Turistički šovinizam
Kako će Hrvati postati Bosanci
Piše: Boris Dežulović


Šovinist sam, tim se dičim: Dijana Čuljak-Šelebaj


Šovinizam Dijane Čuljak-Šelebaj ne bi, naravno, bio toliki problem da je samo njen. Ključni razlog njene mutave zbunjenosti nije, naime, samo njeno bosanskohercegovačko porijeklo, već i činjenica da ona tek naglas govori ono što hrvatski turistički neimari naglas misle. "Jednodnevni gosti iz Bosne i Hercegovine", naime, ipak "predstavljaju problem": oni zaista ne troše, zaista ne zauzimaju skupe apartmane i zaista zauzimaju besplatne plaže



Koliki vam problem u Omišu i općenito na južnom Jadranu predstavljaju jednodnevni gosti koji se spuste iz Bosne i Hercegovine, ništa ne troše, ne zauzimanju apartmane, a zapravo zauzimaju mjesto na plaži koje pritom nisu niti platili?

Dijana Čuljak-Šelebaj, urednica i voditeljica Dnevnika Hrvatske televizije, postavila je to pitanje niti ne trepnuvši svojim umjetnim trepavicama. Čak je i HDZ-ovom gradonačelniku Omiša bilo upadljivo neugodno.

- Paaa... moje mišljenje je da oni nisu tolika šteta za hrvatski turizam kako ih neki žele predstaviti - mucao je Ivan Škaričić. - Naime, oni ipak nešto troše. I plaćaju parking.

Na Dijanu Čuljak se nakon ovog klasičnog malog ljetnog skandala nadigla kuka i motika, a njoj sirotoj ni dva dana kasnije nije bilo jasno zašto. Mutavo se branila kako joj nije bila namjera uvrijediti građane Bosne i Hercegovine, pa im se na kraju i javno ispričala, napominjući kako je tehnički zapravo neizvodivo da diskriminira Bosance, jer je i sama rodom iz Bosne i Hercegovine.

Zanimljiva je svakako ta teorija, po kojoj bosanskohercegovačko porijeklo amnestira svakog šovinizma i ksenofobije prema Bosancima. To je ono simpatično obraćanje voljenim zemljacima kakvo Hrvati imaju prilike čuti kad, primjerice, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Vlatko Marković za namještanja utakmica optužuje "one moje Bosančerose". Hrvati, jasno, te stvari ne rade, oni niti namještaju utakmice, niti beskorisno zauzimaju dalmatinske plaže, niti - što je najvažnije - o tome naglas govore. Stoga može izgledati kao mali, simpatični nesporazum kad o tome govori Dijana Čuljak-Šelebaj, koja je - sad znamo - i sama Bosanka. Gospođa Čuljak-Šelebaj, skromna, kakvu je već Bog dao, svoje će bosanstvo pokazati tako tek kao obranu od vlastitog šovinizma: ostatak života, naime, ona je ipak samo Hrvatica.

Prije sedamnaest godina, recimo, u svibnju 1993, mlada se Hrvatica Dijana kao ratna reporterka HTV-a zatekla u Mostaru i snimila pred zgradom Ministarstva obrane HR Herceg Bosne dolazak grupe od trinaest bosanskih turista iz obližnje Vranice. "Ova je zgrada među Mostarcima poznata kao Vranica, inače, sjedište Zapovjedništva Armije BiH, i u njoj muslimanski ekstremisti drže zatočene hrvatske civile", objasnila je u svom zanimljivom prilogu, nakon kojega je trinaest jednodnevnih gostiju iz Vranice netragom nestalo.

Istog ljeta, mlada je reporterka snimila i sjajan prilog o hotelskom naselju Heliodrom, u koji su se te vrele turističke sezone spuštale hiljade gostiju iz zapadnog Mostara i cijele Hercegovine. Kako je zemljacima bilo u tom atraktivnom turističkom naselju, govori i njen zaključak kako "mnogi nisu htjeli napustiti taj, ako ne udoban, a ono siguran smještaj".

- Koliki vam problem u Heliodromu, Gabeli, Dretelju i općenito u zapadnoj Hercegovini predstavljaju jednodnevni gosti koji se spuste iz Bosne i Hercegovine - pitala bi gospođica Čuljak - koji ništa ne troše, a zapravo zauzimaju mjesto na Heliodromu koje pritom nisu niti platili?

- Paaa... moje mišljenje je da oni nisu tolika šteta za turizam Herceg Bosne kako ih neki žele predstaviti - mucao bi Jadranko Prlić. - Naime, oni ipak nešto troše. I plaćaju puštanje iz logora.

Sedamnaest godina kasnije, eto, preživjeli jednodnevni gosti iz Heliodroma i Dretelja otkrili su i omiške plaže, zauzimaju tamo mjesta koja pritom nisu ni platili, i mnogi ne žele napustiti taj, ako ne udoban, a ono siguran smještaj.

Šovinizam Dijane Čuljak-Šelebaj ne bi, naravno, bio toliki problem da je samo njen. Ključni razlog njene mutave zbunjenosti nije, naime, samo njeno bosanskohercegovačko porijeklo, već i činjenica da ona tek naglas govori ono što hrvatski turistički neimari naglas misle. "Jednodnevni gosti iz Bosne i Hercegovine", naime, ipak "predstavljaju problem": oni zaista ne troše, zaista ne zauzimaju skupe apartmane i zaista zauzimaju besplatne plaže.

U hrvatskoj stručnoj terminologiji za takvog gosta postoji izraz "nekvalitetni gost". Takozvani nekvalitetni gosti najveći su problem hrvatskog turizma, oni - shvatili ste - ništa ne troše, samo zauzimaju mjesta na plažama i pri tome su Bosanci, ali i Česi, Poljaci ili, recimo, Mađari.

Taj je šovinizam izravno izveden iz ratnog, pri čemu je primjer Dijane Čuljak-Šelebaj i njene iskrene brige za "zatočene hrvatske civile" zatočene od "muslimanskih ekstremista", razvijene i usavršene u iskrenu brigu za hrvatske turističke kapacitete zauzete od jalovih jednodnevnih gostiju iz Bosne i Hercegovine - upravo laboratorijski precizan primjer. U osnovi se, naime, radi o istim antropološkim parametrima kakvim se izvan turističke sezone mjere općenito "nekvalitetni ljudi", oni, dakle, koji imaju drugačije porijeklo ili boju kože, pa onim "kvalitetnima" jednako zauzimaju plaže kao i radna mjesta, bračne krevete ili hrvatsku državu.

Da nije tako, vidjeli bismo valjda Dijanu Čuljak iskreno zabrinutu i za turističke perspektive, na primjer, Dubrovnika.

- Koliki vam problem u Dubrovniku predstavljaju jednodnevni gosti koji se spuste iz luksuznih cruisera, ništa ne troše, ne zauzimanju apartmane, a zapravo zauzimaju mjesto na plaži koje pritom nisu niti platili?

To pitanje, međutim, nismo čuli, niti je dubrovački gradonačelnik morao mucati odgovarajući kako "gosti s luksuznih cruisera nisu tolika šteta za hrvatski turizam kako ih neki žele predstaviti": ne samo da "ipak nešto troše", odnosno "plaćaju parking" - pardon, vez u luci - već su, naprotiv, sâm strateški cilj dubrovačkog i hrvatskog turizma. Iako znamo odgovor, pravit ćemo se glupi i za potrebe eksperimenta tvrdoglavo inzistirati: nisu li i oni samo "jednodnevni gosti" koji - molim lijepo, postoje precizni podaci - ništa ne troše i samo zauzimaju mjesto na Stradunu, kojega pri tome nisu ni platili?



Photo: StockTočno, ali oni su Amerikanci, Francuzi, Englezi, Japanci, Nijemci, Šveđani, fini gosti u ukusnim havajskim košuljama koji ne mirišu na luk, naši prijatelji sa Zapada, ukratko - "kvalitetni turisti". Kvalitetni gost, shvatili ste, u najkraćemu je onaj koji se iskrca iz cruisera, ništa ne potroši, ne zauzima apartman, zauzima zapravo samo mjesto na plaži koje pritom nije ni platio, i istog dana napusti "taj, ako ne udoban, a ono siguran smještaj".

Eh, da, i najvažnije: nije Bosanac.

Hrvatski turistički šovinizam, nije mudro sumnjati, razbit će se na kraju - kao i svaki drugi - o istu glavu u kojoj kvasa. Jedna od karakteristika šovenske glave jest i ta da uvijek i bez greške prekasno shvati kako i sama lijepo uliježe u vlastitu definiciju "nekvalitetnog". Rekao bi pastor Martin Niemöller, da je danas živ i da je Hrvat: "Kada su došli po muslimane, ja sam šutio jer nisam bio musliman; kada su došli po Bosance, ja sam šutio jer nisam bio Bosanac; kada su došli po nekvalitetne goste, ja sam šutio jer nisam bio gost; kada su došli po mene, nije bilo više nikog da se buni."

Prema službenim podacima, naime, "nekvalitetni gosti" iz Bosne i Hercegovine ove će godine ostvariti u Dalmaciji nekih pola milijuna noćenja. Zna li se pak da u Dalmaciji živi milijun stanovnika, jednostavna matematika kaže da će ih oni u isto vrijeme ostvariti čak trista šezdeset pet milijuna, znači punih sedamsto puta više.

- Koliki vam problem u Omišu i općenito na južnom Jadranu predstavljaju sami Omišani i građani dalmatinskih gradova koji se samo spuste iz svojih stanova, ništa ne troše, ne zauzimanju apartmane, a zapravo zauzimaju mjesto na plaži koje pritom nisu niti platili - pitat će u ovo doba sljedeće godine Dijana Čuljak-Šelebaj.

- Paaa... moje mišljenje je da Hrvati nisu tolika šteta za hrvatski turizam kako ih neki žele predstaviti - mucat će gradonačelnik. - Naime, oni ipak nešto troše. Plaćaju porez.

Jovan Divjak nije zadržan na londonskom aerodromu


U večernjim satima pojavile su se špekulacije koje su poslije prenijeli pojedini internet portali da je na londonskom aerodromu zadržan penzionisani general Armije BiH Jovan Divjak. Ove informacije provjerili smo u ministarstvu vanjskih poslova BiH, gdje nam je potvrđeno da nisu tačne.



Ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj za portal Vijesti.ba je potvrdio da je MVP BIH po pojavi špekulacija kontaktirlo našu ambasadu u Londonu i britanski Foreign office - gdje je potvrđeno da niko tokom današnjeg dana nije zadržan niti uhapšen na londonskom aerodromu.

S.Ć

Nema ništa od sitnotrgovačke, ćepenačke politike. Nema više ništa na prevaru, valja radit'!

Prvi čovjek Naše stranke odlazi
Bojan Bajić podnio ostavku

Dosadašnji predsjednik Naše stranke Bojan Bajić izjavio je u subotu, nakon podnošenja ostavke, da je tu odluku donio zbog toga što stranka nije imala izborni rezultat kakav su u NS-u očekivali. Samo nekoliko dana ranije i predsjednik NS za RS Damir Miljević podnio je ostavku

Naša stranka je na proteklim općim izborima postala parlamentarna jedino na nivou Kantona Sarajevo, gdje je dobila dva mandata u kantonalnoj skupštini (Danis Tanović i Peđa Kojović).

Bajić je rekao da smatra da je predsjednik stranke najodgovornija osoba i da ima obavezu i odgovornost - obavezu prema Statutu, a odgovornost demokratsku i političku da to izrazi svojom ostavkom.

"Mi u Našoj stranci baštinimo demokratske procedure. Nismo autoritarna i diktatorska stranka vječitih predsjednika, tako da mogu reći da se moja ostavka mogla očekivati", kazao je on.

Upitan za svoj budući angažman, Bajić kaže da ostaje privržen ideji i političkoj platformi Naše stranke.

"I dalje stojim na poziciji da je to jedina ideja koja može izvući BiH iz krize. Ja sam tu. Uradit ću sve što mogu da pomognem u daljnjoj konsolidaciji stranke. Ono što njeni organi budu zahtijevali od mene ja ću uraditi, ali nisam više predsjednik i drugi treba da preuzmu kormilo stranke", rekao je.

Podsjećamo, prije nekoliko dana je ostavku na članstvo u Našoj Stranici podnio i predsjednik Naše stranke za RS Damir Miljević, te je ovim odlukama praktično dvojice prvih ljudi iz RS-a u ovoj stranci, dovedeno u pitanje dalje djelovanje ove stranke u manjem bh. entitetu.

Nakon Bajićeve ostavke, rukovođenje Našom strankom do izbornog kongresa preuzet će tri potpredsjednika, a ovaj kongres se očekuje do kraja godine.
e-novine

Ekskluzivno: Dvadeset stranih državljana umire u Bosni

Gvantanamo u Lukavici

Kamp za izbeglice u Lukavici blizu Sarajeva, “Imigracioni centar za ilegalne migrante u BiH“, mesto je zločina gde trenutno boravi 20 osoba u nehumanim i ponižavajućim uslovima o kojima ćute svi, počev od lokalnih vlasti, pa sve do Evropske unije koja finansira horor u kome živi nekoliko Albanaca, Egipćana, Sirijaca, Palestinaca, Alžiraca i jedan Turčin

Na osnovu mnogobrojnih svedočenja, strani državljani koji bivaju uhapšeni u Bosni i Hercegovini i smešteni u prihvatne centre, po pravilu, izlaze “na slobodu” nekoliko dana nakon što se ustanovi da ne mogu biti vraćeni u domicilne zemlje. To, međutim, nije slučaj kada je u pitanju dvadeset ljudi iz Albanije, Egipta, Sirije, Palestine, Alžira i Turske, optuženih za “terorističke aktivnosti”, koji već šest meseci žive u nemogućim uslovima, često vređani i prebijani od strane zaposlenih i drugih lica u prihvatnom kampu Lukavica, iako im nikada nije obrazložena optužnica, niti dužina prisilnog zadržavanja, kao ni kontakt za pravnu pomoć.

Posle višemesečnog mučenja i prebijanja, bez formalne optužnice, bez ikakvog medicinskog tretmana, bez pravne pomoći, bez prevodioca koji će rastumačiti dokumenta koja im podmeću na potpis, bez rešenih zahteva za azil, bez ikakvog kontakta sa spoljnim svetom, grupa od osam zatočenika (četiri Palestinca, dva Alžirca, dva Tunižanina) u Lukavici, otpočela je 28. decembra 2010. štrajk glađu, očajnički čin nemoćnih ljudi na koji se, već 28 dana, nije osvrnuo nijedan državni organ u BiH.

E-novine su, posredstvom francuske organizacije Migreurop i rođaka zatočenih, došle do potresnih svedočenja ljudi koji trpe teror i kršenje osnovnih ljudskih prava i u trenucima dok čitate ovaj tekst:

“Živeo sam tri godine u Grčkoj. Otišao sam odande zbog pogoršanih uslova života i nemogućnosti da se zaposlim. Krenuli smo pešice, prešli granicu Albanije i stigli do Kosova gde smo uhapšeni i smešteni u prihvatni centar. Pustili su nas posle sedmodnevnog zadržavanja i tada smo preko Crne Gore krenuli u Bosnu i Hercegovinu gde nas je uhapsila agresivna bosanska policija, oduzevši nam tom prilikom novac i druge vredne stvari”, priča Y.S., zatočenik iz Lukavice.

“Za šest meseci u kampu nijednom nismo izvedeni pred istražnog sudiju, niko nam se nije obratio povodom naše situacije, nije nam rečeno zašto smo ovde, niti koliko ćemo još boraviti u Lukavici. S vremena na vreme, donose nam neke dokumente na potpis, iako ne znamo njihov sadržaj, niti smo ikada dobili prevodioca, osim kada smo privođeni. Za šest meseci u centru nismo nijednom videli nekog van prihvatilišta”, nastavlja svedočenje neimenovani svedok, iznoseći stravične detalje, “Trpimo strašno nasilje. Ono je najčešće verbalno i tiče se naše veroispovesti, ali je ponekad i fizičko. Tuku nas rukama, nogama, pendrecima, a i odlazak kod lekara je nemoguć jer je i on pripadnik direkcije kampa”.

“O nama niko ne brine iako smo posle četiri sedmice štrajka glađu veoma slabi i umorni. Na postavljena pitanja odgovaraju nam šamarima, a oni koji su teško povređeni batinama prvu medicinsku pomoć su dobili posle mesec dana od prebijanja. Ipak, nastavićemo sa štrajkom po svaku cenu, jer ništa drugo ne možemo da preduzmemo”, rekao je zatvorenik Y.S. na kraju svedočenja.

Uzor za Lukavicu: Gvantanamo, original falsifikata

“Ja sam izbačen iz Francuske i u prvi mah sam se vratio u svoju zemlju. Nedugo potom, preko Turske, Grčke, Albanije, Kosova i Crne Gore, stigao sam do Bosne, gde smo uhapšeni, reketirani, pokradeni. Sada bih se vratio i kući, samo da izađem odavde”, svedoči S.K, drugi sužanj iz Lukavice i napominje, “Ovaj centar finansira Evropska unija sa 30 evra po čoveku, za svaki dan proveden u prihvatilištu”.

Imigracioni centar za ilegalne migrante u BiH, finansiran od Evropske unije (EU), otvoren je krajem 2009. u skladu sa Paktom za stabilnost jugoistočne Evrope, sa ciljem da se uspostavi kontrola graničnih prelaza, bez preteranog zadržavanja na uslovima pod kojima se tretiraju živi ljudi, makar ne bili podanici evropskog ekonomskog carstva.

E-novine pozivaju vlasti Bosne i Hercegovine, inače potpisnice Međunarodne konvencije o pravima radnika-migranata, da hitno i bez odlaganja zaustave agoniju kroz koju prolaze osobe smeštene u prihvatnom centru u Lukavici, poštujući pravo na pravni savet, pravo na azil i pravo na fizički integritet zadržanih lica. E-novine pozivaju i Evropsku uniju da prizna odgovornost za teška kršenja osnovnih ljudskih prava koja se upravo odvijaju zahvaljujući finansijskim sredstvima iz EU, te preduzmu efikasne mere za zaustavljanje terora koji se sprovodi u Lukavici. E-novine pozivaju ljude dobre volje da sa ovim međudržavnim terorom upoznaju sve relevantne institucije i izvrše pritisak na sve aktere koji u Lukavici stvaraju novi Gvantanamo.
(e-novine)

"pazljivo lizite"
ja bih samo konstatovao, opste je poznato da se ovakvi i slicni centri nalaze, gotovo, u svim evropskim zemljama a posebno onim u tranziciji, samo u istinu nisam znao da nasi "zetoni" od funkcionera koji se bave ovim poslom, mogu da budu tolike kurve i prodane duse pa po cijenu i krsenja naj osnovnijih ljudskih prava, sve "za saku dolara"... ne odobravam ilegalne migracije i imigracije ali treba imati obzira na raznilikost zivota ljudi u ovom sepetu od planete... rofl indeed

citat:

---

@travka wrote:
"pazljivo lizite"
ja bih samo konstatovao, opste je poznato da se ovakvi i slicni centri nalaze, gotovo, u svim evropskim zemljama a posebno onim u tranziciji, samo u istinu nisam znao da nasi "zetoni" od funkcionera koji se bave ovim poslom, mogu da budu tolike kurve i prodane duse pa po cijenu i krsenja naj osnovnijih ljudskih prava, sve "za saku dolara"... ne odobravam ilegalne migracije i imigracije ali treba imati obzira na raznilikost zivota ljudi u ovom sepetu od planete... rofl indeed

---

Sramota, kako tretiraju ljude.
Fuj.

Hrvatski paternalizam
Piše: Zija Dizdarević
03/02/11 09:06
Hrvatska je Ustavom sebi dala pravo da interveniše u BiH radi zaštite ovdašnjih Hrvata, a bh. država se tomu ne protivi. Zagreb nastavlja bh. Hrvate tretirati dijasporom, time i manjinom, čime osporava njihovu konstitutivnost. Nasuprot hercegbosanskom separatizmu je politika ukupnosti bh. Hrvata u ukupnoj BiH

Otvarajući udarnu informativnu emisiju HRT-a povodom posjete tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine Republici Hrvatskoj, Zoran Šprajc je s dramatičnim naglaskom ustvrdio da Hrvatima u BiH prijeti isključivanje iz političkog života. Slijedilo je javljanje Ankice Posavljak, koja je akcentirala ustavnu obavezu vlasti u Zagrebu da zaštiti bh. Hrvate. To je kazala i premijerka Jadranka Kosor nakon susreta sa Nebojšom Radmanovićem, Željkom Komšićem i Bakirom Izetbegovićem.

Dušebrižnički ton svjedoči da ponovo hadezeovski prekogranično uvezani pogled na BiH i dalje prevlađuje u odnosu Hrvatske prema BiH. Povodom uspostave nove bh. vlasti takav pristup prihvatili su i predsjednik RH Ivo Josipović i pretendentica na mjesto šefa hrvatske diplomatije Vesna Pusić. Velehrvatske pretenzije prema BiH su među konstantama unutar hrvatske politike. Najekstremniji izraz tog nastojanja bilo je protezanje kvislinško-marionetske tvorevine NDH - na prostor BiH. Nešto od tih historijskih pretenzija je i u današnjem hrvatskom ustavu. U preambuli piše da su korijeni hrvatske državnosti, između ostalog, i "u osnutku Banovine Hrvatske 1939. kojom je obnovljena samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji".

Ta banovina je trebalo da zahvati golem komad BiH kao dio tadašnjeg dogovora srpskih i hrvatskih nacionalista, koji nije ostvaren. Ali, eto, našao je uporište u Ustavu RH. U čl. 10 tog ustava stoji: "Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske." To je politički krajnje nekorektno jer znači miješanje u unutrašnje stvari drugih zemalja, a međunarodnopravno je neodrživo jer uspostavlja ustavno ovlaštenje za intervencionističku politiku. Dakle, Republika Hrvatska je Ustavom sebi dala za pravo da ureduje u Bosni i Hercegovini radi zaštite ovdašnjih Hrvata, a bh. država se tomu ne protivi.

I izborna regulativa RH zahvata u prostor BiH. Bosanci i Hercegovci koji imaju i hrvatsko državljanstvo glasaju za vlasti i u BiH i u Hrvatskoj, što je apsurdno po sebi, a mogu biti birani i u Sabor RH. U Hrvatskoj se BiH smatra važnom izbornom jedinicom. Zagreb tako nastavlja bh. Hrvate tretirati kao dijasporu, time i kao manjinu, čime osporava njihovu konstitutivnost kao autohtonog bh. naroda.

Svi ti elementi su, između ostalog, doveli do direktnog uplitanja u proces formiranja vlasti u BiH, nedavnom izjavom Josipovića i Kosor s otvorenom podrškom zahtjevima dva HDZ-a u BiH. Time Zagreb ignoriše druge hrvatske stranke u BiH koje brojkama osporavaju hadezeovsku tvrdnju da zastupaju 90 hrvatskih glasača, ukazujući da je taj postotak i ispod polovine. Nasuprot hercegbosanskom separatizmu, te stranke su za ukupnost bh. Hrvata u ukupnoj BiH. Te stranke su našle interes da se udruže sa SDP-om na sasma zdravoj platformi za formiranje vlasti. U tom dokumentu nude se dodatna jamstva za hrvatske interese pri odlučivanju u organima vlasti. Time je iz Zagreba osporena i valjanost multietničke naravi SDP-a koju hadezeovci (i dodikovci) hoće da označe isključivo bošnjačkom.

Kada pružate podršku čelniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću, onda time podržavate njegove prijetnje bh. državi da će nestati ako ne budu stvari išle po njegovoj i volji glavnog mu saveznika vođe SNSD-a Milorada Dodika, podržavate vraćanje hercegbosanskog tumačenja BiH, podržavate Čovića kao političara pod stalnom krimogenom sumnjom.

Posjeta Josipovića Republici Srpskoj shvaćena je u Banjoj Luci, a i u znatnoj mjeri i u Sarajevu, kao slaganje s Dodikovom politikom. U Zagrebu se na udaru, ponajprije u vrhu Hrvatskog helsinškog odbora, našao Josipović, kojemu se zamjera nekritičnost u saradnji sa predsjednikom Republike Srbije Borisom Tadićem u odnosu prema BiH. Kada pružate bezrezervnu podršku Tadiću, onda posredno podržavate dvojnu politiku Tadića prema BiH. Tadić stoji potpuno iza Dodika, a izgradili su i čvrste lične veze.

Za BiH je dragocjeno što je Josipović na načelnom nivou nastavio politiku pune podrške neupitnosti i cjelovitosti bh. države i njenoj evroatlantskoj integraciji. Ali, istodobno paternalističko ponašanje vrha državne politike Hrvatske prema bh. Hrvatima i bh. državi navodi na pitanje da li ipak Zagreb smatra da je BiH sve više otvoreno geopolitičko lovište.

(komentar sa e-novina)

citat:

---

soraya wrote:


znam da postoje i znam da me to tangira...možda malo više nego što je to uobičajeno u sredini u kojoj živim...i mislim da treba reagovati,makar i ovako na svako kršenje ljudskih prava...ako ćemo biti iskreni ,mi već živimo u jednoj vrsti "sabirnog centra" koju je ta tranzicija(ali i ta Evropa ) takvom načinila ...da nije tako ,ne bi se "žetoni" od političara i funkcionera mogli toliko bogatiti na račun ovih ,ipak nesretnih ljudi...ne zaboravi da je ne tako davno,jako puno BH gradjana bilo primorano da bude u statusu legalnog,ilegalnog ili poluilegalnog imigranta...naprosto smo postali neosjetljivi na tudju muku.... i to boli...

---