citat:

---

Tanitha wrote:

meschini da smo izgubili

---

citat:

---

Dilber wrote:
yebo ih did didov...prvog Safeta Susica,pa Dizdarevica,Ibricica,Pjanica,Spahica...ma yebo ih did sviju

---

citat:

---

racionalna manjina wrote:

Ko je Dizdarević

---

citat:

---

Putnik wrote:

Kako ne znas ko je Dizdarevic Pa Hamdija bolan...

---

citat:

---

Putnik wrote:

Kako ne znas ko je Dizdarevic Pa Hamdija bolan...

---

citat:

---

Putnik wrote:

Kako ne znas ko je Dizdarevic Pa Hamdija bolan...

---

citat:

---

fijubriju wrote:

Mlad je on momak ne sjeca se ovih velikana

---

Oštar start


Plaćenici ili patriote, pitanje je sad?!


Jeste li potisnuli u zaborav sramotan poraz od Francuske? Da, onaj u drugom kolu kvalifikacija za Euro 2012, kada su naši prosječni i ispod prosječni fudbaleri poniženi od "trikolora". Onda, kada pred svojih 25.000 navijača nisu pošteno ni "primirisali" ka golu Llorisa.



Piše: Bakir Tiro
Ovo "prosječni i ispod prosječni" ne odnosi se na rijetke. Međutim, i oni u posljednje vrijeme, pod dirigentskom palicom selektora Safeta Sušića, igraju loše.

Pobjeda odiše sramotom

Pamtite još dobro i trijumf u prvom kolu nad slabašnim Luksemburgom (0:3)? Ispostavilo se i pobjeda nad autsajderom odiše sramotom!

Naime, fudbalski reprezentativci Bosne i Hercegovine, u danima prije starta kvalifikacija. ucjenjivački su se odnosi prema čelnicima N/FS BiH. Ne, nisu tražili njihove eksplicitne ostavke, što priželjkuje gotovo cijela javnost. Ultimativno su insistirali na premijama koje su dogovorene za vrijeme "vladavine" Miroslava Ćire Blaževića. Naravno, našim "zvjezdicama" uslišena je novčana želja, pa su oni posljednji koji bi javno i krišom trebali govoriti "Savez napolje". Ustvari, oni to i ne govore. Osim, u rijetkim izjavama kada im je u cilju da "koketiraju" sa navijačima.

Igračima je itekako dobro i pod urušenim krovom N/FS BiH. Imaju vrhunske uslove za pripreme, po uzoru na sve najjače selekcije Evrope. Imaju nešto i što drugi nemaju! Dobijaju novac i za pobjede nad najslabijim selekcijama svijeta.

Dakle, naši reprezentativci po okupljanju za narednu kvalifikacionu utakmicu sa Albanijom, za pobjedu nad Luksemburgom naplatit će po 4.000 KM. Dobro ste pročitali! Nije greška! Da stvar bude još ironičnija, to je samo pola eventualne premije. Ukoliko se kvalificiraju na EP, za osvajanje bodova u Luksemburgu dobit će još po 4.000 KM.

No, najveći nonsens bio bi da su naši iz Luksemburga donijeli bod. Zamislite, i tada bili bi nagrađeni! Pred okupljanje uoči meča sa Albancima u tom slučaju naplatili bi po 2.500 KM, pola iznosa od premije za svaki bod u kvalifikacijama za EP.

Pravilnik prilagođen milionerima

Druga polovina premija za svaki meč (pobjeda ukupno 8.000 KM, remi 5.000 KM) stornira se i isplaćuje u slučaju plasmana na šampionat u Ukrajinu i Poljsku. Pravilnik očito pun rupa. Tačnije, prilagođen "patriotama" u dresu fudbalske reprezentacije BiH.

Bit će zanimljivo vidjeti da li će se ijedan od naših milionera odreći premija za pobjedu nad Luksemburgom, odnosno pokloniti novac u humanitarne svrhe?

U ovoj zemlji puno je gladnih koji grizu nokte i preznojavaju se bezrezervno navijajući za bh. reprezentativce. Oni su istinske patriote koji bodre svoju zemlju, a za čiji dres igraju veoma dobro plaćeni igrači. Samo u prošlim kvalifikacijama za Mundijal u JAR-u svaki od reprezentativaca zaradio je preko 25.000 maraka u kešu. Ko je platio porez na isplaćene premije? Posao za finansijske inspektore...

Uz sve do sada ispričano svi igrači za dan proveden na pripremama reprezentacije BiH dobiju po 20 eura. Ma, njima je sjajno!

I za kraj. Mnogi su se uhvatili za glavu prije nekoliko dana, kada je selektor Sušić rekao da bi "u meču sa Albancima 8. oktobra u Tirani bio zadovoljan i bodom".

Sada je stvar jasna kao dan. A, kako i ne bi bili zadovoljni remijem?! Igrači i članovi stručnog štaba za "nulu" dobili bi po 2.500 KM premija.

Plaćenici ili patrote, pitanje je sad?!

BHDANI:

Sport - BiH nakon Albanije: zašto je svaki pokušaj plasmana nogometne selekcije BiH na veliko takmičenje unaprijed osuđen na neuspjeh?



Igrači protiv reprezentacije

Zavjera, sabotaža ili nešto treće, šta god da je u pitanju, ne koristi nacionalnom timu. Igrači bi se trebali konačno uozbiljiti, shvatiti da je samo teren njihovo prirodno mjesto gdje trebaju pokazati sve što znaju. Nema potrebe ni da uzroke loše atmosfere traže u medijima, koji su i više nego korektni prema reprezentaciji. Ako imaju i trun objektivnosti i samokritičnosti, onda će se preispitati i pokušati otkloniti sve one anomalije koje ih koče da naprave dobar rezultat. Plasman na Euro je san koji, ako igrači nastave da igraju kao do sada, nikada nećemo ostvariti



Pitanje je samo vremena, odnosno utakmice, kad će Sušić (konačno) shvatiti da je još samo jedna žrtva nekolicine igrača, okupljenih oko kapitena
Sada nema nikakve dileme - Safet Sušić završit će na "smetljištu", tamo gdje su prije njega okončali i Blaž Slišković, Fuad Muzurović, Meho Kodro, Ćiro Blažević... Tamo gdje ima mjesta samo za selektore. Ne i za "bezgrešne" igrače. One igrače koji uvijek pred selektore stave pištolj na srebrnom pladnju.

Pitanje je samo vremena, odnosno utakmice, kad će Sušić (konačno) shvatiti da je još samo jedna žrtva nekolicine igrača, okupljenih oko kapitena, koji su riješili da preuzmu stvar u svoje ruke i budu najvažniji likovi u reprezentaciji.

Zavjera nekolicine Blaž Slišković je prvo stidljivo, a onda otvoreno upozoravao na "zavjeru" nekolicine igrača koji su ga, kako je prije dvije godine u izjavi za Radio Mostar ustvrdio, "željeli prodati". Aludirao je Baka na utakmice kvalifikacija za Euro 2008. protiv Mađarske i Grčke kada smo čudnim spletom okolnosti poraženi. Priča je stala. Baka nije želio ulaziti u detalje. Igrače na koje je sumnjao nije imenovao.

Dolaskom Muzurovića zavladalo je mirno razdoblje. Potpisnici famoznog pisma koje nikada nije ugledalo svjetlo dana ušutjeli su se, nisu igrali za državni tim izuzev Misimovića i Berberovića. Njih dvojica su se predomislili, što je izazvalo gnjev kod ostalih igrača, prije svih Spahića. I to je definitivno najljepši period u reprezentaciji. Momci su igrali srcem za nacionalnu selekciju, Muzurović je formirao solidan tim, u kojem nije bilo "potpisnika".

Meho Kodro je trajao vrlo kratko, a umjesto njega stigao je "trener svih trenera" Miroslav Ćiro Blažević. U kratkom vremenskom roku Ćiro je pohvatao konce. Upoznao je preko noći igrače, iako mu je dugo trebalo da im upamti imena. No to iskusnog trenerskog maga nije spriječilo da im dijeli komplimente. Tako je Džeko postao bolji od Zlatana Ibrahimovića, Spahić je bio novi Nesta, Ibričić se poredio s Prosinečkim... No, Ćiro se malo prevario. Čak i on, mangup nad mangupima, kakav se rijetko pronalazi, nije prozreo duple igre igrača kojima je bezrezervno vjerovao. Odlazeći s klupe reprezentacije, Ćiro je shvatio, istina kasno, da su mu i igrači montirali sličuge kako bi što prije otišao iz reprezentacije.

Prošlo je Ćirino vrijeme, došao je Safet Sušić, a suštinski se u reprezentaciji nije ništa promijenilo. Sekcija igrača je odmah na prvom okupljanju željela pokazati selektoru da će oni biti faktor koji odlučuje i diktira pravila. Namjerno kažemo - sekcija, jer klan je nešto drugo, klan je ozbiljno organizirana ekipa, grupa ljudi koji imaju zajednički cilj i koji streme ka njegovom ostvarenju. Ovo što sada egzistira u reprezentaciji je smiješna sekcija igrača koji su umislili da mogu određivati i kako će reprezentacija igrati i kakva će atmosfera vladati i s kojim novinarima će razgovarati koji igrač i, u konačnici, određuju koju će utakmicu odigrati, a koju ne. Žele upravljati selektorovom sudbinom, koristeći njegovu mirnoću i korektnost.

No guts, no glory! Nažalost, Sušić nije istinski lider. On nije ni tiranin, on s ovim fakinima, od kojih su neki nepopravljivi mangupi i prefriganci, razgovara u rukavicama, na "prijateljskom nivou". S novinarima bi filozofski razglabao tako da zaobiđe konkretne odgovore. A kad ne uspije, onda žestoko i bespotrebno plane. Kao na konferenciji za medije u Tirani. Nažalost, taj uistinu dobri čovjek i vjerovatno kvalitetan stručnjak, još uvijek živi u Francuskoj, zemlji u kojoj je osamdesetih godina doživio svjetsku slavu. On očito ne razumije da mu naše zvijezde time što se vucaraju po terenu i što mu se smiju na treninzima, kopaju duboku jamu. Američki sportisti često u žargonu kažu: "No guts, no glory!" Prevedeno doslovno - ako nemaš jaja, nema ni slave! Pape do sada nije ni škodio, ali ni koristio. Odrađuje kvalifikacije, ali pitamo se do kada. Vjerovatno do marta i meča s Rumunima, kada će sve biti poznato. Nedavno je predsjednik Olimpika Nijaz Gracić za Scsport bez imalo ustezanja rekao: "Sušić nema autoritet. Velika je razlika između njega i Ćire Blaževića. No, ja bih na selektorskoj poziciji naradije vidio Amara Osima. Zbog mnogo toga, ponajprije zbog činjenice da je on majstor u jednom - zna igrača 'pomnožiti s nulom'. Našim 'zvijezdama' u reprezentaciji treba čovjek koji će ih u startu 'pomnožiti s nulom'. Amar to zna. On zna biti glavni."

I ono o čemu se govorilo pri kraju Ćirinog života na klupi reprezentacije, sada je ponovo aktuelizirano: Spahić, Džeko i Hasagić žele Sergeja Barbareza za svog trenera i rade na sve načine kako bi ga doveli na klupu reprezentacije!?

Priča koja se mogla čuti još prije godinu dana sada samo dobija na težini. Kad ne možemo da nađemo potvrdu neke informacije, čak ni među anonimnim izvorima bliskim igračima, pozovemo se na čaršiju i na "ovdje svako svakog zna" pravilo. Tako se može čuti da je Spahić taj koji "ruši" Sušićev autoritet i koji je uz sebe uzeo Džeku i Hasagića, neki govore i Ibričića. Priča se i da je pokušao pridobiti Misimovića i Nadarevića, a da nije naišao na razumijevanje kod Pjanića, Ibiševića, Salihovića, Muslimovića i Rahimića.

Ovu priču niko ne može potvrditi, jer logično je da se svi drže zakopčani do grla. Prije nekoliko dana Sergej Barbarez je rekao: "Mene reprezentacija u ovom trenutku ne zanima. Nije to više ono što sam želio. Moje vrijeme će jednog dana doći. Nijedan igrač nema razloga da me 'gura' za selektora, jer sam duboko svjestan da oni mene ne mogu izgurati da budem trener reprezentacije. Za mene je to smiješno. Ozbiljan sam čovjek i ne bavim se nikakvim urotama niti bih na bilo kakav način otežavao sadašnjem selektoru Safetu Sušiću."

Agitiranje za Barbareza Emir Spahić, navodni kolovođa ove sramotne epizode, ne oglašava se već dugo, mada je nakon utakmice s Albanijom izjavio da je to "možda posljednja njegova utakmica u dresu BiH". Ovoga puta ćemo naglasak staviti na "možda". Samo kad mora, procijedi nekoliko rečenica, mada su i te situacije rijetke. S novinarima, pa čak i onima u koje se kleo da su mu prijatelji i koji su ga praktično doveli u reprezentaciju kada je sjedio na klupi Zagreba, sada skoro i ne razgovara. Vjerovatno je shvatio da mu medijska podrška više ne treba, da je u svojoj karijeri postigao sve, zaradio novac, igrao za reprezentaciju. Spahić nikada nije negirao da je s Barbarezom veliki prijatelj. Davao mu je jasnu podršku i u kampanji za izbor Ćirinog nasljednika.

I nije samo Spahić agitirao za Sergeja, već i Džeko, Ibričić, Hasagić i još nekolicina sadašnjih reprezentativaca. Ako objektivno sagledamo stvari, Sušić zapravo nije imao podršku igrača u periodu kada se birao Blaževićev nasljednik, izuzev kada je postalo jasno da će on (Safet) postati novi selektor. Onda su kao po nekoj komandi, isti oni igrači koji su hvalili Barbareza, preko noći počeli s dijeljenjem komplimenata na račun Sušića.

Ni Edin Džeko nije želio da govori o "bojkotu Sušića". Rijetko se javlja na telefon, kao uostalom i Hasagić. Edin je od ljetos nervozan. Da li zbog priča o transferima ili nečeg drugog, ali 24-godišnji napadač nije više ista osoba. Ne sjećam se u ovih 11 godina koliko kao novinar pratim reprezentaciju da je neki igrač iskazivao toliku nervozu, pa i drskost, iako se nalazi na svim naslovnicama, kad mu tepaju, dižu ga u visine, nazivaju ga "dijamantom", "brilijantom", "kraljem golgetera", "najboljim centarforom Evrope"...

Menadžer bh. reprezentativca iz Wolfsburga Irfan Redžepagić negira da je njegov igrač dio bilo kakve zavjere protiv selektora Safeta Sušića. On kaže: "Edin je ozbiljan momak, veliki je profesionalac i sigurno ne bi ulazio u te igre ako ih uopće ima. On cijeni Sušića, od samog početka selektorovog mandata, uvijek je isticao da s Papetom ima korektan odnos. Što se Barbareza tiče, pa Edin je tek prije dvije godine imao priliku da ga upozna. Nisu se znali, što je i normalno, jer kad je Sergej igrao za reprezentaciju, Džeko je bio dijete. Garantiram da Džeko nema veze s tom pričom, a o tome da li zaista postoji neka vrsta sabotaže u reprezentaciji, trebala bi se povesti neka istraga, ali generalno, to je teško saznati."

Selektor Safet Sušić nema dileme da sa svojim igračima u državnom timu ima veoma korektan odnos. Temelji se na obostranom povjerenju i on tvrdi da su njegovi nogometaši "vrhunski profesionalci i dobri ljudi". Pape kaže: "Od prvog dana kada sam došao imamo korektan odnos. Razgovaramo, analiziramo sve, postoji jedno obostrano poštovanje. Ne želim ni da pomislim da igrači imaju nešto protiv mene. Na kraju, to bi se osjetilo na utakmici, a oni su do sada svaki meč odigrali korektno. I protiv Albanije je bilo dobro, zadovoljan sam pristupom, ali nismo pobijedili, mada ni remi nije toliko loš."

Zavjera, sabotaža ili nešto treće Sušić nikada nije želio komentirati Barbarezove ambicije za preuzimanje reprezentacije. Istina, ponudio je da Sergej bude njegov asistent, što je bivši kapiten reprezentacije odlučno odbio. Sergej je rekao da nikada ne bi bio pomoćnik u reprezentaciji i da samo može biti selektor.

Još dok je Ćiro vodio reprezentaciju, Barbarez je davao podršku svojim nekadašnjim saigračima. Nikada nije krio da želi uspjeh reprezentaciji i da s nekolicinom nogometaša, s kojima je zajedno igrao, ima prijateljske odnose, prije svih sa Spahićem, Misimovićem i Hasagićem.

Zavjera, sabotaža ili nešto treće, šta god da je u pitanju, ne koristi nacionalnom timu. Igrači bi se trebali konačno uozbiljiti, shvatiti da je samo teren njihovo prirodno mjesto gdje trebaju pokazati sve što znaju. Nema potrebe ni da uzroke loše atmosfere traže u medijima, koji su i više nego korektni prema reprezentaciji. Ako imaju i trun objektivnosti i samokritičnosti, onda će se preispitati i pokušati otkloniti sve one anomalije koje ih koče da naprave dobar rezultat. Plasman na Euro je san koji, ako igrači nastave da igraju kao do sada, nikada nećemo ostvariti.

Džeko eto u Mančesteru proglašen igračem mjeseca