetali centrom grada dobrovoljce i šešeljevce i arkanovce u centru Beograda. Samo nekoliko godina ranije živeti u Knez Mihailovoj je bilo kao da živiš u Rimu, i sada, kad se sve promenilo, niko o tome ne piše. Niko ne piše o drugaricama iz razreda moje kćerke koje su postale sponzoruše i mene je to strašno pogađalo. Ja te stvari, taj realan život koji mi se dešavao pred očima, nisam nalazila u tim knjigama. Sve je bilo po principu, treba im vremena da se napiše istorija.

Mislite da su čekali istorijsku distancu?

Ne znam šta su čekali. Ja nemam tu distancu, pišem uz puno emotivnosti. Pisala sam odmah na engleskom, bez obzira što sam sve slušala na našem jeziku. Zaista taj jezik ratnog zločina na maternjem, to nisu samo reči to je body language, to je to što taj čovek izgovara, rečenice poput „ta gamad muslimanska“. To i moj poštar kaže, ili neko u radnji ili je govorio u vreme kada se gradio taj nacionalizam. U redu, Škorpioni su bili ti koji su učestvovali u genocidu u Srebrenici, ali je neko napravio tu atmosferu i to je bio deo naše kulture i još uvek je deo naše kulture. Još uvek se 11. jul, koji je u Evropi proglašen Danom žalosti, u Srbiji ne priznaje.

Zbog čega je još uvek Srbiji, koja je na putu ka EU, dozvoljeno da se tako ponaša?

Generalna atmosfera u svetu potiče malo i iz Haškog tribunala. Letos su uništeni dokazi u tribunalu, to je bio prvorazredni skandal. To, recimo, nije Srbija uradila, mogli smo da očekujemo da jeste ali nije. Uradili su to u Hagu, mestu koje treba tim nesrećnim ženama da donese neku pravdu i mir. Udruženje majki je veoma nezadovoljno atmosferom i načinom na koji se prihvataju rodbine žrtava. Sve se to radi kao da se zataškava. Slušamo rečenice tipa nema dovoljno dokaza, a ljudi su nestali i našli su grobnice. Kakve još dokaze trebaju?

Da se vratimo na suđenje. Kako je teklo?

Sasvim dobro do presude da Srbija nije kriva za genocid. Nisam mazohista i ne prihvatam da sam antipatriota. Imam ovde porodicu, dete, neću da me iko optužuje da govorim sa antisrpskog gledišta. Baš zato što nisam mazohista želim da se napravi razlika, da se zna ko je izdao naređenje i ko je to radio a ko to nije radio, ne želim da moje dete plaća doživotno ono što je neko drugi uradio u njegovo ime. To suđenje je krenulo naopačke, i na kraju je izbio incident. Sudija je prvo pravila ekcese a zatim bila smenjena. Zašto je to tako u Srbiji ja ne znam. Kada dolazim vidim da Beograd izgleda lepše, renovira se ali ljudi su nasilni, to nisu ljudi koji su zadovoljni svojim životom. U vreme suđenja ja sam se lako identifikovala sa majkama žrtava, iako ne mogu da zamislim taj bol i činilo mi se da mi se to desilo da bi se ubila, mada čovek nikada ne može da zamisli bol koji može da pretrpi i da podnese. Ono što je mene interesovalo je šta se dešava u glavama optuženih, način na koji su oni pričali. Recimo nisu hteli da pogledaju majke. Jedan se izvinjavao, jedan se nije izvinjavao, bio je nadobudan do kraja. Međutim, postoje ljudi koji iz neke tvrdoglavosti ne mogu sebi da dozvole da priznaju da je njihov narod uradio nešto loše.

Zašto?

Zato što je to jedino dozvoljeno ponašanje. Stvorena je takva atmosfera da je normalno misliti tako. Navešću jedan primer. Došla sam iz Milana autobusom, iza mene su sedeli troje mladih ljudi, dečko iz Niša od 19 godina, jedna devojka iz Niša od 22, i devojka iz Aranđelovca koja je imala 24 godine. Taj dečko ide na svadbu, kupio je Armani cipele i odelo, i kreće da priča kako je Svetlana Ražnatović kraljica, nema veze što je udata za Arkana, kako priča sa političarima... Devojka u sredini, koja ima 22 godine, kaže mu ’Pa dobro kako možeš o Ceci da pričaš, to je za džibere, ja više slušam hrvatsku muziku, Magazin naprimer', na šta ova treća iz Aranđelovca, krene blagim tonom o svim srpskim ubistvima, svim masovnim grobnicama. Ispade da ona zna više nego ja. Pomislim ona je rođena kad je sve to krenulo, nije iz Beograda. Gde je ona to čula, to ne možeš da čitaš po štampi, morao je neko da te uči svaki dan. Onda sam pomislila da je to presek Srbije danas. Ono što je bilo zanimljivo, njih troje se nisu svađali. U mojoj generaciji, mi bi oči povadili na tu temu. To nije bila njihova tačka bola i identiteta. Njihova tačka bola je što žive u inostranstvu gde su građani drugog reda, što su emotivno vezani za Srbiju, jedva čekaju da se vrate, a znaju da im je u Italiji bolje. Na kraju su zaključili „jebena Srbija, jebena Italija”. Oni su druga generacija koja je žrtva ove politike, nastavljene sa Tadićem. U jednom trenutku sam se okrenula da pogledam tu devojčicu koja tako pametno priča, međutim ona se postidela, uplašila. Shvatila je da sam je čula ali nije znala kako ću reagovati. Takav stav izaziva strah. Recimo taj momak sa Armani odelom, on se svog stava ne stidi, to je poželjan stav u Srbiji, ali ta devojka se plaši jer njene reči nisu dobrodošle. Nije to lako izreći, mada priznajem da je još teže ćutati.

Kniga ima interesantan naziv „Dizajn zločina“. Kako je dizajniran zločin Škorpiona u Srebrenici?

To je pomalo ironičan naslov. U poslednje vreme sve je dizajn, pa i zločin, mada naučila sam mnogo o svemu što se dešavalo i potpuno je jasno da je akcija genocida u Srebrenici pripremljena. Prvo što mi je prošlo kroz glavu kad sam čula šta se desilo, a saznala sam odmah nakon što se desilo jer su mi javile prijateljice iz Bosne, bilo je tehničko pitanje, kako su uspeli za tri dana da ubiju osam hiljada ljudi i da to sakriju. Tu je potrebna jedna dobra organizacija a Srbija nije zemlja koja dobro organizuje. To je bilo prvo pitanje i zato sam stavila taj naslov. Ne želim da dajem nikakve odgovore ovom knjigom, to je moj zapis vremena, ono što sam čula i videla. To što mi je sad prilepljeno da sam ekspert za genocid jeste što sam živela u kulturi u kojoj nisam mogla da ne naučim to što sam videla, a ono što sam naučila, jeste da su to univerzalni procesi, bez obzira što sam to videla na maternjem jeziku. Mislim da je to proces identičan, i politički i kulturni, koji se dešava drugde i dešavaće se. Kad je knjiga izašla u Italiji napravila sam okrugli sto na temu genocida. Više se ne vezujem samo za Srbiju, pozivam druge ljude koji su se bavili istim stvarima u drugim kulturama. Tada vidiš koliko su to slične pojave, kako se to organizuje, sprema, zataškava, i kako se kasnije zaboravlja. Zapitaš se, ako je to nešto tako jednostavno i predvidljivo onda se može i sprečiti, zašto nije sprečeno. Ono što se završilo Srebrenicim bilo je pravljenje jedne predklime, proizvodnja neprijatelja neke druge kulture. Kod nas su Muslimani bili iskontruisani kao najgori, pa Hrvati, da ne pričam o Albancima. Od kad je Milošević došao na vlast bilo je najnormalnije koristiti izraze balije, šiptari, ustaše, to su već u školi moje kćerke bile normalne reči. U moje vreme to nije postojalo. Dakle, prvo napraviš takav proces, konstruišeš neprijatelja, kasnije iz te povišene atmosfere ugroženosti, straha, mržnje, pretnji, ljude možeš da mobilišeš na bilo šta i navedes na bilo šta. I u Čečeniji je bilo isto, za to je Ana Politkovska ubijena, jer je razotkrila princip mržnje, samu logiku ratnog zločina. Iz razgovora sa drugim narodima o genocidu shvatila sam da je militaristička logika patrijarhalna. Zato sam knjigu pisala ženskim pismom, iz ženskog ugla. Muž mi je rekao kako neke od rečenica koje su izgovarali Škorpioni nisu toliko strašne, jer ih muškarci između sebe koriste kad su u ratu. Žene i deca su većinom žrtve u ratu, njihov glas se nikada ne čuje. Zato sam ja pisala sa ženske pozicije.

Kako su se ponašale žene i majke zločinaca i žrtava na suđenju? U knjizi pominjete njihovu garderobu, osornost žena optuženih i strah majki žrtava.

Bili smo u tim tesnim hodnicima, uvek smo se mešale. Majke iz Bosne su bile u nošnji, ali ne sve. Videla se razlika. U Italiji postoji emsija pod nazivom „Koliko koštaš“. Novinari uzmu neku javnu ličnost pa analiziraju koliko im košta svaki deo garderoba. Svako od te rodbine optuženih je koštao nekoliko hiljada evra, a mi po nekoliko desetina evra. Žene optuženih su sedele u ulozi pobednika, bile su uobražene, nadobudne, kao da su bile na strani pravde, a mi smo bili u ulozi krivca. To se primećivalo, mi smo bili manji od makovog zrna. One su sedele napred, a mi pozadi pa sam se ja pobunila i sela napred. Onda se jedna od njih pobunila šta ću ja među njima pa sam pitala „A ko ste vi?”. Jedan dan kad sam sela napred, žena za koju sam mislila da je jedna od naših, dozvolila mi je da sednem u prve redove i posle sam shvatila da je ona majka od jedne žena udate za Škorpiona. Rekla mi je „Život su nam upropastili ali šta da radimo, moja kćerka s njim ima decu“. Loše su reagovali i policajci koji su nas čuvali. Meni je njihovo ponašanje bilo zanimljivo, jer su se na neki način identifikovali sa Škorpionima koji su takođe bili policija. Identifikovali su se zato što su nosili uniformu, moglo je i njima da dođe takvo naređenje. U njihovim pogledima gledala sam šta bi radili, lomili su se dok su slušali. Uglavnom su bili strožiji prema nama nego prema porodicama optuženih. Kad se zaplače neko, govorili su „Tišina, nema plakanja u sudnici“. One, žene optuženih, nisu plakale, mi smo bile žene koje kukaju, a one su bile dostojanstvene.

Pominjete i lošeg momka koji je postao dobar. Postoje li dobri momci koji su postali loši?

Postoje, naravno. Ja sam to ironično rekla jer je taj momak to uradio da bi skinuo sebi kaznu. Bila sam spremna da mu poverujem, mada je stvarno tvrdio da se pokajao, poverovala bi mu da je išao dalje. Mogao je da ispriča i drugačiju priču, ali se nije odvojio od ideologije Škorpiona, samo se odvojio od tog čina koji nije trebalo da uradi, ali od ostalog, ne. Bilo je nekoliko svedoka koji su bili Škorpioni i koji su pozvani da na sud. Među njima je bio jedan mučenik koji se pravio da je Škorpion a nije bio. Bilo mi ga je žao. Njemu je to bio izvor identiteta i hrane, možda bi ga ubili da nije bio s njima. Za nekoliko njih sam videla da su pod pretnjom mobilisani, vlasti su ih mobilisale, mnogi su bili pod pretnjom smrti, neki dok su svedočili nisu smeli ni da govore. Čula sam kad je komandant Slobodan Medić Boca pretio „Imamo još ljudi napolju!“. To su verovatno dobri momci koji su postali zli. Da li su im ruke krvave, da li su ubijali, ne mogu da procenim. Bio je jedan momak koji je bio siroče, otac mu je stradao u ratu i komšija ga je sa 17 godja stavio u Škorpione, taj dobri komšija. On je sada profesionalni kriminalac, to se vidi, sada posle 10 godina izučio je zanat. To je takođe dobar momak koji je postao loš, i njih je bilo mnogo.

http://www.e-novine.com/intervju/intervju-kultura/30815-Ratni-zloin-maternjem-jeziku.html

[Edited by cupo on 11-10-2009 at 18:41 GMT]

Donacije firmama koje su već dobile pomoć

Načelnik općine Srebrenica Osman Suljić izjavio je da će preostalih 500.000 maraka iz tranše od dva miliona, koliko je u ovoj godini izdvojilo Vijeće ministara BiH za pomoć srebreničkoj privredi, najvjerovatnije dobiti mala i srednja preduzeća kojima je već jednom odobrena donacija.

- U prvoj fazi podijelili smo firmama više od milion maraka. Formiran je i monitoring koji prati kako se troši taj novac. S predstavnicima komisije Vijeća ministara, pozvat ćemo sve korisnike iz prvog kruga koji su obezbijedili bankovne garancije i ponuditi im i ostatak novca - kazao je Suljić.

Iznevjerene nade

Tom odlukom ogorčeni su povratnici u Srebrenicu, jer su se nadali da će i oni dobiti pomoć za svoju djelatnost.

Vahidin Alić, jedini Bošnjak koji ima trgovinu u ovom gradu, već se nekoliko puta obraćao za pomoć raznim institucijama, među kojima su i općinske vlasti.

- Izgubio sam nadu. Kao mlada osoba, mislio sam da će i povratak biti lak, ali bez podrške skoro da je nemoguć - kaže razočarano Alić.

Ahmo Begić, demobilisani borac ARBiH, vlasnik mesnice, ukazuje na to da su i ovom donacijom izostavljeni ljudi koji zaista žive u Srebrenici.

- Nekoliko nas se žalilo, ali ni to nije pomoglo, već su pomoć dobile firme koje prodaju svoj projekt drugoj firmi. Znaju svi u Srebrenici o kojoj se firmi radi - kaže Begić, ističući da se više treba jednom stati ukraj tim firmama.

Ima godina kako se u Srebrenicu vratio Ahmed Ustić s porodicom. Svojom ušteđevinom otvorio je frizerski salon, ali se nadao da će i njemu zapasti dio pomoći Vijeća ministara.

Direktori i odbornici

- Nije pravedno da jedni te isti ljudi dobiju ponovo taj novac. Nemam ništa niti protiv vlasti niti protiv tih ljudi, ali mislim da bi trebali pogledati i nas koji smo nedavno došli u ovaj grad i odlučili tu nastaviti život - kaže Ustić.

Većina firmi koje su proljetos dobile pomoć nema sjedište u Srebrenici, a prema podacima biroa za zapošljavanje, u ovom gradu ima više nezaposlenih nego prošle godine.

Novčanu pomoć, između ostalih, dobili su i direktori javnih institucija i pojedini odbornici. Naprimjer, Vesna Kočević, direktorica Narodne bibliotke i vlasnica firme "Svetlost", dobila je od Vijeća ministara 12.693 marke.

(Avaz)

12,10.2009

Ekshumacije na lokalitetu Bišina kod Šekovića

Pronađena lobanja žrtve ne starije od 20 godina

Na lokalitetu Bišina kod Šekovića, ekspertni tim za traženje nestalih i predstavnici Kantonalnog tužiteljstva Tuzla danas su počeli sa vađenjem tijela ubijenih Srebreničana.

Do sada je izvađeno šest skeletnih ostataka uz napomenu da nije riječ o kompletnim tijelima nego o ostacima. Jama je i dalje poprilično komplikovana za rad. Duboka je 40 metara a na pojedinim mjestima uska svega 30 cm.

"Danas pronađena lobanja ukazuje na to da ubijena osoba nije starija od 20 godina. Prvi "plato" gdje se nalaze tijela je dostupan i tijela se vade iz tog dijela. Međutim postoji i drugi koji krije još tijela ali se mora ponovno dugo raditi na uklanjanju mnogobrojnih neeksplodiranih ubojitih sredstava i ostale vojne opreme", kazao je u izjavi za RTV Tuzlaanskog kantona Murat Hurtić, šef tuzlanskog ekspertnog tima za ekshumacije.

Ekshumacije na ovoj lokaciji traju već tri sedmice, uključujući i pripreme koje su dugo trajale, posebno uklanjanje mnogobrojnih neeeksplodiranih sredstava koje je pobacano zajedno sa tijelima u jamu.

Ekshumacije se nastavljaju i dalje i trajat će dugo.

Inače, ovaj lokalitet jedno je od najstravičnijih dosad otkrivenih mjesta zločina nad žrtvama genocida u Srebrenici. Srebreničani su ubijeni pred spiljom, a potom bačeni u jamu duboku pedesetak metara, na nekim mjestima i do stotinu metara. U blizini ulaza nađene su čahure, automatska puška, a uz skeletne ostatke i brojna neeksplodirana ubojita sredstva. Šef tuzlanskog odjela u Institutu za traženje nestalih BiH Murat Hurtić tvrdi da se u jami nalazi oko tridesetak skeletnih ostataka ubijenih Srebreničana. On je kazao da je u pitanju primarna grobnica, da od kako se bavi procesom ekshumacija nije vidio strašniju situaciju te da se nada da će sve ići po planu.

(RTV TK)

15.10.2009.

Tribunal u Hagu

Srebrenica: 408 godina za hiljade života

Za genocid u Srebrenici do sada su izrečene dvije presude, jedna pred Tribunalom u Haagu i jedna pred Sudom BiH. Za druge zločine počinjene u julu 1995. u ovom gradu osuđeno je 16 osoba na ukupno 408 godina zatvora.

Pred Odjelom za ratne zločine Suda BiH u petak, 16. oktobra 2009. godine, očekuje se izricanje druge presude za genocid u Srebrenici i to Miloradu Trbiću, bivšem pomoćniku načelnika bezbjednosti Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), piše BIRN - Justice Report.

Prema navodima optužnice, Trbić je od 11. jula pa do 1. novembra 1995. godine, s drugim pripadnicima VRS-a i Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), učestvovao u pogubljenju preko 7.000 Bošnjaka u Srebrenici.

Do sada su ekshumirani posmrtni ostaci više od 6.000 osoba, dok je samo polovina, 3.737 žrtava, identificirano, tvrde sudski vještaci.

U toku suđenja Trbiću, Državno tužilaštvo je saslušalo i Muniru Subašić, jednu od preživjelih Srebreničanki, koja i danas ne zna šta je bilo s nekim od članova njene porodice.

“U julu 1995. godine odvedeno je 10.000 naše djece. Duševna bol je najgora. Postavljanje pitanja šta se desilo, zašto se desilo... I poslije 13 godina, naš dan počinje pričanjem ko je sanjao rat i svoje dijete, a onda ko je pronađen u kojoj grobnici”, kazala je Subašić, koja je u Srebrenici izgubila 22 člana porodice.

Tužilaštvo je saslušalo i zaštićenu svjedokinju P21, koja je učestvovala u pružanju pomoći porodicama iz Srebrenice.

“Žene i dalje čekaju odgovor. Živi ta nada da će saznati šta se desilo. Pravo ozdravljenje ne može početi dok se ne završi proces žalovanja, a on će se završiti kad nađu svoje voljene”, rekla je P21 u sudnici u Sarajevu.

Riječi počinilaca zločina

“Danas se taj grad o kome govorim i koji se zove Bratunac nalazi između dva groblja. (...) U jednom su sahranjeni jedni, a u drugom drugi, podijeljeni i u smrti. Oba groblja nastala su za vrijeme i poslije rata. Kada se zbroje svi koji su u njima sahranjeni, ima ih duplo više nego što ima onih koji danas žive u tom gradu. To je rezultat rata”, rekao je haški osuđenik Miroslav Deronjić priznajući krivicu za svoju ulogu u srebreničkom zločinu.

Deronjić, bivši predsjednik bratunačkog Kriznog štaba, priznao je krivicu za zločine u selu Glogova počinjene 1992. godine. U julu 2005. osuđen je na 10 godina zatvora, a umro je dvije godine poslije.

U aprilu 1993. godine Ujedinjene nacije (UN) proglasile su Srebrenicu i njenu okolinu “zaštićenom zonom” koja je trebala biti sigurna od oružanih napada i bilo kakvih neprijateljskih aktivnosti. U istom periodu u grad su došli pripadnici UNPROFOR-a koji su trebali štititi civile. Dvije godine poslije, pred njihovim očima, bez da su reagovali, izvršen je najveći masakr civila u modernoj povijesti Evrope.

Presude Tribunala u Haagu navode da su u martu 1995. godine “političke i vojne vođe” bosanskih Srba izdale naloge u kojima se poziva na stvaranje “uslova totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka života” za mještane Srebrenice.

“Ni osjetili nismo kako smo bili uvučeni u ludilo međunacionalne mržnje, kako komšija s komšijom živjeti više nije mogao, kako se smrt naseljavala u našu blizinu i mi nismo ni primijetili da smo se navikavali na nju. Smrt je postala naša stvarnost, nažalost svakodnevnica. (...) U tom vihoru strašne nesreće i užasa, desio se i užas, užas Srebrenice”, kazao je u svom priznanju krivice Dragan Obrenović.

Obrenović, bivši vršilac dužnosti komandanta Zvorničke pješadijske brigade, koji je priznao učešće u zločinima počinjenim u Srebrenici, osuđen je u decembru 2003. na 17 godina zatvora.

U Tribunalu je utvrđeno da su u periodu od 6. do 11. jula 1995. godine jedinice Drinskog korpusa granatirale, napale te osvojile srebreničku enklavu, nakon čega nekoliko hiljada žena i djece odlazi u bazu UN-a u Potočarima.

Radislav Krstić, zamjenik komandanta Drinskog korpusa, jedini je kojeg je Tribunal osudio za genocid. U aprilu 2004. izrečena mu je kazna od 35 godina zatvora za “pomaganje i podržavanje genocida”.

Još jedna presuda za zlodjelo

Uskoro bi pred Tribunalom trebala biti saopćena druga presuda u procesu u kojem se za genocid terete sedmorica oficira vojske i policije Republike Srpske – Vujadin Popović, Ljubiša Beara, Drago Nikolić, Ljubomir Borovčanin, Radivoje Miletić, Milan Gvero i Vinko Pandurević. Suđenje im je okončano sredinom septembra ove godine.

Osim njih, za genocid će se još suditi Zdravku Tolimiru, bivšem pomoćniku komandanta za obavještajno-bezbjednosne poslove Glavnog štaba VRS-a, i Radovanu Karadžiću, nekadašnjem predsjedniku Republike Srpske, koji čekaju na početak procesa.

Karadžić je, navodi se u presudi Radislavu Krstiću, 9. jula 1995. godine izdao naređenje kojim je Drinskom korpusu odobrio da zauzme grad Srebrenicu. U presudi stoji da su dva dana poslije Ratko Mladić, Radislav Krstić i drugi oficiri VRS-a “trijumfalno prošetali praznim ulicama Srebrenice”.

Za Mladićem, bivšim komandantom Glavnog štaba VRS-a, koji je optužen za mnogobrojne zločine i genocid, već godinama traje potraga.

Prema činjenicama utvrđenim sudskim presudama, 11. jula 1995. autobusi i kamioni su počeli stizati u Potočare, kako bi 25.000 žena, djece i starijih ljudi “prisilno preselili” na teritoriju pod kontrolom Armije BiH. Uporedo s tim, smatra se da su snage VRS-a “osmislile i provele plan eliminacije” vojno sposobnih muškaraca Bošnjaka.

“Muškarci su zatočeni, a njihove žene i djeca ukrcani u autobuse i prisilno premješteni na teritoriju pod kontrolom Muslimana. To prisilno premještanje bilo je praćeno terorisanjem, ponižavanjem i krajnjom okrutnošću. Zatočeni muškarci odvedeni su iz Potočara na pogubljenje”, navodi se u presudi Momiru Nikoliću.

Ovog bivšeg pomoćnika komandanta za bezbjednost i obavještajne poslove Bratunačke brigade VRS-a je u martu 2006., nakon priznanja krivice, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) osudio na 20 godina zatvora za ubistva hiljada bošnjačkih civila i prisilno premještanje stanovništva iz Srebrenice.

Komandant te brigade, Vidoje Blagojević, u maju 2007. osuđen je na 15 godina zatvora za “pomaganje i podržavanje progona Bošnjaka iz srebreničke enklave”.

U haškim presudama stoji da je na području Srebrenice od 13. do 19. jula 1995. godine sistematski i u masovnim pogubljenjima ubijeno više hiljada muškaraca.

Tako je 13. jula 1995. godine, u bratunačkom selu Kravica, u večernjim satima strijeljano više od 1.000 ljudi zatočenih u hangaru istoimene zemljoradničke zadruge.

Za ovaj zločin nepravosnažno su pred Sudom BiH na po 42 godine zatvora osuđeni Milenko Trifunović, Aleksandar Radovanović i Brano Džinić, na po 40 godina Miloš Stupar, Slobodan Jakovljević i Branislav Medan, dok je Petru Mitroviću izrečena kazna u trajanju od 38 godina zatvora.

Sva sedmorica su u to vrijeme bili pripadnici Drugog odreda Specijalne policije iz Šekovića, kojim je komandovao Miloš Stupar. Ovo je prva presuda za genocid koju je izrekao Sud BiH.

Za ista dešavanja osuđen je na šest godina zatvora Vaso Todorović, također bivši pripadnik Drugog odreda, koji je s Tužilaštvom BiH potpisao sporazum o priznanju krivice, te je djelo koje mu se stavlja na teret prekvalifikovano u zločin protiv čovječnosti.

Pred Državnim sudom u toku je suđenje još trojici pripadnika Drugog odreda, koji su optuženi za genocid, odnosno ubistva muškaraca u Kravici.

Osim u Kravici, u noći između 13. i 14. jula 1995. godine muškarci iz Srebrenice bili su zatočeni i u Osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu, gdje su bili izloženi maltretiranju i okrutnom postupanju.

Prema nepravosnažnoj presudi Suda BiH, Mladen Blagojević, bivši vojni policajac Bratunačke lake pješadijske brigade, osuđen je na sedam godina zatvora za pucanje na ovu školu, gdje je bilo zatočeno više hiljada muškaraca.

Tužilaštvo BiH je za genocid optužilo Momira Pelemiša, zamjenika komandanta i načelnika štaba Prvog bataljona Zvorničke brigade, te Slavka Perića, pomoćnika komandanta za bezbjednost iste brigade.

Njima se na teret stavlja da su “planirali, poticali, naredili i pomagali” zarobljavanje i ubistva oko 1.200 Srebreničana u Vojnoj ekonomiji Branjevo, te u Domu Pilica, općina Zvornik, gdje je bilo zatvoreno oko 600 muškaraca. Prema optužnici, ubistva su počinjena 15. i 16. jula 1995. godine.

Za “pomaganje i podržavanje” ubistava muškaraca u Branjevu, MKSJ je u maju 2007. na devet godina osudio Dragana Jokića, bivšeg načelnika inžinjerije Zvorničke brigade, dok je Dražen Erdemović, bivši pripadnik Desetog diverzantskog odreda VRS-a, priznao da je i sam učestvovao u ovim zločinima, te da je lično ubio oko 70 osoba. U martu 1998. osuđen je na pet godina zatvora.

“Većina masovnih egzekucija odvijala se prema tačno utvrđenom obrascu. Muškarce su prvo odvodili u prazne škole ili skladišta. (...) Odmah poslije, a ponekad i tokom pogubljenja, stizala bi mehanizacija za iskop i tijela bi se pokapala, i to ili na mjestu gdje su ljudi pogubljeni ili na nekoj obližnjoj lokaciji”, navodi se u presudi Radislavu Krstiću.

Forenzički dokazi u slučajevima koji se odnose na stradanja u Srebrenici, uvjerili su Haški sud da je ukupni broj muškaraca pogubljenih u julu 1995. godine u rasponu od 7.000 do 8.000, dok su vještaci koji su saslušani pred Sudom BiH govorili da su posmrtne ostatke žrtava tokom godina ekshumirali iz desetina primarnih i sekundarnih grobnica.

“Grad Srebrenica više ne postoji. Čiji je to danas grad? Srpski? Muslimanski? To je grad mrtvih. Oni koji su to uradili ubili su jedan grad. On nema svoju sadašnjost, niti svoju budućnost. Ostala mu je samo prošlost koja se mjeri vijekovima”, kazao je u svojoj izjavi Miroslav Deronjić.

Tužilaštvo BiH je zatražilo od Suda da Trbiću izrekne 45 godina zatvora, što je najviša moguća kazna po ovdašnjem zakonodavstvu.

“Iako je optuženi porodična osoba, Tužilaštvo smatra da ne postoje olakšavajuće okolnosti jer on od 1995. godine ništa ne radi kako bi pomogao onima koji pate zbog rata. Jedina kazna koja bi pokazala užasnu sliku ovog djela, te potvrdila međunarodnu osudu ovog zločina, jeste maksimalna kazna zatvora u trajanju od 45 godina”, rekao je u završnoj riječi tužilac Kwai Hong Ip.

Odbrana pak smatra da u toku suđenja, koje je počelo 8. novembra 2007. godine, Tužilaštvo nije dokazalo krivicu optuženog, te je pozvala Sud da ga oslobodi svake odgovornosti.

Sam Trbić se ne smatra odgovornim.

“Nadam se da ćete iz provedenih dokaza utvrditi istinu. Ne bojim se istine i vjerujem da je na mojoj strani. Ja znam – a trebalo bi i Sudsko vijeće da se uvjerilo – da sam obavljao svoje dužnosti po propisima”, kazao je u svojoj završnoj riječi.

Milorad Trbić prvobitno je optužen pred Tribunalom u Haagu, ali je u junu 2007. godine, na zahtjev tamošnjeg tužilaštva, njegov predmet prebačen na procesuiranje pred Sudom BiH. On je ujedno najviše rangirani pripadnik VRS-a kojem se sudilo pred Državnim sudom.

15.10.2009

Bivši holandski vojnici pomažu u lociranju masovne grobnice

U krugu nekadašnje fabrike akumulatora u Potočarima počelo je istraživanje lokaliteta koji su holandski vojnici naveli kao područje gdje se nalaze dvije masovne grobnice. Istraživanja vrši Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine.
„Tragamo za mogućom masovnom grobnicom. Ovo je četvrti put otkako članovi Instituta kopaju na ovom području, međutim, dosad nismo uspjeli locirati mjesto grobnice. Ovdje su sada i bivši holandski vojnici i nadam se da bismo ovaj put trebali imati upjeha da je pronađemo, izjavio je Sadik Selimović, član tima Instituta za nestale osobe BiH

Pretpostavlja se da su u ove grobnice sahranjeni Srebrenčani koji su umrli prirodnim putem u vrijeme dok su bili zatočeni u Potočarima, jula 1995. godine.

Po izjavi bivših holandskih vojnika, ova grobnica je dužine 13, širine 3,5, dubine 1,80 m u kojoj su sahranjena jedna beba, dvije muške i dvije ženske osobe. Holandski vojnici su tek poslije 14 godina odlučni da progovore o ovom slučaju i sada na licu mjesta pokušavaju pronaći lokaciju grobnice u Potočarima.

Adje Anakotta, bivši holandski vojnik, danas je u Potočarima izjavio: „Ovdje radimo i tražimo tijela, ne znamo još hoćemo li naći, ukoliko ne nađemo, mi ćemo da idemo do naše vlade i vlade Bosne i Hercegovine, kako bismo uspjeli pronaći grobnicu. Mi smo ove razgovore počeli 2007. i slažemo se s ovim narodom da razgovaramo i uradimo to i svi trebaju doći ovdje da pomognu da bi se došlo do istine".

Članovi Instituta za nestale osobe BiH i Istraživačko- dokumentacionog centra Srebrenica nastavit će istraživanje lokaliteta.

(FENA)

16.10.2009

Pomoć holandskih vojnika

Masovna grobnica u Potočarima još nije locirana

Ni nakon četiri dana sondiranja terena u krugu bivše fabrike akumulatora u Potočarima kod Srebrenice, članovi Instituta za nestale osobe BiH, nisu pronašli masovnu grobnicu u koju su holandski vojnici jula 1995. sahranili Srebreničane umrle prirodnom smrću dok su bili zatočeni u Potočarima.

Sadik Selimović, član tima Instituta za nestale osobe BiH, izjavio je da nisu pomogle ni skice ni direktno prisustvo bivših holandskih vojnika koji su učestvovali u sahrani umrlih Srebreničana.

"Ovo je četvrti put otkako članovi Instituta kopaju na ovom području, međutim, dosad nismo uspjeli locirati mjesto grobnice. Nadali smo se da ćemo uz pomoć holandskih vojnika locirati masovnu grobnicu, ali to nije pomoglo, rekao je Selimović, dodajući da će se nastaviti prikupljanje dokumentacije i lociranje ove grobnice.

Po izjavi bivših holandskih vojnika, ova grobnica je dužine 13, širine 3,5, dubine 1,80 m u kojoj su sahranjena jedna beba, dvije muške i dvije ženske osobe.

(FENA)

citat:

---

cupo wrote:

Selo Petkovci (opstina Zvornik).

---

17.10.2009

BBC

Bosna - "svijet paralelnih istina"

Haški tribunal konačno je odredio tačan datum početka suđenja bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću. Dopisnik BBC-a Allan Little zaključuje kako ovaj haški optuženik i dalje ima veliku moć u zemlji podijeljenoj prošlošću.
U današnjem komentaru Little piše kako se u Srebrenici još uvijek kopa.

Stara fabrika akumulatora u kojoj je nekada bio stacioniran holandski bataljon sada je zapuštena, a nekadašnje industrijske hangare prožima vlaga i hladnoća nadolazeće zime. Ovo je jedno od najmračnijih mjesta današnje Evrope, prepuno duhova, piše Little.

"Stajao sam kraj ulaza u jedan hangar, skrivajući se od kiše i gledajući kako bager pravi male prokope u zemlji, tražeći tijela pet osoba koje su tu sredinom jula 1995. umrle prirodnom smrću ili su izvršile samoubistvo.

Tog mjeseca vojska bosanskih Srba, predvođena generalom Ratkom Mladićem, promarširala je ulicom. Holandske trupe Ujedinjenih nacija tamošnjim ljudima nisu pružile zaštitu, pa čak ni onima u njihovoj vlastitoj bazi.

Muškarci i stariji dječaci su odvojeni od žena i djece i u samo pet dana oko 8.000 njih je pobijeno. Četrnaest godina kasnije, i dalje se traže njihova tijela."

BBC-ev novinar dalje opsisuje kosturnicu u Tuzli u koju se dovoze vreće sa kostima i "slažu kao u biblioteci".

"Bosna je danas svijet paralelnih istina", piše dalje. "Linija na mapi odvaja srpsku polovinu, Republiku Srpsku, od ostatka države. Pređite je i ulazite u svijet u kojem se srebrenički masakr nikad nije dogodio ili, ako i jeste, učinio je to neko drugi u sramotnom pokušaju da se diskredituju Srbi."

O izlasku Karadžića pred sudije Haškog tribunala Little piše kako je osuđenik bio opušten i bezbrižan.

"Šalio se, nasmijavao čuvare - bio je to onaj stari Radovan Karadžić - ljubazan i šarmantan".

Novinar se prisjeća kako je u ratu dobio "propusnicu" za prolazak teritorijom RS-a koju je potpisao lično Karadžić, "predsjednik srpske republike Bosne i Hercegovine", kako je stajalo na komadu papira.

Tada je, primjećuje Little, ta propusnica vrijedila, njegovo ime se poštovalo, njegov autoritet prepoznavao, a tako je i danas.

"Radovan Karadžić je Srbima prodao priču po kojoj su oni stvarne žrtve, a ne izvršiocu, a najmanje četvrtina onih koji su poginuli u ratu bili su Srbi, mnogi od njih poginuli su u Srebrenici. Tužioci u Hagu tvrde kako su život izgubili u vršenju zločinačkih djela. Srpsko javno mnijenje nije spremno da to prihvati", smatra novinar BBC-a koji se lično uvjerio kako Srbi u Srebrenici i danas pjevaju pjesme u kojima veličaju između ostalih i Karadžića.

Sa zvučnika ove pjesme odzvanjaju ulicama grada iz kojeg je odvedeno 8.000 ljudi i ubijeno u pet dana.

http://news.bbc.co.uk/2/hi/programmes/from_our_own_correspondent/8311452.stm

......

citat:

---

cupo wrote:
Institut za nestale BiH

Uočeno 15 tijela u jami Bišina kod Šekovića

Područni ured Tuzla Instituta za nestale osobe BiH uočio je danas petnaest tijela u jami dubokoj više od 40 metara na lokalitetu Bišina kod Šekovića. Ta tijela trebalo bi da budu ekshumirana sutra.

Glasnogovornica Instituta Lejla Čengić kazala je FENI da se prema informacijama kojima raspolaže Institut radi o žrtvama Bošnjacima - Srebreničanima koji su najvjerovatnije likvidirani pred samom jamom jer su pred jamom pronađene brojne čahure. Čengić kaže da se ekshumacija provodi u izuzetno teškim uvjetima.

"Osim spomenutih uočenih tijela dosad je iz jame Bišina ekshumirano šest tijela. Dosad su iz jame izvučena brojna neeksplodirana minskoeksplozivna sredstva - u samo posljednjih nekoliko dana više od trideset granata, bombi i mina“, ističe Čengić.

Ekshumacija iz jame na lokalitetu Bišina provodi se po naredbi Suda BiH, a provodi je kantonalno Tužilaštvo Tuzlanskog kantona.

(FENA)

---