moj djed bio partizan, a drugi sakrivo partizane da ih ne odvedu ustase. pika l' se to? mogu l' i ja zlatnom kasikom nekad jest?

(doduse, ne zalim se ni na ovu pozlacenu, kojom sad jedem )

Eh jeste raspleli o socijalizmu, komunizmu i djedovima. Eto moj djed je bio opstinar ili tako nesto pri sudu,haman nekakvo piskaralo - helem civil, a brata mu partizana cetnici zaklali. I sta sad? Jel se sada na ovoj temi treba takmiciti ko je imao vise partizana u familiji?

Bogatili su se ba ljudi i u socijalizmu. Sjetite se samo foluska - imas kucu vrati stan, itd, itd, itd. Samo su oni najposteniji to uradili, a malo ih je bilo. Ima tu koliko hocete primjera svega i svacega. Ovo ja samo kazem, posto STB rece da se u ono doba ljudi nisu bogatili na racun naroda. Ma jasta su, samo je novcanik bio dublji, pa bilo dobro svima. Ma svasta je i tada bilo, samo Tito je bio laf - lafcina - sarmer, i tada smo svi zivjeli kao bubreg u loju, ali moram dodati da je to bilo iskljucivo radi Tita i samo zbog Tita i iskljucivo dok je on bio ziv. Uglavnom, bilo i proslo i nije moglo opstati.

Cinjenica je da vam je danas gore nego kako je bilo u socijalizmu. Puno gore.

Ali, ali - big ali,

niti se mozete vracati u proslost, niti mozete sadasnjost uzeti kao mjerilo buducnosti.

Treba vam sistem koji je neki blazi kapitalizam, tj nesto sto je izmedju socijalizma i kapitalizma. Dakle, ne truhli kapitalizam kao u USA, ali vjerovatno nesto kao skandinavske zemlje gdje postoji dobra socijalna svijest.

U prevodu, promjena ustava, smanjenje drzavnog aparata i istinska ulaganja u privredu, infrastrukturu i turizam.

Eto, svasta sam naheklala. Halalite ako vam idem na zivce, jer vala nisam ironicna u ovom postu ni trunke.

citat:

---

statebriga wrote:
mogu l' i ja zlatnom kasikom nekad jest?

---

Pero Luković, iznenadni četnik

Čaršijski diskursi i traume

Piše: Đorđe Krajišnik



Sarajevska čaršija već dugi niz godina, praktično od kraja rata, ima neodoljivu potrebu da pod svoje okrilje i zaštitu često prima i u zvijezde okiva one Srbe, posebno beogradske, koji su se izdigli iznad ustaljenog srpskog nacionalističkog diskursa, te na Bosnu i Hercegovinu i njeno postojanje gledaju drukčije. Pod tim gledanjem drukčije prije svega se misli da prihvataju činjenicu da je nad Bošnjacima počinjen genocid, da je Srbija izvršila agresiju na BiH, da je Sarajevo bilo pod opsadom i sve ono što danas ulazi u bošnjački nacionalno-traumatski kanon

Bez želje da dajem svoj doprinos razvoju, s velikom rezervom rečeno, novonastale medijske polemike između urednika beogradskih e-Novina Petra Lukovića i novinara portala Protest Nermina Čengića – prije svega jer je riječ o još jednom ispraznom prepucavanju dojučerašnjih istomišljenika i havera, a zatim jer takve, uslovno rečeno, polemike ne doprinose ničemu sem rastu čaršijskih zazubica i čaršijskog naslađivanja – želim ukazati na jednu činjenicu koja se kontinuirano ponavlja u čaršijskom promišljanju i percepiranju svijeta.

Sarajevska čaršija već dugi niz godina, praktično od kraja rata, ima neodoljivu potrebu da pod svoje okrilje i zaštitu često prima i u zvijezde okiva one Srbe, posebno beogradske, koji su se izdigli iznad ustaljenog srpskog nacionalističkog diskursa, te na Bosnu i Hercegovinu i njeno postojanje gledaju drukčije. Pod tim gledanjem drukčije prije svega se misli da prihvataju činjenicu da je nad Bošnjacima počinjen genocid, da je Srbija izvršila agresiju na BiH, da je Sarajevo bilo pod opsadom i sve ono što danas ulazi u bošnjački nacionalno-traumatski kanon. Takođe, u skupinu poželjnih Srba, spadaju i svi oni koji tvrde da je Republika Srpska genocidna tvorevina, koji ističu za sebe da su prije svega Bosanci i Hercegovci, te redovno oni koji pišu protiv, agituju i opiru se liku i djelu predsjednika RS-a Miloradu Dodiku. Čaršija, dakle, takve Srbe, po sistemu dobar je ne hvaleć’ mu vjere, poštuje, voli i sa širom raširenim rukama dočekuje, sa njima divani, jede ćevape, pije kafu kod Sebilja i radi sve ono što spada pod kult boravka u gradu sa duhom.


PHOTO: wikimedia.orgČaršijska prokazanja kvarnih Srba

Međutim, nerijetko se dešava da čaršija iznenada namiriše da se dojučerašnji poželjni Srbin ukvario i da mu stavovi tuknu na ono što u čaršiji nije poželjno. To se obično dešava u dva slučaja.

Prvi je kada čaršija odjednom otkrije da je onaj što se prodavao za dobrog Srbina u stvari glavom i bradom od onih drugih Srba, onih koji su u čaršiji prezreni i nepoželjni. Idealan primjer za to je slučaj donedavnog novinara magazina 60 minuta i jednog od nekadašnjih idola čaršije Slobodana Vaskovića. Popularnog Slobu čaršija je godinama obožavala jer je svake sedmice kontinuirano govorio o kriminalu i strahovladi popularnog laktaškog vožda Milorada Dodika. Klicala je i oduševljavala se čaršija, Slobo joj donosio priloge, a ljubav cvjetala. Ali, u neka doba Slobo zapa u milost i nemilost nekadašnjih kolega, a na televiziji bi emitovan snimak, za koji se do tada nije znalo, na kome se on pojavljuje u Srebrenici u vrijeme kada su snage Vojske RS potpomognute prekodrinskom braćom vršile genocid nad srebreničkim Bošnjacima. Tog trenutka, nakon što je snimak obišao čaršiju, Slobodan Vasković je postao četnik. Zalud Slobina pravdanja da je bio zaveden, da je morao u Srebrenicu po naređenju koje nije mogao odbiti, sve džaba, čaršija je presudila.

Drugi slučaj je kada čaršija otkrije da se dojučerašnji dobri Srbin u određenom trenutku odlučio, nakon što je dovoljno kritikovao pogubnost srpske politike, njenih zločina i bezumnosti, uputiti u skladu sa moralnim načelima profesije i određene kritike bošnjačkom političkom i vjerskim liderima te ukazati na određene pogubnosti i zablude njihovog djelovanja. Tada, onaj što je bio dobar i poželjan dok je kritikovao svoje, to jeste Srbe, biva četnik jer se je drznuo, on Srbin, dirnuti u bošnjačko. Čaršija odmah reaguje, šta ima on da kritikuje bošnjačko, eto mu tamo njegovih Srba nek’ njima piše, u naše nek’ ne dira. Tako čaršija pokazuje koliki su njeni stvarni dometi i do koje granice je u svojoj demokratičnosti savitljiva.

Gdje smjestiti Lukovića?

Gdje između dva navedena slučaja smjestiti na početku pomenutog Petra Lukovića? Najbolje je negdje na sredini, između oba slučaja.

Petar Luković sa svojim portalom u čaršiji već godinama važi za jednu od najsvjetlijih srpskih medijskih i intelektualnih tačaka. Svakako njegove su zasluge - prije svega kada je u pitanju okupljanje na portalu e-Novine svega onoga što vrijedi od regionalne antinacionalističke misli, zatim kada je u pitanju afirmacija BiH, govorenje o srpskim zločinima u BiH, prokazivanje srpskog nacionalizma i neonacizma, i niza drugih civilizacijskih pitanja – zaista od velikog značaja za pomirenje naroda na prostoru bivše Jugoslavije. Međutim, Lukovićeva najveća slabost su bili i ostali Bošnjaci. Ovom narodu sa tragičnom poviješću iz proteklog rata Luković podilazi na jedan specifičan način, te u želji da ga odbrani i zaštiti od najezde srpskog fašizma doprinosi njegovoj nacionalnoj radikalizaciji i usmjeravanju preživljene tragedije u potpuno pogrešnom smjeru. Tačnije, podilaženjem bošnjačkom viktimološkom diskursu Luković doprinosi nemogućnosti da Bošnjaci kao narod prevaziđu preživljeni genocid te da se u konačnici na osnovu preživljenog iskustva razviju u jedan civilizacijski napredniji narod koji neće ponoviti genocidne pogreške svojih najbližih susjeda.

Pero Luković iznenadni četnik

Veza Lukovića i čaršije se protekle godine još više učvrstila jer je on zahvaljujući prijedlozima velikog broja poštovalaca, a odlukom uprave grada, postao i počasni građanin ove podtrebevićke čaršije. Ali, taman kada se pomislilo da će ljubav između Lukovića i čaršije ostati neraskidiva i vječna, ne lezi vraže, čaršijski dušebrižnici otkriše da je i toliko voljeni Pero glavom i bradom, ni manje, ni više nego četnik.

O čemu je zapravo riječ. Nermin Čengić, do jučerašnji veliki poštovalac i jaran Pere Lukovića je, kojeg li čuda, iznenadno otkrio da Pero na stranicama svog portala drži predizborni baner na kome je ni manje ni više nego lider Srpske napredne stranke Tomislav Nikolić. Tada je Nermin došao pameti, sve mu bi jasno kao dan. Nema dileme ako Luković drži četnika Nikolića kao baner na svom sajtu, onda je Petar Luković nedvojbeno ništa drugo do četnik. I nema tu više priče, kad čaršija presudi da je četnik onda ima da bude četnik. A kad je četnik, neka vrati priznanje koje mu je čaršija dodijelila.

Na kraju, iako reklamiranje Tome Nikolića ne ide na čast Petru Lukoviću (mada je, imamo li na umu tešku ekonomsku poziciju većine medija jedna takva reklama sasvim legitimna i ne mora nužno značiti da su e-Novine za Tomu), ono nam ipak mnogo više otkriva o samoj čaršiji i njenoj percepciji svijeta, nego o Lukoviću. U konačnici, logika čaršije je jasna. Ako si nam niz dlaku dobar si Srbin, drzni se ići nam uz dlaku - četnik si.

Medijski mediokriteti i budale
Kapital žrtve uložen u mržnju
Piše: Enver Kazaz



Viktimizacija je u pravilu izvor nacionalističkog stava. Velikosrpska ideologija je na njoj izgradila svoju moć. Na njoj je, dokazuje Eridth Zirtal, Izrael izgradio svoj agresivni nacionalizam. Na njoj je Izetbegovićeva vlast izvršila prekodiranje bošnjačkog identiteta, arhaizirajući ga, getoizirajući, klerekilaizirajući, autoegzotirajući, da bi uspostavila svoj etnoklerokapitalizam kao oblik surove eksplotacije potlačenih klasa. Na njoj sarajevska mediokritetska medijska moć nastoji prikriti svoje malograđanstvo, svoj sitni šićar, ne uviđajući pri tom koliko zapada u nove forme ovdašnjeg nacionalizma



Photo: domaljevac.comDo napada izvjesnog Nermina Čengića na urednika e-Novina Peru Lukovića moralo je doći. Moralo, naprosto zato što se u BiH na medijskoj sceni zbiva veoma interesantan fenomen sve jačeg skretanja udesno onih koji za sebe tvrde da su orijentisani lijevo, a koji u svom moralizatorstvu siju najprimitivniji jezik mržnje. Nermin Čengić je pradigmatačn primjer takvoga zaokreta i njemu se u ovom tekstu posvećuje pažnja samo zbog toga. Inače, potpuno marginalan, on javnu pažnju privlači samo u slučajevima kad grubim, psovačkim jezikom nastoji prikriti elementarni nedostatak logike i bilo kakvih argumenata. Njegove tekstove nemoguće je čitati, jer u njima ne postoji osnovni preduvjet – minimalna pismenost.

Međutim, Čengićev napad na Lukovića znakovit je zbog pozadine, one najcrnje, streotipizacijske, demonizacijske i stigmatizirajuće u kojoj Čengić za sebe prisvaja simbolički kapital sarajevske i ukupne bosanske žrtve, kako bi Lukovića stavio na suprotnu stranu – beogradsku, koja je po Čengiću, isključivo agresorska, demonska, četnička, a uz to ona takvom mora biti i za čitavu budućnost. Taj demonizacijski i stigmatizirajući govor, zaklonjen iza kvazimoralizatorskog pokliča, do kraja je militantan. Oslonjen na najprimitivniju politiku imena, takav govor na koncu zapada u krajnje rigidan nacionalizam, pa je Nermin izgradio predstavu o sebi kao moralno superironom zato što njegovo ime simbolizira grad, državu i narod nad kojim je počinjen zločin, a o Petru Lukoviću, zbog takvog modela simbolizacije imena, Čengić gradi predstavu prema kojoj ime jest garant četničkih stavova. Na koncu takve kvazilogike svaki Petar je sigurno demon koji je potvrđen povijesnim iskustvom što će se opetovati u nekoj, bližoj ili daljoj, budućnosti, a svaki Nermin je moralno superioran, apsolutno human i kao baštinik žrtve moralno i intelektualno neupitan.

Druga paradigmatski važna pozadina ovakve politike imena sadržana je u činjenici da Nermin Čengić ne želi prihvatiti rigidnu poziciju islamocentričnog bošnjačkog nacionalizma, kakvu su svojedobno zastupali urednici Ljiljana, Avaza, Waltera ili Saffa. (Neki od njih danas su zastupnici Lagumdžijne partije i njeni kulturni ideolozi. Ta činjenica koliko god jest svjedočanstvo najprimitivnijeg oblika njihovog pragmatizma, isto tako je i potvrda koliko je Lagumdžija otišao udesno, igrajući na kartu najjeftnijeg populizma i praveći pakt sa desničarima koji su pisali pogromaške tekstove u pomenutim glasilima.) Naprotiv, Čengić na politici imena gradi novi tip bošnjakocentrično-bosanskog sekularnog nacionalizma koji nije manje viktimološki zasnovan od onog islamocentričnog.


Photo: Katerina VelaoraTakav viktimološki diskurs na koncu sebi daje za pravo da u ime onih nad kojima je izvršen zločin demonizira i stigmatizira one koji su založili svoj život u njihovu odbranu. Luković, jednostvano rečeno, zbog imena Petar i ne može postati ništa drugo u Čengićevim očima do četnik i simpatizer četništva, demon kojeg treba prokazati i satrati. Snaga stereotipnog mišljenja razara svaku logiku, obesmišljava sve što je Luković napisao, a čitav njegov anagažman, tijesno skopačan sa mnogobrojnim rizicima, zbog obične reklame Nikolićeve stranke nastoji se predstaviti kao puko licemjerstvo. Luković nije samo proglašen za četnika, nego je i prevarantska hulja, koja je dobila najveće priznanje od nas žrtava, implicira se u Čengićevim stajalištima, pa mu se to priznanje mora oduzeti. Naredna implikacija je još i gora. Ako je Luković, nekada dokazani prijatelj Sarajeva i Bosne, obična četnička hulja, onda se od Beograda, Srbije i svakog onog ko nosi ime neprijatelja ne može ništa drugo očekivati do da bude ista takva hulja. Stereotip na taj način završava u najprimitivnijem rasizmu. Ili, da parafrazim Latinku Perović, nacionalizam izgrađan na prisvajanju simboličkog kapitala žrtve za sebe spržio je mozak njegovom nositelju, a snaga mržnje proporcionalno je jednaka banalnosti Čengićevog psovačkog jezika, dok glupost potpuno trijumfuje u stereotipnim atribucijama.

Uzeta kao paradigmatski obrazac odnosa dvaju medijskih identiteta, sarajevskog kvazilijevog i kvaziliberalnog, i beogradskog koji je antmiloševićevski, antićosićevski, antičetnički, polemika Čengić-Luković sržno upućuje na potrebu da se analiziraju narativne pozadine tih identiteta. Sarajevska medijska scena tog tipa nemoćna je da izvrši iole ozbiljniju analizu vlastitih stajališta, suoči se sa svojom javnom odgovornošću i promisli o poretku društvenih vrijednosti koje zastupa. Ona je sva u klišeima: žrtva, multikulturalizam, humanizam, ljevičarenje, apstraktno građanstvo, srajevski duh itd. A iza tih klišea krije se obična viktimizacija, getoizacija, autizacija i lobotomizacija, koja oduzima mogućnost autokritičkog pogleda i racionalnog preispitivanja vlastitih stajališta. Odbacivši islamocentričnu identitesku pozadinu kao nešto odvratno nacionalističko, ona širi mitove o vječito tolerantnoj Bosni u koju su sukobi tokom povijesti isključivo ulazili sa strane, a sa dolaskom SDP-a na vlast voli se pozivati i na „bogumilsku tradiciju“, mitologizirati bosansko srednjovjekovlje, graditi kičaste spomenike i na njemu razvijati simbolički imaginarij za svoj koncept panbosanskog identiteta.

Viktimološki diskurs tu se udružuje sa oživljavanjem mitologema o rajskom dobu srednjovjekovne Bosne na koje se prikopačavaju one o rajskom dobu titoističke Bosne, da bi se na sve to nakalemio ideološki narativ o građanskoj Bosni, koja je tobože proizašla iz srednjovjekovne i titoističke verzije bosanskohercegovačkog multikulturalizma. Nesposobna da analizira bosanskohercegovačku društvenu realnost, ona, ta medijska scena, širi patriotske narative, da bi svaku kritiku proglasila za izdaju domovine. Iracionalna kao i svaka mitrocentrična naracija, takva vrsta sekularno nacionalističke bošnjakocentrične bosanske ideologije konceptualizira i sliku o svojim susjedima kao demonskim neprijateljima. Dobijajući svaku vrstu podrške od SDP-ove vlasti, ona u samom Sarajevu voli, kako je to nedavno učinio Bakir Hadžiomerović, širiti naraciju o sarajevskom duhu, snishodljivo se udvarati Goranu Bregoviću, voditi ga na specijalne preglede u koševsku bolnicu, izdići ga u na razinu glavne svepovijesne sarajevske zvijezde i na koncu napraviti sa njim budalasti intervju u kojem Bregović u udaranom terminu Federalane televizije truća o tome kako je bio moćan zavodnik, kako su se na njega lijepile žene, kako je on imao prvi u gradu vodeni krevet i kako ga je Sula zvao da briše o zavjesu svoju muškost i izađe da je prošeta po Sarajevu u kojem stanuje taj sarajevski duh. Ta udubnost medikritetstva i malograđanštine onda laprda o sarajevskom filmskom festivalu, orgazmički histerično obraća se građanstvu sa crvenog tepiha ispred Narodnog pozorišta, a u svakom ovdašnjem reditelju vidi narodnog heroja. Sarajevski malograđanin, na kraju, zauzima na medijima pozu ozbiljnog patirote i grmi otud o obavezi da se očuva jedinstvena, suverena i građanska, a njen je čuvar on, nezavisni medijski radnik, koji istodobno zakiva u zvijezde svog omiljenog narciosidnog, autokratskog političkog vođicu.

E takav medijski identitet danas radikalizira odnos prema onima iz Beograda i Zagreba koji su svojim angažmanom, i ratnim i poratnim, osvjedočili svoj ne samo probosanski nego univerzalno humanistički stav. Moralno ucjenjujući ljude poput Lukovića, Sonje Biserko, Latinke Perović, Saše Ilića, Vesne Pešić, Sretena Ugričića, Fiće Davida, Vladimira Pištala itd.,sarajevski medijski mediokritet i malograđanin želi ih svesti na svoju razinu. A ti ljudi, baš zbog prevelikog poštovanja prema sarajevskoj i ukupnoj bosanskoj tragediji, počesto nekritički pristupaju ovdašnjoj stravičnoj društvenoj relanosti, nastojeći u svakom momentu pokazati saosjećanje i pomoći Bosni na svaki mogući način. Oni idu čak i dotle da odustaju od kritike svakog oblika bošnjačkog nacionalizma. Čak dotle da se ponekad stiče utisak kako imaju razumijevanja za njegove uzroke. Stoga je nužno da baš ti ljudi napuste svoj dosadašnji emocionalistički stav prema Sarajevu i Bosni, jer se na taj način može spriječiti daljnja vitkimizacija u medijskom prostoru Sarajeva i BiH. Ona nije samo najjeftnija zloupotreba žrtve, nego i medijska manipulacija koja na simboličkom kapitalu žrtve održava svoju moć.

Viktimizacija je u pravilu izvor nacionalističkog stava. Velikosrpska ideologija je na njoj izgradila svoju moć. Na njoj je, dokazuje Eridth Zirtal, Izrael izgradio svoj agresivni nacionalizam. Na njoj je Izetbegovićeva vlast izvršila prekodiranje bošnjačkog identiteta, arhaizirajući ga, getoizirajući, klerekilaizirajući, autoegzotirajući, da bi uspostavila svoj etnoklerokapitalizam kao oblik surove eksplotacije potlačenih klasa. Na njoj sarajevska mediokritetska medijska moć nastoji prikriti svoje malograđanstvo, svoj sitni šićar, ne uviđajući pri tom koliko zapada u nove forme ovdašnjeg nacionalizma.

Nermin Čengić, dakle, nije samo budala koja psuje, demonizira, stigamtizira i sterotipizira. Intelektualno ništavan, on je tipičan proizvod sarajevske mediokritetske medijske scene koja za sebe prisvaja simbolički kapital žrtve, baš zato da bi prikrila svoje mediokritetsvo, svoj primitivni nacionalizam.

Sere Kazaz ko kengur udovac... I on ko Pero Luković,počeo pisati po sistemo "ko me plati bolje"...Doduše on se već uhodao,malo SDA,pa malo pod skute NS,pa malo koketiranje sa strankama hrvatskog predznaka...Pero tek polaže prijemni kod Grobara...

Otkazazivanje pameti



piše: Nermin Čengić

Od glupog i ne očekuješ da nešto zna pa ti nije začudo kad naleti kakva neinformisana budala. Ali od nosioca ugledne diplome i edukatora novih naraštaja očekuješ da – barem – zna, da se barem informiše prije nego krene cestom bez povratka, na kojoj će, kada konačno korakne u bezdan zaborava iza sebe ostaviti samo podsmijeh. Čak ni podozrenje. Samo podsmjeh. Kazaz Enver, univerzitetski profesor ovdašnji, poznat i po mnogim drugim, čuvenju manje atraktivnim, ‘sportovima’, upravo je upao u žabokrečinu suvišnosti. Pojavio se niotkud, nošen nabiflanim rezonom, spreman za samo sebi jasne krstaške ratove uz argumentacije prohujale u vihoru nedostatka vremena da se informiše detaljnije i dublje zađe u materiju o kojoj piše. Dublje od same površine na kojoj vidi fabrikovanu neupitnost jednog i također fabrikovanu upitnost drugog. Nije razmišljao o mogućoj zamjeni uloga. Teza? Ma jok, neće Kazaz, znamo ga k’o dosljednog (ovo je ironija). Priklanjajući se laži i podmećući neodržive argumente prodao je svo preostalo čuvenje, truneći ublehe kojima pokušava objasniti kako je crno preferabilno bijelo.


Kazaz Enver

“Učenim riječima” kakve viđamo samo u “komplikovanim knjigama”, ne baš pismeno (da li je presudila čašica više ili nervoza pred nastup nakon toliko vremena), Kazaz se oglasio na portalu čije je čuvenje iz predviđenog antifašizma prešlo u propagandu i širenje ljubavi prema dokazanim fašistima. Do čitaoca je to kako da karakteriše prevaziđeni medij i autsajderskog pisca, i na to svako ima puno pravo, ako uopšte neko ima potrebu da se time bavi nakon evidentne propagacije Zla. Ja nemam. Ali onim što je nekad bio Enver Kazaz, a sada je prolupali Kazaz Enver moram se baviti. Barem ovaj jedan put, u ovom navratu, zarad svih koji bi mogli pomisliti da ta individua ima smisla. A nema. Jer obeznanjenom Kazazu, i svakom narednom besmislenom “kazazu” nije jednostavno samo reći: NE! Ja nisam fašista! Ja nisam desničar! Ja ne reklamiram fašiste! Ne svrstavam ljude u torove. Ja ne uzimam na tenderima od fašista (niti od bilo koga drugog)! Ne vapim za ma kakvom podrškom! Ne plačem kad me neko napadne! Ne umirem od sujete!

Da probam ovako: Skoro četrdeset godina, “mili” porofesore, ja sam na ovoj planeti prije svega čovjek, prvom i posljednjom odrednicom Zemljanin. Ispod toga nikad, otkad imam moć nad svojim postupcima, nisam išao. Za razliku od tebe, mili moj profesore, koji si više puta progutao pljuvačku, ja nikad nisam ni pljunuo bez jakog razloga.

Dakle, odmah na početku (i ovog) Kazazovog besmislenog naricanja, teško je izbjeći Kazazovu uvijek primjetnu ganutljivu opčinjenost SDP-om, gdje i mene, sasvim je izvjesno, pokušava svesti i smjestiti, što je nepojmljiva besmislica. Naime, ne može Kazaz, a ni mnogi drugi, shvatiti da postoji neko ko ne traži a kamoli uzima podršku i novce stranačkom tijelu, a da istovremeno govori javno svoje mišljenje, i to na način koji zvoni i ostaje. Da nema smisla ne bih ja trošio vrijeme, ne bih zvonio i ne bih ostajao. A ima smisla i mora se, jer ovdje pokušava zavladati besmisao, što postojanje polumozgova poput Kazaza jasno predočava. Treba znati da me, istovremeno, probrani SDP-ovci napadaju, psuju i zabranjuju kako stignu, sugerišući neširenje linkova (znamo šta je link?) koji imaju i slovo afirmacije o meni. Razlozi su im jadni i ugovoreni – uzajamno nenapadanje s fašistima. Neka me po tom pitanju konfrontira neko ako smije.

Da ništa drugo nema, ovo bi bilo dovoljno da nam sve kaže o autoru sramnog pokušaja teksta, koji nema baš ništa od onoga što se očekuje da jedan tekst univerzitetskog profesora ima. Osim zajebanih riječi, a i o tome se da posebno pisati, osim ljubljenja guzice jedinom koji ga, nakon gomile izvedenih gluposti, još ima obraza objavljivati, i nakon objeda nad mojim imenom, porijeklom i iskustvom, Kazaz ne pokazuje bliskost sa smislom i logikom, a s pameću se evidentno već uveliko rastao (još da mu jave). Dok smrad svoje neutemeljene retorike širi već u samoj naznaci, dakle naslovu (“Kapital žrtve uložen u mržnju“), koji predočava kao svoju kapitalnu misao. Promašen lik, promašen tekst, promašena tema, promašena “radnja fabule”, promašeno sve, a posebno medij koji posljednjih dana, ako je ikada, ne podnosi kritiku pa redom cenzuriše i zabranjuje svakom neistomišljeniku da iskaže svoj stav, zlokobno braneći urednika od opravdanih ataka na njegovo samoljublje. Da se Kazaz zaista potrudio, da je iščitao više od preporučenog, saznao bi, siguran sam, da postoji svijet izvan njegovog sujetnog bubuljičarenja nad znanjem, koje ima skriveno duboko u sebi, a pokušava ga iscijediti nekolicinom velikih riječi i komplikovanih fraza koje napinjući se na wc-školjki iščitava više puta kako bi ih i sam uopšte shvatio. Ni čitaocima, njegovim direktnim žrtvama, nije lako. Komplikovano je, glupi smo, nismo njegov rang, ne možemo, odustajemo. Na tu kartu Kazaz i igra. Ako se ovo uopšte može zvati igrom, a ne smrdljivom pljuvačkom prevaziđenog intelekta koji danas stoji na braniku nečega što se ne može i ne smije (od)braniti.

Da, ja vrištim, ja sam već dvadeset godina prestrašen svakom naznakom fašizma. Ja serem u gaće kad god vidim i najmanju mogućnost da mi se desi novih hiljadu i po dana opsade. Istovremeno, taj svoj strah ne naplaćujem, tek ga sasvim otvoreno i javno iskazujem. Svjestan sam da to smeta mnogima. Uskraćuje mnogima igranje, spletkarenje, ne dopušta im da organizuju nove ujdurme (bes)pameti i (be)smisla. Ne sviđa se ni onima koji se jednako plaše jer sami nemaju “onu stvar” pa da kažu, priznaju, da pred drugima otkriju kako se uneređuju kad im se spomene granata, a kamoli da je ponovo čuju, osjete.

Kazaz, čini se po običaju, bježi od sebe. Zlobnici bi ustvrdili – ako je ikad pri sebi i bio. Ne zna ili ne shvata da je vrlo moguće i sasvim izvjesno da njegov ljubimac P.L. prozirno i beskrupulozno LAŽE. A Kazaz, na tim lažima, bazira cijelu svoju crtu odbrane od “jedne čaršijske budale”, koju se usuđuje prozivati zbog protivljenja fašizmu i protivljenja propagiranju fašizma. Zamisli, koliki je tek njihov strah, da se i pored strogo cenzurisane podrške i zabrane svega što nije kontrolisano s njihove pozicije, ubijeni u pojam i dalje vesele dok sriču pjesmice o svojoj neupitnosti. Ne postoji to više. Ovo je sasvim novo vrijeme od onoga u kojem su stvarani ti bjeloglavi supovi. Lijepo bi bilo kad bi Kazaz Enver svoje receptore preusmjerio u pravcu smisla. Lijepo bi bilo prevashodno njemu. Nama, koji ga odavno ignorišemo, isključivo za njegovo dobro, koji već mjesecima, a oni pametniji i godinama, ne želimo da povrijedimo njega i njegovu podbuhlu sujetu, Kazaz neće naškoditi, niti to može, kao ni njegov ljubimac-lažovčina koji širenjem samo svojih “istina” pokušava sastrugati tvrdokorne mrlje koje je za Veličanstvo Dolara nabacio na svoje zjenice. Kazaz nema pojma koliko je ono što jeste drugačije od onoga što on misli da jeste i zbog čega u strahu da ga ne razotkriju drugima pokušava prebaciti svoje fobije. Kazaz, bunovno, ne zna da je izjednačavanje sebe sa drugima barem sramotno ako ne i kažnjivo jer kad, radostan što je konačno pronašao neku misao, mene i moju vrisku se usudi obilježavati nečim smješnim poput patriotizma, gubi tada svaki mogući rezon i svaku moguću utakmicu koju bi mu se možda i dopustilo da igra. On, jadan, sam sebe smješta među one koji životare svoje idole ne prezajući da ih kuju u neupitnost čak i kada ih se ogolilo do srži.

Možda ne bi bilo loše da se nađe neko učeniji, neko ko ima više od četiri razreda osnovne škole kao ja, pa da (taj neko) Kazazu razjasni kako do napada na fašiste i njihove propagatore uvijek i na svakom mjestu mora neizostavno doći, bez obzira koliko je sjajan zvjezdani trag onog ko opetovano naplaćuje svoj angažman. Kazaz, kao i njegov ljubljeni ima toliko nenormalnu nit sujete izražene u svakom mogućem potezu da je sasvim suvišno trošiti vrijeme i objašnjavati mu kako ja – Nermin Čengić, čije ga prisustvo na ovom svijetu žestoko peče – nikad ništa nisam naplatio, čak ni ono što me po zakonu sljeduje, za razliku od svih njih koji se već decenijama okorištavaju svojim kvazi-intelektualnim naprđivanjima za dnevnicu. Za tender.

Envere, mili moj, vodi ljubav a ne rat. I daj se razračunavaj sa stvarnim uzročnicima problema, a ne sa onim ko ti pokušava ukazati na taj kameleonski fenomen. Ne moraš meni vazit o “diskursima”, nije potrebno da me držiš za niže biće. Žalosno je da ti tako urnebesno velikom, zapetljanom i značajnom smetam baš ja. Žalosno je da pravdaš ono što te je bar jednom pokušalo ubiti. Žalosno je da odobravaš pogrešne poteze. Poslije ove partije nema revanša. Već si u debelom rezultatskom minusu, već ti je čuvenje oskrnavljeno samoubilačkim potezima, pa je konačno vrijeme da se trzneš, osvjestiš, dozoveš zrnca pameti i informišeš se o tome ko je ovdje blesav, a ko lud.

Envere, evo malo persiranja (čit’o ja da i to ima), mene ne možete smjestiti na klupu nacionalizma, jer ja nikad nisam izjednačio ni dva čovjeka, a kamoli ih smjestio u jednoobrazna plemena. Ne igrajte se vatrom, ispasti ćete gluplji nego ste već ispali glupi. Ne znate s koje strane da mi priđete pa se hvatate te prizemne atake na kojoj svi padaju. Meni ne možete ništa jer ja, za razliku od vas, ne mrzim ljude, a kamoli da ih pretpostavljam vrstama, novcu i fašizmu koji vi nastavljate propagirati. Vama se to čini zanimljivim. Meni je ništavno, ogavno i čvrstog sam mišljenja da ga treba, ne zabraniti, nego sasvim iskorijeniti. Ja ću se uvijek boriti protiv fašizma. Ja to, za razliku od vas, potpuno besplatno mislim i radim, a vi nastavite da naplaćujete svaku svoju riječ. Okačite cijenu na svaku svoju misao, zgrnite bogatstvo na svojim neandertalskim pokušajima ucjene lažima. To je ono što danas prolazi. To je tako jasno i tako jadno. Ja vam, ipak, neću šutiti. Jer ja se, nepotkupljiv, za razliku od vas prodanih, nemam čega stidjeti. Za ogromnu razliku od vas, o vajni intelektualci koji se probudite samo kad su vam ugroženi sponzori, ja nemam razloga šutiti. I neću (vam) šutiti.

Koja vremena, koji običaji, da baš ja moram osnovama učiti jednog univerzitetskog profesora, i njegove trabante. Hm, ili on u ovome biva trabantom. Nemam ja tu intelektualnu moć pa da sve poredam, jebi ga. Mene hoće da nazovu čaršijom, a sebe presudnima. Koje li silne gluposti. Ipak, nadam se da će neko nekad uspjeti shvatiti ta silna “kazazivanja” o nekakvom umišljenom sarajevskom duhu koji nipodaštavaju nesigurni i da takvo nešto uošte postoji i da neko u to vjeruje osim njih tako ugroženo usamljenih. Potpuno izgubljen u vremenu i prostoru Kazaz poistovjećuje stvari koje se ne mogu i ne smiju miješati. Mili profesore, saznaj, ne boj se znanja. Čitaj, ne boj se čitanja. Ne vjeruj svakoj riječi i svakom govorniku. To garant ima negdje da je neko rek’o, da nije meni sad palo na pamet, pa da, ovako jebežljivo minoran u odnosu na tvoju prepuklu veličinu postanem i nosilac ideje, misli ili gluhobilo pokreta. Baš bi bilo besmisleno.

Kazaz Envere, činom podrške onima koji se jadni napatiše pišući o nama, glavnim likovima njihovih zasluga, samog si sebe poništio i ismijao. Njima, a sada i tebi, ne može i ne smije biti oprošteno simpatisanje sa fašistima od kojih gutate sponzorstva. I još ovo. O, Envere, ja ne psujem što mi se psuje, već što je odavno pređena granica normalnog života i rezonskog postojanja. Meni nije problem vrištati kad boli. To je prirodno (ima u udžbeniku). Ja ne vrištim kao žrtva već kao čovjek. I to radim potpuno besplatno za razliku od svih vas koji se bez već standardizovane naplate ne čujete u gustom moru sramotnog prepuštanja razbuktalim vatrama fašizma koji je već krenuo da nas nanovo (ako je ikad prestao) opožaruje. Envere, dozovi se. Ne-biti-glup. Nisam ja ničija i nikakva žrtva. Samo ti si žrtva. Svoje blesavosti i njihove manipulacije. Nema gore nego biti diplomirani glupan, a Kazaz Enver to upravo postade. Jebi ga

Četnik, histerik i drugi šizik metafizik

teofil pančić


Debelo lažući o "e-novinama" i vređajući ljude koji ih prave, Čengić je nesvesno dotakao jedan bitan sloj istine
Sve opcije u životu mogu da vam propadnu, ali jedna je uvek tu: nikada nije kasno da postanete četnik. Kad dođu teški dani, kad odu svi jarani, kad zamirišu jorgovani – četnikluk vam je uvek tu. Ne trebaju vam čak ni čizme, brada, šubara i na šubari cveće: bićete četnik u civilu, a poznato je da su takvi najgori.

Pre neki dan je nekom vrstom četnika postao i Petar Luković, lice od ranije poznato organima manije gonjenja; gde ćeš boljeg dokaza da je četništvo pokret bez obala i granica?! Ne, evo sasvim ozbiljno: stanoviti Čengić Nermin, s prijavom boravka u Sarajevu, po sopstvenom ubeđenju novinar (jednog bh portala), ostrvio se na lice Luković Petra, urednika web portala e-novine da je, između ostalog: g***o sa dna septičke jame, p****tina, tetrijeb, kurva počasna sarajevska, p**** prodana, na četničkoj strani, jad, levat i tako to, grđe od grđeg. I poručio mu da se jebe i da crkne (nekoliko puta). I da svakako vrati titulu počasnog građanina Sarajeva, jer da ju je izdo-p*z**. Ako pak neće, onda da mu se ista ima ritualno oduzeti; spaljivanje lutke s Lukovićevim likom kod Vječne vatre nije spominjao, ali to se valjda podrazumeva.

Dobro bre, Pančiću, ko je sad pa taj Čengić i o čemu se ovde radi?! Nije stvar, drugari, u tome ko je on, mada je na to lahko odgovoriti. Hoćete li kraću ili dužu verziju? Evo kraće: niko i ništa. Nije vam dovoljno, a? Okej, evo i duže: nitko i ništa. Pa, zašto je onda uopšte važno šta on o nekome i nečemu kaže? Pa, nije važno, ali je bitno: približava nas biti stvari.

Elem, neki bezvezni sarajevski histerik i zamlatiša optužio je Lukovića i njegov portal za najpoganije stvari i najpoganijim rečima, a da je i razlog i povod tome samo jedan: što su e-novine, u ove predizborne dane, mo’š misliti, objavile reklamni baner Srpske napredne stranke. Koju, pak, Čengić smatra "četničkom" i tome slično, i u čemu jedino baš nešto i ne greši. Samo što poenta nije u tome. SNS je u ovoj zemlji, avaj, legalna stranka, koja učestvuje na izborima; ona ima pravo oglašavanja, mediji imaju pravo da prime njen plaćeni oglas. To ih ne čini ideološkim zagovornicima i istomišljenicima te ili bilo koje druge stranke, i to je toliko elementarna stvar da bi nju mogao razumeti čak i taj Čengić, samo kad bi se malo napregnuo. Dobro, verovatno nekome kao što su e-novine baš i nije prijatno da dobija oglase baš sa te strane, ali svakome je jasno da se radi o iznudici, i da se takvim oglašavanjem ipak ne krše uređivačka načela bilo kojeg medija. To jest, možda se i krše u nekom idealnom svetu, ali na toj virtuelnoj planeti zapravo ne živi niko, čak ni mučeni Čengić.

Zgroženi i zatečeni zbog primitivne i agresivne prozivke sa neočekivane strane, Luković i njegov portal krenuli su da se brane, da objašnjavaju i podsećaju na ono što svi ionako znamo. Zatim su se – što je već mnogo dragocenije – javili i ugledni sarajevski intelektualci da produbljenije objasne o čemu se tu radi, i kakvi se tu čaršijski računi zapravo namiruju. I tu bi ova zaumna priča mogla i da se okonča. Ili možda i ne bi?

Ima tu, naime, još jedan twist, i o tome uistinu ne vredi ćutati. Kad Čengićevo pisanije samo ne bi bilo tako preočigledno "intelektualno ništavno" (Enver Kazaz), kad se ne bi radilo o tako autentičnoj nedotupavnoj nadobudnosti, neki bi prilježni čitalac e-novina mogao vragolasto pomisliti da je taj Čengić zapravo vrhunski zajebant, parodičar i lucidni cinik. Otkud to?! Pa, lepo: pobljuvavši se najmorbidnije po e-novinama i njihovom uredniku, Čengić je samo besprekorno dosledno sledio neku vrstu poetike e-novina! Prostije rečeno, Čengić je uradio njima ono što su oni prethodno radili drugima, otprilike u sličnom stilu, i sa sličnom količinom argumentacije i veze sa realnošću. Eto paradoksa: debelo lažući o e-novinama i vređajući ljude koji ih prave, Čengić je nesvesno dotakao jedan bitan, a odviše dugo zataškavan sloj istine. Ta neprijatna istina, od koje pre svega vaskolika "druga Srbija" beži ćutke i u posvemašnjoj nelagodi, jeste da su se e-novine poodavno degradirale u neku vrstu agresivnog tabloida, lansirne rampe za sajber-linčovanje, kao nekakav Qrir Druge Srbije. I da su najblaže rečeno širom otvorene za apsolutno svaki zamisliv napad, klevetu i uvredu upućenu bilo kome ko u nekom trenutku bude markiran kao pogodna žrtva: počelo se s klasičnim "ideološkim neprijateljima" (znate ono: kakve sise & šiške ima Ljilja Smajlović itd.), pa kad su ovi višekratno odstreljeni i kad ih je ponestalo ili su svetini dosadili, krenulo se ka bivšim jaranima iz Partizanskih Dana, pa ka sličnomišljenicima kojima se ne može oprostiti što nisu istomišljenici, pa na kraju kanda i ka istomišljenicima jer, recimo, nisu to na dovoljno agresivan način. Ili pišu za neki medij koji pušta nečije reklame. Ili već bilo šta, daj šta daš.

Tehnika odstrela je sledeća: najpre te dohvati neko od redakcijskog personala, uvalja te u g***a kao prezlu u cvrčeće ulje, a onda te prepusti anonimnoj sajber-linčerskoj gomili, koja te potom razvlači danima kao pacovi crkotinu. Znam o čemu govorim: lično sam poslednjih meseci prošao kroz tu sociopatsku flajšmašinu najmanje dva puta, a neki su prošli i pre, i više, i grđe od mene. Ilustracije radi: ja sam iz e-novina (a ne, na primer, iz NSPM or so) saznao da sam "debelo g***o" i "Tadićev dupeuvlakač" (pazite, jer sam se drznuo da izrazim inokosno i, dakako, duboko pogrešno mišljenje kako ipak valja izaći na izbore!), i ona ista čengićevska prodana duša i p****tina i još svašta, i to su još i najljupkije reči kojima sam počašćen. Četnik još, doduše, nisam bio, ali ko zna, ima vremena. Zato je nekom vrstom četnikuše prozvana prekaljena NVO "izdajnica i strana plaćenica" Jelena Milić, koju e-novine proizvedoše u neku varijantu Rajka Vasića, jednog zaumnog karadžićevsko-dodikovskog sociopate, E sad, ako je Jelena Milić četnikuša, nema pravog razloga da i Luković ili bilo ko drugi kad-tad ne postane četnik, jer tu je samo nebo granica! Ako sam ja prodana duša zato što uopšte postojim i zato što uopšte tražim i dobijam neke (mizerne) pare za svoj rad, nema razloga da i Luković, ili bilo ko drugi, ne bude to isto – iz istog jebenog razloga.

I šta ćemo sad? Ništa, smrče se, da polegamo. E-novine su nedužne po svim tačkama Čengićeve optužnice, ali sam čengićizam, kao histerično sektaštvo i kompleksaška mržnja na bolje, jeste "poetika" koju su bitno (su)kreirale i dale joj tobožnji legitimitet.

Novi nastavak anti(fašističke sapunice i relativiziranja podrške fašizmu upriličio nam je Teofil Pančić, koji bi iskoristio iznenadnu priliku da primače fašističke banke podrži i optuži. Mene samo optužuje i pomalo vrijeđa jer mu valjda kvarim seksipilnu sliku samoljubljenja dok izriče sve neizrečeno u ranijim mu sukobima sa njima, koje istovremeno podupire i tuži. Ne bih ja više ništa im'o dodat' što već nisam dovoljno puta pojasnio, ali ščaše se da moram.








Nermin Čengić
Jako je bitno naglasiti da je osnova njihovog posla kreiranje istine. Ne radi se tu o mišljenom, već željenom. Nije tu riječ o objektivnom već, kako vrijeme prolazi, sasvim konkretno subjektivnom. Ako nisu dio priče imaju snažnu potrebu da se involviraju. Zvani ili nezvani, znani ili neznani. Dovoljno je samo da im otpustiš okidač i krenuće kao osice da brane ili (p)održavaju ono što zovu dostojanstvom profesije koje su dio, a koja se u proteklom vremenu degradirala do krajnjih granica. Zaista ne znam ko je svim tim ljudima rekao, da ne kažem slagao, da sam ja novinar. Ja sam samo čovjek koji ima svoje mišljenje, koji bez obzira na pogubnost koju iskrenost sobom neminovno nosi, nemam problem s iznošenjem evidentnog. Šta više, čvrstog sam uvjerenja da novinar može biti samo neko ko je prošao barem osnovni kurs, da ne kažem cijeli proces školovanja kako bi se na kraju mogao zvati tim gord(k)im zvanjem. U tom procesu se novinara nauči i kako se dati i prodati, i to profesiju kao takvu čini kurentnom. Nemam ništa protiv toga, nek radi svako što mu je raditi, ali lagati i podmetati se ne smije. Nisam budala koja poslušno šeta “ulicama grada Čikaga” i gleda kako tamo neki Džordž ide sam protivu šesnaest hiljada policajaca. (Nisam ni Džordž da se razumijemo). Da, ja imam mišljenje. Kao i ostalih (ne više od) milijardu korisnika mozga imam potrebu da otpustim ventile i ne dozvolim pritiscima da mi pomute razum. To što suhoparnom tzv. novinarskom miljeu ne odgovara neko ko im se, kako misle, miješa u posao, pritom to radi konkretnije i jasnije, a za to ne uzimajući polovku i frtalj kile kavurme, već mu nagradom budi čista savjest, ja tu već ne mogu pomoći. Vrijeme ide dalje, razvijaju se mediji. Idoli su pali na tjeme.

Rijetko pristajem da se konfrontiram sa dvoličnima jer ne zaslužuju ništa slično. Njima samo kažem što ih spada i tu prestaje sva potreba za odgovaranjem na ljigave gluposti kojima se, i dalje neinformisani, kite. Ta razna “velika” imena imaju neodoljivu potrebu da pojedinca koji im sipa istinu u oči svedu na čaršiju (ne Čaršiju), a jednog izanđalog profa kojeg niko, osim nekolicine prozivača, ne smatra ozbiljnim konkurentom u bilo čemu, a kamoli dijalogu, pretvaraju u intelektualnu zajednicu. Barem je sramotno nastupati sa pozicije gluposti. Pogubno svakako, naročito takvim autorima koji su i dalje uvjereni kako je njihova zadnja, kako drže bank nad riječima i izrazom današnjice. Istovremeno, oko kuće im fašisti pletu kola, peku kestenje i okreću volove, zadjenuvši im pokoju hiljadarku, nek se nađe.

Zatim, primjetna je želja umotavanja sukoba u određeni kolorit, što i ne bi bilo loše da se univerzalna borba protiv fašizma time ne minorizira i svodi na lokalnu kuknjavu ovih i onih. Na to ne pristajem. Ako je neko fašista onda je fašista, i nikakvo prebojavanje njegove zle namjere ne može ga spasiti napada koji je neminovan dok god nas još ima, dok još nisu sve nas zatukli i/ili pokupovali. Sasvim je neobično da se i dalje ustrajno svi oni drže nepokolebljivima i svoje glupiranje zasnivaju na lažnim temeljima. Prosto mi dođe neprijatno dok ih čitam (moram, ne bih inače) kako pletu već isprobane propagandističke mustre, naučene onih dana kad smo svi bili kao jedno, prije nego nam upališe svjetlo (pas mu mater ko ga upali). Divno je posmatrati taj kolaž ritmova i tonova u kojem se razlažu zanosni kusači vatre koja im je nekoć oprljila usta u tolikoj mjeri da više i ne osjete njenu žestinu. “Stanoviti Nermin”, kako me nazva Teofil Pančić, zapravo uživa u histeriji raskrinkanog NAPREDNOG miljea koji se na račun nekoliko riječi koje zvuče prpošno, a mnogom su puku nerazumljive, ima smatrati intelektualnijim i kao takvog ga treba smatrati strahom i trepetom od kojeg treba drhtati cijelo čovječanstvo, na čiju riječ se ima bespogovorno klimati. Klimajmo, ali odrično. Jer već prije dvadeset godina su nam priznati i slavljeni intelektualci, ofarbani s najmanje tri boje, dolazeći iz najmanje tri naroda, cvkručući najmanje tri himne, donijeli redove mrtvih, gomile osakaćenih, neizrecivost raseljenih. Zato, m’rš u p**** materinu!

Pančiću:

Kad kažeš da lažem o e-novinama, navedi laž koja je izrečena. Ne budi kao tvoj bivši prijatelj, a sad (polu)branjenik, i ne izreci tek ubogu rečenicu kojoj potkrepe nemaš. To što se ja, obraćajući se bestidnim podržavaocima fašista, koristim pomalo koloritnim, “narodnim” jezikom od onog kojim se koriste mnoga pera bez pravca i smjera, dok im novčanici široko rašireni stoje, na to imam pravo kao što ti imaš pravo da se zgražaš i dubokogrlenim jezikom prešutiš svoju nemoć, nerazumijevanje i konstantno ekipno zaobilaženje suštine problema. Ponavljam, još jednom, i sramota je da to moram učenim ljudima ponavljati – reklamiranje fašista JESTE podrška fašistima. Hranjenje gladnih usta nije i ne smije biti razlog za popuštanje Zlu. Toliko ih se radije odlučilo na propast umjesto da se naguze smrtonoscima. Kad sebe prevaziđete, svi do jednog koji protiv ovoga imate bilo šta reći i komentarisati, tada se možda rasvjetli nebo nad Balkanom, pa vam vojvode, poglavnici i handžarlije ne budu opcije, a kamoli vođe p(re)okreta. Obične ste budaletine.

Činjenica je da sam svojim istupom udario u osinje gnjezdo kvazi-pravedničkog novinarskog razvrata, koji se prešutno držao ne(pretjeranog)napadanja, a radi mira u kući, koji svakim trenutkom sve više ključa i čeka da zagalopira u sveopšti haos. Ko sam i šta sam ja? Pa da, jedan Pančić će naći za shodno da cijeli svijet obavijesti kako sam ja “niko i ništa”. Ipak, imam potrebu (i priliku) obavijestiti ga kako ja, i da hoću, ne mogu biti “niko” jer imam cijeli niz kostiju, krvotok, prste, kitu i mozak. Možda je Pančić mislio na junaka koji je proslavio Stevena Seagala, ali u tom bi se slučaju, smjernom Pančiću trebalo pojasniti da se ime tog junaka piše Nico i da se ja ne furam na superheroje. A Nico se piše i velikim slovom. Dok “ništa” ne mogu biti, jer ništa ne postoji, a ja itekako postojim, čak sam neizbježan. Nisam opredjeljen i ne mogu stati ni na jednu policu, ni u jednu sekciju, ne potpadam niti u jedan cjenovni okvir. Moguće je to razlog nespremnosti Pančića i inih da me uzmu u obzir, jer nisu (ili rijetko) sretali s neopredjeljenima, pa još antifašistima. (Napomena: Antifašizam nije opredjeljenje već karakteristika zdravog razuma.)

Isprepadani su se navrzli da pišu i pojašnjavaju, infantilno se brane i upetljavaju, pridržavaju se i podižu na trošne tronove. Kao neko su i nešto, a ispostavlja se da cijelo vrijeme nastupaju s figom u džepu, posebno jedni prema drugima, a kamoli neće prema ostatku svijeta. Odavno se nisu ovako, unisono, (polu)ljubili i tetošili, tražili izlaze, prolaze, zaobilaznice. Ne čini li vam se da se upravo razotkrila jedna potpuno izrešetana slika dugogodišnjih lažnih moralista. Da, cijelo vrijeme meni pokušavaju okačiti vijenac moralizatora, a ja to niti sam, niti mogu. Ja sam razvratan do srži, ali to radim u svojoj režiji i za svoj groš. Ne naplaćujem i ne prosim za taj svoj sport. Ne lažem za naknadu, a ni džaba. Ja samo Mislim i svoje Mišljenje iznosim. Čudno, baš, da postoji neko ko misli i govori a odbija ulogu za kojom sponzorisani crkavaju, iako bi htjeli da im se mase povinuju i da ih povedu negdje prije nego im potpumo potamni već debelo okrnjeni sjaj. Ali prošlo je vrijeme kanalisanja i cenzure. Previše nas ima (i) internet-konekciju da bi umišljeni svima bili dragi, i da im se vjeruje na svaku upakovanu laž i manipulaciju citatima.

Pančić Teofil pored evidentnog uranjanja u u glupost dok citira jednu prohujalu nepodopštinu poput Kazaz Envera, ističe i svoju “višejezičnost” ubacujući dodatna slova u slične riječi kako bi zvučao istočno i zapadno, a što je barem smiješno, da ne kažem apsurdno. Saznajemo i da Pančić ocjenjuje ljude na osnovu njihovog imena i porijekla, ljubitelj je muzičkog izraza još jedne vrckave pojave poput Merlinovog Dine, a ne libi se ni koristiti laži poturajući ih pod tuđe istine. Ni Pančić inokosni Teofil se nije potrudio istražiti tematiku, barem se malo unijeti u ono što komentariše i shvatiti kako ime i prezime nisu pokazatelji nečijeg intelektualnog i kulturnog identiteta. Uz sve to, Pančić ne preza ni od konkurisanja za scenaristu godine, predlažući priču, valjda svojih snova, iz koje saznajemo kako bi, e da može, lutke spaljivao na Vječnoj vatri. Možda bi bilo uputno navesti kako je Vječna vatra ANTIFAŠISTIČKI spomen. Dakle, NE fašistički, da se na Vječnoj vatri možda mogu spaliti iluzije, ali se nikad nisu niti će primjenjivati bilo kakvi okultni rituali kakve Pančić sniva.

Osnovno je znanje da, ako ne želi da ga se proglasi običnim manipulatorom mora izbjegavati jadne trikove poput započinjanja rečenice o nečemu što samo taj Čengić smatra, a što se na kraju njegove (Pančićeve) rečenice ispostavlja kao tačno. Providna zamka nipodaštavanja onoga što i sam Pančić priznaje, minorizirajući strahobalnost fašiste zarad promocije svoje vajne istinoljubivosti koja je, pretpostavljate, za Pančića neupitna. Ponovimo, Tomislav Nikolić jeste fašista i toga se ni sam ne stidi. Toga se, čini se, jedino stide ovi kojima Nikolić isplaćuje honorare, time ih degradirajući u očima ljudi koji su im vjerovali. Poenta JESTE u tome, i to je sve što je trebalo biti rečeno i pospremljeno u koš zajedno sa svim tim licemjerima. Ali ne, jer oni hoće da nastave laž. Ponovimo, medij koji se ne predstavlja kao firma već kao pokretačka snaga željene normalnosti ne može i ne smije biti propagator fašizma, i tu nema priče. Nema opravdanja. To što je laž slađa od istine, ne znači da laž kao takvu treba prihvatiti, a kamoli podržati. Previše je mučno gledati na istoj strani grobove i grobare, a pritom se braniti šutnjom ili moralisanjem propištalih intelektualaca. Uz to pokazuju i znakovitu dozu paranoje kako je neko protiv njih jer zastupa nešto kontra njih, pa makar to kontra bio smisao nauštrb njihovog besmislenog poigravanja fašizmom.

Nažalost, nemam ništa sa Srbijom. Imao sam dok je bila domovina zajedno sa svih šest republika i dvije pokrajine. Više, nažalost, ne jer su mi je oteli. Srbija jeste zemlja dobrih ljudi, kao i sve zemlje unaokolo. Međutim, kako u Srbiji, tako i u Bosni i Hercegovini, kao i svim “našim” zemljama potureni su nam fašisti pod mirotvorce, i taj trend se nastavlja već dugi niz godina. Ja ne želim ništa da imam sa izborima i strankama u zemlji čijeg pasoša nisam nosilac i u nekoj normalnoj konstalaciji me ne bi ni trebalo zanimati šta se kojeg vraga tamo dešava. Međutim, odatle su dolazili oni koji su sijali kosti, pili krv i tjerali nas da, bez obzira na naciju, barem četiri godine jedemo g***a. Zato i ne šutim, a posebno kad se na bilbordu crta lice kretena koji se ne stidi svog fašizma. Kako očekivati bilo kakvu promjenu ako nastavimo da idemo istim putem kojim u bescilje već predugo idemo? Kako išta promijeniti kad nam se konstantno pretpostavljaju fingirana imena koja na račun svojih pređašnjih misli koje danas potiru novim i “NAPREDNIJIM” i vraćaju nas sve u prošlost koje bismo se rado oslobodili da nije njih? Kako ovu nedavnu tako i onu vjekovnu prošlost, koju, kao i sadašnjost samo djelimično priznaju, izbjegavajući iznijeti sve činjenice, koristeći prostor za podastiranje novih laži, i formiranje veće Gluposti. Nalaziti se uvrijeđen zbog razotkrivanja jedino je što mogu. Vrijeđati karakteristikama koje su njihovo ogledalo jedino je čime se služe. Uvjeravati u svoju istinu mogu koliko hoće, ali, slava Google-u, ne mogu i kako hoće. Zastarjeli su i škripavi. Previše nas je slobodoumnih da bi im prolazila svaka napakovana patnja kojom nas časte kako stignu. Hoće da nas pretvore u žrtve, a ne gledaju nas kao ljude. Apsurdno i sramno.

Idealni svijet ne postoji, a to je, srećom, i samom Pančiću jasno. Međutoa, da parafraziram koga drugog do samog Andrića, od potrage za idealnim nikad ne treba odustajati. Tako se, valjda, pomjeraju granice, zar ne? Ali ne, njima nije svrha da pomjeraju granice već da se uljuljkaju u svojoj, sad je već jasno, potamnjeloj slavi, i da se, kad niko neće, sami razapinju i od sebe čine mučenike koji prođoše silne golgote i to, kažu nam, uradiše zbog nas koji im evo ponekad i ne prešućujemo licemjerstvo. Nas zovu nesvjesnima, a čekove primaju od fašista; nama pričaju o mržnji i odstrelu, a mrze same sebe, pa zašto ne bi i nas. Mi mrziti ne možemo poslije sve mržnje koja je prosuta po nama i koju smo zajednički preživjeli ne gledajući na boju kože, prefiks naciona, promjer očiju i sjaj noktiju. Za čašicu jače, za butkicu više, kritikujući primitivnost u obraćanju sami sebi podapinju i tresnu kad im se, vragolanima, otme pokoja psovkica. Mala je, nije velika. Jer oni samo malo vole fašiste i njihove novce. Ne mnogo. Malo. Malkice. Zbilja je gordo biti “niko i ništa” u njihovim mutnim okicama.

Da, padoše zvijezde i ko ih jebe. Zvijezde koje me smatraju glupim, a opet, za razliku od njih, ja se ne mazim s fašistima. Zvijezde koje sebe zovu intelektualcima, a argumentiraju se lažima i podmetanjima. Na kraju, zvijezde koje su same sebe ugasile prodajući se za fašističke ostatke i okrajke. Žalosno. Za sve nas ostaje jedno sasvim jasno pitanje: Jeste li za Dobro ili za Zlo i jeste li svjesni svoje individualne moralne odgovornosti? Krucijalno je potrebno jasno istaći da li prešutno pristajemo na naci(onali)zam i iskrivljenu predstavu društva ili smo suštinski protiv ali ga tolerišemo. Ako je ovo drugo onda se ne busajmo u prsa pameću već glupošću i budimo načisto s tim da pristajemo na vladavinu idiotkratije. Postavite sebi ponuđeno pitanje. Neka vas nije strah odgovora, lakše ćete disati, živjeti, pa i razumjeti se.

Iako je 6. april zvanični početak rata u BiH, za Bijeljince je rat počeo 1. aprila 1992., ulaskom Arkanovaca u grad. I nakon 20 godina, za jedne je to Dan odbrane, a za druge generalna proba rata i zločin nad civilima.

Svečanom akademijom, 31. marta uveče, Općinska boračka organizacija obilježila je Dan odbrane Bijeljine. Prisustvovali su općinski čelnici i gradski uglednici, a kako je rečeno, "na ovaj datum srpski narod Semberije organizovao se da bi se odbranio i spriječio novi Jasenovac i ozloglašenu 13. Handžar diviziju". U prva četiri dana aprila '92, Arkanovci i domaći pomagači ubili su najmanje stotinu civila, a prema podacima udruženja "Povratak", do '95 u ovom gradu ubijeno je najmanje 500 civila.

Ne mogu povratiti svoju djecu

"Niko mene ne dira, nit' ja koga nit' ko mene. Živim o sebi, pri sebi. Ja znam da povratiti moju djecu ne mogu. I čovjeka. A bilo je dobrijeh ljudi, pa mi je pomoglo. A ne bi bilo mnoge briga što sam ja danas gladna i što sam u hladnoj sobi bila cijelu zimu. Niko mi nije došao da upita kako si."

Živana Delić

Živana Delić, rođena Doknić, rodom je iz semberskog sela Čengić. U prostranoj porodičnoj kući u bijeljinskoj mahali Živana i Redžo lijepo su živjeli u mješovitom braku sa tri sina i dvije kćerke. Policajac Nebojša Narandžić 3. aprila '92 došao je po sinove Sulejmana, Berzada i Beriza. Redžo je rekao da i njega vodi. Živana ih više nije vidjela. Samo Sulejmanovi posmrtni ostaci su pronađeni i sahranjeni kako dolikuje. Ostali se vode kao nestali. Nebojša Narandžić je napustio Bijeljinu i živi negdje u Srbiji, a Živana se nada da će krivce stići kazna. "Samo mi je kasno sve. Mrtva glava ne govori i bolje mi je da ćutim. Ne da se ja nekoga bojim, ja se samo dragoga Allaha bojim i više nikog."



Generalna proba rata

Povodom "Dana odbrane", bijeljinska Bošnjačka zajednica kulture "Preporod" oglasila se saopštenjem u kojem se kaže: "I pored propagandnih laži o navodnim borbama, nije ubijen niko u uniformi i s oružjem u ruci, niko takav nije ni ranjen, ni zarobljen, ni izveden pred sud, niko takav nije viđen na ulicama Bijeljine. Ko je počinio zločine, ko je kriv za stradanja civila? Zar su se takozvani "branioci Bijeljine" borili protiv žena i djece?"

Jusuf Trbić, predsjednik "Preporoda" i poznati novinar i publicista, dobro pamti kako ga je četnički vojvoda Mirko Blagojević, danas advokat, uhapsio i odveo u Krizni štab SDS-a. Tu je posljednji put vidio braću Belkić, Ibrahima (17) i Almira (16).

"Usput sam vidio mrtve ljude na ulicama, ispred kuće Redžepa Šabanovića. Bio sam prestravljen. Tamo u štabu, sve je bilo krvavo. Tada sam vidio šta rade, dovode ljude, premlaćuju. Koga god sam tamo vidio, nikad ga niko više nije vidio."

Trbić je teško premlaćen i pukim slučajem ostao je živ. Dugo se krio kod komšija Srba, a potom uspijeva pobjeći u Njemačku. Danas živi u Bijeljini, a o zločinima u ovom gradu objavio je dvije knjige. "Bijeljina je bila izabrana za generalnu probu iz jednostavnog razloga što tu nije bilo nikakve mogućnosti otpora, nikakve mogućnosti pobune. Bijeljina je u potpunom okruženju srpskih sela, na samoj granici sa Srbijom."

Zločin bez kazne

Početkom aprila '92 ubijeni su Bisera Bišanović, njene kćerke Nermina i Mirsada, unuk Damir Danović (16), koji je bio kod nane u gostima, te Radmila Novaković, podstanarka kod Bišanovića. Psa rase "dalmatinac" Arkanovci su zaklali.

Mezari ubijenih Rame Avdića i Salke Nagralića


Sahranivši najmilije, Damirova majka Jasmina Danović, sa suprugom Jusufom odlazi u Njemačku. Poslije rata vraćaju se u Hadžiće, a 2000. u Bijeljinu. Kćerka Dijana ostaje da živi u Holandiji. Nakon smrti supruga i svekra, Jasmina živi sama. Veli da se vratila tamo gdje su njeni ukopani.

"Dobijam 150 maraka kao civilna žrtva rata. Navodno su htjeli da ga, da vade ih, pa da se to ispituje. Ne dolazi u obzir da se prenosi, nema od toga ništa. Gdje je ukopan, tu nek' leži i gotovo." Arkanovci Marko Pejić Ciganin, Vladimir Homa Rus, Nebojša Đorđević Šuca, Srđan Golubović Maks, te izvjesni Bojke i Bokser, iza sebe su ostavili krvavi trag. Ne zna se njihova sudbina, ali za zločine im nije suđeno.

Duhovna prostitucija

Lazar Manojlović, član Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH i dobitnik brojnih priznanja za svoj rad na zaštiti ljudskih prava, početkom aprila '92 bio je direktor Osnovne škole "Sveti Sava" u Bijeljini. Početkom rata u BiH smijenjen je sa mjesta direktora, a Za Deutsche Welle govori o tim danima.

"Što smo dalje od toga, sve su laži veće i morbidnije. Slušam tog Blagojevića (vojvoda Mirko Blagojević, op.a.) i sve mislim kako je on za liječenje. To ja zovem duhovna prostitucija. Bio sam u centru događaja u Bijeljini i moram priznati da nisam vidio naoružanog muslimana, ali sam, dolazeći iz Velike Obarske, kod fabrike "Sava" vidio mnogo roditelja svojih učenika koji su se plašili srpske odmazde," kaže Manojlović. Podsjeća da je u tim danima ubijen njegov najbolji pomoćni radnik Maid Sinanović. "On je bio tako dobar čovjek, dobar radnik, a mene su optužili da sam držao neprijatelja. Neću govoriti ime, ali mi je jedan zaposleni u policiji tada rekao da se tri dana i tri noći voze leševi i bacaju u Savu i Drinu. Zašto se ne kaže istina pa da živimo zajedno?" svjedoči Manojlović.

Gubljenje glave zbog komšija

Idriz Hujdurović, jedan je od lidera povratka u Bijeljinu, ali još uvijek nije vratio svoju kuću. "Ja mislim da je sve ono događanje drugog aprila, i dan prije, bilo potpuno nepotrebno. Bijeljinci su uvijek bili u velikoj slozi. I nisam vidio potrebe za onakvim ponašanjem Arkanovih snaga koji su došli da oslobađaju Bijeljinu, ne znam od koga."

Sa svojih 88 godina života, Hujdurović dobro pamti Drugi svjetski rat u kojem je učestvovao na strani Titovih partizana. "Jedan od slučajeva gubljenja glave je moj otac Mujo Hujdurović, koji je ubijen od ustaša i Nijemaca, samo što je spašavao komšije pravoslavce i druge poštene ljude."

Autor: Emir Musli


Spisak od 40 ubijenih, objavljen u lokalnim "SIM" novinama:

Ziberi Ajruš (1968 ), Maid Sinanović, Salko Nargalić Ćosa (1960), Ešef Beganović (1960), Alija Mujkić (1927), Sead Krajinović. Mustafi (1933) Komšiću pucali su u noge i ostavili da krvareći umire i gleda u mrtve sinove Adnana (1963) i Rijada (1973). Ubijeni su i Bejtula (1956), Hamijeta (1953) i Abdirami (1954) Pajaziti, Husein Dizdarević (1941), Sabit Arifović (1935), Redžep Šabanović, njegova žena Tifa i sin Admir, Husein Geljo (1933), Haso Imširović (1929), Feriz Karasuljić (1959), Bisera Bišanović (1933), njene kćerke Nermina (1954) i Mirsada (1962), unuk Damir Danović (1976), podstanarka Radmila Novaković. Ubijeni su braća Ibrahim (17) i Almir (16) Belkić, Ivica Vrhovac (1945), Mira Ilić, Dževad Osmanović (1978 ), Dževad Jašarević (1956), Elmazi Mersim (1969), Muhamed Mulabdić (1964), Majda Izić (1929), Bego Šindrić (1942), Huso Benić i jedna neidentifikovana osoba. Arkanovci su ubili i Milu Lukića, brata narodnog heroja Veljka Lukića Kurjaka, te svjedoke tog zločina Antoniju Ostojić (1926) i Zvonka Lazarevića (1972).

Na spisku Kriznog štaba nisu:

Asim Fidahić, potomak Ali-paše Fidahića (vodio se kao nestao, a pronađen 5. novembra 2003. na groblju u Šapcu ) , Hajrudin Salihagić Hajrov (vodi se kao nestao, ali ga je Jusuf Trbić vidio pretučenog), Hasib Kupus (nestao), Amir Arnautović Dajko, Derviš Zulčić (ubili ga vojnici u starim uniformama JNA), Nijazim Alagić (nestao, pronađen 2007 na groblju u Sremskoj Mitrovici), Redžo Delić (1940) i sinovi Sulejman (1958 ), jedini pronađen, Berzad (1961) i Beriz (1964), zatim Fadil Podrug, Mirsad Osmanović.... 21. aprila '92 iz bijeljinskog "Žitoprometa" odvedeni i ubijeni Amir Mešković, Zaim Hatić, Šefik Smajić, Mevludin Serdarević i Hakija Gutić.

Ne zna se koliko je ubijeno Roma, a početkom aprila '92 godine u Bijeljini su ubijeni ili nestali Albanci: Halil Guci i Nezir Ćemi (nestali), Mersim Elmazi, Nedžbedin Ljatifi, Abdurahman, Bejtulah i Hamijeta Pajaziti, Feredin Sejdi, braća Perparim i Vlaznim Redžbecaj, Mehas Zendeli, Hajruš Ziberi, Shani Nezaj. Braća Amir i Ćamil Gani, rođeni u Bijeljini, ubijeni su 1. juna u Zvorniku,

Refik Selimović Mačak (ubijen u aprilu), Ramo Avdić (ubijen 14. juna), Husein Ćurtić Hapaka i Ferid Zečević (u junu pretučeni i ubijeni u Batkoviću), Salko Kukić (ubijen u svom stanu 2. juna), Dževad Muslijević i njegov brat Sead, Dževad Alijević Truhlo (odveden 3. juna, tijelo pronađeno u Srbiji), u noći 21. avgusta odvedeni Nusret Brkić, Izet Kastrati, Himzo Ferhatbegović (Ferhatbegović i Kastrati pronađeni na groblju u Sremskoj Mitrovici, a Brkić se vodi kao nestao). U Janji tokom juna '92 ubijen Bego Bukvić, a tijelo tada nestalog Fadila Sinanovića nakon rata pronađeno na groblju u Sremskoj Mitrovici.

Samo u julu i avgustu '92 od torture i nedostatka lijekova umrlo je 17 logoraša u Batkoviću. Mrtve su iznosili pred hangare, među postrojene logoraše, a zatim ih negdje odnosili. Ni do danas se ne zna gdje su sahranjeni.




[Edited by rainbow on 15-05-2012 at 16:55 GMT]