citat:

---

Abulafija wrote:



Taman posla, ko bi tek tad, od vas ziv osto po forumu
Fala mlada

---

citat:

---

Cloe wrote:

vala bas imas opciju i na pp

---

Ne skonta ja, ma ko je sexy?

A zena, to se sve pomamilo....

Sto jest-jest, fino pises.

a deder ti nama sada fino postavi tu seksi sliku, da mi to malo razeberemo.

citat:

---

MelMel wrote:
Sto jest-jest, fino pises.

a deder ti nama sada fino postavi tu seksi sliku, da mi to malo razeberemo.

---

Meni dosadno, pa se jos neceg sjetio

Påske bus (Uskrsnji autobus)


Svojevremeno, a nekako po samom dolasku u kraljevinu nam dragu, zaiscem ja posla, a posla, naravno nema.
Momcini od dvajstjednu, para nikad dosta, pa se, ko i vecina muhadzira sa valjanim pasosem, a takvih je bilo malo, odmah da se razumijemo, zaputi prema Puttgarten-u, tj. gradicu na sjeveru Njemacke u koji se ulazilo brodom sa danske strane, mjestu u koje nikad nisam krocio nogom, a koje sam toliko puta gledao s broda.
Procedura je sledeca:
Nazoves nekaku firmu koja se odaziva na ime "uskrsnji autobus" (tu opet nisam imo problema zbog minimalnog poznavanja engleskog, a ima ih koji ni svoj jezik ne govore, a zvali su tu firmu da rezervisu mjesto, ako ne uspiju nikoga zajebati da im nazove i rezervise, i onda na nasem pocnu traziti mjesto u busu)
Sledece jutro, zorom rujnom rumenom, poranis na lokalni autobus. Kartu za taj autobs si naravno isprosio u izbjeglickom centru, od osoblja, slagavsi da bi trebo...... negdje.
Tim autobusom se prebacis do najblizeg grada, 14 km udaljenog.
Onda sjednes na voz i odvezes se jedno 4-5 stanica, da bi promijenio voz, i odvezao se jednu stanicu, tim sledecim.
E tu te ceka "uskrsnji", vec poprilicno napunjen danskim penzionerima, socijalnim slucajevima i naravno nama bosancima.
Siz more otpocet, i to 150 kilometara za 2.5 km otprilike. Jeftino, nema sta.
On te doveze do broda, pregledaju ti pasos na ulazu, prodaju kartu, a uz kartu dobijes i taj famozni bon, koji moras pokazati na kasi, i za koji mozes kupiti 5 kutija cigareta ili jednu kutiju duhana (300gr) marke silver ili escort.
E sad.

Taj jedan "bon" nije zglave dovoljan, insanu treba makar 10ak takvih pa da moze kupiti duhan ili cigarete za preprodavanje.

Zato lijepo krenes brodom, uzbrdo i nizbrdo, od cojka do kamiondzije, od zene do majke, i sve tako redom, dok ne saberes desetak gorepomenutih, pa da rahat pokupujes to sto si nakastio.

Ljudi bonove, uglavnom nedaju, turisti ni ne znaju zasta ti bonovi sluze, neki su ih zaboravili u kolima, oni koji znaju, hoce i sami da kupe, ostali se prave da te ne razumiju ili nemaju pojma sta od njih trazis. U masi tih i takvih valja pronaci njih desetak koji ce ti dati.

A nas kojima su bonovi potrebni ima najmanje 50-ak na brodu.

Puta desetak bonova, je otprilike broj zbrke koju stvaramo po brodu, pokusavajuci zaraditi krunu svoju nasusnu, hodajuci i uznemiravajuci ostale putnike.

Pri tome se moras kriti od osoblja, jer isti sa mrznjom i netolerancijom gledaju na tvoje pokusaje "bogacenja".

Vozaci kamiona su znali biti prilicno zajebani, pogotovo nijemci. Ima ljudi koje su znali iz zajebancije pljuvati odozgo s kamiona, dok su se provlacili po donjem decku.

I kad taman sakupis tih desetak bonova, pridje ti neko od "nasih" sa manje srece, i pita da odes jos malo po brodu, da i njemu koji zbavis.

I sta ces, valja ti pomoci zemljaku/ zemljakinji, pogotovo ovima sto na stranom jeziku znaju reci: "madam, ticket, pliz", ili "du ju hev tiket". Sta god ljudi odgovarali, bitno je bilo vidjeti njihove ruke i "bon" u njima, te njegovo kretanje.

Oni odgovora razumjeli nisu, vazno je samo vidjeti, pruza li ti bon, ili ne.

"Ciganluk" poso, pa et'. Al sta ces, valja ti.

U tom je brod vec prispio do Njemacke, narod sjeda u auta, autobuse, kamione......nekad je znao i Voz uci u brod.

U jednom od tih vozova vidim i Dinu Merlina. Poso iz Malmô-a....... ko zna gdje.

Moj jaran je bio odusevljen njim, pa ga je i pozvao da sjedne s nama, poprica, sto je ovaj i uradio. U roku od pola sata se znala ta nasa izbjeglicka tuga protabiriti do u detalj, zivotne price istresti na sto, kao da najrodjenijeg sreces, a vec za po sata se rastanes i nikad vise ne vidis, uglavnom.

Hodajuci izmedju vozova na donjoj palubi, cujem da me neko zove po imenu, okrenem se i vidim Dinu kako mi mase.

Kaze da je smetno s uma da mi kupujemo cigare, a on eto, kupi steku koja mu ni ne treba, svakako ce u Njemacku, tamo su jeftine. I izvadi 3 kutije, a onih 7 mi pruza. Dajem mu pare, a on odmahuje rukom i kaze, nadam se da cemo se vidjeti nekad, na koncertu u Tuzli.

Fala mu, ganuo me tad, a u Tuzli se na koncertu jos nismo sreli, ko zna......

Narod ode u tu Njemacku, u koju mi mescini nikad ne izadjosmo, a mi "sverceri"se tad obicno lociramo u restoranu, pusimo, pijemo kafu i presabiremo se, koliko bi mogli kupiti na povratku u Dansku.

U povratku se duhanske preradjevine i alkohol pokupuju, ovi familijarni, traze djeci slatkise, mi ostali obicno otvorimo po pivo- dva- tri.

A unda uplovljavanje u luku, i opet stres.

CARINA

Tad je policija stojala na granicnom prelazu, u koji se dolazilo kroz dugacki stakleni hodnik.

Za velikih policijskih racija, narod je znao spustati torbe pune duhana i cigara u tom hodniku, bojeci se kazni, koje su bile oko 200km-ova po steci ili litri alkohola, kupljenim preko dozvoljene granice od jedne steke i jednog litra.

Ponekad pogledas i vidis desetine torbi ostale iza nas na tom hodniku.

Ko li je poslije uzimao te torbe, Boga pitaj.

Inace policija obicno iz te mase ljudi zaustavi 5-6, i njih pretrea, dok drugi mirno prolaze.

Koga zaustave, oduzmu mu robu i napisu kaznu, a ostali pozure, radujuci se sto su ovaj put prosli, i sto ce na tih bijednih desetak steka cigara i 5-6 litara aklohola, zaraditi mozda 100tinjak maraka ukupno.

Poslije opet u autobus i istim putem nazad do centra.

Tamo bi obicno bili oko 7- 8 navece, a robu bi znali prodati vec na autobuskoj stanici pred centrom, pogotovo nakon dolaska velikih tura izbjeglica iz nekakih Gasinaca u Hrvatskoj.

Odatle je tih godina dolazila vecina bosanskih izbjeglica.

Pa tusiranje, vecera, naravno ako je neko podigao za tebe, spavanje pa sutra jovo nanovo.

Doduse ja bih otiso u kafanu u centru, gledao najljepse zelene oci na svijetu, i mislio da je zivot dobar, i obicno se s tim zelenim ocima ljubio do kasno u noc, pa bih suttrasnji odlazak redovno prespavao.

Ali koga briga za Påske busom, stoja je bila u dzepu, a zelene me budile poljupcem, ne brod se moze i sutra, prekosutra, nikad.

Zadnji put sam otisao kolima, sa trojicom jarana, jedno godinu kasnije.

Pogodite koga je policija zaustavila, i ko je platio 1000km kazne, po "glavi"?

Sad kad se nadjem na brodovoima za Njemacku, jednom godisnje otprilike, po coskovima trazim bilo kakav, makar pateticni trag mog boravka tamo.

Nema nista.

PS.
Majku mu, zaboravio sam jesu li bile zelene ili smedje.
Da hoce vise ta starost, kazu da se tad mladosti najbolje prisjeca.

[Edited by Abulafija on 02-08-2011 at 10:42 GMT]

@amidza ba,
super si sa ovim pisanjem

amidza bi trebao sve ovo lijepo skupiti u jednu knjigu i izdati kratke price. ovo ja ozbiljno.

citat:

---

MelMel wrote:
amidza bi trebao sve ovo lijepo skupiti u jednu knjigu i izdati kratke price. ovo ja ozbiljno.

---