Mrak, sestro, mrak


Jučer su na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske u Banjaluci jedan narodni poslanik i jedan ministar raspravljali o protestima u Sarajevu vezanim za neusvajanje Zakona o jedinstvenom matičnom broju građana i ko ih je u Republici Srpskoj na društvenim mrežama podržavao.

Piše: Aleksandra Petrić za Manjine.ba

Prvi je, tvrdi, bio ironičan i sarkastičan kada je upitao za listu i načine procjene ko je, kada i kako ugrozio ustavni poredak, dok je drugi, takođe tvrdi ovaj prvi, bio sasvim ozbiljan u namjeri da kompletira listu „osumnjičenih“ korisnika i korisnica društvenih mreža iz Republike Srpske koji su proteste podržali i da je dostavi ovom prvom na uvid. Jer narodni poslanik ima pravo da pita ministra i ovaj je dužan da mu odgovori. To se zove demokratija i simbioza akcije zakonodavne i izvršne vlasti. Digla se velika gungula oko njihovog dijaloga, grozničavo su se naoštrila pera, pisala su se i pišu se pisma, ljudi se dobrovoljno na listu stavljaju. Opšte veselje.

U međuvremenu, širom Bosne i Hercegovine, na svim frontovima, nosioci i nositeljice javnih funkcija igraju takve tragedije, komedije, i kombinovani stil, da bi se pred njima i Šekspir postidio. Oni, naravno, ili ako više volite prirodno, mogu svašta reći. I nikom ništa. Tako sam više puta upratila na vijestima euforične ministre, poslanike i poslanice kako kritikuju neefikasnost rada pojedinih ministarstava i skupštinskih tijela na državnom nivou kao da u istima ne sjede i ne odlučuju direktno, da direktnije ne može biti.
To mu dođe kao autogol, šta li, ali šta ja znam o politici? Možda to tako treba.

Kad građani i građanke uzmu slobodu da govore tj. pišu i komentarišu na Facebooku i Twitteru, to onda postaje podrivanje ustavnog poretka i moraju se preduzeti određene operativne radnje i mjere. Njih se lijepo treba evidentirati u posebne teftere, pa sastaviti informaciju za sjednicu vlade i skupštine, pustiti priču u medije, da se ućute ona i onaj koji se misle ućutiti. Sa ostalima će lako, jer će ih biti malo. Tako bi, otprilike, mogle da funkcionišu ove taktičke procjene. Da se sve zaboravi, kao i drugi problemi koji živjeti ne dozvoljavaju.

Bila sam na građanskim protestima 11. juna pred Narodnom skupštinom Republike Srpske u Banjaluci. Bilo nas je malo. Dvije trudnice, jedna slatko usnula beba u kolicima, nekolicina studenata i studentkinja, novinara i novinarki, žena i muškaraca. Neke poznajem, neke i ne. Za imena pitala nisam. Možda je i greška, ne znam, izvinjavam im se ovim putem. Lijepo smo se ispričali, neki su pili kafu, policija nas obišla i otišla. Gazili smo zelenu površinu, sram da nas bude. I niko me od njih nije pitao što sam, kog klinca, ja tu došla. Nismo ni vikali. U isto vrijeme, u Sarajevu je bio hiljade žena i muškaraca na trgu pred Parlamentarnom skupštinom, bilo je i mojih sugrađanki i sugrađana. Dječaka i djevojčica, sa jedinstvenim matičnim brojem i bez njega.

Bila sam i u februaru na gradskom trgu, plesala i sa nepoznatom djevojkom držala natpis „Dosta nasilju nad ženama“, više puta na šetnjama i protestima povodom uništavanja Picinog parka u Banjaluci prošle godine. Izašla sam i 8. marta, na Međunarodni dan žena da kažem NE patrijarhatu, koji, za razliku od većine žena i muškaraca u Bosni i Hercegovini, živi slobodno i nesputano u svakom propustu policije koja niti ima namjeru niti umije da zaštiti žene i djecu koje žive nasilje u porodici, i one među njima koje su „popile“ metak i više ih nema. Ista ta policija je, očito, temeljita kada treba prebrojati korisnike i korisnice društvenih mreža koji podrivaju ustavni poredak time što napišu šta misle i što očekuju od onih za koje su glasali na izborima da rade svoj posao. Efikasnost je nužna samo kada je traži simbiozna druga polovina.

Teško će sve prebrojati i za to bi, ako ćemo pošteno, trebalo početi ispočetka, a ne od repa.

Evo, ja sam se, takođe, prijavila.

Banja Luka, juni 2013. godine

Teološki ogled o Ramazanu i alkoholu




18.07.2013. | PIŠE: Boris DEŽULOVIĆ


Mene ta stvar zanima na višoj, upravo teološkoj razini: kakav je to, ponavljam, vjernik – ovo dakle nije retoričko pitanje, nego vrlo teološko – kojemu vlast treba zatvoriti kafane da se o Ramazanu ne bi nalijevao hladnom šljivom? Kao ateističkom laiku, meni je to prilično nejasna stvar, da ne upotrijebim teži pridjev. Otprilike kao kad bi općinske vlasti u Splitu u neposrednoj blizini Hajdukovog stadiona zabranile prodaju Dinamovih dresova, zastava i šalova
Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča Obavijest. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic ili kakvu sličnu budalaštinu, neki blesavi naslov iz Oslobođenja ili Avaza, osmrtnicu, oglas ili, štajaznam, obavijest.
Elem, Služba za privredu Općine Stari Grad svim vlasnicima kafana, kafića, aščinica, ćevabdžinica i granapa na području općine poslala Obavijest kojom ih "povodom predstojećeg mjeseca Ramazana" podsjeća kako je "Odlukom o rasporedu poslovnih djelatnosti na području općine (Službene novine Kantona Sarajevo br. 02/07) u članu 10. regulisano da nije dozvoljeno točenje i prodaja alkohola u neposrednoj blizini obrazovnih institucija, vjerskih objekata, harema i dvorišta istih".

I moj drug sad ima problem s tumačenjem šerijata: nigdje u fetvi općinske Službe za privredu nije, naime, precizno označeno na "neposrednu blizinu" kojih "vjerskih objekata" se odnosi zabrana točenja alkohola. U Sarajevu, kako znamo, tih "vjerskih objekata" ima na svakom koraku, hoćeš džamiju, hoćeš sinagogu, hoćeš katoličku crkvu, hoćeš pravoslavnu, hoćeš Jehovine svjedoke, hoćeš prezbiterijance – u strogo religioznom smislu, na koncu, i Koševo i Grbavica su vjerski objekti – pa je teško u Sarajevu pronaći ćošak za otvoriti kafanu, a da nije "u neposrednoj blizini" nekog vjerskog objekta. Kožina je mala kafana, na primjer, "u neposrednoj blizini" same – sarajevske Katedrale.

Katedrala je, kako znamo, jedan od najvažnijih vjerskih objekata, sam The Vjerski Objekt, nema vjerskijeg objekta od Katedrale. Jest katolički, ali to učenjaci što su pisali Obavijest nalaze svejednim. Ne kažu oni "u neposrednoj blizini islamskih vjerskih objekata", nego tek - "vjerskih objekata". Što znači samo jedno, odnosno dvoje: ili kršćanska crkva nije vjerski objekt, ili je i katolicima došao Ramazan.

Pa sad Kožo, da skratim, ne zna smije li ili ne smije točiti alkohol. Ne bi svakako volio da mu iz obližnje Katedrale bane ljuti sarajevski nadbiskup okružen onim svojim bilmezima iz Biskupske konferencije, pa da mu pastirskim štapovima i drvenim raspelima porazbijaju radnju, pobacaju stolove i namlate goste što u najsvetiji katolički mjesec cijevče pivo.

Naravno, učenjaci iz Općine Stari Grad uvijek mogu reći da se ne pravimo glupi i da jako dobro znamo na koje se vjerske objekte Obavijest o zabrani alkohola odnosi. Mi to, naravno, jako dobro znamo. Stvar i jest u tome jako dobrom znanju. Nikad, recimo, vlasnici kafana i kafića nisu niti će dobiti zabranu točenja alkohola "u neposrednoj blizini vjerskih objekata" za vrijeme, recimo, uskršnjeg posta. Što znači samo jedno, odnosno dvoje: ili je Sarajevo definitivno ustanovljeno kao islamski grad sa šerijatskim gradskim zakonom, ili su – jebiga, ni ovo ne zvuči dobro, ali nisam ja pisao Obavijest – kršćani jednostavno posvećeniji, iskreniji, odgovorniji i odaniji, ukratko veći vjernici od muslimana.

Kako nigdje u Službenim novinama Kantona Sarajevo – provjerio sam detaljno sve brojeve – nema Odluke o uvođenju šerijata u Kanton, preostaje samo drugo objašnjenje. A to je prilično hrabro: čak ni ja, osvjedočeni islamofob, nikad se ne bih usudio reći da su muslimani manji i neiskreniji vjernici od katolika i pravoslavaca. A opet, sedam puta sam čitao famoznu Obavijest i svih sedam puta ispalo mi isto: kršćanima za vrijeme posta nema potrebe zabranjivati alkohol, dok muslimanima treba. Kakav je to onda vjernik kojemu općinska vlast treba zatvoriti kafane da se o Ramazanu ne bi nalijevao alkoholom?

Slučaj ramazanske prohibicije mene, naime, ne zanima kao uvođenje šerijata i politički skandal – to je prilično plošna stvar i osim dvije-tri gnjevne psovke, ne bi se tu imalo bogznašto više napisati. Ne zanima me ni licemjerje šerijatskih vlasti, kojima je u ramazanskom postu problem samo alkohol – kao da i coca-cola i obična voda već nisu grijeh – a kojima alkohol "u neposrednoj blizini vjerskih objekata", ispada, nije problem ostatak godine. Mene ta stvar zanima na višoj, upravo teološkoj razini: kakav je to, ponavljam, vjernik – ovo dakle nije retoričko pitanje, nego vrlo teološko – kojemu vlast treba zatvoriti kafane da se o Ramazanu ne bi nalijevao hladnom šljivom?

Kao ateističkom laiku, meni je to prilično nejasna stvar, da ne upotrijebim teži pridjev. Otprilike kao kad bi općinske vlasti u Splitu u neposrednoj blizini Hajdukovog stadiona zabranile prodaju Dinamovih dresova, zastava i šalova. Ne znam za vas, ali ja bih ozbiljno posumnjao u navijače koje bi od kupovine Dinamova šala odvratila tek činjenica da je njegova prodaja zabranjena.

Da nema tako Obavijesti i zabrane, navalili bi valjda Bošnjaci iz džamije ravno u kafiće i granape, na pivo i rakiju. Ovako, eto, neće. Okupit će se društvo nakon podne-namaza, milion je stupnjeva u zraku, žedni oni ko hidrocentrala, a na vratima kafane fotokopirana Odluka Službe za privredu Općine Stari Grad o zabrani točenja alkohola za vrijeme Ramazana.

- Jebiga – rezignirano će najkrupniji. – A ja se baš napalio na gajbu mrzle pive.

- Zna li ko neku kafanu da nije u neposrednoj blizini vjerskog objekta? – dosjetit će se jedan sitni.

- Ima jedna u Bijeljini – kiselo će se treći nasmijati vlastitoj šali.

- I šta ćemo sad?

- Ništa, hajmo kod mene čitat hadise i ajete.

- Mogul' ja prvi? – oraspoložit će se onda onaj sitni. – Fali mi ih dvjesto do hatme.

Tako, eto, šerijatski pravnici – nisam, rekoh, ja pisao Obavijest - zamišljaju bosanske muslimane. Dobro, nije ni ta metoda za odbaciti, cilj opravdava sredstvo i tako dalje, ali sve i da jest tako, ostaje ono neretoričko pitanje: što će i njima i Allahu, džellešanuhu, vjernik kojemu su molitva i vjera tek drugi izbor, poslije bokala ledene šljivovice? Taj svakako neće u džennet. Barem ne ako u neposrednoj blizini nema kakve kafane.

Da sam ja imam, muftija, ili kako se već u Sarajevu zove načelnik općine, ja bih stoga – upravo obrnuto – uveo obavezu točenja i prodaje alkohola u neposrednoj blizini džamija i harema. Tamo gdje nema kafana, dao bih ih sagraditi o općinskom trošku. To bi, shvaćate, bio pravi ispit odanosti Bogu. Pa da vidimo tko je vjera, a tko nevjera. Ovako, samo je napravljen posao vlasnicima kafana koje su hm, neposredno daleko od vjerskih objekata.

Vesele se na Palama Ramazanu više nego reis.

citat:

---

MelMel wrote:
Ono sto je meni licno najsmjesnije, a zapravo i najzalosnije u obavijesti koju je opstina Stari Grad uputila ugostiteljima jeste zapravo sljedeca recenica - parafriziram.........

- ako niste u zoni zabrane, onda u skladu sa tradicijom Bosnjaka, izbjegnite prodaju i tocenje alkohola u potpunosti tokom mjesece Ramazana.

Podvlacim ono "u skladu sa tradicijom Bosnjaka".



Sta su htjeli time reci? Da je Bosnjacka tradicija konzumiranje alkahola svim ostalim danima i mjesecima osim Ramazana?

Jah, najsladji su mi oni sto jedva izdrze do Bajrama bez alkohola, a onda otkace na Bajram pa se olese u znak proslave.

---

hm.....poslanici iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda su na potezu



[Edited by soraya on 19-07-2013 at 19:18 GMT]

Suljagić: Nisam dio taloga, nisam džepni Bošnjak, neću otići Istaknuto



Prošlo je pet godina otkad sam pročitao članak Bojana Bajića [nekadašnji lider Naše stranke] u Danima o tome kako izgleda srpska politika u Bosni i Hercegovini i u kojem je on napisao da nemojte se igrati, nemojte to raditi, jer zakon omogućava da se 200.000 ljudi prijavi tamo gdje su živjeli prije rata i da pobjede na izborima - kaže mi Emir Suljagić, lider inicijative Prvi mart na početku našeg razgovora. Govori o počecima ideje registracije birača na mestima predratnog prebivališta zabrinut, jer se baš u ovom trenutku (razgovor je vođen u četvrtak, prim. e-Novine) u Predstavničkom domu Parlamenta BiH izglasava zakon koji može označiti njen kraj.


Dan ranije naime Vijeće ministara uputio je u proceduru novi Zakon o prebivalištu, koji dozvoljava u narednih pet godina predstavnicima entitetskog MUP-a po sopstvenom nahođenju verifikaciju da li izabrana osoba stvarno živi na adresi na kojoj je prijavljena. „Dati MUP-u RS pravo da u toku narednih pet godina izvrši provjeru prebivališta, a za razliku od njih ja znam kakvu politiku vodi MUP RS-a. MUP RS-a ne sprovodi zakon, MUP RS-a je politička institucija koja sprovodi ono što joj kaže Milorad Dodik. Oni se ne bave provedbom zakona, oni se bave provedbom političkih naloga“, tvrdi Suljagić.


Međutim, Zakon o prebivalištu nije jedina briga ovih dana prvog čoveka Prvog marta. Da krenemo redom.


*Juče je premijerka Željka Cvijanović najavila krivičnu prijavu protiv tebe zbog navodnog korištenja govora mržnje. Neke retoričke figure koje upotrebljavaš zaista bude dosta kontroverzi. Da li misliš da je to primeren način komunikacije?


Kako da ja drugačije razgovaram sa predstavnicima entiteta koji umjesto da osigura sigurno okruženje porodicama onih koji su htjeli samo da dođu i prouče fatihu na mjestu gdje su poginuli njihovi najmiliji, pošalju policajce koji fizički nasrnu na ove žene. Kako ja da nazovem vlast koja iz godine u godinu usvaja sistemske zakone kao što je zakon o katastru čiji je jedini cilj da se nesrbima otme imovina koja se nalazi u entitetu Republika Srpska. Kako ja da nazovem vlast koja provodi politiku obrazovanja u kojoj je zakonito da javne ustanove poput škole imaju krsne slave, da mali Bošnjaci i Hrvati moraju obavezno da farbaju jaja, da dođe pop da ih prska vodicom. Kako ja da nazovem vlast koja naredi djetetu mog prijatelja koji je sa 17 godina preživio Omarsku da mora napisati rad na temu „20 godina moje Republike“ ili će dobiti zaključnu jedinicu i neće završiti razred. Koja riječ je upotrebljiva, koja riječ opisuje tu politiku? Ja mislim da tu politiku najbolje opisuje riječ „okupatorska“.


*Znači li da je to jedini mogući način komunikacije?


Koji drugi?! Da podignemo dva prsta? Imamo posla sa ljudima koji očekuju da ja kao nesrbin podignem dva prsta, da pitam smijem li ja dobiti riječ pa da onda kažem to što se njima dopada. Nisam ja Mirsad Đapo iz Brčkog da se odmah dogovorimo oko toga. Dakle, nisam ja dio taloga. Ja radim ono u šta vjerujem. Ja nisam ničiji džepni Bošnjak, nisam ja Lejla Rešić, koja prvo kad sam bio u SDP-u dolazi kod mene da traži posao, da bih je dva dana kasnije vidio kako je ispred stranke Marka Pavića Ministarka lokalne uprave i samouprave. Dakle, kako ja drugačije da razgovaram sa tim ljudima?


*Dakle, nije taj jezik rezultat nekih ratnih trauma kako je to o tebi pre neki dan izjavio Bakir Izetbegović?


Jedino sramnije od toga što Željka Cvijanović, dakle moj premijer, kaže meni "pazi šta pričaš", jedino sramnije od toga je da se Bakir Izetbegović u intervjuu Pressu RS izvinjava za moje izjave. U Pressu RS, a to uopšte nije novina, to je paravojna formacija i to da on njima daje intervju je samo po sebi skandalozno. A drugo, da on moje izjave objasni mojom dubokom ličnom tragedijom. Jesi ti normalan? Pa trista hiljada nas u ovoj zemlji je izgubilo nekoga, preživio ličnu i porodičnu tragediju, kakvu Bakir Izetbegović nije preživio. I mi smo u toj mjeri bolji od njega i drugih koji misle da treba začepiti usta svakome ko je preživio neki lični, porodični ili bilo koji drugi gubitak. I on ide i izvinjava se u novinama u kojima je jutros izašla kolumna pod naslovom „Bajke Srebrenice“ . On se tamo izvinjava u moje ime. Evo, nećeš ti da se izvinjavaš u moje ime. Ako ja nađem za shodno da se izvinjavam nekome ja ću se izviniti. A sasvim sigurno neću se izviniti ljudima koji progone oni što nisu uspjeli da pobiju od 1992. do 1995.


*U nekim medijima zbog ove retorike si izrastao u novog Harisa Silajdžića, znači čoveka koji će pomoći Miloradu Dodiku da pobedi na izborima.


Prije svega nije tako zato što kad pogledate istraživanja Milorad Dodik je u padu i nema šanse da se oporavi do budućih izbora. Ne može da se oporavi jer je u RS-u pokradeno sve, uništeno, tim entitetom vlada jedna oligarhija, jedna kleptomanska organizacija. I bilo koja moja retorika ne može vratiti Milorada Dodika niti bilo koga.


Drugo, razlika između mene i Harisa Silajdžića je u tome što ja radim ono što govorim. Mi smo prikupili 100.000 imena birača koje ćemo mobilizirati na sljedećim izborima. Razlika je u tome što zagovaramo zakone na federalnom nivou koji će ljudima omogućiti da zadrže svoja prava i da se prijave tamo gdje sad žive. Vi u ovom trenutku imate najmanje 10.000 ljudi nesrba koji žive od Doboja do Višegrada, žive u RS-u ali ne mogu da se prijave jer su kantonalne i federalne vlasti učinile apsolutno sve da bude tako. I stvari se popravljaju.


Ima i ljudi tamo gdje bi trebali da budu. Naprmjer Adil Osmanović, i mene boli briga šta ko misli o njemu. Ja sam juče dobio nacrt Zakona o pravima povratnika, koji će biti stavljen pred Federalni parlament. Dakle, mi radimo ono što govorimo i vjerujemo u ovo što radimo.


*Nije samo srpska vlast ona koja ima problem sa tvojim rečima. Da ja sad pitam za građane srpske nacionalnosti koji žive u manjem entitetu kako to oni percipiraju, velika većina od njih bi rekla da su svi Srbi žrtva ataka na nacionalnoj osnovi.


Pitanje za te ljude glasi da li se oni slažu ili ne slažu s tim što Vlada Republike Srpske daje milion i po maraka Stefanu Karganoviću i takozvanom Istorijskom projektu Srebrenica da uzaludno ubjeđuje svijet da mi lažemo kad kažemo da su nam pobili porodice. Dakle to je jedino pitanje. Ko se slaže s time da Vlada na takav način troši novac poreskih obaveznika, ja s njim nemam o čemu da pričam. Ko se ne slaže nema potrebu da se osjeća napadnutim, jer mi napadamo ovu politiku. Ja živim u Bratuncu gdje je 80% Srba, ja nemam ništa protiv Srba. Ja sam protiv politike koja je kidnapovala 49% zemlje, koja većinsko stanoviništvo drži pod opsadom, jer tamo nijedan glas koji Dodik ne želi ne može da se čuje. To je moj problem, ova politika, a ne ljudi koji su podjednako njene žrtve. A Milorad Dodik misli da je najbolje da se te pare ovako potroši.


Dakle, sa njegovim dolaskom na vlast u RS-u se dogodila tektonska politička promjena. Znači mi smo bili ugroženi dosad, to nije sporno, ali je to bilo povremeno. Sad je postalo sistematski i stvar politike koja se provodi. To je jedina razlika, to je dio politike koju provodi Milorad Dodik u RS-u. I dok on to radi upropaštava sve. Evo, koliko ima ljudi zaposlenih u Bratuncu? Ja znam nekih stotinjak ljudi koji rade u zavodu koji je prenesen iz Hadžića u Bratunac. Ostali su birokrati.



Ja neću sad da imenujem političke opcije, jer ako ja to napravim one su politički mrtve, ali ima ljudi u RS-u s kojima se može razgovarati, koji nisu Dušanka Majkić ni Aleksandra Pandurević. Na kraju krajeva nije nijedan Srbin u RS-u ugrožen zato što sam ja nešto rekao. Nije nikome razbijen prozor.


*Još u aprilu koalicija Prvi mart se obratila strankama da se opredele prema ideji zajedničke liste. Šta je s tim?


Sve stranke kojima smo uputili taj zahtjev su odgovorile potvrdno. Jedina stranka koja nije odgovorila je SDP. Ali moram odmah sad reći da činjenica da je juče glasanjem SDP-a i SBB-a jednoglasno usvojen zakon o prebivalištu koji puca u koljena Prvom martu, apsolutno mijenja sve (glasanje u Vijeću ministara održano je u srijedu, prim. e-Novine). Mi ćemo u narednih nekoliko dana odlučiti šta zapravo da radimo, jer ovo što se dogodilo je nož u leđa nama i nož u leđa svakom pojedinačnom povratniku Bošnjaku i Hrvatu u Republiku Srpsku. I mi moramo da donesemo odluku šta sad da radimo i izaći ćemo pred narod s tom odlukom.


Činjenica da neko iz Sarajeva ko za sebe tvrdi da je državotvoran i da predstavlja i interese tih ljudi koji su se tamo vratili i žive u tom entitetu, sad je odlučio da učestvuje u zabadanju noža u leđa tim ljudima mijenja apsolutno sve. Mijenja naš odnos prema svim strankama.


Nakon jučerašnje odluke Vijeća ministara, s obzirom da razgovaramo dok traje sjednica parlamenta i s obzirom na to da u tom parmalentu nema nikog ko misli svojom glavom nego ima ko misli glavom svojih stranačkih šefova, ja sam siguran da će ovaj zakon proći u Predstavničkom domu pa onda ostaje Dom naroda i nakon toga će Milorad Dodik moći da radi legalno ono što je dosad radio nelegalno, odnosno sprovoditi etničko čišćenje nesrba u RS-u.


Očigledno je da su se oni ovdje u Sarajevu založili zato da bi neko održao svoju fotelju, a ja nisam čovjek koji će voditi bilo koga u bitku koja je izgubljena.


*Da li postoji alternativa zajedničkoj listi svih stranka?


Svaka alternativa zajedničkoj listi bi bila i biće ponavljanje ove agonije u kojoj živimo.


*Da li to znači da ne uzimaš u obzir mogućnosti da Prvi mart napravi svoju listu?


Ne. Mi nismo nikad imali političkih ambicija, nemamo političkih ambicija i nećemo praviti svoju listu i svoju stranku. To nam ne pada na pamet. Ja sam niko i ništa. Iza mene ne stoji niko osim infrastrukture Prvog marta, mi nismo ništa. Međutim, to neće proći bez posljedica, to je sasvim sigurno. Jedino što mogu uraditi to je da u dogovoru sa Dodikom, jer očigledno se tu o tome radi, ja budem uhapšen ili priveden ili saslušan. Očigledno je dakle da Prvi mart predstavlja puno veći problem političkom Sarajevu nego Banjaluci. Banjaluka sama ne bi mogla uraditi ništa Prvom martu dok se SDP i SBB nisu stavili na raspolaganje.


*Možeš li onda sa sigurnošću reći da nemaš nikakvih političkih ambicija i da Prvi mart nije pokušaj da se na mala vrata vratiš u politiku?


Ja se na vraćam u politiku ni na mala ni na velika vrata. Ako odlučim da ću se vratiti u politiku ja ću se vratiti u politiku. Svi oni koji me znaju znaju da nikad nije bilo lako biti moj politički protivnik. A ko nije vjerovao u to mogao je otići u Srebrenicu.


Ali, mogu da kažem da ukoliko oni zaista odluče da ubiju Prvi mart, odluka je već donesena, ali ukoliko istraju i provedu tu odluku, nek budu sigurni u jednu stvar: ja neću otići. Neću otići, ostaću u ovoj zemlji i nastaviću da se borim za ono u šta vjerujem.


*Čini mi se da je najava ovih odnosa sarajevskih stranaka prema Prvom martu mogla da se vidi već nakon izbora u Srebrenici. Zahvaljujući Inicijativi Glasaću za Srebrenicu koju si pokrenuo, Ćamil Duraković je postao načelnik opštine, ali srpske i bošnjačke stranke su se odmah dogovorile oko koalicije i raspodele vlasti.


Mi smo insistirali na načelniku zato što načelnik ima jednu simboličku ulogu, mada suštinski sva ta njihova saradnja tamo, sve je to jadno i bijedno, jer opštine u Republici Srpskoj nemaju apsolutno nikakvih ovlasti, o svemu se odlučuje u Banjaluci. Sad ne može ni da se pokrene Banja Guber od koje je prije rata živio cijeli grad, zbog toga što vlast u Banjaluci to ne dopušta.


Dakle, sve je to jadno i bijedno objektivno i sve to ima rok trajanja od četiri godine i sve će to da završi na odborničkim paušalima i foteljama direktora obdaništa.


*Da li imaš osećaj da je dogovor nekih stranaka, mislim pre svega na SDA i SNSD, pregazio ideju Inicijative Glasaću za Srebrenicu?


Tu se s tobom apsolutno slažem. Mada oni to nikad nisu potpisali u znak podrške Ćamilu Durakoviću, oni su se obavezali na to da rade na većini koja ne poriče genocid nakon konstituisanja Skupštine opštine. A da nije bilo Ćamila Durakovića, da nije bilo nas, ne bi ni izbori bili priznati. I šta sad, oni su krenuli da se dogovaraju oko toga ko će biti direktor obdaništa.


Milorad Dodik će ovim zakonom moći da radi legalno ono što je dosad radio nelegalno, odnosno sprovoditi etničko čišćenje nesrba u RS-u


*Da li onda građani mogu stvarno nešto promeniti, a da to ne unište stranački dogovori?


Mogu. Ja vjerujem da mogu. Ja to govorim danas, a odavno nisam bio tako duboko razočaran, ali mislim da mogu. Ti znaš naprimjer kakva je većina u Srebrenici trebala da bude i kakva je sad. Nije bilo problem napraviti većinu sa Momčilom Cvijetinovićem i Radomirom Pavlovićem [lideri srebreničkog SDS-a i SNSD-a], ali to se nije dogodilo. Tako da vidiš da mogu.


Ali, opet, ovaj zakon o prebivalištu mijenja apsolutno sve i dugoročno onemogućava promjenu političke dinamike u Bosni i Hercegovini.


I kad na idućim lokalnim izborima za 2016. Milorad Dodik dobije načelnika Srebrenice i počne da ispunjava svoje prijetnje da će on početi da uklanja imena sa spomenika, narod treba da zna da će za to biti odgovorni ljudi koji su juče na Vijeću ministara, odnosno danas na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH glasali za ovaj Zakon o prebivalištu.


E-novine/Paulina Janusz

citat:

---

soraya wrote:


ne što je smješno,nego je žalosno ,protivustavno,nonsens,glupost...da u državi čiji se Ustav bazira na sekularnim postulatima,neko iz čiste samovolje uvodi propise i zabrane koje postoje u državama sa šerijatskim zakonodavstvom.
a što se bošnjačke tradicije tiče(ono olešivanje alkoholom grande muslimana),već smo je apsolvirali na onoj temi što je otišla u smećarnik

---

citat:

---

VV Cephei A wrote:


u kojoj i muslimani koji ne naginju sekularizmu imaju ista prava kao i ti.

---

A ti pročitaj moj komentar.

citat:

---

VV Cephei A wrote:




Na kraju krajeva, koliko mi je poznato, konzumacija alkohola je zabranjena na javnim površinama u BiH, dakle i u Tuzli, pa ne vidim da bilo ko državu naziva šerijatskom zbog toga. Kad ste već toliki papani koji nemaju nimalo respekta prema ljudima koji čine većinu na prostoru na kom živite (muslimanima), valja zakone uvodit da vas se obuzda. Da ste ljudi u pravom smislu riječi, ne bi trebao zakon, sami bi poštovali neke stvari.

---

citat:

---

VV Cephei A wrote:


Da ste ljudi u pravom smislu riječi, ne bi trebao zakon, sami bi poštovali neke stvari.

---