Kad Srbija djeluje na region
Šumska podrška ratnom zloèincu Ðukiæu
U Donjim Kolima kod Banjaluke u nedelju je održan miting podrške ratnom zloèincu, generalu nekadašnje VRS Novaku Ðukiæu koji je u Sudu BiH osuðen na 25 godina zatvora zbog masakra na Tuzlanskoj kapiji
Zamjenik predsjednika Boraèke organizacije RS Miko Škoriæ rekao je ranije Srni da su na ovaj skup "pozvani svi borci i srpski patrioti kako bi mirnim okupljanjem dali podršku generalu Ðukiæu i ostalim Srbima koji su, kako je istakao, nepravedno osuðeni." "Ovo je poèetak protesta podrške nepravedno osuðenim Srbima pred Sudom BiH, koji æe kasnije biti prošireni na više nivoe u organizaciji BORS-a", naglasio je Škoriæ.
Škoriæ je rekao da je organizator ovog skupa Boraèka organizacija iz Donjih Kola, mjesta u kojem je roðen general Ðukiæ, te da su na skupu pozvani i predstavnicima gradske Boraèke organizacije.
Ne treba mnogo inteligencije da se zakljuèi da je ovakvo sramno ponašanje samo posljedica postupanja Srbije, njihovih fantomskih optužnica i lažnih dokaza, koje su dale vjetar u leða nacionalistima u RS da i dalje majoriziraju žrtve zloèina koje su poèinili nad Bošnjacima i Hrvatima. Podsjetimo, u masakru na Tuzlanskoj kapiji 25. maja 1995.granatom VRS ispaljenom sa Ozrena ubijen je 71 civil. Raspon godina ubijenih bio je izmeðu tri i 33 godine.
(e-novine.com)
Vlasenica: 23. aprila kolektivni ukop i dženaza za nevino ubijene
U zgradi Medžlisa islamske zajednice Vlasenica danas je formiran Organizacioni odbor za ukop žrtava zloèina poèinjenog nad Bošnjacima Vlasenice tokom agresije na našu zemlju. Za predsjednika Odbora imenovan je Avdo Telaloviæ, predsjednik Medžlisa islamske zajednice Vlasenica.
U Komemorativnom centru Tuzla do sada su identificirani posmrtni ostaci tri nevino ubijena Vlasenièana- Hajrudin Muje Ahmetoviæ (1927), Ramo Rašida Kuduzoviæ (1927) i Šaæir Muje Redžiæ (1934). Oèekuje se da æe do sedme kolektivne dženaze, koja æe biti obavljena 23. aprila ove godine, na šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici, za ukop biti spremna tijela više od 20 vlasenièkih šehida.
Tokom Organizacionog odbora konstatirano je da process ekshumacija i identifikacija ide veoma sporo, te da se ulažu poslednji napori kako bi što veæi broj posmrtnih ostataka bio indetificiram i pripremljen za ukop.
Do sada je u Memorijalnom kompleksu Rakita smiraj našlo 266 vlasenièkih žrtava genocida. Tokom agresije ubijeno je 2.445 Vlasenièana od strane Novosadskog korpusa JNA i Vojske i policije RS, potpomognute od strane domaæih zloèinaca.
Kolektivnom dženazom i ukopom novih žrtava vlasenièkih Bošnjaka 23. aprila ove godine zapoèet æe obilježavanja stradanja Bošnjaka u podrinjskim gradovima i mjestima- Vlasenica, Zaklopaèa, Bratunac, Zvornik, Srebrenica.
mustajbeg Nivo: Forumski doajen Bosnjak koji mrzi cetnike
Registriran(a): 15-10-2010 Lokacija: naci cu te sigurno-K Odgovori: 1379 IP: Maskiran
Re: RS genocidna tvorevina (sabrani primitivizmi)
Jos 70-tih CIA je znala da ce se bivsa Jugoslavija raspasti.
Srpska masinerija radila je bez prestanka na ideji stvaranja velike Srbije.Hrvatska masinerije radila je isto na ideji velike Hrvatske.Tito je licno molio Krlezu da u slucaju "Hrvatsko proljece" bar ublazi stavove vezane za Hrvatsko nacionalno pitanje.Tito za Bosnu nije mario!
Bosna je spavala,Bosna se u slucaju Alije izetbegovica i ostalih ponjela izdajnicki.Jedan tadasnji Bosanski politicar(Bosnjak)izjavio je da se aveti koja je zinula(misleci na Srbiju)mora nesto ubaciti u usta.To je bila najveca greska koja ce kasnije posluziti Srpskoj masineriji da stvori saveznike u Evropi pa i sire u unistenju jednog naroda.Devedesetih bivsi Francuski predsjenik Mitterand izjavio je;
''Nama u Evropi ne treba islamska drzava"misleci na Bosnu!
Srbiji i domacim cetnicima-monstrumima sa epskim duhom dato je zelen svijetlo!
Stvari su sasvim jasne,jedino ostaje pitanje kako ce Bosna ici dalje?
Pripreme za kolektivni ukop i dženazu ubijenim vlasenièkim civilima Bošnjacima, teku usporeno a razlog je sporost u procesu identifikacija i DNK analiza. Ulažu se posljednji napori kako bi što veæi broj identifikovanih bio spreman za ukop na Šehidskom mezarju Rakita, 23.aprila.U Komemorativnom centru Tuzla do sada je identifikovano sedam posmrtnih ostataka nevino ubijenih Vlasenièana: Hajrudin (Mujo) Ahmetoviæ, Šaæir (Mujo) Redžiæ, Ramo (Rašid) Kuduzoviæ, Nail (Reuf) Korkutoviæ, Almir (Muhamed) Omeroviæ, Muradif (Alija) Èamdžiæ i Edin (Muradif) Mutapèiæ.
U ponedjeljak, 04.aprila, u Komemorativnom centru Tuzla održat æe se sastanak sa porodicama koje bi se trebale izjasniti o potvrdi identifikacije za posmrtne ostatke: Abdulkadir Subašiæ, Jasmina Huremoviæ i Safet Dautoviæ.
Akcija èišæenja i ureðenja Memorijanog kompleksa „Rakita“
U okviru aktivnosti pripremanja i organizovanja ukopa i dženaze posmrtnih ostataka žrtava iz Vlasenice, iz Organizacionog odbora i Medžlisa IZ Vlasenica su pozvali sve koji su u moguænosti, povratnike u Vlasenicu i predratne Vlasenièane, da u narednim vikendima prisustvuju èišæenju i pripremanju Šehidskog mezarja Rakita – Vlasenica za predstojeæu dženazu.
Prva akcija èišæenja i ureðenja mezarja je u subotu, 09.aprila 2011.godine.
U Komemorativnom centru Tuzla obavljena je identifikacija devet žrtava rata sa podruèja opština Vlasenica, Bratunac i Srebrenica. Radi se o civilima koji su ubijeni u Podrinju na poèetku agresije na Bosnu i Hercegovinu. Sudsko medicinsku obradu tijela, u smislu utvrðivanja uzroka smrti, uzimanja koštanih uzoraka za DNK analizu na temelju koje je utvrðen identitet žrtava izvršio je dr. Vedo Tuco.
Tima Huremoviæ iz Vlasenice tokom agresije izgubila je sve èlanove porodice. Danas je došla da identifikuje posmrtne ostatke svoje sestre.
Muška Paljukiæ iz Vlasenice identifikovala je posmrtne ostatke majke, Ajke Huriæ.
- Posljednji put majku sam vidjela u Cerskoj gdje smo se privremeno bili smjestili nakon okupacije Vlasenice. Kada je otvoren koridor prema Tuzli uspjela sam da se prebacim na slobodnu teritoriju, dok su roditelji, nakon nekoliko dana provedenih u Kamenici, bili primorani da se vrate u Cersku. Od poznanika sam èula da je majka poginula uslijed granatiranja Cerske, a pronaðena je u pojedinaènoj grobnici. Pored majke, izgubila sam muža i oca koje sam pokopala prije dvije godine – kaže Muška Paljukiæ.
Vahida Pašagiæ iz Srebrenice identifikovala je posmrtne ostatke muža, Mehmeda Pašagiæa.
Iz Udruženja „Porodice žrtava rata Vlasenica 92-95“ogorèeni su na sporost u procesu identifikacija žrtava. U toku 2011.godine ovo je tek drugi termin zakazanih identifikacija ubijenih Vlasenièana.
- Kompletno društvo je nezainteresovano za rješavanje ovog pitanja. Agonija i neizvjesnost porodica žrtava traje veæ 18.godina, svjedoci smo da se i dalje rade identifikacije iz masovne grobnice Ogradice koja je otkrivena 2003. godine, što znaèi da za osam godina nije kompletiran proces identifikacija žrtava iz te grobnice. Za kolektivnu dženazu pripremljeno je tek 10 identifikovanih posmrtnih ostataka – istakao je Dževad Begtaševiæ, predsjednik Udruženja „Porodice žrtava rata Vlasenica 92-95“.
Dženaza za vlasenièke žrtve biæe obavljena 23. aprila na mezarju Rakita u Vlasenici, 12.maja na mezarju Veljaci kopat æe se žrtve iz Bratunca, 11.jula u Memorijalnom centru Srebrenica/Potoèari biæe ukopane žrtve genocida, zatim slijedi dženaza za žrtve rata sa podruèja opštine Zvornik, koje æe biti pokopane na Šehidskom mezarju u Memiæima.
Danas je u Komemorativnom centru u Tuzli izvršena identifikacija posmrtnih ostataka èetiri osobe, a rijeè je civilima bošnjaèke nacionalnosti, nestalim u protekloj agresiji na podruèju opštine Vlasenica. Na osnovu podudarnosti DNK-a nalaza izolovanih iz uzoraka kosti uzetih sa ekshumiranih posmrtnih ostataka i profila dobivenih iz uzoraka krvi krvnih donatora nestalih osoba, danas su identifikovani:
1. Ajkuna Imšireviæ roðena 1921.godine, ubijena u desetom mjesecu 1992.godine u selu Mršiæi opæina Vlasenica
2. Ibro Muminoviæ, prijeratni nastavnik OTV u O.Š.”Devetnaesta birèanska brigade” Vlasenica, roðen 08.avgusta 1952.godine, ubijen 1992 u Vlasenici
3. Adnan (Mehe) Ambeškoviæ 1967-1992 Vlasenica
4. Ahmet (Bajro) Dautoviæ 1933 – 1992 Vlasenica
U toku današnjeg dana biæe izvršena identifikacija za tijelo Džemail(Hilmo)Badžiæ, roðen 1975.godine ubijen 1992.godine u naselju Piskavice. Njegovo tijelo pronaðeno je na lokaciji masovne grobnice Pelemiši u opštini Šekoviæi. Tijelo æe identifikovati èlanovi porodice, koji trenutno žive u SAD i zbog vremenskih neprilika nisu uspjeli stiæi na zakazani termin identifikacije.
Sa danas završenom identifikacijom broj, za sada, identifikovanih i pripremljenih tijela za zajednièki ukop dženazu u Vlasenici 23. aprila biæe 18, s tim da u narednoj sedmici postoji moguænost novih termina identifikacija, a najvjerovatniji termin je ponedjeljak 18.04.2011 ili u utorak 19.04.2011.godine u zavisnosti od moguænosti porodica da pristignu iz inostranstva na zakazane termine.
2.juna 1992.godine Ibro Muminoviæ, nastavnik opšte tehnièkog odgoja iz Vlasenice, odveden je iz svoje kuæe, zajedno sa ostalim komšijama Bošnjacima iz naselja Gradina, u zloglasni èetnièki logor Sušica. Nakon tri dana boravka u logoru Srbi su ga ubili, a njegovi posmrtni ostaci pronaðeni su u masovnoj grobnici Mraènica.
23.aprila 2011.godine u krvavu vlasenièku zemlju biæe spušteni i posmrtni ostaci Adnana (Mehe) Ambeškoviæa 1967-1992. Potvrdu identifikacije obavila je sestra Jasmina Avdiæ.
Vlasenièkim koljaèima zasmetala je i Ajkuna Imširoviæ, nepokretna starica od 70 godina, iz sela Mršiæi, opština Vlasenica. Posmrtne ostatke identifikovao je njen sin Rifet Imširoviæ.
Ispraæaj identifikovanih žrtava etnièkog èišæenja Vlasenice, biæe organizovan u petak 22. aprila ispred Komemorativnog centra Tuzla. Sedmi kolektivni ukop i dženaza za nevine žrtve zloèina poèinjenog nad Bošnjacima Vlasenice tokom agresije na BiH, bit æe obavljen 23. aprila na Šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici. Iz nekoliko bh gradova organizovan je prevoz putnika, a u nastavku možete pogledati i video fajl sa informativnim podacima o dženazi za 23.april.
Tokom agresije Novosadski korpus JNA te Vojska i policija RS-a, potpomognuti domaæim zloèincima, ubili su 2.446 Vlasenièana, a od toga 265 djece. Procenat ubijene djece u BiH je tri posto, dok je u Vlasenici sedam posto. Prema nekim podacima, 863 Vlasenièana su stradala u genocidu u Srebrenici. Oko 700 žena iz Vlasenice je prošlo kroz torture, a mnoge su silovane. Procenat ubijenih žena u BiH je 12 posto, dok je u Vlasenici 18 posto.
Srebrenica: Gradnja crkve u Potoèarima iznad Memorijalnog centra
Podavit æe ih duše ubijenih
Narednog 11. jula, kada bude klanjana zajednièka dženaza za nekoliko stotina žrtava srebrenièkog genocida, pratit æe je zvona crkve koja se gradi neposredno iznad Memorijalnog centra. Inat crkva, kako je Bošnjaci Srebrenice nazivaju, gradi se na privatnom posjedu, uz blagoslov popa Aleksandra Mlaðenoviæa, bez ikakvih graðevinskih dozvola, ali uz zaštitu pripadnika MUP-a Republike Srpske. I pored opæinskog rješenja kojim se obustavlja gradnja, radovi na crkvi se nastavljaju. Zamjenik srebrenièkog naèelnika najavljuje da slijedi rješenje o rušenju nelegalno izgraðenog objekta, a ako do toga ne doðe Bošnjaci æe se povuæi iz vlasti, dok povratnici najavljuju novo iseljavanje
Dženat Drekoviæ
Bošnjaci, povratnici u Potoèarima ogorèeni su kako zbog onoga što radi Srpska crkvena opština Srebrenica uz blagoslov Vasilija Kaèavende, tako i zbog odbijanja Islamske zajednice da im pomogne
Narednog 11. jula, kada bude klanjana zajednièka dženaza za nekoliko stotina žrtava srebrenièkog genocida, pratit æe je zvona crkve koja se gradi neposredno iznad Memorijalnog centra. Inat crkva, kako je Bošnjaci Srebrenice nazivaju, gradi se na privatnom posjedu, uz blagoslov popa Aleksandra Mlaðenoviæa, bez ikakvih graðevinskih dozvola, ali uz zaštitu pripadnika MUP-a Republike Srpske!? Za razliku od Islamske zajednice koja, kako je u svom saopæenju naveo tuzlanski muftija, traži od opæinskih organa u Srebrenici da ih ostave na miru i sami rješavaju svoje probleme, Bošnjaci povratnici u Potoèarima ogorèeni su kako zbog onoga što radi Srpska crkvena opština Srebrenica uz blagoslov Vasilija Kaèavende, tako i zbog odbijanja Islamske zajednice da im pomogne. Najavljuju (novo) iseljavanje zbog nebrige za njih, osim 11. jula kada svi ti od kojih su zatražili pomoæ, a koji su im to odbili, “doðu u Srebrenicu da se slikaju i drže govore”.
“Jedan dan je neko rekao da je Stevo Iliæ provezao ogroman krst. Nikome nije bilo jasno šta æe mu jer ovdje u blizini nema pravoslavnog groblja, a i malo Srba živi ovdje. Meðutim, sve nam je bilo jasno kad je krst postavio na jednoj svojoj parceli, a pop došao da osvešta tu zemlju”, prièa vidno uznemirena Šehida Abdurahmanpašiæ koja živi u Dugom polju. U ratu je izgubila muža i sve muške èlanove porodice. Živi sama sa sestrom. Iz svoje kuæe vidi crkvu koja se poèela praviti na obliženjem uzvišenju, neposredno iznad Memorijalnog centra u Potoèarima. Stanovnici ove mjesne zajednice su odmah reagirali, potpisali peticiju i 22. decembra prošle godine poslali apel svim relevantnim institucijama u BiH – Meðureligijskom vijeæu, predsjedniku Republike Srpske, ambasadama SAD-a, Rusije, Njemaèke, Turske, muftiji tuzlanskom ef. Huseinu Kavazoviæu, visokom predstavniku...
“...Mi vam se obraæamo sa velikom molbom i nadamo se da æete uložiti sve svoje napore i moguænosti da doðe do rješenja, pravednog rješenja. Prije nego što doðe do poremeæaja meðuljudskih odnosa želimo na vrijeme da upoznamo sve relevantne institucije i organizacije kako bi na vrijeme svi zajedno preventivno djelovali. Naime, na lokaciji Budak (u neposrednoj blizini Memorijalnog centra Potoèari) poèela je izgradnja pravoslavne crkve koja je udaljena desetak metara od masovne grobnice Budak 2. Èinjenica je da se objekat poèinje graditi na privatnom zemljištu osobe srpske nacionalnosti, a da do sada od Opštine Srebrenica, kao relevantnog organa, nisu dobile nijednu suglasnost koja je neophodna za gradnju. Ono što nas zabrinjava jeste da ovaj objekat nije ništa osim provokacija Bošnjacima i Memorijalnom centru jer bi izgradnja crkve bila odmah iznad Memorijalnog centra. S obzirom na to da na mjestu gdje se pravi pomenuti objekat nema srpskog stanovništva to nam govori da neko namjerno želi narušiti meðuljudske odnose, a u Srebrenici tome nije mjesto. Mi želimo da u našoj sredini vlada mir i meðusobno uvažavanje. Kao graðani našeg grada, naše mjesne zajednice gdje živimo spremni smo pomoæi izgradnju pravoslavne crkve, ali na mjestu gdje ima srpskog stanovništva, a ne na mjestu gdje ih nema i gdje æe taj objekat samo provocirati druge. Stoga vas molimo da sa vaše strane utièete na relevantne aktere ovog sluèaja te da kao Skupština Opštine Srebrenica doðete do rješenja ovog vrlo ozbiljnog problema.”
Nelegalni radovi Ironija je da je mjesec dana prije upuæivanja ovog apela reagirao opæinski inspektor Petko Ðokiæ, po nalogu pretpostavljenih, koji je 29. novembra 2010. izdao Rješenje kojim “nalaže Srpskoj Crkvenoj Opštini Srebrenica da odmah obustavi radove na izgradnji crkve u Dugom polju Potoèari.” U obrazloženju se navodi: “U postupku inspekcijskog nadzora i pregleda po službenoj dužnosti dana 25. 11. 2010. godine izlaskom na lice mjesta u naselju Dugo Polje Opštine Srebrenica utvrdio sam da je Crkvena opština Srebrenica zapoèela izgradnju crkve, a uvidom u Odjeljenju za prostorno ureðenje Opštine Srebrenica utvrdio da isti nemaju odobrenje za graðenje. Od radova je uraðen iskop temelja i betoniranje temelja na crkvi. Radove na crkvi izvode radnici na dobrovoljnoj osnovi, po izjavi zateèenih radnika na gradilištu”. U rješenju se navodi i da žalba, koja se može uputiti Ministarstvu za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, graðevinarstvo i ekologiju u Banjoj Luci, ne odlaže njegovo izvršenje.
Tri mjeseca kasnije naèelnik Opæine Srebrenica Osman Suljiæ uputio je Policijskoj stanici Srebrenica, komandiru Adisu Cibraliæu zahtjev za policijsku asistenciju u kome stoji: “Na osnovu èinjeniènog stanja utvrðenog od strane opštinskog graðevinskog inspektora i komunalne policije opštine Srebrenica, dana 31. 3 .2011. godine konstatovano je da su nastavljeni radovi na izgradnji crkve na Budaku/Dugo Polje Potoèari što potvrðujemo fotografijama sa lica mjesta, bez obzira na prethodno rješenje opštinskog graðevinskog inspektora o obustavi radova na izgradnji crkve na Budaku. Obraæamo vam se sa zahtjevom za asistenciju u izvršenju rješenja o obustavi radova na izgradnji crkve od 29. 11. 2010. od strane inspekcijske službe Opštine Srebrenica”.
Dok Bošnjaci okolnih mjesnih zajednica pišu apele za pomoæ, graðevinski inspektor izdaje rješenje o obustavi gradnje, a naèelnik opæine traži asistenciju policije za zaustavljanje gradnje, radovi na crkvi – napreduju. Na ulazu u parcelu na kojoj se gradi crkva postavljen je natpis da je pristup zabranjen bez odobrenja graðevinskog odbora. Iz objekta koji se gradi izlazi policajac s oznakama MUP-a RS-a. Objašnjava da mu je nareðeno da tu bude zbog opasnosti od narušavanja javnog reda i mira. I tako policija zadnjih desetak dana danonoæno èuva nelegalni objekat na privatnom posjedu. Pitamo ko to narušava javni red i mir, on sliježe ramenima i odgovara da do sada nije bilo incidenata, ali da su bila najavljena neka okupljanja. Upitan zašto èuva privatnu parcelu na kojoj se pravi objekat èija je gradnja opæinskim rješenjem trebala biti obustavljena, opet se poziva na javni red i mir. U tom trenutku dobija poziv preko stanice: uputstva su jasna, treba ostati izvan privatne parcele. Stiže kamion Zvornik puteva. Suvozaè nam objašnjava da imaju neke radove tu u okolini, pa zemlju koju kupe i nikome ne treba dovoze i nasipaju u uvalu pored crkve jer “njima to treba”. Ko su oni? Ne zna. Vozaè kamiona kaže da mu je Stevo Iliæ rekao da tu dovozi.
“Nije valjda za Turke” Prilazimo objektu. Desetak muškaraca radi. Pitamo ko je graðevinski odbor? Niko ne zna. Dobacuju da glavnog nema tu. Iz objekta izlazi muškarac srednjih godina koji vièe da se sklonimo. Pitamo šta rade? On ljutito kaže: “Pravimo crkvu! Zar ne vidiš?” Kažem da vidim zidine, ali ne znam šta prave i za koga grade crkvu, na šta on agresivno odgovara: “Pravimo je za Srbe! Ne pravimo je valjda za Turke!” Pitam dalje koje Srbe, s obzirom da u okolini uz desetine bošnjaèkih, ima svega nekoliko srpskih kuæa, na šta njih nekoliko zagalami: “Evo nas! Vidiš koliko nas ima. Mi smo Srbi. Balijama je sigurno ne pravimo!” Nakon toga poèinju da vièu da se sklonimo i ne smetamo. Uz vrijeðanje i psovke odbijaju dalji razgovor.
Vraæamo se do prvih bošnjaèkih kuæa koje su svega desetak metara dalje. Zatièemo nekoliko žena s djecom. Fata Gabeljiæ kaže: “Zar crkvu grade? Ne kažu oni nama tako. Prièaju kako prave neki objekat za radnike, kako æe zaposliti i Bošnjake i Srbe”. Aiša Omeroviæ je prekida: “Jutros kad sam slušala šta Milorad Dodik prièa, pomislila sam: Dragi Bože, ima li te više?” Fata Gabeljiæ nastavlja: “Šta da radimo? Moramo jezik za zube. Valja nama ovdje zanoæiti.” Vratila se u Srebrenicu prije osam godina, kad se klanjala prva velika zajednièka dženaza.” Pokazuju na automobil koji prolazi: “Eno popa. Svaki dan dolazi da ih obilazi, da vidi kako napreduju radovi.” Prièaju kako su isjekli, kad su poèeli sa radovima, šumu na bošnjaèkoj zemlji te da pokušavaju doæi do Muje Selimoviæa èija se zemlja granièi sa Iliæevom. Selimoviæ ima i kuæu koju su oni pikirali za popa. “Muji su ubili sina, ako su budale nek im prodaju. Ja im ne bih dala da mi sve ovo zastru parama”, pokazuje Aiša rukom na veliku livadu oko svoje kuæe i dodaje: “Ako ovako nastave, nema nama života ovdje.” Fatina zemlja se granièi s Iliæima, njihove kuæe su preko puta nje: “Meðimo, pozdravljali su se. Sad kako su poèeli praviti crkvu okreæu glavu. Neka prave vjerske objekte, ali ne ovdje, nije ovdje mjesto crkvi. Išli smo na grobnicu kad su se kosti vadile. Bilo je i djeèije obuæe. Èo'eka sam izgubila, braæu... Podaviæe njih, akobogda, naše duše.”
I Šehida Abdurahmanpašiæ kaže da nema ništa protiv gradnje crkvi te da su oni samo protiv ove lokacije: “Nismo sigurni da ispod temelja te crkve nema kostiju. Po meni je ona napravljena na kostima. Kad su udarili temelje mi smo se organizovali i zagradili mjesto gdje je bila grobnica, da je ne skrnave. To æe oni nama s barjacima 12. jula da mašu. Nek ih deset naprave, sve oko moje kuæe, neæe me odavde otjerati. Ali meni neæe kleparati. Kupit æu najjaèe pojaèalo i svaki put kad zazvoni ja æu pustiti ezan i do kraja pojaèati. Ja to neæu slušati.”
DANI: Gospodine Durakoviæu, iako je graðevinski inspektor izdao rješenje o obustavi gradnje crkve u Potoèarima radovi se nastavljaju. Šta æete poduzeti?
DURAKOVIÆ: Evidentno je da smo mi i prije upozoravali i uradili što smo mogli. Meðutim, onog momenta kad smo mi vidjeli da su se uradili temelji crkve, mi smo poslali graðevinskog inspektora na lice mjesta koji je konstatovao da je poèela nelegalna gradnja i on je donio rješenje o obustavi te nelegalne gradnje. Poslije toga je gradnja, èim su se stekli vremenski uslovi, nastavljena. Ja sam ponovo poslao graðevinskog inspektora da provjeri da li se krši rješenje koje je donešeno, naravno kršilo se. On se u strahu vratio u opštinu, ja sam mu naložio da uz asistenciju policije, sve u skladu sa zakonom: ukoliko naša inspekcija ne može da provede zakon na terenu onda se traži asistencija policije, ode na lice mjesta. Oni su otišli gore, policija je to hladno saslušala. Inspektor je ponovo saèinio jedan zapisnik i od tog momenta otišao na bolovanje. S obzirom da se radi o Petku Ðokiæu, koji je i sam po nacionalnosti Srbin, vjerovatno je izvršen neki oblik pritiska na njega ili prijetnje i on je doslovce pobjegao na bolovanje. Ne javlja se na telefon i nema objašnjenja zašto je otišao. Ono što mi sljedeæe možemo uraditi, jeste i dalje apelovati, jer Srebrenica je senzibilno podruèje koje sigurno može doprinijeti dobrim odnosima u državi i, naravno, pogoršati ih. Svjesni odgovornosti koju nosimo ovdje, ne bih želio da napravim nekakav korak koji bi poremetio meðuljudske odnose, ali evidentno je da ovdje nema pravne države i da se zakon ne poštuje. U ovom sluèaju ono što mogu da uradim, da bi poštovali taj zakon i da bi radio stvari iz svoje nadležnosti, jeste da donesem rješenje o rušenju nelegalno izgraðenog objekta i, vjerovatno, nakon ovakvih reakcija od strane vjerskih zajednica i svih drugih – sve se nešto šuti o ovome – ja æu donijeti to rješenje i tražiti asistenciju policije Republike Srpske. Pozvaæu ih da provedu zakon bez obzira o kom objektu se radi, a u ovom sluèaju o srpskoj pravoslavnoj crkvi.
DANI: Kako oèekujete intervenciju policije kad smo se mi uvjerili da se objekat gradi uz zaštitu policije?
DURAKOVIÆ: Ovdje se policija stavila u drugu ulogu. Umjesto da asistiraju u provoðenju zakona, oni asistiraju u nelegalnoj gradnji. Ovaj sluèaj možemo uporediti sa Guber banjom, koja ima sve potrebne dozvole i inspektori su obustavili gradnju, a kad se nelegalno gradi srpska pravoslavna crkva, to se štiti kroz mehanizme policije koja doslovce ne da tu priæi.
DANI: Tražili ste pomoæ Islamske zajednice. Kako komentirate njihovo odbijanje?
DURAKOVIÆ: Mi smo prvo poslali dopis Meðureligijskom vijeæu. Èesto se govori o crkvi koja je problem ove regije, crkvi koja je u avliji Fate Orloviæ, ali kada je u pitanju Srebrenica, gradnja crkve pored rak rane Bošnjaka, odmah pored Memorijalnog centra koji je za nas svetinja, a oni ne osjeæaju to kao mi, onda to nije pitanje nevladine organizacije, kako je tuzlanski muftija rekao u svom saopštenju da je Islamska zajednica nevladina organizacija i da oni neæe raditi posao koji ja trebam raditi kao državni organ èime je, po meni, Islamska zajednica legalizovala državnost Republike Srpske, jer oni dobro znaju u kakvom sistemu mi ovdje živimo i s èime se sve pokušavamo suoèiti da bi opstali na ovim prostorima. Ovo doprinosi prije svega tome da æe Bošnjaci izgubiti povjerenje i shvatit æe da su ostavljeni sami sebi.
DANI: Kolike su šanse da MUP RS-a izvrši vaš zahtjev?
DURAKOVIÆ: Neæe oni to uraditi. Imamo mi još toga, poput krsta na Starom gradu, skupštinske odluke o uklanjanju toga, crkvu na Jezeru... Neæe to policija RS-a,koja po svom ekskluzivitetu govori èija je ona policija, u ovom sluèaju je ona policija Srpske pravoslavne crkve, a ne naroda koji živi u RS-u. Vodeæi se praksom iz prošlosti vjerujem da neæe ništa uèiniti.
DANI: Kakva je onda uopæe svrha postojanja vlasti u Srebrenici?
DURAKOVIÆ: Sljedeæi korak koji æu ja uèiniti sigurno, poslije donošenja rješenja o rušenju nelegalno izgraðenog objekta, ukoliko se policija ogluši, a ja sam poslao dopis i višim republièkim inspekcijama da se ukljuèe u ovo, i ukoliko se ne provede to rješenje o rušenju, onda slijedi odluka o raspuštanju opštinske administracije, koja onda nema svrhu postojanja, jer Bošnjaci ne mogu ovdje imati legitimitet i legalitet bez obzira na demokratski proces izbora. Ovdje više nema kompromisa, nema dogovora, jer vidimo da sve ide u pogrešnom smjeru i pored naše spremnosti. Ostavljeni smo od strane sviju.
DANI: I Bošnjaci Potoèara su tražili pomoæ od mnogih. Niko nije reagirao. S pravom su ogorèeni što ti “uglednici” dolaze samo za 11. juli da se slikaju.
DURAKOVIÆ: Ove godine æemo preispitati ko æe doæi u Memorijalni centar i ko æe predvoditi dženazu.
Pismo srebrenièkog imama
Islamska zajednica neæe vam pomagati!
Na molbu opæinskog rukovodstva da se sastanu i zajednièki i sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve, pokušaju riješiti problem oko izgradnje crkve u Potoèarima, glavni srebrenièki imam Damir ef. Peštaliæ im je odgovorio: “Islamska zajednica BiH je stava da je nelegalni poèetak gradnje crkve na Budaku problem iskljuèivo državnih organa koji trebaju da se s tim problemom pozabave. Mi u naèelu nemamo ništa protiv vjerskih objekata, ali gradeæi njih moramo poštivati državne zakone, prava i osjeæanja drugih. S tim u vezi na vaš sljedeæi sastanak koji ste sazvali 7. aprila 2011. kao i na svaki drugi sastanak po pitanju gore spomenute crkve neæemo prisustvovati.”
Za razliku od Islamske zajednice BiH koja neæe da se petlja, Sadik Ahmetoviæ, ministar sigurnosti BiH i zamjenik predsjedavajuæeg Vijeæa ministara, inaèe Srebrenièanin, koji je cijeli rat proveo u ovom gradu, u ponedeljak, 11. aprila susreo se s Miloradom Dodikom, predsjednikom Republike Srpske i razgovarao sa njim o gradnji crkve koja može imati dalekosežne posljedice. Dodik mu je obeæao da æe se veæ u èetvrtak, 14. aprila, sastati s Vasilijom Kaèavendom i da æe sve uèiniti kako bi se to riješilo.
Sud BiH Za silovanje maloljetnice 1992. sedam godina zatvora
Sud BiH osudio je Miodraga Markoviæa na sedam godina zatvora za ratni zloèin poèinjen protiv civilnog stanovništva na podruèju Doboja.
Markoviæ je proglašen krivim da je 11. jula 1992. godine silovao maloljetnu Z-1 u selu Dragalovci (opæina Doboj) nakon što je naoružan došao pred njenu porodiènu kuæu i izveo je pod prijetnjom.
“Lupao je na vrata tražeæi da mu otvore ili æe ih pobiti. Ispalio je hitac, a kada je majka otvorila, rekao je da mu preda lijepu kæerku... Odvukao ju je na livadu do plasta sijena i naredio joj da se skine, a potom je silovao”, navodi se u prvostepenoj presudi.
Nakon toga, kako je utvrðeno, Markoviæ je ošteæenoj, koja je u to vrijeme imala 17 godina, zaprijetio da ne smije nikom ništa reæi šta se dogodilo ili æe je ponovo silovati i pobiti joj porodicu.
Vijeæe je ocijenilo da su detaljnim i uvjerljivim svjedoèenjem ošteæene, kao i drugih svjedoka i vještaka, van razumne sumnje dokazani navodi protiv Markoviæa, bivšeg pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS).
Senadin Begtaševiæ, predsjedavajuæi Sudskog vijeæa, obrazložio je da je prilikom odmjeravanja kazne posebno cijenjen stepen odgovornosti optuženog.
“Vijeæe je u vidu imalo da je optuženi porodièan èovjek, otac troje djece, od kojih jedno teško bolesno, kao i da je u teškoj materijalnoj situaciji. Vijeæe je uvjereno da æe se ovom kaznom postiæi svrha kažnjavanja, a svakako je u obzir uzeta i praksa Suda BiH”, rekao je Begtaševiæ.
Markoviæu, koji se branio sa slobode, odreðen je pritvor, koji može trajati maksimalno 15 mjeseci, do donošenja pravosnažne presude.
Na prvostepenu presudu, Tužilaštvo i Odbrana imaju pravo žalbe Apelacionom vijeæu Suda BiH.
23. aprila kolektivni ukop i dženaza za 20 identificiranih žrtava
Na šehidskom mezarju “Rakita” u Vlasenici, 23. aprila ove godine biæe obavljen sedmi kolektivni ukopi i dženaza za 20 identificiranih bošnjaèkih žrtava stradalih tokom etnièkog èišæenja na podruèju opæine Vlasenica od 1992. do 1995. godine. Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su u masovnim i pojedinaènim grobnicama Pelemiš, Ogradice kod Vlasenice, Kamenici kod Zvornika, Cerskoj i Debelom brdu.
Meðu 20 identificiranih ove æe godine biti obavljen ukop i za pet žena, te trojicu maloljetnika, što dovoljni govori o razmjerama zloèina koji je izvršen nad nevinim vlasenièkim stanovništvom.
- Od ukupnog broja stradalih tokom agresije na našu zemlju 1992. godine, pet odsto su djeca. U istom period na podruèju Vlasenica stradalo je osam odsto djece. Kada su u pitanju žene njih je u Vlasenici stradalo 17 odsto od ukupnog broja ubijenih. Za predstojeæu kolektivnu dženazu identificirane su tri žene, a èeka se potvrda identifikacija i posmrtnih ostataka Šahije Berbiæ i Alihodžiæ Sabire. Za njihovu identifikaciju saglasnost su dale porodice, iako je rijeè o nekompletnim tijelima, tako da se èeka potvrda doktora - kazao je Dževad Baktaševiæ, èlan Organizacionog odbora za kolektivnu dženazu.
Na šehidskom mezarju “Rakita” svakodnevno se vrše pripreme za predstojeæi kolektivni ukop žrtava zloèina nad Bošnjacima. U akciji ureðenja vlasenièkog šehitluka u subotu je, 16. aprila, uèestvovalo 40- tak povratnika i èlanova nevino ubijenih Vlasenièana.
Do sada je u Memorijalnom kompleksu Rakita smiraj našlo 266 vlasenièkih žrtava genocida. Tokom agresije ubijeno je 2.446 Vlasenièana od strane Novosadskog korpusa JNA i Vojske i policije RS, potpomognute od strane domaæih zloèinaca.
Ispraæaj posmrtnih ostataka identifikovanih Vlasenièana biæe uprilièen u petak, 22. aprila, u 17:00 sati ispred Komemorativnog centra Tuzla.
U Komemorativnom centru Tuzla do sada su identificirani posmrtni ostaci osamnaest nevino ubijenih Vlasenièana:
PROTOKOL DŽENAZE U VLASENICI 23. april 2011. godine
Petak 22. 04.2011. godine
12:00 Tewhid šehidima ( u svim džamijama na podruèju MIZ Vlasenica) ukopanim od 2001 – 2010.godine
* 17:00 Ispraæaj tijela ispred KC Tuzla
* 19:00 Doèek tabuta sa tijelima na Memorijalnom kompleksu Rakita
* 19:44 Akšam namaz, tewhid šehidima
Subota 23.04.2011.godine
* 12:15 Himna Bosne i Hercegovine
* 12:20 Ilahija
* 12:25 Uèenje kur' ana
* 12:55 Poziv na pripreme za podne namaz
* 13:00 Ezan
* 13:03 Podne namaz
* 13:15 Salavati
* 13:18 Objašnjavanje naèina klanjanja dženaze namaza
* 13:20 Dženaza namaz
* 13:35 Iznošenje tabuta – èitanje imena i ukop
* 14:30 Uèenje na kaburima
MEDŽLIS ISLAMSKE ZAJEDNICE VLASENICA(Tuzlarije.net)
Re: RS genocidna tvorevina (sabrani primitivizmi)
Huremoviæ (Osman) Jasmina (34)-1958-1992 Vlasemica