Ekshumirana tri tijela na području planine Sušica

Tri tijela ekshumirana su danas na lokalitetu planine Sušica, mjesto Stublić, potvrdila je Feni Lejla Čengić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH. "Radi se o dva kompletna tijela za koja se sumnja da su žrtve iz Srebrenice iz 1992. i jedno nekompletno tijelo, za koje se sumnja da je žrtva iz Žepe također iz perioda 1992. godine", dodala je Čengić.Prema podacima kojima raspolaže Institut za nestale osobe BiH, ove žrtve stradale su u zasjedi.Tijela će biti prevezena u Komemorativni centar u Tuzlu, gdje će biti izvršena DNK analiza i utvrđen njihov konačan identitet.

16.12.2009.

Zdravko Tolimir se ne osjeća krivim za genocid u Srebrenici i Žepi

Penzionisani general Vojske Republike Srpske (RS) Zdravko Tolimir izjavio je u srijedu pred Haškim tribunalom da se ne osjeća krivim po navodima izmijenjene optužnice koja mu na teret stavlja genocid i druge zločine nad Bošnjacima u Srebrenici i Žepi 1995.
Sutkinja Kimberly Prost upitala je Tolimira da li se osjeća krivim za strijeljanje 39 Bošnjaka iz Srebrenice u selu Bišina kod Zvornika, 23. jula 1995, kao i za ubistvo devet "lidera Bošnjaka iz Žepe", 27. jula iste godine, javio je Radio Slobodna Evropa.

Tolimir, je u to vrijeme bio pomoćnik komandanta Glavnog štaba Vojske RS Ratka Mladića za obavještajno-sigurnosne poslove.

Tolimir je u osam tačaka optužen za genocid, zavjeru radi počinjenja genocida, istrebljenje, ubistva, progon, prisilno premještanje i deportaciju Bošnjaka iz Srebrenice iz Žepe od jula do novembra 1995.

Suđenje Tolimiru trebalo je da počne u srijedu, ali je odloženo pošto je tužilaštvo podiglo izmijenjenu optužnicu.

Tolimir je uhapšen u junu 2007. Vlasti Srbije saopćile su da je on uhapšen u RS-u.

Tolimir je u prvom pojavljivanju pred Tribunalom, međutim, tvrdio da je bio uhapšen u svom stanu u Beogradu, a onda prebačen preko Drine u RS.

(FENA)

Bijeljina

Uhapšen Goran Marković zbog genocida u Srebrenici

Goran Marković (45), osumnjičen da je u julu 1995. kao pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske na području Srebrenice počinio krivično djelo genocid, uhapšen je jutros u 11 sati na području Bijeljine, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.
Markovića su po nalogu tužioca iz Regionalnog tima VI Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH uhapsili pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu - SIPA, u zajedničkoj akciji s ovlaštenom službenom osobom - istražiocem Tužilaštva BiH.

Osumnjičeni je u toku ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini bio komandir voda odreda „Jahorina“ brigade specijalne policije MUP-a RS.

Pod istragom je Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH.

(FENA)

21.12.2009

Određen jednomjesečni pritvor Goranu Markoviću

Sud Bosne i Hercegovine donio je 20. decembra rješenje u predmetu Duško Jević i drugi, kojim se određuje jednomjesečni pritvor prema Goranu Markoviću, osumnjičenom za krivično djelo genocid, saopćeno je danas iz Suda BiH.

Pritvor prema ovom rješenju može trajati do 18. januara 2010.

Sud je, nakon razmatranja podnesenog dokaznog materijala, utvrdio da postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret.

Također, Sud je odredio pritvor cijeneći da postoji osnovana bojazan da će osumnjičeni puštanjem na slobodu, ometati tok krivičnog postupka uticajem na svjedoke.

Sud je također osumnjičenom odredio pritvor cijeneći da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela, tako bi puštanje osumnjičenog na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda.

(FENA)

30.12.2009.

Majke enklava Srebrenica i Žepa

"Hoće li biti zabranjeno spominjati genocid?"

Za Udruženje "Majke enklava Srebrenica i Žepa" upitno je da li će žrtve u Bosni i Hercegovini ikad imati pravo na pravdu i hoće li biti zabranjeno uopće spominjati genocid.
Udruženje je na ovakav stav potaknuto saznanjem da je državni parlament predložio da se u Krivični zakon BiH uvrsti krivično kažnjavanje negiranja genocida, u vezi sa čim su "političari iz RS-a 'protiv', a Stranka demokratske akcije i Stranka za BiH, odnosno neki zastupnici uzdržani".

Hoće li biti poništena međunarodna presuda za genocid i hoće li optuženi i oni kojima je presuđeno za genocid biti oslobođeni, pitanje je Udruženja "Majke enklava Srebrenica i Žepa".

(FENA)

MP3 HIP HOP SONG ABOUT SREBRENICA GENOCIDE



A highly talented Bosniak hip-hop artist commemorates more than 8,000 victims of the Srebrenica genocide through a song that is both inspiring and emotionally moving. The song you're about to listen is unquestionably one of the best hip hop creations in a long time. Our rating: 10/10. Simply perfect! We're proud of you Jusuf!

Grad Srebrenica nalazi se u istočnoj BiH, oko 15 km od rijeke Drine, duž koje se proteže međudržavna granica između BiH i SRJ. Godine 1991, opština Srebrenica je brojala 37.000 stanovnika, od kojih su 73% bili Bošnjaci, a 25% Srbi. Za bosanske Srbe, kontrola Srebrenice i okolnog područja bila je nužna za ostvarenje njihovih najavljenih strateških ciljeva. Do 1993. godine, grad su preplavile izbjeglice, Bošnjaci, te je vladalo opsadno stanje. Dana 16. aprila 1993. godine, Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija usvojio je Rezoluciju kojom je Srebrenica proglašena "zaštićenom zonom". Bosanski Srbi su konvojima međunarodne pomoći i konvojima UNPROFOR za snabdijevanje ograničavali ulazak u enklavu. Godine 1993, veliki broj bosanskih Bošnjaka prebačen je izvan Srebrenice pod pokroviteljstvom UNHCR. Pored toga, bosanski Srbi dopuštali su praznim konvojima ulazak u Srebrenicu, dok istovremeno nisu dopuštali dostavljanje pomoći, čime su uspješno ostvarili "etničko čišćenje" enklave.

Između 1992. i 1993. godine, enklava je mnogo puta napadnuta. Granatiranje je vršeno iz neposredne blizine Srebrenice, kao i sa položaja u Srbiji. Sem toga, Srebrenica je bila izložena vazdušnim napadima, a primjećeno je da avioni posle napada odleću u pravcu Srbije. U intervjuu u martu 1995. godine, Šešelj je izjavio da su njegovi dobrovoljci ranije bili angažovani u Srebrenici.
Još 1992. godine, u Operativnoj direktivi br. 4 koju je izdao general Mladić, utvrđen je cilj "etničkog čišćenja" enklava. Taj cilj, koji je trebalo da bude sveobuhvatna i osnovna svrha svih narednih dejstava usmjerenih protiv enklave, eksplicitno je naveden i u Direktivi br. 7 Vrhovne komande RS, od 8. marta 1995. godine. U Direktivi br. 7, Radovan Karadžić nalaže:

[ .. . ] dok u smeru enklava Srebrenica i Žepa treba čim pre izvršiti potpuno fizičko odvajanje Srebrenice od Žepe i tako sprečiti komunikaciju između pojedinaca iz tih dveju enklava. Planiranim i dobro osmišljenim borbenim operacijama treba stvoriti nepodnošljivu situaciju potpune nesigurnosti, bez nade za dalje preživljavanje ili život stanovnika Srebrenice i Žepe.

Dana 31. marta 1995. godine, general Mladić, kao komandant Glavnog štaba VRS, izdaje Direktivu br. 7.1. Ona sadrži zadatak za VRS, "na temelju Direktive br. 7", i nalaže Drinskom korpusu da vodi "aktivna borbena dejstva ... oko enklava".
Strategija sprovođenja Direktive Vrhovne komande bio je plan Drinskog korpusa pod naslovom "Krivaja-95", izdan 2. jula 1995. godine, kojim se nalaže da se predstojećim napadom na Srebrenicu ostvari "smanjenje enklave na njeno gradsko područje". Karadžić je izdao novo naređenje kojim ovlašćuje VRS da 9. jula 1995. zauzme grad Srebrenicu.
Dana 6. jula 1995. godine, srpske snage započele su ofanzivu na enklavu. Granatiranje je trajalo tokom i sasvim sigurno do pred kraj operacije i imalo je za cilj, barem delimično, da se civilno stanovništvo zaplaši i prisili da napusti Srebrenicu.
Dana 11. jula 1995. godine, general Mladić i drugi oficiri VRS pobjednički su koračali praznim ulicama grada Srebrenice. U to vreme general Mladić je izjavio da je " ... konačno došao čas da se ovde osvetimo Turcima".
Nakon pada Srebrenice, hiljade Bošnjaka , stanovnika Srebrenice, pobjegli su u bazu UN u Potočarima da bi se tamo sklonili. Oko 20.000 do 25.000 izbeglica, Bošnjaka, okupilo se u bazi UN i oko nje, a ogromna većina njih su bile žene, djeca, stariji i nemoćni. Uslovi u Potočarima bili su jadni. Tokom čitavog tog perioda nije bilo dovoljno hrane, vode, osnovnih medicinskih potrepština, ni sanitarnih čvorova.
Izbjeglice, Bošnjaci, koji su se sklonili u bazi i oko nje, bili su izloženi progonu i kampanji terora koji se sastojao u prijetnjama, vrijeđanju, pljačkanju i paljenju obližnjih kuća, te premlaćivanju, silovanjima i ubijanju. Cijele noći čuli su se jauci i pucnji. Neki su pojedinci bili toliko uplašeni, da su se objesili. Cijele noći su se među ljudima širile priče o silovanjima i ubijanjima, pa je strah u bazi rastao.
Među snagama koje su bile u Potočarima bile su jedinice VRS, kao i oficiri Glavnog štaba VRS i pripadnici 10. diverzantskog odreda, te oficiri i jedinice Drinskog korpusa. Pored toga, bilo je dojava i daje u Potočarima viđen Arkan.
Dana 11. i 12. jula 1995. godine, general Mladić održao je tri ključna sastanka s drugim oficirima VRS i komandantima UNPROFOR u hotelu "Fontana" u Bratuncu. Predstavnici zajednice Bošnjaka izbjeglih u Potočarima prisustvovali su drugom i trećem sastanku. Na drugom sastanku, general Mladić je prijetio Bošnjacima i zastrašivao ih, te im rekao da će osigurati vozila kojima će izbjeglice iz Srebrenice odvesti iz Potočara. Zahtijevao je da se sve jedinice Armije BiH iz bivše enklave predaju i zaprijetio da će, ako se to ne desi, opstanak bosanskih Muslimana biti doveden u pitanje. General Mladić je tražio da se Bošnjaka jasno izjasne da li žele "preživeti, ostati ili nestati". Na trećem sastanku, 12. jula 1995. godine, general Mladić informisao je grupu da će on nadgledati "evakuaciju" izbjeglica i tražio je da se izdvoje svi muškarci, Bošnjaci, u dobi između 16 i 60 godina, kako bi se utvrdilo da li među njima ima ratnih zločinaca.
Dana 12. i 13. jula 1995. godine, pripadnici VRS i MUP prisilno su iz Potočara autobusima prevezli Bošnjake, žene, djecu i starce na teritoriju pod kontrolom Bošnjaka u blizini Kladnja. Presretnuti razgovori i drugi dokazi potvrđuju da su operaciju prisilnog premještanja organizovali i izveli VRS i MUP. General Mladić i drugi komandanti VRS viđeni su za vrijeme operacije u bazi u Potočarima i oko nje.
Od 12. jula ujutro, snage VRS i MUP počele su da odvajaju oko 1.000 muškaraca iz Potočara i stavljaju ih u pritvor, dok su izbjeglice, Bošnjake, ukrcavale u autobuse. Ti su muškarci odvođeni u zgradu u Potočarima koja se nazivala "Belom kućom", u kojoj su držani u užasnim uslovima. Dana 12. jula 1995. posle podne, general Mladić nalazio se u blizini "Bele kuće", u kojoj su bili zatočeni muškarci. Oni su, međutim, bili prisiljeni da svoje lične stvari, uključujući novčanike i lične dokumente ostave na velikoj gomili izvan "Bele kuće" i ta je gomila kasnije zapaljena. Ti su ljudi na kraju prevezeni u privremene zatočeničke objekte u Bratuncu i zatim likvidirani.
Oko 15.000 muškaraca, Bošnjaka , među kojima je bio izvjestan broj žena i djece, 11. jula 1995. godine u večernjim satima, pobjegli su u velikoj koloni iz Srebrenice kroz šumu prema Tuzli. Snage bosanskih Srba, uključujući jedinice VRS i MUP, zauzele su položaje duž puta Bratunac-Milići, kao i na drugim lokacijama, da bi presrele kolonu. Tokom slijedećih nekoliko dana, preko 6.000 Bošnjaka iz kolone koja se povlačila zarobljeno je ili se predalo vojnim snagama bosanskih Srba. Pošto su zarobljeni, muškarci su morali da predaju novac i ostale vredne stvari. Većina je odvedena na privremena sabirna mjesta, prije nego što su ih prebacili na razna mesta pogubljenja.
Neki muškarci su izbjegli zarobljavanje i uspjeli su da se probiju do Tuzle, nakon što su probijene linije bosanskih Srba. Drugi (uključujući muškarce, Bošnjake, koji su pobjegli iz enklave Žepa) prep1ivavali su rijeku Drinu prema SRJ. Međutim, neke od njih su kasnije uhapsile VJ i policija SRJ, pa su na duži period bili zatočeni u Srbiji. Ostali su se vratili u RS, gde su bili zatvoreni, pa zatim razmijenjeni.
U jednom presretnutom razgovoru od 2. avgusta 1995. godine, general Krstić i major Obrenović razgovaraju o zarobljavanju muškaraca, Bošnjaka , kojima su bili za petama. Krstić je rekao: "Ubijajte to sve redom u pizdu materinu".
Sistematsko zatvaranje i pogubljenje širokih razmera preko 7.000 muškaraca, Bošnjaka , desilo se na nekoliko lokacija u blizini enklave Srebrenica, uključujući slijedeće:

Dolina Cerska: dana 13. jula 1995. godine, snage VRS i/ili MUP prevezle su oko 150 muškaraca, Bošnjaka , na područje uz zemljani put u dolini Cerska i po kratkom postupku ih likvidirale automatskim oružjem, te ih zatrpale zemljom.

Kravica: dana 13. jula 1995. godine, snage VRS i/ili MUP zatvorile su oko 1.000 muškaraca, Bošnjaka , u veliko skladište u selu Kravica i po kratkom postupku ih likvidirale granatama, automatskim oružjem i drugim naoružanjem.

Orahovac: dana 13. i 14. jula 1995. godine, snage VRS prevezle su stotine muškarca, Bošnjaka , iz ili oko Bratunca u školu Grbavci u Orahovcu. Jedan broj tih ljudi snage VRS likvidirale su po kratkom postupku u školi ili oko nje. Dana 14. jula 1995. godine, snage VRS prevezle su preostalih oko 1.000 muškarca, Bošnjaka , od kojih su mnogima bile vezane oči, na obližnje polje gde su ih po kratkom postupku likvidirale.

Brana kod Petkovaca: dana 14. jula 1995. godine, snage VRS i/ili MUP prevezle su stotine muškaraca, Bošnjaka , iz zatočeničkog centra u Bratuncu u školu u Petkovcima. Dana 14. jula 1995. godine, izvjestan broj tih ljudi likvidiran je po kratkom postupku u školi ili oko nje. Dana 14. i 15. jula 1995. godine, snage VRS prevezle su oko 1.000 preostalih muškaraca, Bošnjaka , iz škole na jedno mesto ispod brane kod Petkovaca, gde su ih po kratkom postupku likvidirale.

Vojna ekonomija Branjevo: dana 16. jula 1995. godine, snage VRS prevezle su oko 1.200 muškaraca, Bošnjaka , iz škole Pilica na vojnu ekonomiju Branjevo. Tu su vojnici VRS, pripadnici 10. diverzantskog odreda, Bratunačke brigade i pripadnici drugih jedinica po kratkom postupku likvidirali te ljude.

Dom kulture u Pilici: dana 16. jula 1995. godine, vojnici VRS, među kojima su bili i pripadnici Bratunačke brigade, po kratkom postupku su likvidirali oko 500 muškaraca, Bošnjaka , zatočenih u Domu kulture u Pilici.

Kozluk: dana 16. jula 1995. godine ili oko tog datuma, pripadnici VRS prevezli su oko 500 muškaraca, Bošnjaka , na jedno osamljeno mesto nedaleko od Kozluka, gde su ih likvidirali po kratkom postupku.

Do 18. jula 1995. godine, proširile su se vijesti o nestalim Bošnjacima iz Srebrenice. Nedugo posle toga, nestali muškarci su postali predmet pregovora između VRS i Armije BiH u Žepi. Tada je učinjen pokušaj da se prikriju pogubljenja, pa su leševi iskopani iz prvobitnih masovnih grobnica i masovno premješteni u sekundarne grobnice.
Izvršioci su znali da će selektivno ubijanje muškaraca imati katastrofalan i trajni efekat na Bošnjake iz Srebrenice. U patrijarhalnom društvu, kao što je bošnjačka zajednica u Srebrenici, eliminacija većine muškaraca gotovo je potpuno onemogućila preživjelim Bošnjakinjama da uspješno nastave svoj život.
Prema izjavi jednog međunarodnog mirovnog pregovarača, Milošević je u aprilu 1993. godine predvidio da će, ukoliko srpske snage uđu u Srebrenicu, doći do krvoprolića.
Prije napada u mjesecu julu 1995. godine, Milošević se sastao s Karadžićem i razgovarao o vojnom osvajanju srebreničke enklave, kao odgovoru na bošnjačke napade iz enklave. Sem toga, tokom prve polovine 1995. godine, Milošević je bio u redovnom kontaktu s generalom Mladićem.
Kao što je već rečeno, VJ je pomagala VRS na razne načine, uključujući pružanje finansijske, logističke, personalne, komunikacijske, obavještajne i medicinske podrške. Vojska RS nastavila je da prima tu podršku od SRJ u vreme pada srebreničke enklave 1995. godine. Oficiri VRS, odgovorni za zločine povezane s padom Srebrenice, bili su tajno na položajima i u VRS i u VJ. Na primer, Vinko Pandurević i Dragan Obrenović, komandant i zamjenik komandanta Zvorničke brigade, imali su takve tajne funkcije i bili plaćeni od strane VJ. General Krstić, komandant Drinskog korpusa od 13. jula 1995. godine poslije podne, takođe je posjedovao ličnu iskaznicu VJ u vrijeme njegovog hapšenja 1998. godine. Vojnici VRS, pripadnici 10. diverzantskog odreda, koji su učestvovali u osvajanju masovnim pogubljenjima u julu 1995. godine, takođe su obučavani od strane VJ, od koje su dobijali i logističku podršku. Nadalje, u Direktivi br. 9, "ŠTIT-95", o operativnom planu Drinskog korpusa, stoji da su relejne stanice u SRJ integrisane u sistem veze Drinskog korpusa. Postojala je i rutinska razmjena obavještajnih procjena između VJ i VRS. Komunikacije bosanskih Srba koje su presreli Armija BiH i SDB, dokazuju da su snage VRS primale podršku od SRJ. U presretnutim razgovorima se govori o detaljima kao što su, na primjer, isplaćivanje plata, vojnologistička podrška, pomoć oko sistema veza, medicinska pomoć i nabavka drugih roba. U julu 1995. godine održan je niz sastanaka na kojima su bili Milošević, general Mladić, komandanti UNPROFOR i predstavnici međunarodne diplomatije, i to u vrijeme i poslije perioda tokom kojeg su počinjeni zločini u Srebrenici. Na tim se sastancima govorilo o događajima u Srebrenici.