citat:

---

Mela77 wrote:



Ja te ne volim više

Ja te ne volim više
Znaš li koliko sam bola
Morao podnijeti
Da bih rekao tu jednostavnu rečenicu

koliko sam morao žena poljubiti
U mraku se poigravati sa mjesecom
U njihovim očima
I paziti da ne izgovorim tvoje ime

Bojao sam se ljubavi nakon tebe
Učio sam zaboravljati ulice
Kojima smo išli
Izmišljao nove gradove
Rijeke
Zvijezde
Brisao sam kišu sa svojih pjesama

Pamtio sam tragove tvojih prstiju
Koji su skinuli nježnost s mene
Pamtio sam slike
Riječi sam znao na pamet

I trošio vrijeme da te zaboravim
Da te ne volim
Molio se očajnički da to nestane iz mene
Da se vratim na početak

Ne znaš ti ništa o mračnim olujama
O jutrima hladnim koja mirišu na snijeg
Ne znaš ti ništa o meni

Ali ja te više ne volim
I čudno sam sretan zbog toga



Zeljko Krznaric

---

Wall kaže:
Boga nema, službeno odsutan
by Tom Waits & Wall

Prod'o bi te za novčić nekom staretinaru, draga
ako tražiš nekog da te izvuče iz gabule
nemaš sreće - izvlačim samo pare

Brod ti tone lalala
Titanik ti tone trata-rata-ta
bit će da je bušan
i da na sve strane curi

Siroti, bogalji, slijepci…..
a kome dadosmo vlast?
ubojicama, lopovima i odvjetnicima!

Nema Boga, on je odsutan
Boga nema, na službenom je putu
Bog negdje trguje, radi biznis.

Iskopajmo mrtve
lopata i motika
pa i to je pos’o
krvav se mjesec diže
uz pošasti i poplave
pridruži se gomili za linč
gomiletini
sve je gotovo, je gotovo
gotovo

Brod ti tone lalala
Titanik ti tone trata-rata-ta
bit će da je bušan
i da na sve strane curi

Siroti, bogalji, slijepci…..
a kome dadosmo vlast?
ubojicama, lopovima i odvjetnicima!

Jeboboga, uvijek te gadno navuku
budi dobra, dobra budi
uvijek te mamac navuče u zamku draga
ko miša na fini sir
ma, sve je to po'so, dobar neki deal

Nema Boga, on je odsutan
Boga nema, na službenom je putu
Bog negdje trguje, radi biznis.

Stisnem oči, ko prorez za žetone
nek zvoni, nek kučka samo zvoni

Nema Boga, on je odsutan
Boga nema, na službenom je putu
Bog negdje trguje, radi biznis.

taj glas...

Mika Antic - Kroj


Ukrascu tvoju senku, obuci je na sebe i
pokazivati svima. Bices moj nacin odevanja
svega neznog i tajnog. Pa i onda, kad
dotrajes, iskrzanu, izbledelu, necu te sa sebe
skidati. Na meni ces se raspasti.
Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju
ove detinje duse. I da se vise ne stidim pred
biljem i pred pticama.

Na poderanim mestima zajedno cemo plakati.

Zasivacu te vetrom. Posle cu, znam, pobrkati
moju kozu sa tvojom. Ne znam da li me
shvatas: to nije prozimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je ciscenje nekim. Ljubav je neciji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje mastom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj nacin toplog.
Obuci cu te na sebe da se, ovako pokipeo,
ne prehladim od studeni svog straha i samoce.

Rade Drainac
"NASA LJUBAV"

Noc me ta u mladosti stize,
Pa mi u srcu spava da ne ozebe!
Videste li pseto koje covek tera od sebe,
A ono mu i dalje ruke lize?

Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
Kada se osamim zaogrne me ogrtacem snova.
I mada mi davno rece sve,
Uvek je za me nova.

Danima se koljemo kao hijene
I jedno u drugom vidimo kugu,
A opet.. izvan te kobne zene
U mojoj dusi nema mesta za drugu.

Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo,
I vec sam od toga kao mesec zut,
Pa se opet neobjasnjivo sastanemo
Da zajedno produžimo put.

Ne znam vise da li je to ljubav,
Ili zagonentni culni mrak;
Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav
O recni brzak.

Vitomir Vito Nikolic
"Umjesto molitve za daleku"

Ponekad,davna,sjetim te se,
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pjesme
što se slučajno zapjevuši.

Gdje li si noćas,ti daleka,
da li si negdje svila dom,
ili još uvijek,ko nekad,
lutaš ponoćnim Beogradom.

Da li još tražiš onog čudnog,
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si tražila uzaludno
i one noći kad smo se sreli.

Traži,samo traži,tragaj,
on ipak jednom mora doći
iz tvojih lijpih snova,draga,
u tvoje nimalo lijepe noći.

Kao što dodju ove pjesme
iz divnih šuma nepoznatih
pravo u naše ružne nesne,
u gorku zbilju kasnih sati.

Ponekad tako sjetim te se,
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pjesme
što se slučajno zapjevuši.

Dragana Kostantinovic
"TEBI LJUBAVI"

1.
Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretočim
ovaj moj iskričav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stočim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi početke
i ne priznaje kraj...
Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...
I već mi sve nade streme
put tog tananog zračka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puče u meni
poput zrelog maslačka
i ode nošen nečim
da ti oblije san...
2.
Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne čežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teče...
Da obavijem ti sve bi'
najčulnije dubine...
Prizivam bledo veče
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teče
i ja bih samo da dajem
dok se juče kroz danas
u isto trajanje slilo.
Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni čežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jača od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.
Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?
3.
Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...
Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veče
tvoje mi telo krije,
počinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.
I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam što iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog večnog trenutka...
Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?
4.
Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
što se treperi i smeje,
i čini od zajedništva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo što šaljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono što imam
do čega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...
Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...
I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...

Zaboravio si

Zaboravio si
Da me nanižes
Na plamen sveće
U prozoru
Da zagrizeš iskru
Kao okomak
Okrunjenu
Zaboravio si
Da ispod lisća
Tinja zemlja
I prevrće
Kosuljice puževa
Po ormarima svemira

*

Zaboravio si
Da dunje istrule
I pre početka priče
Na ormarima
Zaključane
U katakombama
Listanja
...............................
Zaboravio si se
I zaglavio
U pogrešan prevod
Sećanja

Maya Sangoma

[Edited by soraya on 29-11-2009 at 15:14 GMT]