Ova dvojica su se malo odmakli od psihologije

citat:

---

racionalna manjina wrote:
Ova dvojica su se malo odmakli od psihologije

---

citat:

---

laly wrote:

pa sad ne bih bas rekla, sve zavisi kako se i sta posmatra.....

---

citat:

---

racionalna manjina wrote:

meni se čini da su oni bili u fazi zaljubljenosti kad su pisali svoje definicije ljubavi

---

citat:

---

laly wrote:


eeee tu smo znaci pazi oni govore o ljubavi, a nisu naveli o kojoj ljubavi je rijec.. Mi volimo na razne nacine volimo roditelje, prijatelje, osobe koje sretnemo, zaljubimo i nakon svega zavolimo... tako da svaka ljubav i prema roditeljima, djetetu prijateljima, partnerima, itd je sadrzana u ovim definicijama

---

jos jedan isjecak iz iste knjige



Ljubav

Želja ima istu strukturu kao i osjecanje ljubavi, iako se ljubav
ne može poistovjetiti sa željom. Prva slicnost je postojanje internalizacije željenog odnosno voljenog objekta. Druga slicnost je osjecanje prijatnih osjecanja u prisustvu objekta, odnosno neprijatnih osjecanja u njegovom odsustvu. Treca slicnost je što obje emocije motivišu subjekt na ponašanje prilaženja željenom odnosno voljenom objektu.
Kada dobijemo ili ostvarimo objekt želje, želja prestaje, a
javlja se osjecanje zadovoljstva. Nekada je to zadovoljstvo kratkotrajno jer kada se zasitimo ili kada izgustiramo nekada željeni
objekt, mi ga više ne želimo. Objekt želje je bio interesantan samo dok ga nismo imali. U ljubavi interesovanje prema voljenom objektu postoji i dok ga nemamo i kada ga imamo. Zbog
toga postojanje želje ili žudnje za nekom osobom još nije siguran dokaz postojanja ljubavi. Kada postoji samo želja za drugom
osobom, ostvarenje odnosa sa željenom osobom je istovremeno i kraj odnosa, dok je u ljubavi to pocetak odnosa. Želju koja se
javlja u sklopu osjecanja ljubavi nazivamo ljubavna želja, odnosno,ukoliko je veoma jaka i veoma trajna, ljubavna žudnja. Zbog toga
možemo reci da je želja sadržana u ljubavi, ali da je ljubav složenija od same želje.
Iako i kod želje i kod ljubavi postoji internalizacija objekta, postoji razlika u internalizaciji željenog i voljenog objekta. Kod želje, internalizacija je djelimicna, jer je željeni objekt mentalno predstavljen i psihicki bitan samo dok još nije ostvaren ili neko krace vrijeme nakon ostvarenja željenog odnosa s njim. Za razliku
od parcijalne internalizacije objekta kod želje, kod ljubavi postoji
potpuna internalizacija objekta: voljena osoba je psihicki bitna i kada je odsutna i kada je prisutna. U tom smislu bismo mogli
reci da je ljubav neka vrsta želje koja stalno traje.


Internalizacija i vezivanje

I kod želje i kod ljubavi postoji dvostruki odnos prema objektu: neprijatnost u njegovom odsustvu i prijatnost u njegovom prisustvu. Ovaj dvostruki odnos, koji se kod želje samo
naslucuje a u punom obliku javlja kod ljubavi, nazivamo vezivanje. Pitanje koje se postavlja jeste zašto je potrebno da odnos
prema voljenom objektu bude dvostruko definisan: pozitivno,kao prijatnost u prisustvu, i negativno, kao neprijatnost u odsustvu. Zašto ne bi bilo dovoljno da se osjeca samo prijatnost u prisustvu voljenog objekta? Odgovor je jednostavan: zato što
onda ne bi postojalo vezivanje. Kada bismo u prisustvu nekih ljudi osjecali samo prijatna osjecanja, a u odsustvu tih istih Ijudi
ravnodušnost, tada ne bismo osjecali da nam ti Ijudi nedostaju:
ako bismo ih sreli bilo bi nam prijatno, a ako ih ne bismo sreli bilo bi nam svejedno. Drugim rijecima, tada bi se radilo samo o
vec spomenutom svidanju, koje iskljucuje internalizaciju objekta.
Tada bismo se u Ijubavnom životu ponašali kao pcelice koje idu od cvjetica do cvjetica uživajuci u svakom od njih, ali ne mareci
ni za jedan.
Internalizacija objekta po svojoj definiciji podrazumjeva vezanost subjekta za dati objekt. To znaci da nema vezivanja bez
internalizacije, kao ni internalizacije bez vezivanja. Druga bitna implikacija toga što ljubav, po definiciji, podrazumjeva vezivanje, jeste slijedece: pošto vezivanje podrazumjeva i neprijatna osjecanja,
i sama ljubav podrazumjeva neprijatna osjecanja. Kao što je želja
vezana za osjecanje frustracije ili nezadovoljstva, tako je i ljubavna želja vezana za osjecanje ljubavne frustracije, a ostvarena ljubav za osjecanja strjepnje za gubitak ljubavi, ljubomore i tuge.
Zbog toga mi ne govorimo o Ijubavi kao o jedinstvenom prijatnom osjecanju, vec o kompleksnom sklopu razlicitih emocionalnih reakcija, odnosno o sistemu osjecanja ljubavi.

citat:

---

flor wrote:


Ja mislim da rijetko ko voli na različite načine (ili bar ja ne srećem često takve ljude). Po meni je ispravnije reći da ljudi osjećaju i doživljavaju na različite načine.

Da se ljubav desi, trebalo bi da se subjekt i objekt pretvore u dva objekta sa zejdničim osjećajem!

Primjera radi, dijete je subjekt a roditelj objekat ljubavi. Subjekat vidi objekat idealnim (jer se brine o njemu i ispunjava gotovo sve što poželi), a kad jednog dana objekt teško razočara subjekta, subjekt se teško razočara, pa čak i okrene protiv objekta.

Srećom, mali je broj tolikih razočarenja, nego više onih sitnih koji omogućuju da idealizacija polako prestane...

Analogija sa "odraslima" je i suviše očigledna tako da je neću ni spominjati

---

citat:

---

laly wrote:

razlicite nacine - pogresno sam se izrazila, a jasno je ono sto sam htjela reci...

i za ljubav da se desi - po tvojoj definiciji onda bi to bi idealna ljubav. oba subjekta imaju razvijen osjecaj ljubavi jedan prema drugom i oba su subjekti i objekti u isto vrijeme.
ali mi mozemo da zavolimo i volimo i razvijemo osjecaj ljubavi prema objektu bez da postanemo objekat ljubavi naseg objekta

---

i jos nesto vezano za razocarenje i idealizaciju Mislim da mi, ili vecina nas, idealizujemo nas objekt u fazi zaljubljenosti, dok u ljubavi je osoba prihvacena onakvom kakvom jeste.
a razocarenja i kako se nosimo sa njima i kako ih prihvatamo zavise od nas samih. za mene ne znaci ako se razocarem u nesto da ce to dovesti do prestanka osjecanja ljubavi mozda ce me to razocarenje "natjerati" da drugacije posmatram neke stavari ili me dovesti do razumjevanja. ne znam kompleksno je to pitanje.....

citat:

---

laly wrote:
i jos nesto vezano za razocarenje i idealizaciju Mislim da mi, ili vecina nas, idealizujemo nas objekt u fazi zaljubljenosti, dok u ljubavi je osoba prihvacena onakvom kakvom jeste.
a razocarenja i kako se nosimo sa njima i kako ih prihvatamo zavise od nas samih. za mene ne znaci ako se razocarem u nesto da ce to dovesti do prestanka osjecanja ljubavi mozda ce me to razocarenje "natjerati" da drugacije posmatram neke stavari ili me dovesti do razumjevanja. ne znam kompleksno je to pitanje.....

---