Abulafija Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 02-07-2004 Odgovori: 28828 IP: Maskiran
|
Re: Fudbalska/Nogometna reprezentacija BiH
Nema zemlje za reprezentaciju BiH
Emir Imamoviæ
Nije se Vojska Republike Srpske, kao èlanica sveèetnièke balkanske alijanse, borila za Republiku Srpsku. Pogotovo ne za Republiku Srpsku kao entitet u Bosni i Hercegovini. Nije se ni HVO, kao Hrvatska vojska sa slovnom greškom, borio za institucionalnu i politièku ravnopravnost, konstitutivnost, kako li, Hrvata u BiH, pa niti za Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, osim kao prijelazno rješenje do micanja granica Republike Hrvatske prema Neretvi, ako veæ ne može dalje, do Drine. Nije se, vala, ni Armija BiH borila za Bosnu i Hercegovinu u kojoj Srbi imaju republiku, Hrvati je traže, a Bošnjaci baštine toliko politièke moæi da mogu, kada im prahne, promijeniti naèelnika Opæine Trnovo na èetiri godine ili obrazovni sistem u Kantonu Sarajevo na sedam, osam dana. E, sada se od tih veterana izgubljenih ratova i njihovih najbližih, oèekuje da se ponašaju kao sav normalan svijet, da, eto, puna srca navijaju za reprezentaciju Bosne i Hercegovine u fudbalu i punih usta zvižde himnu svoje države.
Kada god nogometna selekcija BiH igra neku historijsku utakmicu – dakle, svakih šest do dvanaest mjeseci – repetiraju se tastature, pa novinari i graðani novinari, odnosno dokolièari s foruma, nastave prièu staru, valjda, koliko i nezavisni fudbal u nezavisnoj Bosni. Samoproglašeni patriotski mediji upinju se iz petnih žila ne bi li dokazali kako – ma šta da stvarnost ima za reæi na istu temu – za selekciju BiH navijaju svi Hrvati osim onih sa zapada Hercegovine, svi Srbi osim onih sa Pala i Sokoca, iz Banje Luke i Nevesinja i, normalno, svi Bošnjaci, jer...
I tu se više problem ne može zaobiæi.
Reprezentacija Bosne i Hercegovine je u poziciji nevjerovatnijoj i od one u kojoj je bila Jugoslavija Ivice Švabe Osima. Za taj tim je na Svjetskom prvenstvu u fudbalu održanom u Italiji navijalo, barem, pola jugoslavenske federacije i tu jugoslavensku zajednicu sa šest republika i dvije autonomne pokrajine podržavali su svi, baš svi, navijaèi nogometne reprezentacije SFRJ. Za Bosnu i Hercegovinu, u fudbalu i inaèe, nije pola stanovnika Bosne i Hercegovine, dok meðu navijaèima te iste ekipa ima oko pet (ne stotina ili hiljada) onih što se ne ježe na državu sa dva entiteta, tri konstitutivna naroda i Sejdiæem i Fincijem.
O èemu god govorili u BiH, uvijek govorimo o ratu i njegovim rezultatima, zbiru poraza u skupu meðusobnih nepodnošljivosti. I fudbalska selekcija, kao i savez pèelara, državna veterinarska služba – ako uopæe postoji – reprezentacija u pikadu i Vijeæe ministara, makar i u tehnièkom mandatu, za veæinu bosanskih Srba i Hrvata su, zapravo, simbol poraza u ratu. Oèekivati da dojuèerašnji srpsko-hrvatski vojnici i njihovi najbliži, plus šira rodbina i prijatelji, navijaju za BiH, jednako je kao i oèekivati da, recimo, graðani Šapca kolektivno glasaju za predstavnika Kosova na Eurosongu. Džaba je tu prièa o uzrocima i posljedicama, krivim odlukama i istim takvim stranama nišana: ako i nakon velikih pobjeda u ratu slijede lièni porazi, onda nakon velikih poraza može biti samo gore.
VRS i HVO u Bosni, možda, nisu izgubili, ali sigurno nisu dobili rat. Kao i Armija BiH, uostalom, jer današnja Bosna i Hercegovina sa onom Bosnom i Hercegovinom iz 1992. i Platforme Predsjedništva BiH o ciljevima borbe ima veze koliko i srednjovjekovna sa dejtonskom BiH.
Nema u ukupnoj povijesti sporta puno, vjerovatno nema uopæe takvih sluèajeva, u kojima jedan tim ne predstavlja, van èisto sportskog konteksta, još nekoga osim sebe samoga. Da je, dakle, Sušiæeva selekcija odraz politièkog raspoloženja Bošnjaka, kao, recimo tako, najbrojnije etnièke skupine meðu navijaèima BiH, ne bi ti isti Bošnjaci dobijali tahikardiju zbog moguænosti da i njihova država bude dvoentitetska do stoljeæa dvadeset i sedmog. Jednako tako, da i reprezentacija BiH nije posljedica postojanja države protiv koje su ratovale srpska i hrvatska vojska, ne bi svi navijaèi BiH iz bivše Herceg-Bosne i sadašnje Republike Srpske mogli stati u kombi, bez da se guraju.
Ovakva kakva je, nogometna selekcija Bosne i Hercegovine je jedan, krajnje uslovno govoreæi, obièan fudbalski tim. I pri tome jako, jako dobar. Možda i najbolji od svih nacionalnih – nacionalnih u smislu državljanstva igraèa, a ne narodnosti – ekipa nastalih raspadom Jugoslavije. Nema, govore i statistika i zdrav razum, niko od Slovenije do Makedonije bolje branièe od Spahiæa i Papca, dva vezna igraèa u klasi Misimoviæa i Pjaniæa, niti boljeg napadaèa od Džeke. Plus Begoviæ, Salihoviæ, Luliæ, Rahimiæ, Ibiševiæ, Medunjanin, Zahiroviæ, Pandža, Maletiæ...
Htjeli mi to priznati ili ne, ali danas u Bosni za Bosnu i Hercegovinu ne bi navijala veæina Hrvata, pa da je svih jedanaest igraèa iz Èitluka i da se zovu Mate, niti bi veæina Srba grizla nokte pred televizorima ako bi od golmana do kondicionog trenera u selekciji BiH bili Paljani. No, ne navijaju, kome se da neka provjerava, ni Bošnjaci za Bosnu u fudbalu zato što ona predstavlja (i) njihovu današnju državu, veæ zato što u onih jedanaest djeèaka vide projekciju Bosne po svojoj mjeri: Bosne u kojoj, ali stvarno, nije važno ko je koje narodnosti, samo što su, ipak, Bošnjaci dominantni. Prvo kvantitetom, pa ako može i kvalitetom.
Nikada bolja, talentiranija, vrjednija grupa ljudi od fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine nije bolje, suštinski neistinitije, predstavljala zemlju posljednjih stvari. Njih dvadeset i nešto što se svako malo naðu na Ilidži, sve su ono što mi, dva entiteta, tri naroda, Sejdiæ i Finci, nismo. Jer mi smo, prije i poslije svega, pripadnici svojih nacija ili, u ništa boljem sluèaju, do prije neku godinu zaraæenih vojski, a oni su, ma kako to nekome zvuèalo, prvo nogometaši. I to nisu niti zbog mjesta roðenja i identiteta steèenih tim roðenjem, veæ zato što su talentirani, posveæeni i, ipak, dovoljno sretni da im je u jeziku pasova i centaršuta, povratnih lopti i formacija 4-4-2, domovina. Prave domovine jednako nemaju ni Bošnjak Džeko, ni Srbin Maletiæ, ni Hrvat Pandža. U onoj u kojoj su roðeni, oni su uvijek nekome ili izdajnik ili balija, èetnik, ustaša.
Da su roðeni desetak, petnaest godina ranije oni bi ratovali izmeðu sebe. Da su roðeni danas, za desetak, petnaest godina bi, možda, živjeli u tri razlièite države. U petak æe, meðutim, oni voditi svoj rat, èist i èestit, u kojem poražene ne zatrpava zemlja, niti se pobjeda mjeri kvadratima krvlju natopljene zemlje na kojoj korov raste iz temelja spaljenih kuæa. Njihova pobjeda protiv Portugala bit æe trijumf dara i volje. Njihov poraz bit æe, pak, naše prirodno stanje. Samo što mi, ovakvi šugavi, nismo bolje ni zaslužili. A oni jesu zaslužili bolju državu od one koju predstavljaju.
Svaku svoju reakciju možete poslati autoru na e-mail: [email protected]
Radiosarajevo.ba
|
09-11-2011 at 13:09 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 12
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Ado13, AZIL OPSTANAK, ckome, Disa, Golf_V_R32, koso_oki, maja001, Malenich, Mawi_Edin_Tz_, nepoznat, opiumxxx, sadika, Salai, seka1985, stickman, zazza
|
FORUM : Sport : Fudbalska/Nogometna reprezentacija BiH |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|