citat:

---

Crvena starka wrote:


De rien
S ovim momak vam se vazda zica nadje

---

Ako trazis nekoga.
Nekoga za setanje.....................
Ja nisam trazio nikoga.
A setati sam navise volio sam. Tih mi je dana vise trebao neko za.....
Da ne bezobrazam..
Ma nije mi u stvari, ni za to trebo niko, imo sam tad dovoljno i toga.
Proljece, ko sad cini mi se..
A meni da je, ni sam ne znam sta, al to sto ne znam sta je, zelim kao sto,
cini mi se, nikad nista prije zelio nisam.
Nemiri valjda.
Neki bi rekli hormoni.
Kasnije cu nauciti da je to zov juga, da je sheva zapjevala negdje dole,
daleko, i da je vrijeme da idem.
Znao sam ja i tad da je vrijeme, al bas ko pravi zarobljenik, ne
mogodoh, ne smjedoh valjda.........................
I ni ne zadoh, kad cu moci i smjeti.
Ima zena koje zakljucaju srce poput dragog kamena.
Kako se dragi kamen zakljucava?
(Ovo meni, kazaliste pateticno u pozadini pjeva, pa zato ja...)
Primjetih da me gleda u masi, pijanih omladinaca jedne od festi studentskog
doma, onim plavim skandinavskom ocima, i onom dobrotom neobjasnjivom sto
tako smiruje......
Kao da mi rece, ne sikiraj se, ne boj se, ja sam dosla.
Dadoh joj da mi pridrzi pivo.
Jebes pivo, nije mi se ni pilo.
Penjao se po plesnom podiju, mrko gledao one sto su imali hrabrosti
pogledati me, zajebavao "nase" , uzivao u flertovanju sa V....,
-Znas ti sta je?
-Sta?
-Od svih muskaraca u ovoj kafani, ja bih samo tebe.
-Pa ja, koga ces drugog
-E, a zato necu s tobom NIKAD.
-Hoces, hoces.
-Ja ti rekoh.
-Nikad ne reci nikad.
-Ja sam rekla.
-Haj neka si, sto mi onda ovo govoris?
-Pa sutra ce me bit sramota, kad se otrijeznim, a steta bi bilo da ne znas.
-Jest, vidis, ima i toga. mogla si mi dorucak ujutru donijeti?
-Gubimo ljubavi vrijeme, i ti i ja.
-Dobro si, svi u napad jedan je Hase
-hahaha, sretno.
-Hvala
Svijet je bio moj, mozda me bas nije volio, al nisam ni ja njega, a i bio
sam kuratiji od njega pa je sve bilo nekako podnosljivije.
U neka doba, podjoh do sanka po pivo i sjetih se.
Braco draga budale, eno je stoji za sankom, prica s nekakim, i jos uvijek cuva moje
pivo.

Ko je ona?
Ko je onaj?
Koji mi je?

Uzmi me
To je sudbina.
Jebo sudbinu. (Bolje mi je da sam dubiozu "navio")
Dala mi je pivo ne prekidajuci razgovor sa njim, plavokosim dancem i ne
gledajuci me.
Dotaknuh joj rame, pogleda me.................
Uzeh za ruku i povedoh napolje.

Sjedili smo na nekakvim gelenderima, potezali iz one moje pivske flase i
pokusavali jedno drugom objasniti rijecima nijansu nekake plave boje.
Nisam je pitao ni za ime.
Jednom mi je poklonila zippo upaljac sa mojim imenom ugraviranim.
Sto li nije napisala svoje?
Bezbeli sto je znala bolje nego ja..
Kaze: znas, ja sad stvarno moram u sobu.
- Naravno, otpratit cu te.
- Ja bih radije sama, ako nemas nista protiv.
- Imam, itekako, naravno da imam
- Zao mi je
- Ni blizu ko meni
- Mozda.
- Bit cu gentleman, obecavam
- Boli me stomak
- Hoces da ti skuham topao caj?
- Laku noc.
- Noc.....

- Hej!
- Sta?
- Kafa sutra?
- Zivot sutra?
- Ciao
- Ciao mlada (ovo sam u sebi)




Pet godina kasnije, nekako u isto doba godine,ispratila me na aerodrom,
poslednji put.
Iso sam kuci.

Bogat sam covjek.
S parama, sto bi se reklo, imam ih i previse.
Imam vala i drugog, i s tim drugim sam sretan, vise nego s parama.
Zenu, djecu...
I svi su kako treba, na put izlaze.
Ne zalim se i nikad nisam.
Ljude nisam dijelio, i nisam se svadjo nikad i ni skim.

To mi rece, nakon sto sam prvu cigaretu zapalio.
Pohladno mi je, samo sam u kosulji, al me zainteresova.
Malo i zato sto su mi rekli da mi zamjeri kad sam ono jednom, na istoj ovakvo festi reko sto sam reko.
NIje mi zao sto sam reko, i sad to mislim, a on nek kaze sta ima sad smo nasamo, ovdje u mraku cigarete....


Kad ono frtutma poce, ja sam vec bio velika fora.
Heeeeeeeeeeeej nije sala, toliku odgovornost dati seljacetu iz K....
Odmah poslije akademije, sam shvatio gdje je vlast i moc.
I znao sam i tacan put do tamo.
Predamnom su se generali klanjali, ONI generali, nije ova polupismena buranija sto sad ko biva nesto...........
A ja mlad, balavac skoro.
Moja je funkcija bila pod SIV-om, i nisam nosio uniformu.
Nisam volio uniforme.
Jednom mi rece onaj jedan...
Kratko ali jasno, signal mi dade.
I ja vidjoh da je vrag salu odnio, zena i djeca su preci od domovine.
Kakve domovine, umrla je moja domovina jos kad su ono dijete iz Lukavca u Sloveniji snimali u onoj zivici.
Ja sam dijete Jugoslavije, ove drzavice nisu za mene, niti sam ja za njih.

I da ti kazem patrioto........, ON je bio hrvatski cojvjek, u to nemoj sumnjati, bez obzira sto ga sad ko biva nesto hvale.
Ja znam, a ti ne trebas sumnjati, nemam razloga da ti lazem.
Pogotovo ne sad, dvadeset godina poslije.

I pobjegoh ja.
Prvo tamo, svom rodnom kraju
Rekose mi ostani, naci cemo ti da budes......................
Ja reko hocu da budem prvi ili drugi, ili mi papire za Hrvatsku pravite.
Znao sam da vlasti niko dati nece, zato sam to i trazio.
Hajd ti, kaze u Hrvatsku...
Odatle sam dosao ovdje, na sjever.
Metnuse nas u s nekakim izbjeglicama, sve bijeda i sirotinja, a puni sebe.
Svi po tri kuce ostavili, kazu.
Dabogda da ste vi sta za sobom ostavili, mislim se, al ne govorim, svako ima svoje uspomene i pravo na uljepsavanje istih.
Neka i vas.
Jedno jutro dodje milicija, i povede me sa sobom.
Nisam se bojo, sta cu se bojati, posten se insan milicije ne boji.
Dadose mi poso, kazu da na aerodromu obucavam nekake pilote iz istocne evrope.
Lijep poso.
Tri godine sam tu osto, lijepa mi je i plata bila.
Dosadi mi svakodnevica, ista i siva, a i ratovi pocese prestajati.
Ja svako malo zvao...
Ovoga, onoga, pozelio naroda odsvakle, nije samo one moje.
I koga god zovnem, svaki kaze, de vidi mores li?
Ima li Bogati dje?
Kako bi se moglo?
Posto je?
Meni ne bi mrsko i ja provjerih, pitah..
Nekima poslah bez para, neki mi poslase pare unaprijed, neki ne platise nikad.
Sto sam vise slao, vise mi se vrata otvaralo. Mogo sam sve pronaci i poslati.
Triput sam poklonio kamion ljudima, ako mi ono sto natovarim prodaju.
Mlad kamion, dvije, tri godine star.
Jedan je mescini i prikolicu imo.
Tad sam se stvarno obogatio.
Kupis za sest, a prodas za stotinu.
I zamisli sad hiljade i hiljade takvih.
A kasnije su meni dolazili, nudili mi poslove svakakve, neke sam prihvatao, neke ne.
Bogat sam covjek.
Sad sam u poslu s Dancima, ima nas desetak, udruzili smo se.
Sad mozemo sta hocemo i kako hocemo.
Pomogo sam i onome, kupio mu autobus.
Al eno neki dan kaze necu vise, daj ti meni sta manje da radim, ne mogu ja po svu noc sjedit i racunat, nije to za mene.
Ne moze valjda, sitan je, a ovi ga ugusise.
Hajde, neka, naci ce i on svoju srecu, da ne kazem nafaku, znas ti sta je nafaka?

I nemoj mislit da znas najbolje, i onda si mislio, a nisi bio u pravu.
Vece je to od tebe, vece je i od mene, al ja znam, a ti ne znas.
U tome je razlika.



[Edited by Abulafija on 19-03-2012 at 15:25 GMT]

Ljut sam i nervozan.....
Nemam nikakog posebnog razloga, al ko sto bi moja pokojna baba Luca znala reci:
-"Tica koja rano pjeva, rano se i usere"

A ja sam zapjevo cim sam oci otvorio.....

B'jele lale pozaspale,
i alkatmeri,
miris đula i zumbula,
cio Mostar spi.
Spusti glavu mirisavu
na njedarca tu,
da te njiham, da ti pjevam,
snenom janjetu.
Da milujem i mirišem
tvoju bujnu vlas!
Da te ljubim, da te grlim,
dok ne svane dan.

I sto me pita sjecam li se?
Ja se sjecam svega.
I stepenica u autobusu, sto na njima presjedismo cijeli put, i njegovog, nicim izazvanog monologa pred punim, tim, pomenutim prevoznim sredstvom.
I tog srusenog mosta u Jablanici.
I smijeha putnika, jer tad prvi put isprica to, sto ce kasnije postati neka vrsta urbane "price" svaki put kad bi neko pomeno most.
Kaze:
-Usto Tiito je'no jutro mahmuran ko cep......
-Bila festa nekaka, i to s Englezima, ovim sto su dosli da vide, hoce'l s njim il s Drazom.
-Popilo se sve sto je bilo.....
-Kazu, daj' protrljo oci, kraj prozora..........
-Pa pogledo.........
-Pa opt protrljo.............
-NAZORE!!
-NAZOREEE!!
-NAZOREEEEEEE!
-Izvolite druze vrhovni komandante
-KOJ' SRUSIO MOST, MAJKU MU HEBEM.........................?!?

I paprika se sjecam.
Sto smo po njima, sirovím, mazali jeftini margarin, jer nam ponestade para za hranu.
To sto smo imali trebalo je na cigare i pice trositi, a ne na nekakve besmislice, poput hrane.
I sto mi se sad place, kad se sjetim, iako su to sretni dozivljaji?
I sto pamtim lica djevojcica iz Sida, tinejdzerki zaludjenih nama, a ni jednoj se imena ne sjecam?
I zasto buljim u sliku odavno izblijedjelu, na kojoj lezimo poredani ko sardine, jedan do drugog, u sreci vlastite mladosti?
I sto se sjecam Dz.....-a sto ne imade gdje zanociti, pa mu velikodusno ponudismo pod nase sobe, iznajmljene od strane......... necije matere, u jeftinom Neumskom odmaralistu?

I avanturistickog putesestvija, razlicitim vozovima i autobusima, od Tuzle, preko Sarajeva, Mostara, Kardeljeva, pa rasklimanim autobusom do magistrale nad Neumom,
Zaustavljanjima uz cestu, od strane nadolazecih ratnika, legitimisanja, provjere "pravih " imena.
I ne bi me strah, ni kad za dobrodoslicu fasovah.
Ni kad diskoteka puna zaludjenih buducih bojovnika povika "za Dom Spremni".
Ni kad se pobismo, strasno, pred recepcijom hotela Neum......
Niceg' me ne bi strah, i sve zaboravih, tokom svih ovih godina.
I zasto mi posla poruku sa samo tom jednom recenicom, gramaticki neispravnom......

"sjecas se ono kad Tito srusio most na neretvi mahmuran..."

Sjecam jasta, kako se ne bih sjecao.
Izgleda i on "na jutro" zapjevo.
j***m ti fejsbuk...............


[Edited by Abulafija on 23-03-2012 at 08:36 GMT]

Prekretnice
One velike.
Prva koje se sjecam je ona od petnaestog maja, devedest druge.
Vise nista ne bi isto.
Nije da plaho zalim, za onim prije, a vala, toliko lose mi nije bilo ni kasnije. I rat je iskustvo.
I ne bih ja njega mijenjo nikad, za nekakvo bolje. Ni, kad bi se to moglo...
Drago je meni zbog mojih iskustava.
Sto li mi se svo jutro po glavi vrti Enola Gay.
Onaj hudavac od aviona, "ciji poljubac nikad ne nestade".
Jel on znao to jutro, da vise nista nece biti isto.
Jest, mudo Marjanovo, ne more gomila zeljeza znat, kako ce znat......
Al je mama sigurno bila "very proud of Litlle boy" that day.
Indeed......

A jel sofer, odnosno pilot........ to je baska prica.
Sigurno nije, nesto posebno. Bezbeli mislio poso, ko i svaki drugi.
Ko zna, i mozak se more isprat ko i vecina ostalih stvari.
More i obraz, nek prica ko sta hoce. Znam ih ja sto su svoje dobro podaprali, i koga njeznik zaboli sto ja znam kaki su im bili prije.
Jah............
Prekretnice.
Drugi put bi kad mi rece:
-Majmune, jesam li ti rekla da idemo u "Ewergreen"!!
Jest mi bilo drago sto nije bila zaoprave ljuta na mene, tad.
Sta mislis, da je, nedo Bog.........................
Gluho bilo.
I znao sam, iste sekunde, da vise nista nece biti isto.
Gotovo je Miki, rekoh sebi.
Ovo ti, sledeca etapa pocinje.
Ko u igricama, kad se boris sa strasnom nemani, i tuces, sijeces, pucas, a neman stoji kako stoji.
I taman kad pomislis da vise ne mozes, ona se strovali u kaku prosapinu, il sva eksplodira i u prah se pretvori, ko da je nikad nije ni bilo.
Hoce li mi sledeca biti bolja ili gora, nisam razmisljo.
Kad ti je dvajstjedna, ne razmisljas, "djast duit-ish".........
Mozda ova pametnija djeca i razmisljaju u tim godinama, ja bas nisam. Meni sve bilo na ho-ruk.
Il se vise ne sjecam.
j*** te, ja sam D. pomagao nesto u nedelju, njemu je dvajstjedna sad.............
Jel on jos dijete?
Ne znam.
Sjecam se samo snova tadasnjih, malo, ko kroz san.
Ko da tudji zivot gledam na televiziji, i uzasavam se istog.
"Ja sranja u Ruandi"
Tako nekako, otprilike.

Onda opet dodje prekretnica.
U trenutku se sve zbilo
Stade ovo, dodje ono, sve sto pomislih da ne bih mogo, uradih bez razmisljanja.
Sve se i nekako poklopi, a meni drago.
Il se mozda ni toga vise ne sjecam, pa mi sad sve te, tadasnje brige izgledaju toliko beznacajne da sam ih i zaboravio.
Al promijeni se zivot opet, jebi ti to.........
To je bila lijepa prekretnica, moram priznati.
Sto narod kaze, na bolje se lako navici.
Jest vala.
Imo je narod pravo, kad je to reko.
Zna i narod ponekad.......
I dodje onih sedam prorocanskih, dobrih.

Al insan ostari uz sve te promjene.
Svaka rana sad, vise boli, a i odijela........
Valja i njih s paznjom poceti birati.
Parni valjak....
Ovo samo da ko ne misli, da sam ja to.
Sliko se ja jednom s njim.
S Akijem, nije s valjkom, jebes valjak.
Za vrijeme onih sedam prorocanskih.....


I evo opet.....
Ni sam ne znam zasto, al bi volio nizbrdo.
Nizastranu, agustovsku, u suton, s kaputom prebacenim preko ramena, istim onakvim kao sto je djed imo. Nekad davno.
Kad je znao i kosu otkovati na njemu.
Patetika cista, jelde?
Jasta je.
Ko kaubojski film.
Al ja bih ipak nizastranu. Umorio sam se valjda, ne mogu vise.....
Da mi je ovaj put nizastranu.

Kad ti spomenu Evergreen.

Moj profesor Zlatko Skeljo i Zlatko Berbic su to lapolapo otvorili krajem 91-e. Jedne prilike nas 4-cu posl'o profesor da ushtemamo u zid nekakve drvene ukrasne lajsne (mislim da su svijetloplave boje bile). Ostavi nam litar Vlahova i reche nam, da kad budemo gladni, samo odemo tu odmah do "Dunde" i naruchimo sebi cevape. Popili mi taj litar Vlahova, jeli kod Dunde i naravno ushtemali te lajsne. Dolazi Zlatko da provjeri jesmol' zavrshili, ulazi chovjek i hvata se za glavu i veli - "Pa na pogreshan zid ste postavili lajsne boga vam j***m"! Hhahahahahahah!

citat:

---

tuba wrote:
Kad ti spomenu Evergreen.

Moj profesor Zlatko Skeljo i Zlatko Berbic su to lapolapo otvorili krajem 91-e. Jedne prilike nas 4-cu posl'o profesor da ushtemamo u zid nekakve drvene ukrasne lajsne (mislim da su svijetloplave boje bile). Ostavi nam litar Vlahova i reche nam, da kad budemo gladni, samo odemo tu odmah do "Dunde" i naruchimo sebi cevape. Popili mi taj litar Vlahova, jeli kod Dunde i naravno ushtemali te lajsne. Dolazi Zlatko da provjeri jesmol' zavrshili, ulazi chovjek i hvata se za glavu i veli - "Pa na pogreshan zid ste postavili lajsne boga vam j***m"! Hhahahahahahah!

---

citat:

---

Abulafija wrote:



Sta se tu stock-cole popilo.

---

citat:

---

tuba wrote:


Fino mjestashce bilo, ne znam shta je sada tu.

---

citat:

---

Abulafija wrote:



U ratu je neko otvorio bio, nekako pred 25. maj 95'. Ja ne stigoh otici
Sad, nemam pojma sta je.
Al bi lijepo mjestasce bilo za malog sadrvana, i male bosanske kahvane.
Nako sve uz saz..... lagano sa strane.

---