[size=150]FOTO / Skandal u Brèkom: Visoko podignuta zastava Srbije / Spuštena, sakrivena i ponižena zastava BiH[/size]
*** SPAM *** - Na Trgu pravde u Brèkom pozdravnim koncertkom zapoèela je 20. maja 15. Evropska smotra srpskog folklora dijaspore, nakon èega je uslijedilo otvaranje i defile uèesnika.
Defile se odvijao od Trga pravde, preko Pješaèke zone, Vijeænice, Bulevara mira, te ponovo do Trga pravde.
"Ovo æe biti do sada najmasovnija Smotra folklora srpske dijaspore Evrope na kojoj æe u takmièarskom dijelu nastupiti oko 1.500 osoba, a organizator oèekuje oko 5.000 ljudi koji æe iz Evrope doæi u Brèko", izjavio je Miæo Æetkoviæ, predsjednik Vijeæa smotre.
Domaæin 15. Evropske smotre srpskog folklora, a koja se održava u okviru Dana evropskog naslijeða, je Udruženje za njegovanje srpskog kulturno - historijskog nasljeða "Baštinar iz Brèkog", a pokrovitelji su Vlada distrikta, Vlada Republike Srpske i Ministarstvo za dijasporu Republike Srbije.
Meðutim, uèesnici smotre su dan otvaranja iskoristili da provociraju i vrijeðaju prolaznike pjevajuæi uvredljive pjesme za narode koji žive u Brèkom. Kako naše kolege sa portala infoBrcko saznaju, èak je i Policija Brèko distritka BiH morala da interveniše i opomene uèesnike koji su došli iz Evrope da takvo ponašanje nije dopušteno u Distriktu.
Meðutim, ono što je najskandaloznije, i što se moglo vidjeti u defileu, a možete pogledati u priloženoj fotogaleriji, jeste omalovažavanje obilježja Bosne i Hercegovine, konkretno zastave BiH.
Tokom defilea, organizator valjda nije mogao izbjeæi postavljanje zastave BiH na èelo kolone. Meðutim, kako se nalazimo u BiH, obilježlja ove države se moraju poštovati, ali su ovaj put grubo, javno i namjerno pogažena. Iza zastave BiH koja je bila namjerno spuštena i sakrivena na taj naèin da je bila obamotana oko štapa i držana rukom da se nije mogla vijoriti, nalazila se zastava Srbije koja je bila visoko podignuta. Možda bi sve bilo sluèajno da se taj èitav proces nije dogaðao tokom cijelog defilea, te je osoba koja je nosila zastavu BiH svoj posao "odradila" do kraja, vješto sakrivajuæi zastavu BiH, ali ne i svoj obraz.
Ovdje bi imala posla vjerovatno i Policija Brèko distritka BiH, jer, bez obzira na sve, ovo je Bosna i Hercegovina koliko mi to željeli ili ne. Ali, najvjerovatnije policija neæe intervenisati, jer osobe koje su ovo uradile zastavi BiH imaju svog uzora koji je takoðe uradio nešto slièno sa zastavom Bosne i Hercegovine i prošao nekažnjeno, a to je Milorad Dodik, premijer RS. Sjetite se Trebinja od prije skoro dvije godine kada je entitetski premijer iz RS javno i pred kamerama sa stola bacio zastavu BiH jasno pokazujuæi oèito svima, od sebe pa do najobiènijeg graðanina RS, šta misli o obilježljima BiH.
O ostalim "provokativnim" simbolima na smotri srpskog folklora u Brèkom, poput "èetiri slova s" ili tri prsta nema smisla niti govoriti. Nažalost...
Uèesnici na zatvaranju smotre“ Biæe Brèko srce Srbije“
Proglašenje pobjednika 15.evropske smotre srpskog folkora je bilo najavljeno za Trg pravde zbog loših vremenskih uslova održano u sali Gimnazije nakon èega je i održan koncert grupe Legende.
Prije samog proglašenja uèesnici smotre su iskoristili priliku da skandiraju „Biæe Brèko srce Srbije“ .
15. smotra folklora srpske dijaspore Evrope održavala se u okviru Dana evropskog nasleða. Sljedeèa smotra æe biti održana u Beogradu.
Udruženje "Žena žrtva rata" Sin svjedokinje u predmetu ratnih zloèina napadnut u Foèi
Udruženje "Žena žrtva rata" smatra da pošteno suðenje imaju ratni zloèinci, posebno oni koji se brane sa slobode, dok se na žrtve, svjedoke oèevice i èlanove njihovih porodica svakodnevno vrši pritisak.
Primjer je nedavni fizièki napad na A. S., sina èlanice ovog udruženja, svjedokinje u predmetu ratnih zloèina na podruèju Foèe, posebno u predmetu certificiranog policajca Miodraga Nikaèeviæa, koji se brani sa slobode.
A. S. je 24. maja sa suprugom, koja je u devetom mjesecu trudnoæe, otišao u Opæinu Foèa da bi saznao zašto još nije riješen njegov predmet u vezi s poslovnim prostorom. Tom prilikom ga je, navodi Udruženje, fizièki napao opæinski uposlenik Zoran Æosoviæ, nanoseæi mu povrede na vratu.
A. S. je, uz asistenciju foèanske policije, odveden u tamošnji Dom zdravlja, gdje mu je izdato uvjerenje o nanesenim tjelesnim povredama.
Policajci u PS Foèa koji su pisali zapisnik morali su kontaktirati tužitelja sa sjedištem u Trebinju, koji im je naredio da od A. S. uzmu izjavu, kao da je on fizièki napao uposlenika Opæine Foèa Zorana Æosoviæa, saopæeno je iz Udruženja "Žena žrtva rata".
S obzirom na to da je majka napadnutog A. S. višestruka svjedokinja o ratnim zloèinima na podruèju Foèe, ona se obratila Udruženju "Žena žrtva rata" tražeæi pomoæ u ovom sluèaju.
BHDANI:
Skandalozno: Brukanje BiH u Savjetu bezbjednosti UN-a
Bosna jedina ne osuðuje okupaciju Palestine
Sramnom ucjenom Harisa Silajdžiæa i Željka Komšiæa od strane Nebojše Radmanoviæa Bosna i Hercegovina nije se pridružila jednodušnoj svjetskoj osudi profašistièkog odnosa države Izrael prema svojim graðanima palestinske nacionalnosti
Poslovi za onog savjetovanog u luksuznom kabinetu u Banja Luci cvjetaju. U Izraelu, naravno
Kao da nema kraja brukanju Bosne i Hercegovine pred licem svijeta. I dok za nebrojene skandale s domaæe scene svijet sve manje haje, ostavljajuæi zemlju da sama smisli kako æe se izvuæi iz posvemašnjeg politièkog, ekonomskog, mafijaškog, moralnog i svakog drugog gliba, neka nova svrstavanja BiH na meðunarodnoj sceni izazivaju konsternaciju na svjetskoj politièkoj pozornici. U Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija gdje kao nestalna èlanica u dvogodišnjem mandatu predstavlja zemlje jugoistoka starog kontinenta, BiH se veæ treæi put svrstava na samo dno dna elementarnih civilizacijskih vrijednosti, ljudskih prava, istorijskih standarda slobodnih društava, nebrojenih rezolucija tih istih Ujedinjenih nacija. Svrstava se konaèno protiv elementarnih moralnih kodova što su, navodno, utkani i u samu supstancu bh. društva i države, uz nos svima onima koji su vjerovali u politièki i moralni kredibilitet te države uprkos mukama kroz koje prolazi.
Minulog utorka, 18. maja, šef Misije BiH u UN-u proèitao je pred predstavnicima zemalja èlanica Savjeta bezbjednosti UN-a govor o temi Zbivanja na Bliskom istoku, ukljuèujuæi i palestinsko pitanje. Strani relevantni izvori koji su mogli da prate cijelu prièu od poèetka do kraja, sklopili su sljedeæi mozaik, dostupan Danima: korektni nacrt tog govora, što je prethodno pripremljen u Misiji BiH u New Yorku, u profesionalnom i politièkom skladu sa saznanjima i procjenama koje su èlanovi Misije imali i imaju prateæi zbivanja iz okvira teme što je bila na dnevnom redu, poslat je na rutinsko usaglašavanje i odobravanje u Predsjedništvo BiH. Ovaj organ je, kao što se zna, zadužen za kreiranje spoljne politike države. U tekstu govora, pored ostalog, tri su stava bila za ovu priliku posebno bitna: "…Bosna i Hercegovina je ohrabrena vijestima o poèetku indirektnih pregovora izmeðu Izraela i Palestine…". Potom, "…BiH još jednom podvlaèi da je trajni mir i sigurnost moguæe postiæi jedino na bazi relevantnih rezolucija Savjeta bezbjednosti UN-a, Madridskih principa, Mape puta, svih prethodnih sporazuma koje su prihvatile sve strane te Arapske mirovne inicijative. Treæi važan dio iz govora poslatog Predsjedništvu na usaglašavanje i odobravanje zapravo "podsjeæa" da Vlada Izraela svojim najnovijim odlukama o nastavku gradnje naselja u okupiranom Istoènom Jerusalemu ugrožava indirektne pregovore (koji su tek zapoèeli) te da je svaka gradnja naselja na okupiranim teritorijama po meðunarodnom pravu ilegalna i suprotna izraelskim obavezama preuzetim Mapom puta. U prijedlogu teksta se poziva Izrael da odmah obustavi svaku gradnju naselja, ukljuèujuæi i ona namijenjena "prirodnom priraštaju stanovništva", ukloni sve ono što je podignuto od marta 2001. i obustavi rušenja i iseljavanja stanovnika iz Istoènog Jerusalema…
Èak i politièki laièko i naivno pitanje ovdje ima smisla: o èemu se to pregovara ako Izrael ubrzano, nasilnièki, nelegalno gradi na otetoj zemlji koja treba da bude predmet pregovora i na kojoj æe se, navodno, kao rezultat pregovora, stvarati država Palestina?
Nakon duge i muène rasprave u Predsjedništvu, dva èlana (Silajdžiæ i Komšiæ) dovedeni su pred zid od strane treæeg (Radmanoviæa): ili æe se iz govora predstavnika BiH u Savjetu bezbjednosti izbaciti stav kojim se osuðuje ilegalna gradnja jevrejskih naselja na okupiranim teritorijama i zahtijeva njihova obustava, ili nema usaglašene, pa tako ni validne izjave BiH u Savjetu bezbjednosti. Kako u tom sluèaju svijetu objasniti da èlanica Savjeta bezbjednosti nije u stanju da se nosi s funkcijom koju je toliko željela?
Sve ono što je pisalo o temi naselja u prijedlogu govora izbaèeno je i zamijenjeno ciniènom, sramnom i ponižavajuæom formulacijom kojom se …urgira da "obje strane" demonstriraju jaku politièku volju i uzdrže se od svih provokacija i jednostranih mjera… (Usput, sjeæate li se formulacija o "obje strane" i u mnogim drugim sluèajevima, ukljuèujuæi posebno i Bosnu i Hercegovinu prije 18 godina, pa sve do danas).
Šta su fakti? Bosna i Hercegovina u govoru svog predstavnika u UN-u jedina nije osudila gradnju ilegalnih izraelskih naselja na okupiranim palestinskim teritorijama. Sve druge zemlje, èlanice Savjeta bezbjednosti to su, u ovoj ili onoj formi, glasno, imenom i precizno uèinile. Jasna osuda istaknuta je i u usaglašenom dokumentu Evropske unije o ovoj temi, i u stavovima tzv. Kvarteta za Bliski istok koji saèinjavaju UN, EU, SAD i Rusija. Dakle, osudu je "ovjerila" i Amerika, najveæi istorijski suporter Izraela. Ta je zemlja, inaèe, više od 30 puta u prošlosti svojim vetom zaustavljala razne rezolucije UN-a kojima se osuðuju postupci i ponašanja Izraela u Palestini. Sada je i njima, zbog brutalnosti Izraela koja udara èak i na amerièki interes na Bliskom istoku, voda dospjela do grla.
Izrael je nakon otpoèinjanja tzv. indirektnih pregovora s Palestincima drsko objavio nastavak gradnje i time direktno pokazao od šake do lakta svima na svijetu, ukljuèujuæi i Washington i Baracka Obamu koji je na poèetku mandata glasno zatražio obustavu izgradnje svih naselja kako bi se stvorili uslovi za pregovore. Amerikanci istrajavanjem na ovim pregovorima spašavaju vlastiti kredibilitet u svijetu i - vlastite interese. Mora se kazati, i kakvu-takvu stabilnost u regionu. Bez konaènog mira na Bliskom istoku jaèaju sve najradikalnije opcije u regionu, pa i šire u svijetu. A tog mira bez države Palestine nema. Države Palestine uz dalju gradnju izraelskih naselja na teritoriji te Palestine, takoðer nema. Ko to ne vidi, politièki je maloumnik ili neko kome ovaj scenario odgovara.
Mahmoud Abbas, palestinski predsjednik, oglasio je, neposredno nakon poèetka pregovora, njihov prekid zbog izraelske siledžijski provokativne odluke o nastavku gradnje. Optimistièni stav BiH povodom poèetka pregovora i zahtjev adresiran na "obje strane" da se uzdrže od svih provokacija koje æe te pregovore ugroziti - postao je smiješan i tužan, istovremeno.
Ništa novo Tema cijele ove prièe ipak nije ponašanje Izraela, odnosno vlade ekstremiste Benjamina Netanjahua. U tom ponašanju, zapravo, nema ništa novo pa ni iznenaðujuæe. Velika tema je - kako je i zašto, èime natjerana, ucijenjena i ponižena Bosna i Hercegovina pristala da bude jedina u ozbiljnom svijetu, ukljuèujuæi tu Evropu, Ameriku, Aziju, Afriku itd., koja se izmeðu najelementarnije pravde i najbrutalnijeg legaliziranja aparthejda s elementima fašizma - svrstala na ovu drugu stranu. Ko time šta dobija, ukljuèujuæi tu i "entitetsku silu" koja je ovakav glas ishodovala, a ko i šta time gubi. I površna analiza govori da ne dobija niko osim terorizma i sitnih lopova, a gube svi iole normalni i trezveni.
Na stranu lokalne emocije, plitka domaæa politikantska optuživanja, sitni interesi i džeparoški lopovluci. Ovdje je rijeè doslovno o civilizacijskom pitanju nad kojim svako ima razloga da se zamisli. Nije, dakle, uopšte rijeè ni o odnosu izmeðu Izraela i Palestine, ni o prihvaæenom pravu Izraela na postojanje i sigurnost, uz nezavisnu Palestinu koja može da bude u granicama iz 1967. godine, znaèi na samo 22 posto teritorije nekadašnje istorijske države. Rijeè je o pristajanju na nešto na što se u civiliziranom svijetu, elementarno ureðenom svijetu, svijetu legalizma i principa, meðunarodnih regula i narodske logike, u svijetu onih što pretenduju da su pravedni, ne može pristati. Argumenti su sljedeæi i oèigledni: prvo, Zapadna obala i Istoèni Jerusalem (uz dijelove Sirije i Libana) su prema svim standardima meðunarodnog prava, potvrðeno rezolucijama UN-a i svim drugim relevantnim odlukama - okupirane teritorije. U više rezolucija UN-a, shodno tome, odbacuju se "svi postupci koji mijenjaju ovaj status" do konaènog rješenja. To više nije politièki stav veæ meðunarodna norma. U svim relevantnim meðunarodnim dokumentima osuðuje se svaka gradnja na okupiranim i silom anektiranim teritorijama i zahtijeva njihova obustava. BiH to sada ne èini. Jedina!
Drugo, gradnja na okupiranim teritorijama èista je otimaèina. To je gradnja na tuðem zemljištu na kojem su vlasnici postojeæi, sa svim neophodnim i validnim dokumentima kojima mogu pred svakim normalnim sudom na svijetu dokazati svoje vlasništvo. Izrael jedini to negira, brutalno se tako ismijavajuæi i s karakterom i institucijom privatnog vlasništva. Time i s temeljima sistema na kojem poèiva - zapadna demokratija. Svi su to javno i pismeno osudili. BiH u Savjetu bezbjednosti to ne èini. Zašto je to tako, na javnoj sceni se nikoga ne tièe. Svijet vidi i prosuðuje.
Treæe, BiH je èlanica Savjeta bezbjednosti UN-a i to ne da bi samo sebe tamo predstavljala, veæ je i predstavnik i svojevrsni zastupnik tzv. Istoène Evrope, regije na èijoj je "izbornoj listi" za Savjet bezbjednosti bila. BiH ovakvim svojim ponašanjem ne poštuje stav zemalja koje de facto predstavlja, u ovom sluèaju stav o gradnji nelegalnih jevrejskih naselja na okupiranim palestinskim teritorijama. Teško je vjerovati da æe BiH s ovakvim odnosom prema drugima više predstavljati ikoga iz Evrope igdje. Ovim pokazuje da nije u stanju ni da predstavlja samu sebe. Koga predstavlja?
Èetvrto, nasilje nad svim i najosnovnijim ljudskim pravima u Palestini, aneksija, ratovi, državni terorizam, okupacija, etnièko èišæenje, otimaèina zemlje, vode i vazduha, tzv. "usporeni genocid" s ciljem eliminiranja nacionalne, etnièke i religijske skupine radi stvaranja "velikog Izraela" - potpuna je moralna degradacija onih koji to èine, planetarna sramota i crvena linija na kojoj se razdvaja dobro od zla. To znaju i osjeæaju i mnogi u Izraelu, i osuðuju, glasno i uz prijetnje bolnih reperkusija. Ne osuðuje delegacija BiH u Savjetu bezbjednosti jer ne dozvoljava potpuno sljepilo zasnovano na niskim strastima i višim kriminalnim interesima dijela politièkog establishmenta dekomponovane države.
Moglo bi se ovako nabrajati o supstanci sluèaja aparthejda i državnog terorizma, uz dokumentaciju koja je na desetinama hiljada stranica. Odnos prema okupaciji, kraði i otimaèini, osudi nasilništva, gaženju svih civilizacijskih principa, pitanje je makar obraza, za one kojima zakoni ništa ne vrijede. Valja nemati nimalo obraza pa se svrstati ovako kako se svrstala iznutra ucijenjena BiH, uz paraf - usaglašeno!
Konaèno, valja biti i politièki glup, slijep i najkraæe pameti pa uèiniti samome sebi ovo što rade ti koji nisu dali da se na javnoj sceni, zajedno s Evropom, Amerikom i Rusijom, uz ostale, osudi ono što se osuditi mora. Misle li oni da æe sutra, u bilo èemu, imati saveznike iole dostojnije meðunarodnog respekta?
Neozbiljna država Da nije stvar u zabuni, neznanju ili neukosti, govori èinjenica da zabrana osude Izraela u sluèaju otimaèine zemlje i nelegalne izgradnje naselja nije prvijenac u tzv. vanjskoj politici BiH koju, pored ostalog, na ovom terenu terorizira "jedna treæina" u zemlji: ista se prièa desila i kod nedavanja podrške dokumentu EU u vezi s Palestinom u raspravi prije nekoliko mjeseci. Izvor isti, motivi isti: "Njih se ne smije napadati." Potom u sluèaju glasanja za i protiv izvještaja Richarda Goldstonea o Gazi. Jevreja Goldstonea, principijelnog pravnika i struènjaka za meðunarodno pravo, tužioca iz Haaga, èovjeka koji vlastitu etnièku pripadnost nije htio da stavi ispred profesionalnih uvjerenja i vlastitog vida, oni isti za koje se opredijelila BiH sada, proglasili su "antisemitom" (?!), "neprijateljem Jevreja" (?!)" i "špijunom koji laže protiv Izraela" (?!)". Naša politièka treæina, neophodna za konsenzus u zvaniènom stavu, borila se da BiH ne da podršku izvještaju Richarda Goldstonea u Savjetu bezbjednosti. Racionalnog politièkog odgovora na pitanje - kako je sve ovo moguæe, nema. Racio znaèi logiku i nivo. I logika i nivo davno su u mnogim institucijama bh. države svedeni na fakinluk, šanerstvo i lièni kriminalni interes.
I ptice na grani znaju da je utjecajni savjetnik u najmoænijem kabinetu u Banja Luci Izraelac. Zna se i da svaki put prije nego što delegacija BiH u Savjetu bezbjednosti treba da se pozicionira spram pitanja Izraela i Palestine u Banja Luku stiže nerezidentni ambasador dotiène države na razgovore u nekoliko pari oèiju. Bez znanja i najave onome kome se u takvim prilikama mora najaviti. Red meze, red privatno-poslovnih obeæanja, red podgrijavanja miloševiæevske teorije o muslimanima, što su Palestinci i Turci, i onima "ugroženima", što su Jevreji i nebeski narod-žrtva s Balkana. Rezultat je ucjenjivaèko usaglašavanje do bruke u govoru BiH šefa delegacije u New Yorku. Ako se stvar ne usaglasi, ode prijetnja u UN da su stavovi u Savjetu bezbjednosti lièni. A to kao ozbiljna država koja je dobila povjerenje svijeta, je li, ne želimo. Ðavolji krug je time zatvoren. Poslovi za onog savjetovanog u luksuznom kabinetu u Banja Luci cvjetaju. U Izraelu, naravno.
Tražiti u takvom kontekstu duboke strateške, politièke i ideološke korijene za sramotu koja se dešava Bosni i Hercegovini smiješno je. U toj zemlji najjadnije stvari krupnih posljedica dešavaju se na nivou malih ljudi velike moæi koje interesuju samo dvije stvari: mržnja kao vlast i novac. Jedino što je u svemu mudro je naèin na koji su cijelu bruku uspjeli da uknjiže na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Zašto nije knjižena "entitetski", to je, ipak, sramota onih što to dozvoljavaju. Naroda, prije svega.
Na mezarju u Gornjoj kalesiji ukopano 29 žrtava genocida
Foto / Video
Na Šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji danas je obavljen ukop i klanjana dženaza za 29 identificiranih Bošnjaka, žrtve agresije i genocida poèinjenog od 1992 do 1995. godine nad Bošnjacima iz Zvornika.
Èetrnaest žrtava je pronaðeno u masovnoj grobnici Crni vrh, pet u Kamenici, tri na Pelemišu, a ostale u pojedinaènim masovnim grobnicama na podruèju istoène Bosne. Najmlaða žrtva koja je danas ukopana imala je 18, dok je najstarija imala 85 godina.
Posljednjem ispraæaju žrtava genocida prisustvovalo je više hiljada ljudi, èlanova porodica, prijatelja i rodbine ubijenih, te zvaniènici iz domaæih institucija vlasti, predstavnici diplomatskog kora i nevladinih organizacija.
Klanjanje dženaze namaza je predvodio reisu l ulema Mustafa Ceriæ.
Na podruèju Opštine Zvornik tokom 1992.godine je nestalo 1.573 osobe, a po podacima kojima raspolaže zvornièko Udruženje porodica zarobljenih i nestalih, oko 380 ljudi sa zvornièke opštine stradalo je i u Srebrenici.
Ubij, zakolji, da Foèa ne postoji!
Piše: Gojko Beriæ
Bivši režim je odlikovao akademika Vojislava Maksimoviæa Ordenom bratstva i jedinstva, a Radovan Karadžiæ ga je darivao Ordenom Republike Srpske sa lentom. Ova dva odlièja imaju potpuno suprotno znaèenje - prvi je dodjeljivan za jednu humanu, iako utopijsku misiju, a drugi za etnièko èišæenje i koljaèke zasluge. Ne može on nositi oba ta ordena. Neka onaj prvi vrati!
Zahvaljujuæi jednoj nerazumnoj, ali smišljenoj i politièki provokativnoj odluci odbornika Skupštine opštine Foèa, Vojislav Maksimoviæ, pomalo veæ izblijedjeli lik sa grupnog portreta Radovana Karadžiæa i njegovih najbližih saradnika, ponovo je uznemirio svoje žrtve. Maksimoviæu je nedavno uruèeno najviše zavièajno priznanje – Povelja opštine Foèa. U politièkom magazinu “60 minuta”, vidjeli smo ga i èuli kako se u aprilu 1993, u vojnièkoj uniformi, obraæa aktivistima SDS-a u sablasnoj, poluspaljenoj Foèi, tada veæ bez ijednog Bošnjaka i bez prelijepih foèanskih džamija: “Bolje nam je da uništimo sve naše dušmane nego da djeca naša i potomci budu pod neèijim nogama. Mi ne možemo biti mirni ako neæemo živjeti u samostalnoj Republici Srpskoj, a kamoli ako neæemo biti u zajednici srpskih zemalja.”
Sedamnaest godina kasnije, penjuæi se na pozornicu na kojoj æe mu biti uruèeno pomenuto priznanje, Maksimoviæ æe pozdraviti prisutne s podignuta tri prsta. Da ironija bude potpuna, avetinjska ceremonija održana je na Dan pobjede nad fašizmom. Iz Maksimoviæevog prigodnog govora moglo se zakljuèiti da on ne priznaje nikakav sud istorièara, “ni onih koji æe doæi iza nas da nam sude ili opraštaju”, priznaje samo “uvjerenje nas današnjih, kao svjedoka i uèesnika u zbivanjima”.
Seosko dijete iz ljevièarske srpske porodice, koja je uživala veliki ugled meðu komšijama Bošnjacima, Maksimoviæ je u bivšem režimu ostvario zavidnu akademsku i politièku karijeru. Bio je profesor jugoslovenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, ambiciozan u struci i prodoran kao partijac, koji je postao i èlan Udruženja književnika BiH, mada nije poznato da mu je knjige iko èitao. Gotovo svi njegovi prijatelji u Foèi bili su Bošnjaci. Obrazovan i mlad, socijalno snažno vezan za muslimanski živalj, uživao je veliku popularnost meðu foèanskim Bošnjacima. Najviše zahvaljujuæi njihovim glasovima, Maksimoviæ je 1974. izabran za saveznog poslanika, kao najmlaði u tadašnjem sazivu Skupštine Jugoslavije. Sve u svemu, bio je kao stvoren za intelektualca kakvog je trebao “socijalizam sa ljudskim likom”.
Nagraðeni zloèinac: Vojislav Maksimoviæ, èetnièki akademik
PHOTO: StockMeðutim, devedesetih godina prošlog vijeka, nakon pada komunizma i propasti Jugoslavije, od takvih intelektualaca stvorena je bulumenta moralnih nitkova, koji su preko noæi svoj internacionalizam zamijenili ultranacionalizmom, a marksizam lažnom predanošæu religiji. Bila je to najveæa procesija konvertita ikad viðena na ovim prostorima. Uskoro æe se pokazati da je ova ideološki presvuèena elita gora od svake rulje. U njen stroj je meðu prvima stupio i Vojislav Maksimoviæ, sin partizanskog ilegalca, i odmah postao šef Poslanièkog kluba Karadžiæevog SDS-a u Republièkoj skupštini BiH. Izdao je sve što je do tada bio, ili se pretvarao da jeste, ukljuèujuæi i vlastitog oca, i stupio na put bez povratka, koji je vodio pravo u društvo èetnièkih koljaèa.
U veæ pomenutom politièkom magazinu FTV-a vidjeli smo kako, obrevši se u Foèi, drži ratnohuškaèke govore, sada kao najautoritativniji èovjek tamošnjeg Kriznog štaba. Zaboravio je svoj akademski poziv i knjige koje je objavio i navukao vojnièku uniformu, koja mu je davala moæ. Videozapis nas potom vodi u neku prostoriju u kojoj dvojica bradatih èetnika žvaæu i jedan drugom dodaju bocu s rakijom. Jedan od njih, Miloš Tomoviæ, bio je komandant èetnièkog bataljona, a drugi, Drago Todoroviæ, predstavljao se kao ratni reporter. Tomoviæ je danas SDS-ov odbornik u Skupštini opštine Foèa, a iza Todoroviæa je ostao sljedeæi komentar jednog njegovog ratnog snimka: “Foèa je bila i ostaæe srpska. Na zemlji Nemanjiæa nikada više neæe okuisati mujezin, niti niæi džamija. Drina nikada više neæe biti granica izmeðu braæe.”
Komunistièki režim je izdašno nagraðivao Vojislava Maksimoviæa. Dobio je Šestoaprilsku i Dvadesetsedmojulsku nagradu, uz nekoliko književnih. Odlikovan je Ordenom bratstva i jedinstva sa srebrenim vijencem. Odlikovanje se dodjeljivalo za “osobite zasluge u širenju bratstva meðu narodima, u stvaranju i razvijanju politièkog i moralnog jedinstva naroda”. Mnogo godina kasnije, Radovan Karadžiæ æe mu na Palama uruèiti Orden Republike Srpske sa lentom, drugi po važnosti u tom entitetu. Ovim ordenom su odlikovani još samo Momèilo Krajišnik, Biljana Plavšiæ, Nikola Koljeviæ, Jovan Raškoviæ i sam Karadžiæ. Orden bratstva i jedinstva i Karadžiæev Orden sa lentom imaju potpuno suprotno simbolièko znaèenje – prvi je dodjeljivan za jednu humanu, iako utopijsku misiju, a drugi za etnièko èišæenje i koljaèke zasluge. Ne može drug Vojo nositi oba ta ordena. Neka onaj prvi vrati!
Haški tribunal je mimoišao Maksimoviæa, kao uostalom i desetine njemu sliènih propagandista najveæih zloèina poèinjenih u proteklom ratu. Možda on, prema sudskim kriterijima, nije ratni zloèinac, ali da izmeðu politièkog djelovanja ovog srpskog akademika i pokolja Bošnjaka u foèanskom kraju postoji èvrsta sprega, u to nema nikakve sumnje. Tom kontekstu treba dodati još jedan zanimljiv podatak: Maksimoviæev otac je nakon Drugog svjetskog rata bio èlan Komisije za isljeðivanje ratnih zloèinaca.
Nije baš išlo sve kako je Vojislav Maksimoviæ propagirao. Srbi ne uništiše “sve svoje dušmane”, niti ostvariše san da žive u “zajednici srpskih zemalja”. A ne ostvari se ni prorokovanje onog èetnièkog reportera, fašiste Todoroviæa: sa obnovljene foèanske džamije u Donjem polju opet se èuje glas mujezina, a Drina ostade državna granica izmeðu Srbije i Bosne.
Postoji li neki Srbin u Bratuncu da ga je stid? kajanje? trazenje oprosta?
Jos jedan u nizu dokaza na cemu vam je nastala ta genocidna tvorevina. Ni kuce ne mozete sagraditi a da se ne otkrije jos jedan u nizu vasih zlocina.
Iduæe sedmice poèinje ekshumacija grobnica u Bratuncu
Prije osam dana na lokaciju kod autobuske stanice u Srebrenici dopremljen je pijesak za renoviranje jedne kuæe. Radnici su primijetili da se u pijesku nalaze kosti i odmah obavijestili nadležne organe.
-Ustanovljeno je da se radi o ljudskim kostima dopremljenim sa šljunkare, ada kod Bratunca, odakle se vrši svakodnevna eksploatacija šljunka i pijeska. Ispitivanjem i te lokacije, zakljuèili smo da se na lokaciji šljunkare u adama nalazi još nekoliko skeleta. Vjerovatno se radi o Bošnjacima ubijenim u Bratuncu 1992., izjavio je Sadik Selimoviæ, èlan Instituta za nestale osobe BiH.
Dodao je da æe uklanjanje kostiju s lokacije u Srebrenici i ekshumacija masovne grobnice u adama zapoèeti u ponedjeljak, a posao æe voditi ekspertni tim za traženje nestalih Tuzlanskog kantona i tužiteljstvo tog kantona.
Do tada, obje lokacije osiguravat æe pripadnici policije.
Ekshumirani posmrtni ostaci tijela u centru Srebrenice
Po nalogu Suda BiH, danas su èlanovi ekspertnog tima za traženje nestalih, uz prisustvo tužilaca, obavili ekshumaciju posmrtnih ostataka pronadjenih u centru Srebrenice, na lokaciji kod autobuske stanice.
U pijesku dovezenom sa šljunkare Ade kod Bratunca, radnici Elektrodistribucije, koji obavljaju radove kod autobuske stanice, primijetili su kosti i odmah prijavili nadležnim organima. Danas smo obavili ekshumaciju više kostiju, a da bismo zakljuèili sluèaj, radit æemo i na lokaciji šljunkare. Tu se, prema prvim izvještajima nalazi više skeleta, izjavio je tužilac Emir Ibrahimoviæ.
Murat Hurtiæ, šef ekspertnog tima naglasio je da je u prethodna dva dana obavljeno više ekshumacija u Liplju kod Zvornika, Cerske i Vlasenice i pronadjena su tri kompletna i jedno nekompletno tijelo.
Iduæe sedmice radit æe se na ekshumaciji jedne sekundarne grobnice u okolini Srebrenice, gdje su, kako je rekao Hurtiæ, najvjerovatnije ukopani Bošnjaci iz Srebrenice, ubijeni u Kravici jula 1995. godine.
Popoviæu i Beari doživotna kazna zatvora za genocid u Srebrenici
B. A. 10/06/2010 11:47:00
HAG - Sudsko vijeæe Haškog tribunala proglasilo je u èetvrtak krivim sedmoricu oficira Vojske Republike Srpske za zloèine poèinjene u Srebrenici nad oko 7.000 Bošnjaka u ljeto 1995. Vujadin Popoviæ i Ljubiša Beara osuðeni su na doživotni zatvor, Drago Nikoliæ na 35 godina, Radivoje Miletiæ na 19 godina zatvora, Ljubomir Borovèanin na 17, Milan Gvero na...
... pet godina i Vinko Pandureviæ na 13 godina.
Vrijeme provedeno u pritvoru bit æe im uraèunato u kaznu, prenose agencije.
Potpukovnik Popoviæ (53), u kritièno vrijeme naèelnik za sigurnost Drinskog korpusa, i pukovnik Beara, koji je istu dužnost obavljao u Glavnom štabu VRS, po presudi, imali su "genocidnu namjeru" da unište zarobljene Bošnjake kao etnièku grupu, koju su proveli kroz operaciju organizovanog streljanja oko 7.000 zarobljenih.
Za pomaganje i podržavanje genocida, Tribunal je na 35 godina zatvora osudio Draga Nikoliæa (53), koji je bio sigurnosni oficir Zvornièke brigade VRS, utvrdivši da on nije imao genocidnu namjeru, ali je znaèajno pridonio provoðenju genocida.
Tadašnjem komandantu specijalne policijske jedinice Ljubomiru Borovèaninu (50), Tribunal je izrekao kaznu od 17 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja ubistava, istrebljenja i progona.
Komandantu Zvornièke brigade VRS Vinku Pandureviæu (51) izreèena je zatvorska kazna od 13 godina zbog pomaganja i podržavanja ubistva, progona i prisilnog premještanja stanovništva.
Radivoje Miletiæ (63), koji je bio pomoænik komandanta VRS Ratka Mladiæa, proglašen je krivim za ubistva, progon i prisilno premještanje iz Srebrenice i Žepe i osuðen na 19 godina zatvora.
Milanu Gveru (73), takoðe Mladiæevom pomoæniku, izreèena je kazna od pet godina zatvora, takoðe, zbog progona Bošnjaka iz tih enklava.
Suðenje sedmorici oficira poèelo je pred Tribunalom sredinom jula 2006, a završeno je u septembru 2009. godine. To je do sada bio najveæi postupak u ICTY-u: trajao je 425 dana, a saslušano je 315 svjedoka, od kojih je 182 izvela optužba, a 132 odbrana.
Re: RS genocidna tvorevina (sabrani primitivizmi)
.JPG)
.JPG)
