BEČ - Veleposlanici Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC) danas u Sarajevu službeno su imenovali veleposlanika Valentina Inzka na funkciju visokog predstavnika u BiH.


Veleposlanik Valentin Inzko rođen je 22. svibnja 1949. u Klagenfurtu. Oženjen je Bernardom Fink, mezzosopranisticom. Otac je dvoje djece, Simona i Valentine.


Završio je Dvojezičnu osnovnu školu u Suetschachu, Rosental, zatim Gimnazija za Slovence u Klagenfurtu te Studije prava, srpsko-hrvatskog i ruskog jezika na Sveučilištu u Grazu 1972.


Diplomu doktora pravnih znanosti stekao je 1972., a završio je i Diplomatsku akademiju u Beču. Obavljao je dužnost zamjenika direktora UNDP-a u Ulan Batoru, Mongolija od 1974.-1978. te zamjenika direktora UNDP-a u Kolombu, Šri Lanka (1978.-1980).


Na dužnost u Savezno ministarstvo za vanjske poslove u Beču, Politički pododjel, Odjel za centralnu, istočnu i jugoistočnu Europu, centralnu Aziju i južni Kavkaz stupa 1981.


Obavljao je dužnost atašea za kulturu i tisak u Veleposlanstvu Austrije u Beogradu, od 1982.-1986.


Izabran je za predstavnika Austrije u UN-u u New Yorku (savjetnik), predstavnika Austrije u Prvoj misiji te zamjenika direktora misije UN-a za razoružanje u periodu od 1986. do 1989.


Radio je i u Saveznom ministarstvu vanjskih poslova u Beču kao zamjenik direktora Odjela za tisak i informiranje od 1989. do 1990.


U svojoj uspješnoj karijeri obavljao je i dužnost Šefa misije OSCE-a u Sandžaku, Novi Pazar. Osnivač je i prvi direktor Austrijskog instituta za kulturu u Pragu.


Od 1996. do 1999. bio je i veleposlanik Austrije u Sarajevu, a od 1999. do 2005. radio je u Saveznom ministarstvu vanjskih poslova u Beču kao šef Odjela za srednju, istočnu i jugoistočnu Europu, centralnu Aziju i južni Kavkaz.


Od 20. siječnja 2005. bio je na dužnosti veleposlanika Republike Austrije u Republici Sloveniji, priopćeno je iz OHR-a.

 

"KANDIDIRAT ću se za predsjednika Texasa", naslov je ovotjedne kolumne popularnog akcijskog "redikula" Chucka Norrisa koji svoju mudrost redovito dijeli s čitateljima World Net Dailyja. Norris u svojoj kolumni najavljuje rat Baracku Obami, te poručuje američkom predsjedniku da će se Texas odcijepiti ukoliko nastavi sa svojim ljevičarenjem.

"Od istočne obale prema "lijevoj obali", Amerika se sve više i više udaljava od vizije koju su imali njeni tvorci", kaže Norris pozivajući se na Georgea Washingtona i njegov savjet da je poželjno biti što manje politički povezan sa stranim nacijama, kao i na upozorenje Thomasa Jeffersona kako "vladarima ne smijemo dopustiti da nas opterećuju dugovima".

"Koliko će još Amerikanci to podnositi? Kada će biti dosta? A kad dođe vrijeme, hoće li naši vođe slušati, ili će povijest zapisati još jednu američku revoluciju", pita se "Walker, teksaški rendžer". A revolucija će, naravno, krenuti u Teksasu, smatra Chuck Norris. I onda će on postati predsjednik. I onda je svizac zamotao čokoladu u omot...

Ali, nije ni tu kraj Norrisovim mudrostima. "Ne kažem da se i ostale države neće pobuniti, ali Teksas ima povijest kojom može dokazati svoj inat. Svi znamo da je Teksas bio zasebna država prije nego je ušao u Uniju. Od 1836. do 1846. Teksas je bio zasebna republika", piše Norris koji je svojim čitateljima donio čitav pregled teksaške povijesti. "Svi koji su neko vrijeme proveli u Teksasu dobro znaju što ćemo mi Teksašani učiniti ako situacija u Americi postane preteška".

 

Kako Izrael trguje ženama
Nedjelja, 15 Mart 2009 00:08 Zahf` Vijesti iz svijeta
- U posljednje dvije godine više od 2.000 žena postalo je žrtvama trgovine ljudima od strane izraelskih bandi u Izraelu i na Kipru.

Otkriven je najveći lanac trgovine ljudima u Izraelu, 12 članova bande uhapsila je policija Tel Aviva 8. marta tokom dvije tajne operacije.

Osumnjičeni ´trgovci´ ljudima su optuženi za krijumčarenje stotine žena iz bivšeg Sovjetskog Saveza u Izrael na rad u seks-industriji.

Glavni osumnjičeni koji je usko povezan s jednom izraelskom takozvanom mafijaškom porodicom vodio je mrežu ´podružnica´ u Moldovi, Bjelorusiji i Ukrajini. Mlade žrtve su primamljivane obećanjima da će raditi u Izraelu kao plesačice ili konobarice u noćnim klubovima. Nekoliko ih je izjavilo da su prošle kroz izrazito surov i nasilni tretman.

U Izrael su ušle preko Egipta pod vrlo opasnim okolnostima. Svjedočenja, koja su prikupile nevladine organizacije koje rade sa ženama žrtvama trgovine ženama u svrhe seksualnog iskorištavanja, govore o silovanjima i zlostavljanjima kroz koja su prošla prilikom samog procesa krijumčarenja.

One su kasnije bile zlostavljane od strane njihovih ´vlasnika´ u Izraelu ukoliko bi odbile da rade u seks-industriji pod strogim uslovima. Prisiljavane su da rade 30 dana mjesečno bez plate sve dok ne bi ´vratile´ sumu koju su makroi za njih platili prilikom ´kupovine´.

Prema policijskoj izjavi za štampu više od 2.000 žena je bilo žrtvom trgovine ljudima od strane te izraelske grupe u posljednje dvije godine.


Žene žrtve trafikinga su i dalje u opasnosti

Dok policija prima pohvale za izvedenu operaciju, nevladine organizacije poput Isha L´Isha i Atzum su zabrinute. Pojedini volonteri su izjavili da je njihova glavna briga da će osumnjičeni upotrijebiti sva raspoloživa sredstva da naškode ženama koje bi mogle svjedočiti.

Policija je izjavila da ima snimke glavnih osumnjičenih kako naređuju fizičko kažnjavanje, pa čak i ubistvo pojedinih žena koje su odbile da rade kao seksualne ropkinje, objavivši snimke na TV kanalima.

Prema policiji, jedna od žena koja je namjeravala svjedočiti ubijena je u Uzbekistanu prije nekoliko mjeseci.

UN-ov Odjel za drogu i kriminal (UNODC) tokom ove godine je podnio izvještaj pod naslovom "Globalni izvještaj o trgovini ljudima" u kome stoji da su Izrael, Turska i Tajland visoko rangirane. U istom izvještaju predočeni su detalji o trgovini ljudima u Izraelu sa statistikama i analizama u periodu od 2003-2007. godine.

NIKADA MU NISU OPROSTILI ŠTO JE MILOŠEVIĆA POSLAO U HAAG

Dvanaestog marta 2009. navršilo se šest godina od smrti srbijanskog premijera Zorana Đinđića koji je ubijen ispred zgrade Vlade. Njegova majka Mila nikada neće zaboraviti taj dan. U stančiću u Novom Beogradu provodi svoje posljednje dane s uspomenama na sina. Samo za Dane pristala je ("jer se radi o novini iz Bosne, odakle sam i ja") govoriti o svom sinu Zoranu, o danu kad je saznala da je ubijen, njegovim prijateljima i neprijateljima, ali i Zoranovom djetinjstvu u Bosni
Razgovarala: Tamara Nikčević

Zvuči nevjerovatno, ali izgleda da je glavni razlog zbog koga je gospođa Mila Đinđić ipak pristala da mi da intervju bio taj što radim za „bosanske novine“.
„Zoran je, dušo, Bosanac, kao i ja. Tamo se rodio... Hajde, dođite ujutro u devet“ – rekla je.

A nekoliko dana ranije, kada sam je prvi put pozvala, odbila je. Bio je pogrešan momenat. Upravo se, kazala je, vratila sa groblja. Potrešena, objasnila je da nema ni snage ni volje da sa bilo kim razgovara.

„Zvali su me mnogi. Ovi iz Špigla prave veliku priču o mom sinu. Ne mogu, dušo. Drago mi je da ga se sete, ali, šta ja imam od toga?! Ništa ne može vratiti moga Zorana“ – pravdala se. „Javite mi se sjutra, preksjutra“.

I javila sam se.
Opet se kolebala.

Pominjala sam desetak novinskih i televizijskih intervjua koje sam uradila sa Zoranom Đinđićem, obećala da ću joj donijeti našu zajedničku fotografiju napravljenu 1997, odmah nakon Đinđićevog imenovanja za gradonačelnika Beograda, pričala joj o jednom ručku sa njenim sinom u Crnoj Gori, u kojoj je boravio tokom NATO intervencije na Saveznu republiku Jugoslaviju 1999... Šta sve ne!

I...presudila je Bosna!
Tačno u devet sati ujutro stajala sam ispred ulaza jedne u nizu tih groznih zgrada – spavaonica na Novom Beogradu.

Vrata mi je otvorila suva, niska žena, bistrih, živih očiju. Energična, žustrih pokreta, uprkos godinama. Još na vratima mi je ponudila papuče.

„Evo, dušo, ovde možete da se izujete...U Srbiji se to ne radi, ali se kod mene mora. Tu sam naviku zadržala. Mi smo Bosanke jako uredne žene. Nećete zameriti?“

Nisam.
Uvodi me u mali, uredan i skromno namješten stan. Stare, ali dobro očuvane stvari.
Tu je dio mladosti proveo budući doktor filozofije i prvi demokratski izabrani predsjednik srpske Vlade, Zoran Đinđić.

Po cijelom stanu - njegovi portreti.

Kroz glavu mi prolazi intervju koji sam sa Zoranom Đinđićem napravila u njegovom tadašnjem kabinetu gradonačelnika Beograda. Sjećam se da sam ga tri sata mučila da mi odgovori na pitanje zašto se tokom demonstracija 1996/1997, „dok smo mi šetali“, tajno sastao sa Slobodanom Miloševićem. Pokušavao je da se izvuče, da izbjegne direktan odgovor, da, kako bi me zavarao, izbaci jednu od onih svojih metafora po kojima je bio čuven. Očima istim kao ove koje su me sada posmatrale, sijevao je, istovremeno se nervirajući zbog toga što sam, kako je kasnije govorio Bogdan Tirnanić, „uporna kao Jaser Arafat“.

-.-PHOTO: LIČNA ARHIVA-.-Uspomene: Zoran Đinđić i Tamara Nikčević
Uspomene: Zoran Đinđić i Tamara Nikčević
PHOTO: LIČNA ARHIVA

Sjetila sam se i večere sa Milom i Lidijom Đukanović i Borom Krivokapićem u podgoričkom hotelu Crna Gora tokom koje je tadašnjem crnogorskom predsjedniku do dva sata ujutro besomučno zvonio telefon. Bilo je to odmah nakon revolucije od 5. oktobra 2000.
„Đinđić“ – kratko bi nas obavijestio namrgođeni predsjednik Đukanović.

Nije htio da mu odgovori. Bio je ljut zbog toga što je tog dana u beogradskom NIN-u izašao intervju u kome je Zoran Đinđić rekao da Demokratska stranka ima više glasača nego Crna Gora stanovnika.

„Ista ona Crna Gora koja mu je pružila utočište kada se skrivao od Miloševićevih ubica“ – gunđali smo povrijeđeno. „Pa, to su Koštuničini „argumenti“!“

Naravno da nisu bili.
Među njima dvojicom nikada nije moglo biti sličnosti.

Kada bi, na primjer, Vojislavu Koštunici palo na pamet da se, nakon višesatnog mučenja, posluži nečim što je, po riječima Mila Đukanovića, baš zbog toga što je bilo šarmantno i mangupski, „tako ličilo na Zorana“?!

A na taj poziv – odavno je bila prošla ponoć – crnogorski predsjednik je morao da odgovori.

Kasnije nam je objasnio da je Đinđić, ne uspijevši da sa njim uspostavi vezu, suprugu, Ružicu Đinđić, nagovorio da sa svog telefona pozove Đukanovića. Bio je siguran da će se njoj javiti. Očigledno mu je bilo jako stalo da izgladi nesporazum.

Nakon nekoliko ljubaznih, konvencionalnih rečenica, gospođa Đinđić je slušalicu prepustila mužu.

Znao je da je pogriješio, ali je mislio da će „Milo to razumeti“.

„Ej, čoveče, valjda znaš sa kim imam posla! Milošević je za ove majka Tereza“ – pravdao se. „Ej, nemoj da se ljutiš! Znaš da ne mislim tako, ali, to je bio jedini način da odobrovoljim nacoše. Ništa mi ne veruju“.

„Ko bi mogao da se naljutiti na njega?!“ – smijao se kasnije Đukanović.

Sjetila sam se i intervjua za beogradski Profil iz 1997. kada mi je ispričao kako je sa kartom u jednom pravcu i dvadeset maraka u džepu jedne zime otišao u Njemačku sa namjerom da se iz nje vrati kao doktor filozofije; kako se, tražeći Jirgena Habermasa, odjednom našao u Štandbergu, ispred ogromne zgrade sa vratima od četiri metra visine, bez zvona.

„Bila je zima, padao je sneg“ – pričao mi je Zoran Đinđić. „Noć, nigde žive duše. Lupao sam na vrata, lupao...Nije bilo šanse da uđem kod Habermasa. Nekoliko puta sam obišao zgradu i video otškrinut prozor. Popeo sam se.

´Kako ste ušli´ – pitao me je zaprepašćeni Habermas.
Rekao sam mu da sam ušao kroz prozor.
´Zaista?´ – nasmejao se. ´Pre hiljadu godina, Sloveni su tako došli na Balkan. Vi ćete daleko dogurati´.
´Znam´ – odgovorio sam”.

Sjetila sam se i Kritičkih članaka V.G. Bjelinskog, koje mi je, nakon intervjua za neke beogradske novine, u sjedištu Demokratske stranke u Krunskoj, poklonio Zoran Đinđić.
„Pročitajte pismo Bjelinskog Gogolju i umesto Rusi, čitajte – Srbi! Sve je isto!.. Pravoslavlje...Mnoge stvari će Vam biti jasnije...“ – rekao je, pozdravljajući se.
I bile su. Ali, kakva vajda od te „jasnoće“?!
Kao da je njega sačuvala.

Sjetila sam se i tog 12. marta 2003. i Željka Mitrovića koji mi javlja: „Pucali su na Zorana“. Pitala sam hoće li se izvući. „Nisam siguran“ – rekao je i spustio slušalicu. Sjetila sam se i Mila Đukanovića koji je, na vijest o atentatu, uprkos upozorenjima da je opasno, da se ne zna ko će iskoristiti gužvu i preuzeti vlast, istog trenutka odjurio u Beograd. „Kada smo ga videli, svima nam je bilo lakše“ – prisjećao se kasnije Čedomir Jovanović.

Sjetila sam se opela u Hramu Svetog Save. I skarednog govora mitropolita crnogorsko – primorskog Amfilohija. I Vojislava Koštunice koji sa svojom svitom dolazi da izjavi porodici saučešće. I Vladimira Popovića koji im to ne dozvoljava. I „nosača kovčega“ od kojih je samo jednome od njih taj „grijeh“ oprošten. I sahrane. I djece. I žene. I majke. I sestre. I prijatelja. I Beograda. I Srbije...

Užas!

„Užas, dete, nego šta je nego užas!“ – kaže Mila Đinđić. „ Moj je život gorak...Gorak...Svi su mi dani teški, ali 12. mart mi je najteži... Živim ovde sama...”

* Živite u Beogradu?
Dio godine povodim u jednom selu kod Prokuplja. Tamo imam kuću, baštu. Zasadila sam cveće, nosim ga Zoranu na grob i ponavljam: e, moj sine, nisam ga tebi namenila...Ne daj Bože da ikada saznate kako je to.

*Suprug vam je umro pre sedam godina?
Godinu dana pre Zoranovog ubistva. Umro je u Prokuplju, ali sam ga ovde sahranila. Leži na Bežanijskom groblju, a naš sin na Novom. Nikada jednome nisam otišla na grob, a da ne odem i drugome. Drago je umro, ubila ga je kap dan poslije Zoranovog povratka iz inostranstva... Već je DOS bio napravljen ...Šta je mom sinu to trebalo?!

-.-PHOTO: LIČNA ARHIVA-.-Zaostavština: Zoranova biblioteka
Zaostavština: Zoranova biblioteka
PHOTO: LIČNA ARHIVA

*Šta mu je trebala politika, na to mislite?
Njega niste mogli zaustaviti, sprečiti ga kada nešto naumi. Šta mu je trebalo da na silu sastavlja šesnaest, sedamnaest stranaka i da od njih pravi vladu? Vidite kakvi su naši ljudi! Danas govore – pobedio je Koštunica, a svi znaju da bez Zorana ne bi bilo ništa. Bio je vođa, lider...Praktično, nije imao nikoga oko sebe. Bio je sam! Kako to da, kada je tog 12. marta došao, u Vladi nije bilo nikoga; kako to da su vrata bila zaključana? Njegov pratilac Veruović ga je otpratio do vrata, a onda se vratio do kola po tašnu. Zašto ga je ostavio? A Zoran je hodao pomoću štaka. Prvo su ga obogaljili, a onda su mi ga ubili! Onakvog čoveka! Bio je čudo, duša, to se ne rađa svaki dan. Nije što je moj... Pametan, načitan... Doktorirao je u Nemačkoj, ali se vratio u ovu kuću. Ja sam ga odgajila...

*Zoran Đinđić je rođen u Bosanskom Šamcu. Odakle tamo?
Đinđići su poreklom sa Kosova, ja Bosanka iz Šamca. Suprug je bio vojno lice, penzionisan u činu pukovnika... U Šamcu smo se upoznali i venčali. Tamo su rođeni Gordana i Zoran.

*Koliko dugo ste živjeli u Bosni?
Zoran je osnovnu školu završio u Šamcu, a dva razreda gimnazije u Travniku. Lepo smo živeli, složno. Svi – Srbi, Hrvati, Muslimani...Nikada se nismo delili...Taj prokleti rat!..Gordana je maturirala u Travniku, a onda je, kada smo se doselili u Beograd, upisala medicinu, specijalizirala... Često smo se selili.

*Koje godine ste se doselili u Beograd?
Godine 1967. Zoran je bio najbolji đak i nisu mu smetale česte očeve prekomande. Brzo se uklapao. Poslednja dva razreda gimnazije je završio u Beogradu. Sećam se da je jednom pisao sastav za takmičenje povodom Dana Jugoslovenske narodne armije i pobedio. Profesor i on su dobili pedeset hiljada dinara kao nagradu.

*Bio je i odličan student.
Izuzetan. Drago je želeo da mu sin bude mašinski inženjer, pa je Zoran najpre tamo predao dokumenta.
„Mogu ja to završiti“ – ubeđivao nas je. „Imaću stan, kola, novac, ali neću biti srećan. Hoću da upišem filozofiju“.
Pustili smo ga da studira ono što želi. Učio je do kasno u noć, nikada ga nismo terali. Spavao je sa knjigom. O ispitima nam je govorio tek kad ih položi, nikada pre.

Sećate li se ko je sve Legiju dočekao kad se predao? U tri sata noću se skupila elita da dočeka čoveka koji je ubio predsednika Vlade! Sećate li se? Rade Bulatović, Jočić, ona debela nakaza iz televizije... Svi! Skupili su se i većali, sigurno su mu nešto obećali
*Kako ste gledali na to što se još kao student uključio u politički život?
Rekla sam vam da njega nikada niste mogli odvratiti od nečega što je naumio. Početkom sedamdesetih godina su došli ovde kod nas dvojica policajaca u civilu da ga ispituju. Kasnije je uhapšen... Zoran je bio u svojoj sobi, nešto je učio. Otvorila sam im vrata i, kada su rekli zašto su tu, rekla sam im da uđu, ali da se najpre izuju. Navika iz Bosne. Zoran se kasnije smejao kako sam ih isprašila. Pričao je svima... Bio je moćan, studenti su ga voleli. Bio je temperamentan, pun energije... Ličio je na mene. Zdrav kao dren!... Srce me boli za njim. Da je bolovao od neke bolesti, ni po’ jada! Polomili su mu noge, da bi ga lakše ubili...Niko ne može razumeti moj bol. Ne znam kako ću preživeti taj dan...Kada sam čula..

*Kako ste čuli, ko vam je rekao?
Bila sam tog 12. marta u opštini, da platim neke račune. Porez. Svi šalteri su bili zatvoreni, a zaposlene žene su pile kafu...Zoran nije voleo lenje ljude. Voleo je da radi, kao i ja...Nisam mogla da platim račun, pa sam se požalila šefici. Proveravala je nešto u kompjuteru, a onda rekla da nisam platila porez šest godina.

„Ni slučajno“ – planula sam. „Gospođo, znate li da bi moj muž pre umro od gladi, nego što bi preskočio da plati neki račun. Bio je uredan čovek“.
Celo jutro sam se time bavila.
Dan lep, pravi prolećni. Sećam se da sam svratila u stari Merkator da nešto kupim. Bila sam na vratima, kada sam čula telefon.
„Crna Mila, jesi li vidjela šta ti je sa Zoranom?!“

*Ko vam je javio?
Komšija iz Prokuplja kome sam se nekoliko dana ranije žalila kako se bojim za Zorana. Rekao je da uključim televizor. Imala sam šta da vidim.

*Kako to da niko nije došao da vam to kaže?
Možda je neko i dolazio, ali sam bila vani. Ne znam. Pozvala sam odmah momke iz Zoranovog obezbeđenja i odjurila u Urgentni centar. Dvorište je bilo puno policajaca. Sada mu ne trebate – mislila sam u sebi. Kada je trebalo da ga čuvate, nije vas bilo. Ušla sam. Doktor je rekao sestri da mi da neku tabletu za smirenje.
„Neću nikakvu tabletu. Ne treba mi!“ – odbila sam.

Ušla sam u salu u kojoj je ležao Zoran. Ona njegova lepa glava...Oči zatvorene... Lep, a dole...Grudi su mu bile otvorene...Srce prosuto na sve strane...Puklo...Stajala sam pored njega, grlila ga, kukala...Ponovo su pokušali da mi daju nešto za smirenje. Odbila sam, nisam htela.

*Zašto niste?
Nisam htela da mi umrtvljuju bol...Moralo je da boli...Pa, ubili su mi sina!.. Ležao je tako...Bio je moj život. Imam ja i Gordanu, ali Zoran je bio moj život. Samo ja znam kako sam to podnela... Ružica je znala, bila je kod Zorana pre mene... Kada sam izašla iz te sobe, videla sam da je bila sa Mijatom, doktorom, Čedinim tastom... Stajala je na prozoru, nema...Dole su bili fotoreporteri.

*Gdje ste otišli?
Kod Ružice kući...Plakala sam... Videla sam da je moj plač nekima smetao... Htela sam da vrištim, znala sam koga sam izgubila... Kada sam juče bila na groblju, pitala sam: sine moj, šta ćeš mi tu?! Više bih volela da si u onoj „mišjoj rupi“, samo da si živ...

*Kakvoj „mišijoj rupi“?
Milorad Dodik ga je upozoravao da mu spremaju atentat, ali... Zoran je bio takav. Rekao je: Šta hoćete?! Da se sakrijem u mišju rupu?! Ne pada mi na pamet. Neka me ubiju! I – ubili su ga.

*I drugi su ga upozoravali. Kako to da nikoga nije poslušao?
Bio je takav, tvrdoglav i... Bio je naivan, lakomislen, verovao ljudima... Bio je stršno hrabar..

*Rekli ste da ste ga i sami upozoravali, nešto ste predosjetili?
Bila je nedelja...Pošla sam u kupatilo...Zvonio je telefon...Vratila sam se, podigla slušalicu, ali nisam prepoznavala glas.

„Izvinite, sa kim razgovaram?“ - pitala sam.
„Mama, ja sam, Zoran“ – rekao mi je.
Počela sam da plačem.
„Šta je to, Zorane, sa tobom? Kakav ti je to glas? Kaži mi, sine, šta se to dešava, šta ti je“.
Osetila sam da se nešto strašno sprema, ali nisam mogla ni da pretpostavim da će ... Molila sam ga da se pazi, podsetila ga šta mu se dogodilo kod hale Limes, kako su pokušali da ga ubiju...

-.-PHOTO: FoNet/NENAD ĐORĐEVIĆ-.-

PHOTO: FoNet/NENAD ĐORĐEVIĆ

*A on?
Ništa. Slušao je, ali više nisam čula njegov glas. Nikada! Uvek je negde žurio... Poslednje što sam rekla bilo je – Zorane, čuvaj se! Nije me poslušao...A nije ni mogao. Nije mu bilo spasa. Bili su odlučili da ga ubiju...Prosti naš svet ne voli da vidi nekoga prepametnog, nekoga ko je iznad...Pogledajte mu biblioteku...E, moj Zorane...Ogovarali su ga, svašta govorili protiv njega...Koštunica je u tome debelo učestvovao. Nikada mu nisu oprostili što je Miloševića poslao u Hag...Pitali su me jednom u Prokuplju policajci – na koga sumnjate.
„Na vašeg šefa“ – odgovorla sam. „Na Koštunicu!“

Zoranu sam stalno govorila da ih se čuva, ali je mislio da je pametniji od svih njih. I bio je... Govorila sam mu da mu sestra neće preživeti ako se njemu nešto desi...A onda ta sahrana...

*I taj govor mitropolita Amfilohija. Kako ste ga doživjeli?
Ružica nikada posle toga nije zvala popove. Vidite li šta oni danas rade?! Amfilohije je mog sina proglasio izdajnikom, a Zoran je pravio donatorske večere za završetak hrama Svetog Save! Nikada ga nisu voleli. I patrijarh Pavle je više voleo Koštunicu... A Zoran im je pomogao...Nikada ih više nismo zvali... Gordana će doći sutra da zajedno idemo na groblje. Uvek tako odlazimo pre ostalih, kada nema gužve...

*Šta se desilo sa Vašom ćerkom? Da li ste ikada dobili izvještaj o tome šta se zapravo dogodilo sa njom prije nekoliko godina, ko je napao, ko joj je dao tu injekciju?
Nikada, dušo moja. Nikada. Ko da nas obavesti?! Mene i danas slušaju, znam ja to. I moram Vam reći – čuvajte se! Nemate se kome obratiti, nema ko da vas zaštiti! Pa, ovde su ubili premijera!.. Ko da nešto kaže?! Čulo se bilo da Gordana ima nekakav spisak kod sebe, da nešto zna.

*Kakav spisak?
Ne znam. Pričalo se o nekakvom spisku na kome su bila imena ljudi koji su bili opasni, lopovi, radili Zoranu o glavi, bili umešani u ubistvo... Rekla sam novinarima da takav spisak postoji. Kad su to pročitali, otišli su kod Gordane u Valjevo... Upali su u kuću, uhvatili je za vrat, vukli je za kosu do kreveta i dali joj neku injekciju. Ne znam šta je. Spavala je, oni su tražili... Nikada nismo saznali ko su... Kasnije smo je prebacili na VMA. Tamo su rekli da to nije bila nikakva opasna supstanca, da je zdrava...

*Kasnije je i ona dobila obezbeđenje?
Jeste, ali kakvo?! Imali su ti momci posebnu prostoriju u Gordaninoj kući. Znali su da, kada završe smenu, ostave na stolu otvorenu Legijinu knigu. To su čitali! Namerno su provocirali. Ovo je čudna zamlja, čudan narod... Kao da još uvek ne shvataju šta je Zoranovom smrću Srbija izgubila. Pa, vidite li da Legiji prijatelji spremaju bekstvo?! Zamislite da čovek na čoveka pospe živi kreč! On nije čovek, on je čudovište!.. A kada je prvi put ušao u sudnicu, sećam se... Gledao me je pravo u oči. I ja njega. Nije skidao pogled. To su svi primetili.

*Kako ste reagovali kada ste čuli da se Legija predao?
Sećate li se ko ga je sve dočekao? Kakvi su to ljudi?! U tri sata noću se skupila elita da dočeka čoveka koji je ubio predsednika Vlade! Sećate li se? Rade Bulatović, Jočić, ona debela nakaza iz televizije...Svi! Skupili su se i većali, sigurno su mu nešto obećali...A vidite sad Jočića...Ma kako vam to zvučalo, Ivica Dačić je drugačiji. S njim se može nekako razgovarati. Bio je među Miloševićevim ljudima, a sada vidi da se ne može nazad...Nema povratka na staro. To je govorio i moj sin. Nema ga, ali nikad se Srbija više neće vratiti na ono gde je bila. Zoran je to platio životom. A oni ga danas pljuju.

*Sigurno vas pogađa kad čujete tako nešto. Radikali...
Oni su beda i od njih me ništa ne pogađa. Znam ko je bio Zoran. Radikali prave cirkus od države, parlamenta, svega...

*Tomislav Nikolić kaže da se izvinio Ružici Đinđić što je rekao: poručite Zoranu Đinđiću da je i Tito pred smrt imao problema sa nogom. Da li biste vi privatili to izvinjenje?
Ne bih. Kasno se Nikolić setio da se izvinjava. To boli i nikad ne bih za tako nešto prihvatila izvinjenje. Ne možete jednog dana da vređate, a drugoga da se ljubite. To kod mene ne može. Ja imam karakter. Dosta je bilo! Ružica može da prihvati, ali ja neću.

-.-PHOTO: BETA/VLADIMIR MILOVANOVIĆ-.-Pomen: Mila Đinđić na grobu svog sina 12. marta 2009.
Pomen: Mila Đinđić na grobu svog sina 12. marta 2009.
PHOTO: BETA/VLADIMIR MILOVANOVIĆ

*Sjećate li se svog poslednjeg susreta sa sinom?
Ne, ne mogu da se setim... Kada je postao premijer, retko sam ga viđala. Nije imao vremena, stalno je radio. Ostali smo ga željni. Tešila sam se time što ga viđam na televiziji. Znao je ponekad da dođe na ručak kod mene, dovede decu...

*Posjećuju li vas unučad?
Ponekad. Luka trenira košarku, Jovana uči... Dođu na ručak kada imaju vremena...

*A neko iz Demokratske stranke?
Nikada! Sa njima nemam ništa..

*Zašto?
Neću da komentarišem. Oni najbolje znaju. Smatraju da je sve njihova zasluga, da tu nema mesta za mog Zorana... Svom sinu sam u Prokuplju sama podigla spomenik. Gde su njegovi prijatelji, gde su ti „saborci“?! Neki su došli... Bio je Tadić, Šutanovac...Gašu Kneževića, Gordanu Matković i Rasima Ljajića sam pozvala da dođu. Rasim je dobar čovek. Volim ga, cenim i poštujem. On je drugačiji, pošten... Bilo je dosta sveta. Ljudi plaču, žale, a dok je bio živ, nisu ga voleli... Zoran je bio izuzetan. Žao mi je što je sebe toliko ponizio i dozvolio da ga ubiju, da tako ode... Neka mu je laka crna zemlja...To što su ga ubili, to je najgori zločin! Bedni, mali, nepismeni ljudi! Ubiti takvog čoveka!.. Srce me boli za ovom mojom Gordanom. Crći će od tuge. Ja sam jača, sve izdržim.. Idem na groblje...Verujte da svakoga dana na njegovom grobu nađem cveće. Neko je juče ostavio kale, četiri kale... Znao je da ih je najviše voleo.

* Tekst objavljen u BH Danima prenosimo uz dozvolu autorke

Sliku tvoju ljubim X 52/53


Petak, 13 Mart 2009 08:09 administrator
Senad Paćanin
Prije nekih četiri godine, prilikom novog izbora za reisu-l-ulemu Islamske zajednice, tadašnja urednica magazina DANI Vildana Selimbegović, u bestijalnoj kampanji ovoga sedmičnika ne bi li na položaj reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH došao neko drugi umjesto dr. Mustafe Cerića, napisala je, u nedostatku drugih argumenata, kako je ovaj list (dakle "Preporod") objavio u jednom broju 22 fotografije tadašnjeg (a i današnjeg, na njenu žalost) reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića.
Nakon izvjesnog vremena, u intervjuu tom istom nedjeljniku, Mustafa Spahić je taj broj fotografija podigao na 26, a onda su, neki pojedinci, kada bi im zatrebalo, a sve u istom, nezavisnom, magazinu taj broj licitirali po svome nahođenju - od 28, do 32.
Međutim, kako je od tada pa do danas prohujalo poprilično vremena, a računajući na čitalačku površnost i zaboravnost, u novoj harangi protiv "Preporoda" nekim novim (a i starim) autorima se broj od prvobitno izrečene 22 fotografije učinio odveć malim (za njihove velike ambicije, a Boga mi i kilažu) pa su, valjda u skladu sa povećanjem cijena životnim namirnicama i uopće troškovima života, odlučli da (iz bužetskih rezervi svojih laži i obmana) interveniraju i to veoma galantno i širokogrudo, baš kao da se radi o Vijeću ministara koje nabavlja najskuplje automobile kako bi time zavaralo očiglednu ekonomsko-finansijsku krizu.
Tako će frustrirana gospođica, koja je sada na čelu drugog lista, a kojoj je reisu-l-ulema ostao i dalje trn u oku (ako ne i balvan), u komentaru "Oslobođenja" pod naslovom "Preporađanje" od 3. marta 2009. godine napisati i ovo:
- U toku predizborne kampanje koju je za Cerića vodio Preporod, tadašnji i sadašnji reisu-l-ulema se u ovom glasilu Islamske zajednice pojavljivao što u slici, što u riječi u rasponu od 27 do 52 priloga po jednom broju. (!!!) A za svjedoka će pozvati koga drugog do"vječitog buntovnika":
-Vječiti buntovnik u Islamskoj zajednici Mustafa ef. Spahić je ponudio objašnjenje za ovako intenzivnu kampanju - glavni urednik Preporoda uoči izbora za reisa je nagrađen pozamašnom novčanom nagradom od strane Rijaseta, a koincidencija je htjela da nekako u isto vrijeme zaposli kćerku u Gazi Husrevbegovoj biblioteci.
Više, dakle, nije u pitanju jedan broj Preporoda, već, dakako, više njih, a nisu ni same fotografije dovoljne - treba njima dodati i tekstove (što u slici, što u riječi, kako je to mudro kazano!), kako bi efekat bio potpuniji i dakako uvjerljiviji, s obaveznim pozivom na svjedoka "vječitog buntivnika". (Naravno, ovako notorne (a i besmislene) laži ona može servirati šačici čitalaca "Oslobođenja", mada čisto sumnjam da će i oni prihvatiti takve bedastoće - svakome je, naime, jasno da u listu koji je tada izlazio na 32 stranice (od kojih je barem 5-6 bilo reklamnog karaktera) nemoguće je, sve i kad bi se htjelo, ugurati 52 priloga o reisu-l-ulemi, čak i pod pretpostavkom da ništa drugo taj list i ne objavi osim njegovih slika i priloga o njemu!)
Samo tri dana kasnije u uvodniku DANA, pod naslovom "Ili je strijela odapeta ili je bumerang bačen", glavni urednik Senad Pećanin ovako počinje rečeni tekst:
- Glasilo Islamske zajednice Bosne i Hercegovine Preporod srušilo je rekord kojeg je decenijama neprikosnoveno držalo bh. izdanje partijskog lista Komunist: u vrijeme kada je Mustafa Cerić vodio kampanju za novi, ko više zna koji po redu, mandat reisu-l-uleme, Preporod je u jednom broju objavio čak 53 njegove fotografije. Ceriću bi pozavidio i sam Josip Broz, čak i nakon poređenja s izdanjima Komunista koja su objavljivana uoči partijskog kongresa.
Ovaj uvod mi se činio nužnim, da bih javnosti koja nije imala dodira s Preporodom ukratko predočio o kakvom se glasilu radi.
Eto, glavni urednik DANA, u istom listu u kome je prvobitno objavljena brojka od 22 fotografije, slaga a da i ne trepnu - broj fotografija poveća na 53, te tako, na nezavisnom atletskom prvenstvu u lažima, objedama i izmišljotinama, podiže, odnosno popravi (čitaj: ote!) rekord svojoj kolegici nakon samo tri dana njenog trijumfa. I to baš uoči 8. marta, međunarodnog Dana žena, pokazujući i dokazujući i na ovom primjeru da su muškarci u ovom društvu favorizirani i da ne daju prednost damama čak ni u situacijama notornih laži i izmišljotina. Iako je drugarica urednica imala (navela) i svjedoka - to nije pilo vode, što sve govori kako je, uprkos silnih napora dženderuša, nevladinih organizacija i drugih faktora i traktora, stanje u ovoj oblasti daleko od zadovoljavajućeg.
Sjećam se, mada je to bilo poprilično davno, kada je sadašnji istaknuti srpski pjesnik a još istaknutiji nacionalista i šovinista, čije ime neću pominjati, započinjao pjesničku karijeru, u ondašnjim Književnim novinama objavljen je razgovor u kome je, pored ostalog, rekao otprilike: "Moj otac je bio četnik. I što god ja napredujem u pjesništvu, moj otac, posmrtno, napreduje u četnicima, tako da će, ako ja budem kandidat za neku nagradu, on posmrtno dogurati do generala."
Možda je poređenje sa ovom izjavom na ovom mjestu pomalo neumjesno, ali ona mi, eto, jedina pada napamet. Dakle, hoću reći: sve što više reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić dobija nagrade i napreduje kako u svijetu, tako i kod nas, i ne samo u religijskim sferama, i sve što više bude napredovao od sada pa ubuduće, očito je da će se, pored ostalog, i broj njegovih fotografija, objavljenih u jednom (a može i u više) brojeva Preporoda povećavati bilo aritmetičkom, bilo geometrijskom progresijom, tako da uopće ne sumnjamo da će do kraja mandata čak i ovaj (može urednice "Oslobođenja", a može i urednika DANA- i tako i tako je to svejedno, razlika je samo u tempu izlaženja) sadašnji broj objavljenih fotografija dostići bar neku jubilarnu cifru - recimo 100, a možda će, stalnim naporima ovih novinarskih Pinokija, taj broj dostići i neke neslućene dimenzije.
Naravno, čitalac vidi da se ja ne bavim nikakvim drugim dimenzijama koje donose spomenuti tekstovi ovo dvoje urednika, jer to uzimam kao njihov stav i njihovo, da kažem, nekakvo promišljanje, koje se uglavnom ponavlja i koje je varijacija na (zajedničku) zadatu temu (reis Cerić), zajedno sa istomišljenicima emisije "60 minuta", te još nekim trabantima koji oponašaju takvo "nezavisno" novinarstvo, konstantno napadajući samo jednu vjersku zajednicu i samo jednog (njenog) poglavara. Cilj mi je samo bio da na egzaktan način pokažem i dokažem kako rade ove tvornice laži, koje se, naročito u posljednje vrijeme, tematski udružuju i dopunjavaju: ako su spremni da egzaktne brojke jednom objavljene (bez obzira koliko nevjerodostojne) u njihovim časopisima, pa čak verificirane i njima samima kao autorima, tako drastično multipliciraju i uvećavaju, praveći budale od svojih čitalaca, naravno onih koji im vjeruju, šta li će tek raditi sa onim temama koje nemaju tako određen, decidan i egzaktan karakter.
I eto šta smo, u konsekvenci, dočekali: da takvi izraubovani neokomunistički tipovi na taj i sličan način brane islam i muslimane od reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
A svako pominjanje njihovih imena je institucionalni nalog "strijele odapete".
Treba, dakle, po navici, šutjeti i žutjeti: i okrenuti drugi obraz! Da bismo bili podobni - po njihovoj mjeri.
Malo morgen: oni očito još ne shvataju da ni muslimani više nisu kao što su nekad bili!
I da ih više niko i nikada neće voditi kao stoku na klanje!
Aziz Kadribegović

Novi visoki predstavnik u BiH Valentin Intzko ocijenio je da bonska ovlaštenja ostaju kao posljednje sredstvo djelovanja i da će prvenstvo imati težnja BiH prema kandidaturi za prijem u EU.
"Težićemo prema sticanju statusa kandidata BiH za prijem u EU i želimo da stvorimo snagu privlačnosti. Ta snaga je toliko jaka da će u BiH sami reći da im se dopada. Organizovaćemo državu tako da dobro funkcioniše", rekao je Intzko u intervjuu austrijskom dnevniku "Neue Vorarlberger Tageszeitung".

Austrijski diplomata potvrdio je da će za te svrhe biti obezbijeđen novac i podsjetio da predstavnici Evropske komisije u BiH provode velike projekte. Na konstataciju novinara da su ljudi u BiH u sukobu iz vjerskih razloga, on je rekao da se to može prevazići.

On je podsjetio da su i u Evropi postojali neprijatelji, te da je u svjetskim ratovima bilo na milione mrtvih, navodeći kao primjer Francuze i Nijemce koji su "danas najbolji prijatelji".

"To isto mora da pođe za rukom i u BiH, kao i na Bliskom istoku. Dugo će trajati, kao i svuda, ali će uspjeti i u BiH", kazao je Intzko.

Intzko je rekao da je u BiH u planu mnogo projekata, među kojima je gradnja autoputeva, dodajući da u BiH treba iskoristiti bogatstvo vodene snage.

On je istakao da "ekonomija nije sve, ali da se praznim stomakom ne može graditi demokratija u jednoj zemlji".

Intzko je rekao da najveću opasnost u BiH nakon rata predstavljaju mine.

On je rekao da su ljudi u BiH poznati po gostoprimstvu, srdačnosti, toplini i talentima koje treba podsticati, dodajući da najviše voli da provodi vrijeme sa "običnim ljudima" u BiH zbog njihove srdačnosti.

24sata.info 

Federalni ministar finansija Vjekoslav Bevanda izjavio je da je izvjesan krah budžeta Federacije BiH ukoliko tokom ove godine, koja nije izborna, ne dođe do radikalnih reformi u ovom entitetu.
"Dešava se ono što sam već govorio i upozoravao sa svojim timom, sa kojim sam profesionalno pristupio tom problemu. Sasvim je normalno da nikoga ne treba lagati, a posebno ne sebe u vezi sa onim što dolazi", rekao je Bevanda gostujući na Federalnoj televiziji, u magazinu „60 minuta".
On je napomenuo da nisu samo predizborna obećanja o socijalnim davanjima dovela da trenutne situacije.
"Suština je da ako ispustimo ovu godinu da radikalne reforske poteze povučemo - nema nam spasa", zaključio je Bevanda.

 

Uprava policije Federacije BiH profesionalno i moralno je odlučna da u saradnji sa drugim domaćim i stranim institucijama istraje na rasvjetljavanju ubistva zamjenika ministra federalnog MUP-a Joze Leutara koje se dogodilo 1999. godine u Sarajevu, saopšteno je iz federalnog MUP-a.
Počinioci ubistva još nisu otkriveni, a u saopštenju se ističe da federalna Uprava policije, nakon izdatog novog naloga za provođenje istrage, u saradnji sa Kantonalnim tužilaštvom Sarajevo sistemski radi na dokumentovanju saznanja i izjava svjedoka koji su se u međuvremenu pojavili, te detaljno vrši provjeru svih segmenata kako bi se u potpunosti rasvijetlile okolnosti u kojima je ubijen Leutar.
Delegacija Uprave policije Federacije BiH položila je cvijeće na mjestu pogibije Leutara u Sarajevu, povodom desetogodišnjice od njegove smrti.
U saopštenju se navodi da je delegacija jutros u 7.45 časova zapalila svijeće na spomen-obilježju u Alpašinoj ulici, kao znak sjećanja na tragediju koja se na tom mjestu dogodila u jutarnjim časovima 1999. godine.
Federalna uprava policije će u narednim danima na prigodan način obelježiti godišnjicu stradanja Leutara, navodi se u saopštenju.
Jozo Leutar umro je od povreda zadobijenih u eksploziji bombe postavljene ispod njegovog službenog automobila.

 

U TAJNOM izvještaju je Međunarodni odbor Crvenog križa zaključio kako tretman al-Qaidinih zatvorenika u prekomorskim zatvorima CIA-e za vrijeme administracije Georgea W. Busha predstavlja mučenje, objavio je Washington Post.

Izvještaj Crvenog križa temelji se na pristupu zatvorenicima od visoke važnosti s kojima su uspjeli komunicirati nakon premještanja u zatvor u zloglasnom zaljevu Guantanamo 2006.

Crveni križ detaljno je opisao praksu zlostavljanja koje uključuje premlaćivanje, zabranjivanje spavanja, ekstremne temperature i u nekim slučajevima tehniku zvanu "waterboarding", pri kojoj se simulira utapanje zatvorenika, a koja je predmetom oštrih rasprava u SAD-u.

CIA odbio komentirati

Po navodima W. Posta, barem pet primjeraka izvještaja je 2007. poslano ljudima u samoj CIA i visokim dužnosnicima Bijele kuće.

W. Post piše kako je primjerak izvještaja Crvenog križa vidio Mark Denner, profesor novinarstva koji je objavio dijelove izvještaja. Nije objašnjeno kako je Denner došao do izvještaja.

CIA je odbila komentirati slučaj. George Bush je 2007. priznao da je CIA nakon 11. rujna koristila metode pritiska na visoko rangirane al-Qaidine zatvorenike, ali je jednako tako rekao da su metode ispitivanja uvijek bile u skladu sa Ženevskim konvencijama.
 

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA

16. mart 2009.

ONLINE GLASNIK NACIONALNOG KONGRESA REPUBLIKE BiH - br. 597

SADRZAJ:

1. SVI U SKUPSTINU, NE DAJMO DA DIJELE BOSNU i HERCEGOVINU

2. NAJNOVIJA VIJEST: U OCKIVANJU USVAJANJA BRCANSKOG AMANADMANA HRVATI POKRECU RAZDRUZIVANJE OD FEDERACIJE

3. BREAKING NEWS: Bosnian Legislators does not Receive the people’s Opinions regarding the Amendment in the "Public Debate"

4. Open Letter to European Parliamentarians Regarding to Miscarriage of Justice in Bosnia

5. That is the Completion of the Tudjman-Milosevic Plan from Karadjordjevo in 1991 about Division of Bosnia-Herzegovina

6. Hayat - Central News Poll Question: Should the BiH Parliament adopt the amendment on Brcko District? YES -113, NO - 3073


7. PROGLAS SAVEZA LOGORASA BOSNE I HERDCEGOVINE

- Hide quoted text -

-------------------------------------------------------------------------
Ovaj Glasnik ide na 28460 ispravnih adresa. Za primanje Glasnika prijavite se na adresu: [mailto:[email protected]]

If you do not want to receive this Online Newsletter just reply with "UNSUBSCRIBE" in the subject line. Then your email address will be promptly deleted.
-------------------------------------------------------------------------

1. SVI U SKUPSTINU, NE DAJMO DA DIJELE BOSNU i HERCEGOVINU

Posljednja sansa da narod Bosne i Hercegovine spasi svoju drzavu od podjele i sebe od necuvene bijede pruza nam se

u 11:00 sati u utorak, 17. marta 2009. u zgradi Skupstine Bosne i Hercegovine.

Tada se odrzava finalni chin "javne rasprave" o Amandmanu I. (o Brckom). Ukoliko tada prodje taj amandman to ce biti prvi put da je narod Bosne i Hercegovine, crno na bijelo, priznaje ovo stanje i miri se sa njim kao sa svojom trajnom sudbinom. To nece dovesti ni do kakvog rjesenja, nego samo do mnogo gore situacije, palestinizacije Bosne i Hercegovine. Nasi politicari su namjerno zakazali javnu raspravu u radni dan u 11:00, kada narod radi, da vi ne bi dosli. Zato, napravite pauzu ili uzmite slobodan dan, ali obavezno dodjite, ne dozvolite da vas tako izmanipulisu.

Pogledajte sta o znacaju ovoga kaze americki Profesor internacionlanog Francis Boyle za BosTel. Prevod profesorovih rijeci na Bosanki je vac uradjen na snimku, za one koji ne znaju Engleski.

http://www.youtube.com/watch?v=uLugRtFoVZc

Na slijedecem linku poslusajte izjavu dr. Muhameda Borogovca koju je prenijelo nekoliko radio stanica u Bosni i Hercegovini. Tu je jucer predvidjeno sta se moze ocekivati od Hrvata, ako se usvoji Amandman za Brcko, a vec danas je to predvidjanje dobilo potvrddu, jer Hrvati traze razdruzivanje od Federacije.

http://www.youtube.com/watch?v=7BPvL7kJtR0&feature=channel_page

O zahtjevu Hrvata za se razdruze govori se u prilogu 2. ovog Glasnika.

Dogodila se i nevjerovatna blamaza izdajnickih vlasti Bosne i Hercegovine. Oni su blokirali emil adresu : [email protected] tako da narod ni u javnoj raspravi ne moze da iznese svoje misljenje.

Obavjestavamo vas da su izdajnicke bh vlasti sabotirale i email adrese i nekih od svojih kolega, onih poslanika za koje nisu sigurni da ce glasati za amandmane, za koje misle da se jos dvoume kako da glasaju. Naime, liderima izdaje, npr. Bakiru Izetbegovicu i Berizu Belkicu nesmetano prolazi email posta, dok ljudima kao Jerko Lijanovic i ponekom iz SBiH ne prolazi.

Ne dozvolimo kriminalnoj bandi da nas porobi i unisti. Svi koji ste u Sarajevu dodjite u Skupstinu na finalni cin rasprave, u utporak u 11 sati, i borite se za vas stav, to je nasa Skusptiuna, vi ste pozvani po Ustavu Republike BiH clan 268, po kojem je zabranjeno mijenjati ustav ako se narod ne slaze sa promjenom.

Neki nasi ljudi pokusavaju stupiti u vezu sa skusptinskom administarcijom, da zahitijevaju da proradi email adresa [email protected] da se omoguci primanje email poruka. Zato ponovo posaljite vasa misljenja o Amandmanu, ako vam prvi put nije proslo, ili ako jos niste poslali - ne dozvolite da nas na taj primitivni nacin jednostavno "iskljuce" iz nase domovine.

Mi smo danas kreirali i Glasnik na Engleskom jeziku da obavjestimo svijet o ovim dogadjajima. Prenosimo vam ga u cjelini, odmah iza zahtjeva Hrvata za razdruzivanjem iz Federacije.

_______________________________________________


2. NAJNOVIJA VIJEST: U OCKIVANJU USVAJANJA BRCANSKOG AMANADMANA HRVATI POKRECU RAZDRUZIVANJE OD FEDERACIJE

Bosna i Hercegovina
ALTERNATIVNA VLADA
HRVATSKE REPUBLIKE HERCEG-BOSNA
-PREDSJEDNIK-

Važno!
Priopcenje za javnost
Medijima – svima
WY-542234-09-A0
16.ožujka 2009. godine

Najavljeno pokretanje postupka formalno-pravnog mirnog razdruživanja
Hrvata iz Federacije BiH kao dio ustavne reforme BiH

U posjet Alternativnoj Vladi Hrvatske Republike Herceg-Bosne doputovalo je razdvojeno protekli tjedan nekoliko izaslanstava: Sjedinjenih Americkih Država, Europske Unije, Ruske Federacije i Izraela kao i Ruske i Britanske TV ekipe državnih televizija.

Cijenjene goste je zanimalo je li moguca samoodrživost Hrvatske Republike Herceg-Bosna i tom prilikom su im predani materijali i dokumentacija vezana uz ekonomsku i svaku drugu samoodrživost što je glavna smjernica buducnosti hrvatskoga naroda u BiH.

Uvaženim gostima je dano na znanje kako je nakon posljednjih presuda cetvorici hrvatskih branitelja u slucaju Radic i ostali, zakljuceno kako su te presude usmjerene protiv hrvatskoga naroda u BiH te je taj dogadaj pokrenuo i proces prikupljanja dokumentacije koja ce se uputiti u parlamentarnu proceduru parlamenta Federacije BiH kako bi se i službeno pokrenuo proces razdruživanja Hrvata iz Federacije BiH.

Nadalje, Washingtonski sporazum nikada nije niti proveden, a na njemu se temelji Federacija BiH, dok je Daytonski sporazum promijenjen u 175 slucajeva uvijek na štetu Hrvata iako OHR nije imao mandat da ga mijenja, a sve pod krinkom „reformi i poboljšanja funkcionalnosti države“ što se nikada nije ni dogodilo. Federacija BiH je prema Washingtonskom i Daytonskom sporazumu bila predvidena kao konfederacija s Republikom Hrvatskom, no ova tocka na pisana u oba sporazuma nikada nije i provedena.
Hrvatima u glavnom gradu HR Herceg-Bosne, Mostaru, je nametnut tzv. Mostarski Statut cime se dodatno osporava konstitutivnost Hrvata i cime demokratski izbori nemaju nikakav smisao. Ovakav kriterij OHR nikada nije nametnuo i bošnjackom politickom krugu cime je napravio dvostruke kriterije.

OHR uopce nije inzistirao na povratku Hrvata u svoje domove nakon rata, dok se izrazito založio za povratak Bošnjaka tako da povratak Hrvata OHR nije ni proveo niti se založio za povrat njihove imovine. Treba naglasiti kako Bošnjaci danas predstavljaju glavni politicki problem u BiH jer javno teže hegemoniji racunajuci na svoju brojcanost, te nastoje podciniti i podložiti druga dva naroda kroz asimilaciju u tzv. „bosansku naciju“ što nailazi na žestok politicki otpor.

_______________________________________________


3. BREAKING NEWS: Bosnian Legislators does not Receive the people’s Opinions regarding the Amendment in the "Public Debate"

To whom it may concern

Please, consider this as an official complain of Bosnian people to OHR, EU, USA and all International human rights organizations.

National Congress of the Republic of Bosnia-Herzegovina received hundreds of Messages from Bosnian citizens that Bosnian Legislators does not Receive any more the people´s Opinion regarding the Amendment in the "Public Debate". What is the purpose of the public debate if they do not want to here what people thinkabout the issue?!

Obviously Bosnian government intends to create peoples opinion about the Amendment as they like. The opinion of the people is overwhelmingly against the constitution change in this moment. One survey on NTV Hayat shoved 3073 votes against, and only 113 votes for.

If they force this amendment to people of Bosnia Herzegovina it will be illegal; it will not fix the problem, it will not legalize Dayton constitution.

Dr. Muhamed Borogovac, ASA, MAAA
For National Congress of the Republic of Bosnia-Herzegovina

___________________________________________


3. Open Letter to European Parliamentarians Regarding to Miscarriage of Justice in Bosnia

Dear Mrs. Pack

The Republic of Bosnia and Herzegovina is again in great danger. The reason for that is the repeated attempt of pro-Russian and pro-Serbian politicians such us Milorad Dodik, Dragan Covic, Sulejman Tihic, Bakir Izetbegovic, Haris Silajdzic and Zlatko Lagumdzija to finalize the Milosevic-Karadzic dream of the complete destruction of Bosnia and Herzegovina state. Unfortunately in that attempt the American diplomat Raffi Gregorian was heavily involved.

Under the influence of these politicians, who thanks to the un-democratic Dayton’s constitution (Annex 4) have ability to self-elect themselves in power infinitely and have unlimited power over the people, over the their private media, jurisdiction and their private police; they are now trying to impose a new amendment to Dayton’s constitution (Amendment I, about the status of district Brcko), which would allow them, if imposed in Parliament of BH, to give Mr. Dodik right for secession from Republic of Bosnia and Herzegovina of the part so called RS, where Mr. Milosevic and Karadzic have committed genocide, ethnic extermination and changed the ethnic structure by means of genocide. The above mentioned politicians are not true representatives of the people of Bosnia and Herzegovina , since they are brought to power by means of Serbian intelligence, by means of lying, by means of controlling the media and by means of the bribing of their subjects.

People of Bosnia and Herzegovina have no means to say NO to this latest attack on its sovereignty. Elected people in Parliament BH are under threat of expulsion if they say NO (case of Mehmed Zilic, who was expelled from SDA party because he voted regarding to his own opinion). The public debate about the constitution change was organised in only 5 towns, without informing the people through the media, with request for the people to register themselves before they take a part (an indirect threat), and with all media under their power being silent about what is going on, etc.
Prof. Franics A. Boyle was invited to comment on that situation on 14th of March by the independent television station TV Hayat. Please read what he has to say about that and please contact him for further explanation on what is going on. This situation is very dangerous for the stability of Europe .

Also, Prof. Boyle sent his message to the Bosnian people through interview, which could be seen on this link: http://www.youtube.com/watch?v=uLugRtFoVZc

Sincerely Yours,

Esad Jaganjac, Dipl. Mech. Eng
Chief Editor of Web magazine Republikabih.net
_______________________________________

5. That is the Completion of the Tudjman-Milosevic Plan from Karadjordjevo in 1991 about Division of Bosnia-Herzegovina

Hayat - By Kenan Cerimagic - In an interview for Hayat, professor of international law from the US Francis Boyle advocates rejection of the constitutional amendment on the status of the Brcko District in the BiH Parliament.

“There are many problems with relation to the Brcko amendment. It seems that the US Government is completing the last stage in the process of dividing BiH, and the Brcko amendment is part of this process. What they want to do for the first time is to force the BiH Parliament to ratify illegal and anti-constitutional Dayton constitution, which was imposed on BiH, and they want to do that by avoiding procedures set under the current BiH Constitution for amending the Constitution (…) If this composition of the Parliament supports this, this will be the first case of ratifying and confirming the Dayton constitution.. The next thing they’ll do is to return to (former PDHR Donald) Hays’ reform and the so-called ‘April package’, which will end this job,” Boyle commented.

He goes on to say that at the time of signing the Washington Agreement, the Pentagon envisaged that BiH would fall apart within 15 years, i.e. by 2010.

“I personally do not know the new High Representative from Austria, however I am certain that he is well-intentioned. However, he will not be able to do much, but to listen to the instructions of the US and British governments, both of which mainly support the Brcko amendment. (…) This is the final game for Bosnia orchestrated by Americans and British”, professor Boyle stated, adding that it is true that the RS Prime Minister Milorad Dodik is in the winning situation when it comes to this amendment.

He explains: “If you look at the paragraph 21 from the Final Award on the Brcko status dating 5 March 1999, you will see that it clearly states that the Tribunal ends the control of the RS over the Brcko District. Now, this amendment returns the Brcko under the control of the RS, because according to it, it will be in the joint ownership of the FBiH and the RS. RS will – both in territorial and legal terms – come outside of the framework of 49% of BiH that it currently controls and it will expend over to the Brcko district. Arbitration decision passed by the Tribunal took Brcko outside of the RS and placed it under the jurisdiction of the state of BiH (…) Arbitration decision clearly says that at any time of changing the Brcko District status, it is Federation that has a guaranteed right to demand from the Tribunal to allow full and sovereign control over the Brcko District. Why FBIH would now give up from Brcko and accept to share it with RS?... (This amendment) is obviously made in the favor of the RS and its expansion. It would cement the existence of the RS.”
Boyle goes on to say that his sources from the SDA inform him that the SDA leader Sulejman Tihic does everything Americans tell him to do, including support to the April package. He explains that he had worked with Haris Silajdzic and SBiH to fail the package.

Commenting what are possible consequences of the Brcko amendment, Boyle said:

“Bosnian government and state institutions would no longer be able to function. We have to understand that this was the intention of (Richard) Holbrooke and lawyers from the State Department who authored Dayton. (…) I do not know how Bosnia would survive as the state if the Parliament endorses Brcko amendment together with the Hays’ reforms and April package. I fear that BiH will simply collapse in all that. (…) Brcko amendment enables renewed establishing of the RS control over town of Brcko and it would only continue to further cement genocide, ethnic cleansing and mass rapes of Bosnian women. This amendment is horrendous, as well as its implications for the future of BiH, that is if (BiH) has one after Brcko amendment and Hays’ April package. (…) That is the end-game and completion of the Tudjman-Milosevic plan from Karadjordjevo in 1991 about division of BiH between Serbia and Croatia. People must understand that this is about that.”

At the end of the interview, Boyle proposes that the only solution for BiH is to start with comprehensive negotiations on the constitutional changes, which would satisfy all and ensure a central and efficient government.

Francis A. Boyle
Law Building
504 E. Pennsylvania Avenue
Champaign IL 61820 USA
217-333-7954 (voice)
217-244-1478 (fax)
(personal comments only)

_______________________________________

6. Hayat - Central News Poll Question: Should the BiH Parliament adopt the amendment on Brcko District? YES -113, NO - 3073


_______________________________________

7. PROGLAS SAVEZA LOGORASA BOSNE I HERDCEGOVINE

Ovo je ne samo dobro novinarstvo nego i pravi umjetncki patriotski dozivljaj

http://www.youtube.com/watch?v=5FsyhIa7xjs&feature=channel