Obnoviće se stara zgrada Gimnazije

Ovih dana počeće obnova stare zgrade Gimnazije, kod Srednjoškolskog centra u Srebrenici, izjavio je Osman Suljić, načelnik opštine Srebrenica naglasivši da se već diže vrijeme razmišljalo o realizaciji ovog projekta.
Po njegovim riječima, u ovom objektu biće omogućen rad Pravnog fakulteta Sarajevo, odjeljenje Srebrenica i Poljoprivrednog fakulteta iz Banja Luke koji ima namjeru da ovdje otvori svoje odjeljenje.

U renoviranom objektu biće mjesta i za druge visokoškolske ustanove koje izraze želju da pokrenu nastavni proces.

(FENA)

27.07.2009

Povratničke priče

"Niko ne dođe da upita 'Majko, kako si?'"

Nezira Sulejmanović vratila se prije tri godine u selo Đogaze kod Srebrenice. Podnosila je zahtjeve za obnovu kuće, ali još nijedan donator se nije odazvao. Živi pod pločom, u sobičku ispucalih zidova.
"Sreća je što je prizemlje građeno od kamena, pa nije srušeno. Tu sam se skrasila, čekajući da mi obnove kuću, dovedu struju i vodu. Želim i ja živjeti u uvjetima dostojnim čovjeka. Ali, za sada se tome ne mogu nadati jer mi ovdje niko ne dolazi, zaboravljena sam i niko nikad ne dođe da upita 'Majko, kako si?'", govori Nezira.

Nezirina starija kćerka poginula je u saobraćajnoj nesreći 1989. godine. Dva sina je izgubila padom Srebrenice jula 1995. godine. Krenuli su šumama do Tuzle, ali im se tu izgubio svaki trag. Muž joj je u to vrijeme bio na radu u Iraku, a kad se vratio i saznao šta se sve desilo, umro je od tuge. Ostala joj je samo jedna kćerka koja živi u Federaciji BiH.

"I pored svega što mi se desilo, odlučila sam da se vratim. Ovdje mi je najbolje. Kad su se mogle kosti mojih sinova ovdje vratiti, kad su mogli mrtvi da se vrate, zašto ne bismo i mi živi. Moji su ukopani u Memorijalni centar Potočari, a evo, iz svoje avlije svaki dan gledam na to mjesto. Oplačem, suzu puštam na svakom koraku, ali mi to daje i snagu da se i dalje borim. Kad se isplačem, ponekad i zapjevam, ne znam iz kog razloga, a onda se prihvatim posla. Radim cijeli dan, a kad se smrači, bude mi žao – mogla bih još raditi", govori Nezira.

Da dobije novi krov, struju i vodu, to su za sada samo Nezirine puste želje.

"Nisam se vratila kad je bilo više donatora koji su obnavljali kuće. Jasno mi je da je sada manje para za obnovu, ali, valjda ima nekih prioriteta. Vidjela sam da su se obnovile kuće nekima koji su odmah poslije toga otišli u Federaciju BiH i nastavili tamo život. A ja koja sam se vratila i koja sam izgubila sve najmilije – ostajem zaboravljena."

Posijala je Nezira baštu i sve joj je rodilo. Kaže, može nahraniti sve komšije od onoga što će uskoro prispjeti za berbu. Dok ruča na deki prostrtoj u dvorištu u debeloj hladovini kruške ranke, Nezira govori: "Gdje god sam bila, bila sam izbjeglica. Nisam više mogla da podnesem takav život. Vratila sam se na svoje jer sam znala da nigdje bolje nema nego na svom ognjištu. Doduše, ovo je sada zgarište gdje živim, ali, vjerujem da će se naći neko da mi uredi kuću, nek bude 4x4, samo da živim kao ostali ljudi. Ne tražim puno! Meni treba malo pa da se osjećam da nisam ostavljena i zaboravljena."

U proteklom ratu, Nezira je bila kuharica i ima priznat borački staž. Izgubila je dva sina, kćerku, muža... i sad nema ko da je upita "Majko, kako si?"

(FENA)

Washington DC 14-17 juli 2009

Uskoro TV Srebrenica

Srebreničanke prijavljene zbog poruke »Ovo je Bosna!«

Tri djevojke iz Srebrenice, od kojih je najmlađa skoro djevojčica sa samo 15 godina, prijavljene su Odjeljenju za prekršaje Osnovnog suda u Srebrenici. Razlog je to što su 12. jula, na dan kada su, uz obilježavanje stradanja Srba, četnici orgijali po Srebrenici i Bratuncu, a one im, na uzvike "Ovo je Srbija", zatim četničke pjesme i najteže uvrede, odgovorile porukom "Ovo je Bosna" i puštenom ilahijom s mobitela. Zbog ovog odgovora na četnička orgijanja Sedina Hasanović, Dženeta Nalić i Melisa Smajić mogle bi biti i osuđene u Osnovnom sudu u Srebrenici.



Zamjenik komandira Policijske stanice Srebrenica Adis Cibralić kaže da je policija reagirala nakon poziva kelnerice u kafiću „Davidoff“ Sanje Kočević-Milanović, a navodni razlog za poziv je odluka gazde da zabrani muziku 11. i 12. jula. Sedina i Dženeta kažu da ih ništa ne plaši - ići će, ako treba, i na suđenje uz poruku „Ovo je Bosna“. Ovu je poruku četnicima koji su orgijali Srebrenicom prvi uputio potpredsjednik Skupštine opštine Srebrenica Zulfo Salihović. On traži i da se protiv njega pokrene prekršajni postupak - javlja FTV








[Edited by cupo on 02-05-2012 at 14:21 GMT]

29.07.2009

Otvoren obnovljeni IT laboratorij u Srebrenici

U Srednjoškolskom centru Srebrenica u srijedu je otvoren obnovljeni IT laboratorij, a svečanoj ceremoniji prisustvovali su brojni gosti iz Velike Britanije i BiH.
Radi se o projektu koji su zajednički inicirali Konzervativna partija Velike Britanije i Microsoft Velike Britanije. Sama realizacija projekta je podržana od strane kompanije Microsoft BiH, koji je obezbjedio neophodni software za IT laboratorij, a nesebičnu pomoć pružili su Microsoftovi lokalni partneri, koji su obezbjedili donaciju od 10 računara i time ovu IT Laboratoriju u potpunosti učinili funkcionalnom.

Prisutni predstavnici Konzervativne partije Velike Britanije su bili barunica Sayeeda Warsi, ministrica iz sjene za koheziju zajednica i društvenu akciju i William Hague, poznat kao vođa Konzervativne partije u periodu od 1997.-2001., a danas kao član parlamenta i sekretar vanjskih poslova u sjeni.

Hague je prilikom svečane ceremonije izjavio: "Trideset članova naše partije boravi u Srebrenici pet dana tokom kojih učestvuju u više projekata pomoći lokalnom stanovništvu. Obnova IT učionice je bio jedan od tih projekata koji je uspješno završen zahvaljujući Microsoftu i njihovim lokalnim partnerima. Vrlo sam sretan što danas predajem renovirano i savremeno opremljenu učionicu djeci ove škole koja će im sigurno pomoći da unaprijede svoje vještine, a znanje podignu na još veći nivo".

Gospodin Mirad Maglić ispred Microsoft BiH izjavio je kako mu je "izuzetno zadovoljstvo" što je Microsoft BiH bio u mogućnosti učestvovati u ovom projektu i "skromnim doprinosom pomoći kolegama iz Britanije u njegovoj realizaciji".

"Ova škola ima pet stotina učenika i već dugo vremena pokušavamo obnoviti ovu učionicu. Sada, zahvaljujući svim učesnicima u ovom projektu, imamo mogućnost korištenja najnovijih učila u našoj redovnoj nastavi. Siguran sam da će ova učionica biti jedna od najposjećenijih već od početka naredne školske godine", istakao je direktor škole Milan Jovanović.

(Sarajevo-x.com)

Masovne grobnice u krugu nekadašnje baze UN-a u Potočarima

Sarajevo, 30.07.2009 - FTV

Kako doznaje Federalna televizija, u krugu nekadašnje baze UN-a u Potočarima nalaze se minimalno dvije masovne grobnice s ostacima tijela Srebreničana. Do danas je to bilo nepoznato. Naime, riječ je o skeletima osoba koje su umrle prirodnom smrću ili su izvršile samoubojstvo tijekom boravka u zaštićenoj zoni. O masovnim grobnicama pripadnici holandskog bataljona progovorili su 14 godina nakon što su napustili Potočare.

Kada se uoči obilježavanja 14. godišnjice genocida grupa Srebreničana uputila u Holandiju da se susretne s bivšim pripadnicima Dač-bata, vjerovatno nisu ni slutili da će tamo dobiti saznanja o postojanju minimalno dvije masovne grobnice u krugu nekadašnje baze UN-a u Potočarima, za koje se do danas nije znalo. Dave Maat, bivši vojnik Holandskog bataljona, kazao je tada Srebreničanima da se 16. jula 95. iz Slatine vratio u Potočare, gdje je dobio saznanja o postojanju grobnica.

„Njemu su tada policajci pokazali mjesto jedne masovne grobnice u kojoj je bilo sahranjeno pet starijih muškaraca koji su preminuli unutar kruga fabrike, dvoje djece, koja su se rodila u krugu fabrike, i jedne žene koja je vjerovatno izgubila život tokom porođaja“, kaže Amir Kulaglić, iz Informativno-dokumentacionog centra Srebrenica.

Vojnici su Srebreničanima kazali da su grobnice napravili vojni policajci iz sastava Dač-bata. Međutim, niko od bivših policajaca nije želio da se susretne sa Srebreničanima i otkrije više detalja o masovnim grobnicama. Na osnovu fotografija i skica koje su vojnici dostavili Srebreničanima pretpostavlja se da se obje grobnice nalaze s dvije strane cisterne iza zgrade fabrike akumulatora. Vojnici koji su ovo ljeto posjetili Srebrenicu kažu da su u grobnice sahranjivani Srebreničani koji su u bazi umrli prirodnom smrću ili su izvršili samoubistvo.

Premda je otkrivanjem podataka o postojanju masovne grobnice grupa holandskih vojnika vjerovatno željela oprati svoju savjest, činjenica je da su ipak šutjeli 14 godina, tokom kojih je trajala neprestana potraga za nestalim Srebreničanima. Na taj način su i oni postali saučesnici zločina skrivanja istine.


rtsp://195.222.58.181:7070/ftv/dnevnik090730_1.rm

31.07.2009

Selo Đogaze

Sreći povratnice Nezire Sulejmanović nema kraja

Nezira Sulejmanović, povratnica u selo Đogaze kod Srebrenice, ovih dana je najsretnija žena na svijetu. Poslije trogodišnje "borbe", kako sama kaže, da dobije donaciju za obnovu kuće, organizacija CRS, uz pomoć sredstava UNHCR-a, odlučila je da joj uredi prijeratni dom.
"Prošle sedmice posjetio me je novinar Fene i Radija Slobodna Evropa iz Srebrenice i objavljena je priča o mom teškom životu. Kad je emitovan prilog na TV Liberty, sutradan su došli predstavnici CRS-a i odmah me uvrstili na spisak za donaciju. Ne mogu vam reći koliko sam radosna. A bila sam već izgubila snagu i strpljenje. I ranije su o meni pisali, ali niko se nije našao da mi pomogne", priča presretna Nezira.

Teška vremena kojih se nerado prisjeća ostat će iza nje.

"Bogami je bilo dana kad nisam imala šta ni da jedem. To me nije toliko brinulo, koliko želja za novim krovom, strujom i vodom. A dugo je tri godine života u takvim uslovima. Kad je kiša, legnem, pokrijem se dekom, a zatim najlonom da ne budem mokra jer je ploča nad glavom ispucala i uvijek je prokišnjavala. Ali, eto, ima Boga, pa sam i ja došla na red, ali ne bih da niste vi pisali neki dan o meni", govori Nezira.

Polovinom augusta Nezira će potpisati konačni ugovor o obnovi i četvrtu zimu po povratku dočekat će u svom obnovljenom domu.

"Mojoj radosti nema kraja. Ne mogu još da povjerujem da ću ponovo imati krov nad glavom. Kad bude šljeme na kući, pozivam sve da dođu. Pozivam sve koji su bili uz mene i koji su mi na bilo koji način pomogli. Nek mi svako dođe kad se uselim, imat ću svakog gdje primiti, mada se ni ovoga što sada imam ne stidim. Ovo nije moja sramota. To što sam tri godine živjela pod pločom je sramota onih koji su mi mogli pomoći, a nisu htjeli ili nisu mogli."

Nezira se u Đogaze vratila prije tri godine i sa svog imanja jasno vidi kompleks Memorijalnog centra, gdje joj je ukopan jedan sin, a od drugog je u dvije masovne grobnice pronađeno tek nekoliko kostiju. Obojica su jula 1995. godine nakon pada Srebrenice krenula šumama putem spasa ka Tuzli, ali su zarobljeni i ubijeni.

"Vratila sam se za kostima moje djece. Kad su mogli oni mrtvi da se vrate, zašto ne bih i ja. Sada smo ponovo zajedno."

Muž joj je umro od tuge za djecom, kćerka poginula u saobraćajnoj nesreći 1989. godine, a sada samo ima jednu kćerku i unuke.

"Sve sam mislila da sam zaboravljena i ostavljena. Mislila sam - nema mi ko doći i reći "Majko, kako si“. Ljudi iz CRS-a su mi došli i rekli su mi to. Srećom, ima još dobrih ljudi! Sad mi se ponovo mili živjeti."

Kako kaže, živi za unuke i za onaj dan kada će se useliti u novi dom i kada će imati život dostojan čovjeka.

(FENA)

Novi detalji u vezi s grobnicama u krugu nekadašnje baze UN-a u Potočarima
Sarajevo, 31.07.2009 - FTV

Federalna televizija došla je u posjed ekskluzivnih dijelova izvještaja vojne policije Holandskog bataljona iz jula 1995. godine. Oni potvđuju postojanje grobnice u krugu nekadašnje baze UN-a. U izvještaju vojne policije Dač-bata, pod nazivom „Holandski bataljon i sudbina stanovništva“, navodi se da je u grobnicu, smještenu iza zgrade nekadašnjeg kampa UN-a u Potočarima, sahranjeno pet osoba, od kojih je poznat identitet samo jedne žene – Behare Delilović. U izvještaju vojne policije iz jula 1995. godine, između ostalog, stoji:
Pet osoba preminulo je u kampu:
- 13. jula rođena je mrtva beba;
- Preminula su dva muškarca, nepoznatog identiteta, starosne dobi od 70 do 75 godina;
- 14. jula preminula je mlada žena, a razlog smrti je bio to što nije primila inzulin. U kamp ju je doveo kapetan Schouten;
- 15. jula preminula je žena 70-tih godina po imenu Behara Delilović.
Komandant kampa Otter dobio je zadatak da pokopa ove osobe.
Svi su umrli prirodnom smrću, što je potvrdila medicinska služba Holandskog bataljona, koja ih je pregledala.
Svi umrli ukopani su u zajedničku grobnicu iza kampa, dimenzija 12 X 3,5 X 1,80 metara.
Tadašnji pripadnik Holandskog bataljona primijetio je da je majka svoje mrtvorođenče stavila u kantu za smeće, ali je on izvadio i stavio u plastičnu kesu za smeće.
Kapetan Zwiers je organizovao ukopavanje tijela na način da vozač bagera nije znao šta se nalazi u rupi koju zatrpava.
Stavljena je nadgrobna tabla, na kojoj su na srpskohrvatskom jeziku najvjerovatnije, bila ispisana imena i datumi rođenja.

Da bi u krugu fabrike akumulatora mogla postojati grobnica, vjeruju i u Institutu za traženje nestalih osoba, koji su prošle godine izvršili probna iskopavanja.
„Ima razloga za vjerovanje da u hkrugu fabrike u Potočarima posotji jedna ili dvije masovne grobnice. Naše informacije govore o većem broju žrtava, između 20 i 30“, kaže Amor Mašović, član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH
Institut je prošle godine izvršio probna iskopavanja na osnovu informacija dostavljenih iz Haškog tribunala i tada su na dubini od dva i po metra uočene promjene, ali nisu pronađeni skeleti.


rtsp://195.222.58.181:7070/ftv/dnevnik090731_1.rm