VIJESTI
27-02-2009 02:00

Kebo umjesto Sadovića?

SDA ima gotovo rješenje u slučaju da Tarik Sadović, ministar sigurnosti BiH, podnese ostavku ili bude smijenjen s te funkcije, saznaje „San“.

Na taj položaj bi odmah bio imenovan Mirsad Kebo, potpredsjednik Federacije BiH. Poznato je, inače, da je on prije dvije godine bio u krugu kandidata za državnog ministra sigurnosti – kažu izvori našeg lista.
S.N.

http://www.san.ba/index.php?id=5539

VIJESTI
27-02-2009 02:00

Šta je Biber radio u Briselu?

Edhem Biber koji sebe predstavlja predsjednikom fiktivne sindikalne organizacije pod imenom Savez samostalnih sindikata BiH, boravio je nedavno u Briselu. Poznato je da ta organizacija nije registrovana, pa po zakonskim propisima ona ne postoji. To Biberu ne smeta da se nameće kao sindikalni lider i time najdirektnije krši zakone, utoliko više što koristi i fiktivni pečat, a preko računa te organizacije rade se i finansijske transakcije.

Navodno, Biber je u Brisel išao da pokuša kod međunarodne sindikalne organizacije lobirati za sebe pošto je otkriveno da firma koju vodi formalno-pravno ne postoji što znači da nema ni legalitet ni legitimitet.

Inače, Biberu predstoji serija suđenja pošto ga je nekoliko stotina radnika iz cijele Federacije BiH tužilo sudu zbog lažnog predstavljanja.S.V

http://www.san.ba/index.php?id=5524

DOGAđAJI DANA
27-02-2009 02:00

BiH dobiva milione koje nije ni tražila!

Bo­sna i Her­ce­go­vi­na će do­bi­ti dio od 120 miliona eura koliko je Evrop­ska ko­mi­si­ja na­mi­je­nila ze­mlja­ma izvan EU kao po­moć za ubla­ža­va­nje po­slje­di­ca svjet­ske eko­nom­ske kri­ze.

Še­fa De­le­ga­ci­je Evrop­ske ko­mi­si­je u BiH am­ba­sa­do­r Di­mi­tri­s Ko­ur­ko­ula­s kaže za "San" da je Evrop­ska ko­mi­si­ja za­je­dno sa bh. IPA ko­or­di­na­to­rom pri­je­dlo­žila ra­zli­či­te pro­je­k­te uku­pne vri­je­dnos­ti 40 mi­li­ona eura, ko­ji­ma je cilj da do­pri­ne­su ubla­ža­va­nju ne­ga­ti­vnog uti­ca­ja svjet­ske fi­nan­sij­ske kri­ze.

- Evrop­ska ko­mi­si­ja je u su­šti­ni pri­hva­ti­la ide­je pro­je­ka­ta i tre­nu­tno se obra­đuju zah­tje­vi za fi­nan­si­ra­nje. Po­se­bna paž­nja po­sve­će­na je pro­mo­ciji ma­lih i sre­dnjih pre­du­ze­ća, otva­ra­ju no­vih ra­dnih mjes­ta ra­do­vima na in­fras­tru­ktu­ri, te sma­njenju ri­zika ban­ko­vnih de­po­zi­ta za gra­đa­ne BiH. Svi pro­je­kti su pri­pre­mlje­ni u sa­ra­dnji sa me­đu­na­ro­dnim fi­nan­sij­skim in­sti­tu­ci­ja­ma. Tih 40 mi­li­ona eura iz IPA fon­do­va će ola­kša­ti do­bi­ja­nje do­da­tnih 250 mi­li­ona eura od Evrop­ske ban­ke za re­kon­stru­kci­ju i ra­zvoj, Evrop­ske in­ves­ti­cij­ske ban­ke i Nje­ma­čke ban­ke za obno­vu - kaže Ko­ur­ko­ulas.

Za­mje­ni­k mi­nis­tra fi­nan­si­ja i tre­zo­ra BiH Fu­ad Ka­su­mo­vi­ć kaže da za do­bi­ja­nje ove po­mo­ći za­slu­ge ni u ko­jem slu­ča­ju ne smiju sebi pri­pi­sa­ti na­dle­žni drža­vni or­ga­ni, ko­ji su, kako on tvrdi, najod­go­vor­niji za to što su sred­stva bi­la upi­tna.

- Bi­lo je sa­svim za oče­ki­va­ti da ne do­bje­mo taj novac pošto ga ni­smo ni tra­ži­li - ka­že Ka­su­mo­vić za "San".

Fis­kal­no vi­je­će BiH se, tvrdi on, kraj­nje neo­zbi­ljno postavilo prema pro­ble­mu, a ni­su pomogle ni izja­ve pred­sje­da­va­ju­ćeg Vi­je­ća mi­nis­ta­ra Ni­ko­le Špi­ri­ća da će ova kri­za zaobići BiH.

- Umjes­to da da­no­no­ćno sje­de i pronalaze mje­re za pre­va­zi­la­že­nje kri­ze, čla­no­vi Fis­kal­nog vi­je­ća BiH sa­mo gle­da­ju svo­je li­čne in­te­re­se. Ja vje­ru­jem da su do za­klju­čka da ne­ma kri­ze do­šli ta­ko što su pre­ra­ču­na­li svo­je pri­va­tne bu­dže­te, ko­ji su im zbog re­do­vnih i do­brih pla­ta, sa­svim do­vo­ljni za nje­no pre­va­zi­la­že­nje - za­klju­ču­je Ka­su­mo­vić.
V. T.

http://www.san.ba/index.php?id=5528

ANALIZA: ZLOSTAVLJANJE MALOLJETNE NACIJE
GLUHA BOSNA I HERCEGOVINA
Poput seljana te zabiti, indikativnog imena, kojima ni sudska presuda, ni stravičnost počinjenog zločina, ni elementarna logika, nisu dovoljan razlog da raskinu patološku vezu sa zločincem, nego umjesto oslobađajuće istine i promjene biraju monolitnu podršku zlostavljaču, sve do kolektivnog plača i naricanja za njim (u kome je valjda sadržana želja da im i dalje seksualno zlostavlja djecu), građani BiH, po identičnom mentalnom obrascu, uporno, iz ciklusa u ciklus, biraju vlast koja ih zlostavlja na sve moguće načine (pljačka, muči, izgladnjuje, siluje, ubija...), od kojih dugoročno najteže posljedice ostavlja jebavanje u zdrav mozak. Posljedica koga je činjenica o katastrofalnom stanju mentalnog zdravlja ovdašnjeg stanovništva

Autor: Samir Šestan

„Niko ne može više voliti djecu od nas“, reče Reis Cerić, okružen grupom zaštitnika osuđenog hodže-pedofila, kome je upravo bio u posjeti.

Rasistički dodatak, tom budućem zvaničnom sloganu sve brojnije svjetske pedofilske zajednice, u kome Reis, sasvim na fonu Dodikove „Nama u Republici Srpskoj je neprihvatljivo da nam sudi musliman“, poručuje advokatu zlostavljane djevojčice (Dušku Tomiću, generalnom sekretaru Dječije ambasade) da muslimanima ne da ne mogu suditi nemuslimani, nego nemuslimani ne mogu biti ni advokati njihovih žrtava (pogotovo kad su one desetogodišnje djevojčice?), uz poruku sljedbenicima da se slični slučajevi zlostavljanja ne prijavljuju policiji i sudovima, nego da se zataškavaju unutar Zajednice, te, vlastito zlostavljanje djevojčice, koje je upriličio nakon izricanja presude njegovom štićeniku (koje je Emir Imamović uporedio sa scenama iz pornografskih filmova), samo zato što se dešavaju u zemlji u kojoj je političkim i vjerskim moćnicima sve dozvoljeno, nisu završili promptnim privođenjem Reisa i optužbom za rasizam, ksenofobiju, govor mržnje, atak na društveno uređenje zemlje i, konačno, seksualno uznemiravanje i zlostavljanje djevojčice, koja se jednog pedofila tek riješila.

NOVI POZDRAV ISLAMSKE ZAJEDNICE: SMRT PEDERIMA, SLOBODA PEDOFILIMA?
Medij i vjerska zajednica koji su, uz podršku iz bošnjačkih nacional-homofobnih stranaka, nedavno organizovali fašističko divljanje na ulicama Sarajeva i linč posjetilaca i učesnika Queer festivala, i koji su, neograđujući se od njih, praktično podržavali pozive na ubijanje ljudi samo zato što se međusobno vole (po njima zabranjenom ljubavlju), pritom nikog ne ugrožavajući (osim latentne pedere u redovima batinaša i huškača, koji se protiv vlastitih poriva bore zločinom nad nevinim ljudima), ustali su u odbranu (sad već i osuđenog) pedofila – zločinca koji je vršio seksualno nasilje nad desetogodišnjim djevojčicama u gluhoj, nijemoj i slijepoj bosanskoj vukojebini. Pedofila koji je, pritom, da bi stvar bila užasnija – hodža. Vrhovni autoritet i zamišljeni moralni stub takvih zabačenih i zaostalih zajednica.

Falio je još jedino vehabijski Saff, da, pod parolom borbe protiv „islamofobije“ i „komunističkih medija“ u BiH, te sa citiranjem Kur’ana ili pozivanjem na život Poslanika Muhameda (ili praksu nekih suludih teokratskih diktatura da se šezdesetogodišnji starci žene osmogodišnjim djevojčicama, kupujući ih od njihovih siromašnih porodica kao stoku), organizuje vehabijski miting podrške osuđenom hodži-pedofilu, sa varijacijom Reisovih misli na transparentima: „I mi volimo djecu! Ne samo Reis i efendija Omerhodžić!“.

Ma koliko sve što se desilo i dešava, u ovom pedofilno-vjerskom skandalu, normalnom umu bilo neshvatljivo, i do povraćanja odvratno, ustvari, ne postoji ništa čudno u tome. U zemlji u kojoj živimo, naravno.

Islamska zajednica, naime, već najmanje desetljeće i po toleriše šerijatske brakove s djecom, koju su takođe veoma „voljeli“ arapski „prijatelji“ Bosne (koji su nam toliko pomogli da ćemo posljedice te pomoći osjećati još desetljećima).

Sadašnja glavna i odgovorna urednica Oslobođenja, Vildana Selimbegović, je svojevremeno, dok je bila urednica u Danima, hrabro (i koliko je autoru ovih redova poznato - prva) pisala o zločinačkim običajima „novih muslimana“, kako ih Reis naziva, da kidnapuju djevojčice osnovnoškolskog uzrasta i drže ih u roblju, kao jednu od žena „na koje imaju pravo po šerijatu“.

Bolesno, patrijarhalno društvo se opredjeljivalo za šutnju, tretirajući te slučajeve kao sramotu za djevojčice i smatrajući da je i „brak“ sa zločincem (odnosno, život u robovlasništvu), bolji od „sramote“ kojoj bi bile izložene da se slučaj prijavi i objelodani. Vlast, glave nojevski zabijene u milijarde popljačkanog novca ili obnevidjelu od pohlepe za rasprodajom ostatka društvenog bogatstva, je sve, čitavo ovo vrijeme, dosljedno ignorisala. Jasno pokazujući spremnost da, poput Reisa, prije podrži zločince nego žrtve i njihove porodice.

Osim toga, običaj i nije tako „novomuslimanski“, istini za volju. Po bosanskim vukojebinama, ogrezlim u neobrazovanost i vjersku zatucanost, u kojima i dan danas odbijaju slati žensku djecu u školu (pa makar plaćali kazne i išli u zatvor) trgovanje djevojčicama i njihova udaja u maloljetnom stadiju, mračna je tradicija, koja se odvija uz prećutnu ili otvorenu podršku vlasti i vjerskih zajednica.

Dakle, potpuno je jasno da oni „vole“ djecu. Ali je jasno i da bi zbog svoje „ljubavi“ trebali da robijaju. U Zenici ili Foči. Pa bi, možda, tamo osjetili i neku drugu ljubav. Koja bi im promijenila odnos prema festivalima, recimo.

Za razliku od onih (konstruktivnih) koji sistemom „mrkve“ žele da privole vjersku zajednicu i njenog lidera da dođu pameti, osude stravični zločin počinjen u svojim redovima i očiste organizaciju od takvih moralnih čudovišta, autor ovog teksta, neopterećen potrebom da bude „društveno koristan“, skloniji je „batini“, makar i verbalnoj. Elem: Krivična odgovornost možda jeste individualna. No, sve dok ignorišu zločine u svojim redovima i pružaju podršku zločincima, za zločine su odgovorni sami kolektiviteti. Radilo se o ratnim zlodjelima ili pedofiliji unutar vjerskih zajednica, svejedno je.

S tim u vezi, bez ikakve ograde, možemo vjerske zajednice (ne samo u BiH) zvati pedofilnim organizacijama. I očekivati da nam, već ove godine, za ramazan, uz medijsku podršku Avaza i finansijsku bošnjačke nacionalističke vlasti (a – kako je krenulo - možda i u suorganizaciji sa partnerima iz multireligijskog vijeća), umjesto bogohulnog „festivala pedera“, organizuju (bogu ugodni?) festival pedofila.

BOŠNJAČKA NACIONALNA DILEMA: HODŽE ILI CRNCI?
Svijetla tačka čitavog slučaja su sarajevski mediji, koji su probudili i senzibilizirali javnost, te, uzgredno, još jednom potcrtali temeljnu razliku između federalnog prostora, posutog nizom svjetionika (svojevrsnom „javnom rasvjetom“), i dosljednog totalitarnog mraka u Republici Srpskoj, u kojoj ovih dana, tamošnji Vođa (koji dirljivo, javno, upućuje podršku Reisu i izražava zgroženost nad „napadima iz medija“ na njega), prima plebiscitarnu podršku tamošnjih medija, nevladinih organizacija i mase svojih(!) vjernika.

Ono što, međutim, u čitavom slučaju žestoke javne osude - u čijem je fokusu jedan od najmoćnijih likova domaće političke scene (o Reisu je riječ, dakako), pomalo čudi, je svođenje ovog skandala i problema na konkretno počinjeno zlodjelo i neprihvatljivo ponašanje Islamske zajednice i njenog lidera u tom kontekstu.

Ne radi se, naime, ni o kakvom izuzetku, nego o standardnom obrascu ponašanja. Ovo je, naime, dno (a ne vrh!) ledenog brijega zločinačkog i štetočinskog ponašanja Islamske zajednice i njenog aktuelnog reisa (koji nas je na toj funkciji namjerio i sahraniti).

Identično zloupotrebi položaja, za zločin seksualnog iživljavanja nad djecom, koje praktikuju neki njihovi članovi, vjerske zajednice – a najdrastičnije Islamska – zloupotrebljavaju svoj položaj za zločin(!) uplitanja u politički život zemlje i permanentno atakovanje (što direktno, što preko ekstremističkih grupa) na sekularno uređenje države, sve sa nesagledivim posljedicama.

Zločin koji se vrši nad građanima (ne samo vjernicima, ali njima posebno, jer su oni dvostruke žrtve – i kao objekti nasilja i kao zloupotrebljeni izvršioci), koje se permanentno udaljava od normalnog društvenog uređenja i drži zarobljene na nivou plemenske zajednice, je stravičan. Ponajviše, možda, zbog toga što ga je sama žrtva najčešće nesvjesna, usljed kombinacije nacionalističke lobotomije i vjerskog ispiranja mozga.

Kao što je Miljenko Jergović svojevremeno pisao o nama kao ljudima koji su ostali na pola puta između sela i grada, nikad ne ostvarivši u potpunosti transformaciju karakterističnu za industrijska društva, tako i Islamska zajednica ne dozvoljava svojim sljedbenicima da odrastu i postanu Građani u sekularnoj, demokratskoj pravnoj državi, nego ih, zarad održavanja kontrole nad njima, drže u poluropskom položaju i na pola puta između plemenske zajednice i građanskog društva.

Gluha Bukovica, naime, samo je upozoravajući primjer društvenog obrasca prema kome nas vodi naša političko-vjerska elita. Neobrazovana, primitivna svjetina, ispranog mozga, s bezgraničnim povjerenjem u svoje gospodare, spremna im isporučivati i svoje maloljetne kćeri, po obrascu prava srednjovjekovnih feudalnih vladara – to je model društva u koje nas se želi (sve!) pretvoriti i zatvoriti.

A onima koji se pobune protiv zločina, pljačke, terora, ludila,... biće slani crnci da im siluju maloljetne kćeri.

Što znači da je alternativa koja se nudi bošnjačko-muslimanskim građanima i seljanima ove zemlje: da mogu ćutati, pa će im djecu seksualno zlostavljati hodže ili govoriti (protestvovati, boriti se) pa će im djecu silovati crnci, koje će slati političari, koje biraju oni što ćute dok im maloljetne kćerke zlostavljaju hodže.

Pri tome se izetbegovićevski kontinuitet nazivanja svjetla mrakom koristi kao savršen model vladanja. Opsjednutost, kao rezultat nacionalističke percepcije koja nam se nameće (i recidiv totalitarne prošlosti), tuđom nacionalnom monolitnošću koristi se kao izgovor za ubijanje demokratije, ljudskih prava i slobode govora, u svom nacionalnom korpusu. Na fašizam drugih se želi odgovoriti svojim i Bošnjake odgojiti da postanu novi Izraelci – žrtve koje su postali zločinci. Ili ih zatvoriti i izolovati u ksenofobičnu, zaglupljenu i ustrašenu zajednicu. Bez svijesti da je unutrašnja fašisoidna monolitnost i jednoumlje upravo ono čega se treba plašiti. I da snaženjem nacije (u nacionalističkom smislu) slabi građanin, jedinka i njena prava. Da njen život naprosto nestaje, samo postojanje biva obesmišljeno, i da postaje samo ovca za šišanje i klanje u stadu kojim vladaju pastir i njegovi psi.

Na fašizam (ili nacionalizam, kao njegov blaži oblik) i separatizam ne odgovara se vlastitim fašizmom i tvrdim unitarizmom. Osim ako ne priželjkujete opštu klanicu. U kojoj će u sukobu Nacija ginuti, i žrtve na drugi način bivati - Ljudi (jedinke)! Slobodno, demokratsko društvo, pravna sekularna(!) država, zajednica koja počiva na poštovanju ljudskih prava – istovremeno je i društvo u kome čovjek želi živjeti a i (upravo zbog toga) najbolji odgovor na tuđi fašizam i oružje za razbijanje drugih nacionalnih monolita.

BEZIMENA MALOLJETNA HEROINA IZ ZEMLJE GLUHIH, SLIJEPIH I NIJEMIH
No, nije problem u religiji. Bar izvorno. Problem je u sužanjskom mentalitetu ovdašnjeg stanovništva, primitivizmu, neobrazovanosti, siromaštvu..., gluposti!

Religija je tu samo trenutni ideološki obrazac (kao zamjena za ideološki stub bivšeg totalitarizma) u koji se sve pakuje i koji vlast koristi za kontrolu mase.

Gluha Bukovica samo je paradigma stanja u Bosni i Hercegovini.

Poput seljana te zabiti, indikativnog imena, kojima ni sudska presuda, ni stravičnost počinjenog zločina (odnosno činjenica da je on počinjen na desetogodišnjoj djeci), ni elementarna logika nisu dovoljan razlog da raskinu patološku vezu sa zločincem, nego umjesto oslobađajuće istine i promjene, biraju monolitnu podršku zlostavljaču, sve do kolektivnog plača i naricanja za njim (u kome je valjda sadržana želja da im i dalje seksualno zlostavlja djecu), građani BiH, po identičnom mentalnom obrascu, uporno, iz ciklusa u ciklus, biraju vlast koja ih zlostavlja na sve moguće načine (pljačka, muči, izgladnjuje, siluje, ubija,...), od kojih dugoročno najteže posljedice ostavlja jebavanje u zdrav mozak. Posljedica koga je činjenica o katastrofalnom stanju mentalnog zdravlja ovdašnjeg stanovništva.

Ta autodestruktivna, samoponižavajuća životna filozofija, mirenje sa zlom i dozvoljavanje da mu zločinci usmjeravaju njegove frustracije u mržnju prema isto tako jadnim i frustriranim bićima iz drugog tora, kojim vladaju drugi zločinci, osnovni je problem ovdašnjeg građanina. I seljanina.

Najsvježije: na vijest da su nadležni državni organi dokumentovali pljačku nevjerovatnih 145 miliona maraka, samo na dva posla, njihovog Vožda i mafije oko njega, studenti, radnici, seljaci i „poštena inteligencija“ Republike Srpske reagovali su punom podrškom svom vođi i, između redova, iskazanom ponudom, željom, namjerom da i vlastitom i „neprijateljskom“ krvlju odbrane Vođino pravo da ih i dalje pljačka. Sa druge strane, zgroženost medija nad zločinom, nad desetogodišnjom djecom, jednog vjerskog službenika i nad podrškom koju je pedofil dobio od Islamske zajednice i njenog rukovodstva, proglašava se islamofobijom.

Bosna i Hercegovina je odavno, naime, u cjelini - Gluha Bukovica. I zato je, pomalo, i čudno i perverzno toliko dizanje buke oko nečega što je, ipak, samo skroman izraz kontinuiranog nasilja koje se sistematski vrši nad njenim građanima od strane političke i vjerske elite u zemlji. Nasilja nad djecom, koja se vaspitavaju u segregacijskom obrazovnom sistemu, mladima, koji, užasnuti svime oko sebe, jedini izlaz vide u bijegu, studentima, koje njihovi profesori uče da se fakulteti završavaju plaćanjem ispita ili prostitucijom, radnicima, koji su prepušteni na nemilost privatizacijskih pljačkaša, poljoprivrednicima koje država sistematski uništava, proizvođačima koje od stranih lobija korumpirana vlast ostavlja bez ikakve zaštite, penzionerima, kojima je oduzeto dostojanstvo i koji su pretvoreni u prosjake i čistače kontejnera, invalidima i sirotinji, koji su odbačeni i prepušteni sami sebi, radno sposobnom stanovništvu, kojem se ne da posao i od koga se prave socijalni slučajevi ili kriminalci, „zdravstveno neosiguranoj sirotinji“ koje se, bešćutno, sistematski ubija, građanima, koje se uporno gura u nacionalne torove, vjernicima, koje vode moralna čudovišta, ateistima, kojima se nastoji „sjeme zatrti“, manjinama, kojima se uskraćuju elementarna prava, svima - kojima je uprljana prošlost, upropaštena sadašnjost i oduzeta budućnost.

Stanje je, zapravo, beznadno. I autor ovih redova nema namjeru da ga uljepšava. Živimo u moralno i na svaki drugi način upropaštenom društvu. U zajednici mentalne poremećenosti. U kojoj „političari – virusi“ kako ih zove Disciplinovani Koja, na sve moguće načine pokušavaju ugroziti i zaraziti ono malo preostalih dijelova zdravog tkiva. Ili ih odstraniti hirurškim putem.

Pa šta da radimo?

Svakako ne da se predamo i kukamo nad vlastitom sudbinom.

Od građana BiH, ako u njima više išta ima, i ako ne žele biti poistovjećeni sa bandom koja vodi ovu zemlju i masom zombija koja im tu poziciju omogućava, očekuje se da pokažu bar toliko hrabrosti koliko to nesretno dijete iz Gluhe Bukovice i njena majka. (I ono dugo i njeni roditelji, koji sudski epilog svoje drame tek čekaju.)

Ta maloljetna bezimena heroina, iz sela gluhih, slijepih i nijemih (što u konačnici znači i – zlih!) i 60-minutaški urbani medijski gerilac i njegova ekipa, koji se ne obaziru na prijetnje ludaka (iza kojih stoje bijednici iz političkog i vjerskog establišmenta), pokazuju put Bosni i Hercegovini. Ako ne u pobjedu (jer je pitanje da li se zlo ikada zaista može pobijediti, mada nas čitav život uče drugačije), a ono u dostojanstven život, vrijedan čovjeka. I... na kraju... za one priglupe, koji dopuštaju da im propaganda vladajuće oligarhije ogadi alternativu: svi nisu isti! Nikad svi nisu isti. I nek se jebe (s Reisom i nacionalistima) svako onaj ko kaže da jesu!

Politika
Gregorian demantovao odlazak iz OHR-a
Vršilac dužnosti visokog predstavnika Raffi Gregorian demantirao je navode nekih printanih medija da napušta OHR i prelazi na novu dužnost u Stejt departmentu u Vašingtonu.
ekskluzivnom razgovoru za jedan bh. list, kako prenosi FENA, Gregorian je kazao da ne odlazi iz Bosne i Hercegovine i iz OHR-a "dok posao ne bude završen".

Gregorian je odgovorio na niz pitanja o situaciji u BiH, ponašanju Milorada Dodika, istragama koje se vode protiv premijera FBiH Nedžada Brankovića i provjerama u Razvojnoj banci Federacije BiH.

Između ostalog, on je čelnike Republike Srpske upozorio da ne testiraju odlučnost međunarodne zajednice te kazao da su prijetnje otcjepljenjem RS-a kontraproduktivne i opasne upravo po manji bh. entitet.
(FENA) 

BH Dani: Ili oni ili država

27.02.2009. 13:10

Ima tome poprilično vremena, na ovom istom mjestu je napisano da Milorad Dodik spas od zatvora zbog obima i drskosti svog kriminala može naći ili bjekstvom iz Bosne i Hercegovine ili izazivanjem rata. Reakcije premijera Republike Srpske, nakon što je SIPA Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine podnijela prijavu za kriminal težak 145 miliona maraka (za sada), dale su mi, nažalost, za pravo.

No, ono čime jesam iznenađen jeste drskost reakcija Dragana Čovića i Fahrudina Radončića. Oni, prvo, otvoreno podržavaju Dodika u nametanju prudskih rješenja kojima se dalje potkopava država Bosna i Hercegovina, a zatim ga i skoro otvoreno sokole u njegovoj ucjeni po kojoj će stvoriti haos u zemlji ukoliko istražni postupak protiv njega ne bude obustavljen.

Tužni paradoks da multietnička solidarnost u današnjoj Bosni i Hercegovini cvate samo među pripadnicima kriminalnog bratstva dobio je još jednu potvrdu. Ono što je zanimljivo jeste da Bošnjake u familiji jednog nesumnjivog nacionalnog lidera i jednog koji sebe takvim vidi - predstavlja Fahrudin Radončić. Iako već poodmakao na silaznoj putanji svoje moći i utjecaja, vlasnik Avaza preko lidera Stranke demokratske akcije i Islamske zajednice Bosne i Hercegovine još uvijek upravlja znatnim paketom dionica bošnjačke vlasti i politike. Sulejman Tihić i Mustafa Cerić tako su postali ključne poluge Radončićevog utjecaja. Svoje uvjerenje da će ga od sve izglednije finansijske propasti i kraha poslovne imperije spasiti ekonomsko partnerstvo sa srbijanskim tajkunima, Miroslavom Miškovićem i Vojinom Lazarevićem te sa "kontroverznim" albanskim biznismenom Naserom Keljmendijem i Milom Đukanovićem, Radončić je platio uvaljujući se u sve dublji kriminal i obavljanjem prljavih političkih poslova za ponovo oživljene pretenzije Srbije prema Bosni i Hercegovini. Tačno je da ključna ličnost tog beogradskog odnosa prema našoj zemlji više nije turobni Vojislav Koštunica. Nju sada, svojim odnosom prema Dodiku, personificira vedri Boris Tadić. No, to je i jedina, kozmetička promjena politike koju ne prepoznaju jedino komentatori obdareni pronicljivošću Senada Hadžifejzovića, koja je tako raskošno demonstrirana u njegovim nedavnim, pompezno-ispraznim intervjuima sa Tadićem i Dodikom.

Država Bosna i Hercegovina nesumnjivo prolazi kroz najteži poslijeratni period izazova svom postojanju. Sve i kada bi je bilo moguće podijeliti, rat je jedino sredstvo realizacije tog cilja. Što je više onih koji vjeruju da je "za rat potrebno dvoje", kao onomad Alija Izetbegović, to su perspektive stvaranja evropske Gaze za bosanske muslimane sve izglednije.

I zato Bosnu i Hercegovinu i njene građane od novog rata može spasiti jedino obnovljeni angažman Sjedinjenih Država i svijest da je multietničko bratstvo kriminalaca postalo ne samo prepreka boljem životu, već i održavanju mira. I zato, ako Milorad Dodik, Fahrudin Radončić i Dragan Čović ostanu na slobodi u narednih dva, pet ili dvadeset mjeseci, svejedno, država Bosna i Hercegovina i mnogi njeni građani neće preživjeti. Izbor je jasan: ili multietnička banda kriminalaca ili multietnička Bosna i Hercegovina: obje uporedo ne mogu dalje egzistirati. Radi se o tome da je prostor na kojem se prostire Bosna i Hercegovina postao pretijesan da bi na njemu suvereni bili ovakvi kriminalci i bilo kakva država.
Piše: Senad Pećanin (BH Dani)

http://www.svevijesti.ba/content/view/23813/218/

"Dnevni avaz", 28.02.2009.godine

Ashdown ponovno visoki predstavnik!?
SARAJEVO - Nekadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown mogao bi biti ozbiljan kandidat nekih vodećih zemalja Zapada za prvog čovjeka Ureda visokog predstavnika,.



Kako je "Dnevnom avazu" potvrđeno iz nekoliko nezavisnih izvora, Sjedinjene Američke Države su zainteresirane za eventualni ponovni Ashdownov angažman u BiH, a tu ideju svesrdno podržava i nekoliko europskih vlada, na čelu s Velikom Britanijom.



SAD i nekoliko evropskih država traže da se na mjesto visokog predstavnika imenuje neko "velikog kalibra", dok EU želi što je prije moguće naći nasljednika Miroslava Lajčaka.



Ashdown se, čini se, nameće kao prihvatljivi kompromis Zapada. On je u mirovini, ali je veoma angažiran u izradi prijedloga za rješavanje problema s kojima se svijet susreće kako na Balkanu, tako i u centralnoj Aziji.
Svojevremeno je trebao biti specijalni izaslanik Ujedinjenih naroda za Afganistan, ali se tome u posljednjem trenutku suprotstavio predsjednik te azijske države Hamid Kharzai.



Ideju da Ashdown bude angažiran u BiH, State department diskretno razmatra već nekoliko dana, dok Europska unija ne samo da testira spremnost 27 zemalja članica da prihvate eventualnu Ashdownovu nominaciju, već i lobira da on što prije dođe u BiH.



- Situacija je takva da Washington razmatra tko bi mogao biti. Tijekom razgovora iskrslo je ime Ashdown. Ne znam što bi mogao biti ishod.



Traži se neko tko je ozbiljan, iz velike zemlje i tko ima strateški plan iza kojeg bi mogla stati cijela međunarodna zajednica. Priča o Ashdownu je signal da se međunarodna zajednica mora uozbiljiti - kaže jedan od naših sugovornika, govoreći pod uvjetom anonimnosti.



Ashdown je suzdržano reagirao na informaciju da je njegovo ime u igri za novog visokog predstavnika.
U kratkoj izjavi za "Dnevni avaz" ovaj britanski političar nije direktno odgovorio na pitanje da li bi prihvatio posao u BiH.



- Svima je poznata moja vezanost za BiH. Moram reći da sam jako zabrinut rastućom krizom u vašoj zemlji... Uvijek sam jasno stavljao do znanja da sam spreman uraditi sve što se od mene traži kako bih pomogao BiH da nastavi svoj napredak u reformskom procesu kao suverena i jedinstvena država na putu ka punopravnom članstvu u Europskoj uniji - kazao je Ashdown.



Velika nepoznanica je stav Rusije ukoliko Ashdown bude nominiran.



Službena Moskva stavila je veto na izbor britanskog diplomate Emyr Jones Parryja, nakon čega je nominiran austrijski diplomata Valentin Inzko. No, njegovom izboru usprotivile su se SAD tražeći "snažnijeg kandidata".



U Washingtonu i Londonu vjeruje se da bi Rusija, prepoznatljiva po obrtima u diplomatskoj praksi, mogla čak i prihvatiti Ashdowna kao signal dobre volje i spremnosti da pomogne zaustavljanju rastuće nestabilnosti na Balkanu.





2.3.2009.

Pincom.info

 

Jovica Stanišić, načelnik srbijanske obavještajne službe u vrijeme Slobodana Miloševića, optužen pred Haaškim sudom za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene u Hrvatskoj i BiH, bio je 90-ih godina najvažniji čovjek američke obavještajne agencije CIA-e u Beogradu, objavio je u nedjelju Los Angeles Times.

Tijekom osam godina Stanišić je agenta CIA-e Williama Lofgrena na tajnim sastancima u sigurnim kućama te na brodovima i splavima na Savi potanko obavještavao o načinu djelovanja Miloševićeva režima. Otkrio je podatke o lokacijama NATO-vih talaca, pomogao operativcima CIA-e u pronalaženju masovnih grobnica i uspostavi tajnih baza u BiH, ali je američkoj strani dostavio i nacrte bunkera i drugih objekata koje su
srpske tvrtke izgradile u Iraku za Sadama Huseina.

Istodobno, podsjeća LA Times, Stanišić je za Miloševića osnovao odrede smrti koji su provodili kampanju genocida i po mišljenju mnogih bio je alfa i omega režima koji je svijetu podario novu jezovitu riječ - etničko čišćenje.

Tužiteljstvo Haaškog suda (ICTY), gdje čeka suđenje, tereti ga za zločine zbog kojih bi mogao dobiti doživotnu kaznu, a Lofgren, koji je sada umirovljen, tvrdi da je CIA sastavila dokument koji pokazuje da je "ta navodno zla osoba učinila puno dobra".

"Na stranu haaška optužnica", kazao je Lofgren, "ima stvari koje je taj čovjek učinio, i koje su pomogle u prekidu neprijateljstava i uspostavi mira u Bosni".

U proljeće 1993. Stanišić je, kako tvrdi Lofgren, izvršio pritisak na Ratka Mladića da nakratko obustavi granatiranje Sarajeva. Dvije godine poslije pomogao je u oslobađanju 388 vojnika NATO-a koje su bosanski Srbi uzeli kao taoce. Svukli su s njih odore i privezali ih za električne stupove koristeći se njima kao ljudskim štitom protiv zračnih udara, a Stanišić je "uz potporu vodstva CIA-e" pregovarao o njihovu oslobađanju.

Pošto se s Miloševićem vratio s mirovnih pregovora u Daytonu, dobio je zadatak da političkog vođu bosanskih Srba Radovana Karadžića nagovori da se povuče. Također je CIA-i pomogao u uspostavi mreže baza za nadzor prekida vatre, piše list.

Doug Smith, načelnik CIA-e u BiH, prisjeća se kako Stanišić nije podnosio Miloševića.

"Nikako ga nije podnosio. Govorio je koliko je nepošten i pokvaren", kazao je Smith.

Po sjećanju očevidaca, direktor CIA-e John M. Deutch toplo je 1996. primio Stanišića u CIA-inu stožeru i darovao mu sačmaricu "Parker", vrlo cijenjenu među kolekcionarima. Ugošćen je u jazz klubu Blues Alley, a na istočnim obalama Marylanda uživao je u lovu.

Deutch, sada profesor na MIT-u, odbio je išta reći o Stanišiću.

S vremenom je Stanišić uspio uvjeriti Miloševića da mu dopusti da počne kontakte s CIA-om kao pomoćnim kanalom za komunikaciju sa Zapadom, no sve tješnje veze Stanišića i CIA-e razljutile su srbijanskog vožda. U strahu da protiv njega ne kuje urotu, Milošević ga je otpustio 1998., tvrdi list.

Iduće godine bile su kaotične. Nakon rata na Kosovu Milošević je morao sići s vlasti 2000. Sljedeće je godine uhićen i prebačen u Den Haag gdje mu se sudilo za ratne zločine, a 2006. preminuo je od srčanog udara.

Nakon serije političkih likvidacija pojavile su se glasine da sve konce vuče Stanišić.

Kad je 2003. ubijen premijer Zoran Đinđić, koji je poslao Miloševića u Haag, Stanišić je uhićen i pritvoren na tri mjeseca. Nakon toga je, bez ikakva objašnjenja, također poslan u Den Haag.

Zadnjih pet godina Stanišić provodi na relaciji Beograd-pritvorska jedinica ICTY-ja. Njegovo je suđenje prošle godine odgođeno zbog lošeg zdravstvenog stanja, a ako mu se stanje poboljša, suđenje bi mu se moglo nastaviti ove godine.

Stanišić je rastavljen i djeca su se od njega otuđila.

Haaški sud optužio je Stanišića i Franka Simatovića da su sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu, cilj kojega je bio prisilno i trajno ukloniti većinu nesrba, u prvome redu Hrvate, bh. muslimane i bh. Hrvate, s velikih područja u Hrvatskoj i BiH. Među pojedincima koji su sudjelovali u tom udruženom zločinačkom pothvatu bili su Slobodan Milošević, Blagoje Adžić, Ratko Mladić, Radmilo Bogdanović, Radovan Stojičić, Mihalj Kertes, Milan Martić, Goran Hadžić, Milan Babić, Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić.
(Svevijesti.ba/Fena)
 

Stravična masovna grobnica u Sloveniji: "Smrt je bila spora, penjali su se jedni preko drugih"



MASOVNA grobnica koja je otkrivena u slovenskom rudniku Barbara pored Laškog šokirala je javnost. Još uvijek nije poznato pripadaju li posmrtni ostaci Hrvatima, žrtvama Križnog puta, ili slovenskim domobranima.

> U slovenskoj novootkrivenoj masovnoj grobnici nalaze se žrtve Križnog puta?

RTV Slovenije javlja da će posmrtni ostaci žrtava biti popisani te će se pokušati utvrditi spol žrtava, nakon čega će biti prebačeni u kosturnicu u Teharju gdje se već nalaze kosti ostalih žrtava II. svjetskog rata čije su kosti pronađene u ostalim masovnim grobnicama u Sloveniji.

Rudarski stručnjak Mehmedali Alič rekao je da su se rudari više mjeseci probijali do grobnice, a na putu im se prepriječilo ukupno 11 prepreka koje su se protezale u dužinu od više desetaka metara

Nakon posljednje prepreke otkrili su prve kosti čiji je položaj ukazivao na to da se osoba pokušala probiti kroz prepreke kako bi izašla iz smrtonosnog rudarskog okna. Nekoliko metara niže otkriveno je još jedno truplo, a nakon toga je otkrivena zastrašujuća gomila ljudskih kostiju koje su ležale jedne preko drugih.

Dr. Jože Balažic, predstojnik ljubljanskog Instituta za sudsku medicinu, za Dnevnik.si je rekao kako u životu nije vidio strašniji prizor: "Nešto tako nisam vidio tijekom cijele svoje karijere. Ni u filmovima nisam vidio ovako nešto. Grozno! Ne možete si predočiti koliko su ti ljudi trpjeli. Vidi se kako su se rukama pridržavali jedni za druge i penjali se jedan preko drugoga. Smrt nije bila nimalo brza. Vidio sam i jednu protezu za nogu koju je pridržavao tuđi leš. Stravično".

Balažic je također rekao da sada treba izvršiti postupak identifikacije žrtava, ukoliko je to moguće. Stručnjaci će pokušati utvrditi dob i spol žrtava, uzroke smrti i broj i vrste ozljeda koje su pretrpjele. Za eventualni postupak DNK analize Balažic je rekao da bi imao smisla samo kada bi se DNK uzorci žrtava imali sa čime usporediti, izražavajući pri tom sumnju da je takva usporedba moguća.

Balažic je također rekao da pojedini detalji ukazuju na to da žrtve nisu odmah umrle, ali su najvjerojatnije bili mrtvi kada su ih zasipali s vapnom.

Prema procjenama, broj pronađenih trupala se kreće od 200 do 400. S obzirom da je u rovu pronađeno mnogo vojničkih čizama, pretpostavlja se da je ipak većinom riječ o pripadnicima vojnih formacija. Jedan očevidac tvrdi da se radi o Slovencima, međutim postoje svjedoci koji tvrde da se radi o Hrvatima koji su u Sloveniji pobijeni 1945. godine.

U jamama se krije i do tisuću žrtava?

Dr. Jože Dežman, direktor Muzeja novije povijesti u Ljubljani, za Slovensku televiziju je rekao kako se još uvijek ne može sa sigurnošću reći je li riječ o Hrvatima ili Slovencima. Naveo je kako su mu se od utorka, kad je masovna grobnica otkrivena, javili brojni građani čiji su članovi obitelji ili prijatelji nestali tijekom Drugog svjetskog rata. Do sada je širom Slovenije otkriveno više od 600 masovnih grobnica.

Dežman je naveo kako je riječ o groznom zločinu koji se želio prikriti, o čemu svjedoči činjenica da je ulaz u rov bio blokiran sa 400 kubičnih metara betonskih i drvenih pregrada te zemljanog materijala. Žrtve su u trenutku zatrpavanja bile još žive. Vjeruje se da bi u još dvije neekshumirane jame u istom rudniku moglo biti i do tisuću žrtava. Vađenje posmrtnih ostataka je u tijeku, a narednih dana će biti provedena detaljna vještačenja nad žrtvama.


I.M.
Foto: AFP