citat:

---

Inspektor wrote:


Fadil i Muharem......Znaci i ti Ulice cuvas u lijepom sjecanju, Abulafe...

---

citat:

---

Abulafija wrote:



Bio sam tamo 2004. godine, i hebo majku, jos rov ima u dvoristu crkve
Divne uspomene imam iz Streetova

---

citat:

---

Inspektor wrote:


Mora da si zaboravio gdje si razvuk'o kasikare......pa ne diraju......

---

Nema mira, nema rata, bez Jasera Arafata.
Eto vam rata jos citajte.

Spavali smo u Vitanovicima, u nekoj seperusi od samo dvije sobe.
Meni je to bilo cudno, okolo toliko puno kvalitetnijih kuca, novih, vecih, cistijih, al' V.... kaze da cemo u ovu.
Prvo zato sto je u njoj nasao pec a drugo zato, sto se ovolisna kuca zagrije za 15 min.
Dobro, sto se mene tice ja bih i napolju zaspo koliko sam umoran, al ipak, ljepse je u toplom.
Pobacasmo nekakve spuzve po drvenom podu, na njih vrece za spavanje, i prije nego smo se u vrece zavukli, kuca je bila ugrijana, skoro da smo htjeli prozore otvoriti.
Zahrkasmo junacki u 20-ak grla, nekolicina i prde, al nikom nista nije smetalo. Zadnje sto mi je proletilo kroz glavu je bila misao da kroz ovu seperusu geler moze proci ko kroz sir (sto li se uvijek koristi taj sir, kad se zeli pokazati da je nesto lako za probusiti), al sam bio suvise umoran da bi se zamarao tim. Nek bude sta hoce, boli me njeznik.

Probudio nas je P..., skoro nas udarajuci nogama, da ustanemo i psujuci nam mater u materi. Kaka je ovo vojska i k****, kad je ni ovo ne moze probuditi?
Stvarno, napolju je grmilo, ko da smo na liniji, a ne nekoliko km u pozadini.
Desetak minuta kasnije, smo postrojeni slusali sta nam govori.
-Ulice su pale! (Ja sam pomislio odmah, odlicno, sad cemo kuci)
-Ovi iz komande misle da je nekoliko ljudi ostalo u okruzenju, ostala nam je oprema. (Opet ja, u sebi naravno: Ko im jebe mater, sto nisu pazili, j*** te oprema)
-Deset nas ide da pomognemo ljudima, ako su jos gore i da donesemo opremu, makar bestrzajac da vratimo. (Ko vam jebe mater idite dje hocete)
-Nebojte se nista, idem i ja s vama, nisu oni jos zauzeli rovove, sigurno plackaju po selu. (Ma super bas, jebo ti oni mater a ti njima)
-Ti, ti ,ti, ti ti, ti, ti, ti, ti, i ti.
I naravno, ko je medju ovima tititititiitti.......
-Ako nemate municije uzmite od drugih, ne nosite nista drugo osim oruzja, ne treba vam.
Malo je reci da mi je srce u pete sislo.
On naprijed mi za njim. Izmedju nekakvih kuca, preko nekih smrznutih livada, kroz sljivike, izmedju svinjaca, kroz razrusene kuce. Oko nas tutnji al ne vidimo nista, idemo maltene korak po korak, malo zbog straha od mina, a vise da budemo primjeceni, pa da sve ne ude u .....
Nekako udjosmo u ulice, i polako kroz dvorista od kuce do kuce, prema crkvi i nasim dojucerasnjim rovovima. Cuje se muzika, zvuk raznoraznih traktora, kamiona, automobilske sirene, tenk negdje brunda u pozadini. Sunjamo se prema crkvi, nadajuci se da u rovovima nema nikoga. Kad smo vec prisli blizu, na pedesetak metara, on nas rasporedi po okolnim kucama, i rece da se ne micemo sa mjesta na koja smo rasporedjeni, da pazimo da ko ne naleti, i da ni za zivu glavu ne pucamo, prije nego nas primjete.
Mislim u sebi, ja necu zapucat prvi sigurno, a ako pocnem, cut ce me do majevice, koliko sam naoruzan.
Njih trojica otrcase prema dvoristu, a mi otadosmo rasporedjeni oko okolnih kuca, po dvoristima, prestraseni i sami u cekanju. Najgore je sto ti u tim trenutcima samoce hiljadu scenaria proleti kroz glavu, sta ako me zaborave ovdje, sta ako me primjete, sta ako mi presijeku otstupniccu, pa ja cak ne znam ni gdje su. Cuj ne znam, tu su, dje ce biti, svuda oko mene. Gdje da idem ako zagusti, ne znam se ni vratiti do Vitanovica. U mislima ih cujem ih sa svih strana, a vidim logor Batkovici pred ocima i spalir napravljen od njih, a meni valja kroz njega. I osjetim znoj kako mi curi niz celo i vrat, i ledi se od one zime, koju ni ne osjecam.
Pa odmahnem glavom, skupim se jos vise, i nastojim biti sto tisi. Minute su ko godine, u sebi psujem sve i bestrzajcu i ono malo bijednih TTU-ovih tromblona sto su ostali oko rovova, pitam se jel to vrijedno zivota deset insana. I dje su u p**** lijepe matere one budale sto ih trebamo traziti, nigdje ni traga ni glasa od njih??
I cekam......
I onda cujem zvuk traktora, iz pravca iz kojeg bi oni trebali doci. Sta je sad? Ko je sad? Sta cu ako ih vuku zarobljene, hocu li pucati il cu probati svoju glavu izvuci iz ove p*z**rije, kako znam i umijem?
I onda ih vidim na traktoru, P... ogrnut SMB sinjelom, na prikolici 5-6 vojnika, ne razaznajem ko su ni sta su. Kako se vise priblizavaju, vidim da su nasi, eno i bestrzajca natovaarenog i nekakih dasaka, cigla, kamenja, nema sta nema na prikolici.
Mase da izadjemo, i skrece traktor u nekako dvoriste a mi se ko mahniti smijemo izlazeci iz dvorista i kuca, trceci prema njima, uskacemo u prikolicu i vristimo od nekakvog olaksanja ko da smo u po nase teritorije.
Okrece traktor kroz nekakvu zivicu, i vozi preko njive, odskacemo po prikolici, tumbamo se i mahnito smijemo. on se okrece i naredjuje D..... da snajperom pretrazuje sumicu ispred nas, i da puca na sve sto mu bude sumnjivo. I mi ostali nisanimo po okolnim njivama, trazimo potencijalnu opasnost, pa da im yebemo majku, samo ako se pojave. Buka je zaglusujuca, ono kamenje i cigle lupaju po prikolici, bestrzajac otskace ko da je od papira, jedni ga pridrzavaju jednom rukom, a drugom se drze da ne ispadnu iz prikolice, sve tako do nekakvog potoka. Ja pojma nemam ni gdje smo ni sta smo, ali mi je sa svakim predjenim metrom lakse.
Zapadosmo u potoku u blato, i ni makac.
Skaci sa priklice, skidaj top, kupi ono MTS-a sto mozes ponijeti i skoro trcecim korakom idi dalje.......
Tu noc smo u komandi u Vitanovicima pili ko mahniti, smijali se, i stotinu puta prpepricavali dogadjaje.
Sutra smo sa ostatkom jedinice zaposjeli polozaj prema Jagodnjaku u tu ostali jos 7 dana.

Ima jedno 3 mjeseca ovaj jaran presto pusit, prije mene skoro na mjesec.
I nagovaro i mene, i prestanem i ja.
Prvih par mjeseci on super sretan, kaze milina, nije mu ni tesko, a 25 godina pusio ko i ja.
Ja takodje presto, meni nedostaje, kako prvi dan, skoro isto tako i danas, mozda malo manje.
Neko vece, na sijelu, prica on opet kako je lijepo bez cigare, kako sve mirise, kako su dani duzi, mirisi ljepsi, svijet sareniji te kako more vise, bolje brze........, a iz mene provali ko iz hale: ma cigara je najbolja stvar na svijetu, bolje je i od hrane i od pica i od p****.
I svega ostalog.
Oni se svi zaibretise, usutise, niko nista ne progovara, samo me on nekako zadivljeno gleda.
I pocnem ja o tome kako je lijepo sa cigarom, i ujutru i navece, i u po dana, te pocem onaj teski duhanski dim opisivati ko najrodjenijeg.
I znam da nisam ja nego ovaj sto je velicine juneta osrednjeg, sto cuci u meni i kezi se, otac ga njegov jebo...
I ceka.
I eno jutros me ovaj zove, kaze iso bi samnom u Kopenhagen, moze li. More jasta, sto ne bi moglo.
Na rampi pred brodom, kaze de pritisni 2 kutije cigara, na karti.
Hoces li reko 5?
Necu kaze puno ce mi biti.
I ja pritisnem.
I sjedimo na brodu, pricamo a on samo gleda kako ce do kase otici kupiti.
Ja ga gledam i umjesto da mu kazem, nemoj bolan, toliko si izdrzo, stani, jesi li lud, sacekaj jos makar heftu, ja ga izdade otsutivsi na to njegovo odoh kupit.
I ode.....
Tacno u insanu sejtan cuci i samo ceka kad ce p*z**riju napraviti....

citat:

---

Abulafija wrote:
Ima jedno 3 mjeseca ovaj jaran presto pusit, prije mene skoro na mjesec.
I nagovaro i mene, i prestanem i ja.
Prvih par mjeseci on super sretan, kaze milina, nije mu ni tesko, a 25 godina pusio ko i ja.
Ja takodje presto, meni nedostaje, kako prvi dan, skoro isto tako i danas, mozda malo manje.
Neko vece, na sijelu, prica on opet kako je lijepo bez cigare, kako sve mirise, kako su dani duzi, mirisi ljepsi, svijet sareniji te kako more vise, bolje brze........, a iz mene provali ko iz hale: ma cigara je najbolja stvar na svijetu, bolje je i od hrane i od pica i od p****.
I svega ostalog.
Oni se svi zaibretise, usutise, niko nista ne progovara, samo me on nekako zadivljeno gleda.
I pocnem ja o tome kako je lijepo sa cigarom, i ujutru i navece, i u po dana, te pocem onaj teski duhanski dim opisivati ko najrodjenijeg.
I znam da nisam ja nego ovaj sto je velicine juneta osrednjeg, sto cuci u meni i kezi se, otac ga njegov jebo...
I ceka.
I eno jutros me ovaj zove, kaze iso bi samnom u Kopenhagen, moze li. More jasta, sto ne bi moglo.
Na rampi pred brodom, kaze de pritisni 2 kutije cigara, na karti.
Hoces li reko 5?
Necu kaze puno ce mi biti.
I ja pritisnem.
I sjedimo na brodu, pricamo a on samo gleda kako ce do kase otici kupiti.
Ja ga gledam i umjesto da mu kazem, nemoj bolan, toliko si izdrzo, stani, jesi li lud, sacekaj jos makar heftu, ja ga izdade otsutivsi na to njegovo odoh kupit.
I ode.....
Tacno u insanu sejtan cuci i samo ceka kad ce p*z**riju napraviti....

---

citat:

---

WipeOut wrote:


Sta uradi cojku bolan
al nek si se ogradio da nisi to ti,nego anamon

[Edited by WipeOut on 06-05-2011 at 08:40 GMT]

---

citat:

---

Abulafija wrote:



Jebaji ga, ja sam odgovoran, moj je podstanar.

---

citat:

---

WipeOut wrote:


Eh ako ja sad kazem,sto ti neko ne išćera zlo...i tu stanem....ti ces garant dopuniti ono ostalo

---

citat:

---

Abulafija wrote:


Vec jesam
Al da ti pravo kazem ja sam uvijek zelio biti egzorcista

---