Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
cupo Nivo: Moderator podforuma Registriran(a): 21-10-2003 Odgovori: 24024 IP: Maskiran
|
Re: Don`t forget Srebrenica
16.12.2009.
Zdravko Tolimir se ne osjeæa krivim za genocid u Srebrenici i Žepi
Penzionisani general Vojske Republike Srpske (RS) Zdravko Tolimir izjavio je u srijedu pred Haškim tribunalom da se ne osjeæa krivim po navodima izmijenjene optužnice koja mu na teret stavlja genocid i druge zloèine nad Bošnjacima u Srebrenici i Žepi 1995.
Sutkinja Kimberly Prost upitala je Tolimira da li se osjeæa krivim za strijeljanje 39 Bošnjaka iz Srebrenice u selu Bišina kod Zvornika, 23. jula 1995, kao i za ubistvo devet "lidera Bošnjaka iz Žepe", 27. jula iste godine, javio je Radio Slobodna Evropa.
Tolimir, je u to vrijeme bio pomoænik komandanta Glavnog štaba Vojske RS Ratka Mladiæa za obavještajno-sigurnosne poslove.
Tolimir je u osam taèaka optužen za genocid, zavjeru radi poèinjenja genocida, istrebljenje, ubistva, progon, prisilno premještanje i deportaciju Bošnjaka iz Srebrenice iz Žepe od jula do novembra 1995.
Suðenje Tolimiru trebalo je da poène u srijedu, ali je odloženo pošto je tužilaštvo podiglo izmijenjenu optužnicu.
Tolimir je uhapšen u junu 2007. Vlasti Srbije saopæile su da je on uhapšen u RS-u.
Tolimir je u prvom pojavljivanju pred Tribunalom, meðutim, tvrdio da je bio uhapšen u svom stanu u Beogradu, a onda prebaèen preko Drine u RS.
(FENA)
|
16-12-2009 at 16:54 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Crni Vuk Nivo: Forumas sa iskustvom Registriran(a): 06-05-2008 Odgovori: 342 IP: Maskiran
|
Re: Don`t forget Srebrenica
Grad Srebrenica nalazi se u istoènoj BiH, oko 15 km od rijeke Drine, duž koje se proteže meðudržavna granica izmeðu BiH i SRJ. Godine 1991, opština Srebrenica je brojala 37.000 stanovnika, od kojih su 73% bili Bošnjaci, a 25% Srbi. Za bosanske Srbe, kontrola Srebrenice i okolnog podruèja bila je nužna za ostvarenje njihovih najavljenih strateških ciljeva. Do 1993. godine, grad su preplavile izbjeglice, Bošnjaci, te je vladalo opsadno stanje. Dana 16. aprila 1993. godine, Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija usvojio je Rezoluciju kojom je Srebrenica proglašena "zaštiæenom zonom". Bosanski Srbi su konvojima meðunarodne pomoæi i konvojima UNPROFOR za snabdijevanje ogranièavali ulazak u enklavu. Godine 1993, veliki broj bosanskih Bošnjaka prebaèen je izvan Srebrenice pod pokroviteljstvom UNHCR. Pored toga, bosanski Srbi dopuštali su praznim konvojima ulazak u Srebrenicu, dok istovremeno nisu dopuštali dostavljanje pomoæi, èime su uspješno ostvarili "etnièko èišæenje" enklave.
Izmeðu 1992. i 1993. godine, enklava je mnogo puta napadnuta. Granatiranje je vršeno iz neposredne blizine Srebrenice, kao i sa položaja u Srbiji. Sem toga, Srebrenica je bila izložena vazdušnim napadima, a primjeæeno je da avioni posle napada odleæu u pravcu Srbije. U intervjuu u martu 1995. godine, Šešelj je izjavio da su njegovi dobrovoljci ranije bili angažovani u Srebrenici.
Još 1992. godine, u Operativnoj direktivi br. 4 koju je izdao general Mladiæ, utvrðen je cilj "etnièkog èišæenja" enklava. Taj cilj, koji je trebalo da bude sveobuhvatna i osnovna svrha svih narednih dejstava usmjerenih protiv enklave, eksplicitno je naveden i u Direktivi br. 7 Vrhovne komande RS, od 8. marta 1995. godine. U Direktivi br. 7, Radovan Karadžiæ nalaže:
[ .. . ] dok u smeru enklava Srebrenica i Žepa treba èim pre izvršiti potpuno fizièko odvajanje Srebrenice od Žepe i tako spreèiti komunikaciju izmeðu pojedinaca iz tih dveju enklava. Planiranim i dobro osmišljenim borbenim operacijama treba stvoriti nepodnošljivu situaciju potpune nesigurnosti, bez nade za dalje preživljavanje ili život stanovnika Srebrenice i Žepe.
Dana 31. marta 1995. godine, general Mladiæ, kao komandant Glavnog štaba VRS, izdaje Direktivu br. 7.1. Ona sadrži zadatak za VRS, "na temelju Direktive br. 7", i nalaže Drinskom korpusu da vodi "aktivna borbena dejstva ... oko enklava".
Strategija sprovoðenja Direktive Vrhovne komande bio je plan Drinskog korpusa pod naslovom "Krivaja-95", izdan 2. jula 1995. godine, kojim se nalaže da se predstojeæim napadom na Srebrenicu ostvari "smanjenje enklave na njeno gradsko podruèje". Karadžiæ je izdao novo nareðenje kojim ovlašæuje VRS da 9. jula 1995. zauzme grad Srebrenicu.
Dana 6. jula 1995. godine, srpske snage zapoèele su ofanzivu na enklavu. Granatiranje je trajalo tokom i sasvim sigurno do pred kraj operacije i imalo je za cilj, barem delimièno, da se civilno stanovništvo zaplaši i prisili da napusti Srebrenicu.
Dana 11. jula 1995. godine, general Mladiæ i drugi oficiri VRS pobjednièki su koraèali praznim ulicama grada Srebrenice. U to vreme general Mladiæ je izjavio da je " ... konaèno došao èas da se ovde osvetimo Turcima".
Nakon pada Srebrenice, hiljade Bošnjaka , stanovnika Srebrenice, pobjegli su u bazu UN u Potoèarima da bi se tamo sklonili. Oko 20.000 do 25.000 izbeglica, Bošnjaka, okupilo se u bazi UN i oko nje, a ogromna veæina njih su bile žene, djeca, stariji i nemoæni. Uslovi u Potoèarima bili su jadni. Tokom èitavog tog perioda nije bilo dovoljno hrane, vode, osnovnih medicinskih potrepština, ni sanitarnih èvorova.
Izbjeglice, Bošnjaci, koji su se sklonili u bazi i oko nje, bili su izloženi progonu i kampanji terora koji se sastojao u prijetnjama, vrijeðanju, pljaèkanju i paljenju obližnjih kuæa, te premlaæivanju, silovanjima i ubijanju. Cijele noæi èuli su se jauci i pucnji. Neki su pojedinci bili toliko uplašeni, da su se objesili. Cijele noæi su se meðu ljudima širile prièe o silovanjima i ubijanjima, pa je strah u bazi rastao.
Meðu snagama koje su bile u Potoèarima bile su jedinice VRS, kao i oficiri Glavnog štaba VRS i pripadnici 10. diverzantskog odreda, te oficiri i jedinice Drinskog korpusa. Pored toga, bilo je dojava i daje u Potoèarima viðen Arkan.
Dana 11. i 12. jula 1995. godine, general Mladiæ održao je tri kljuèna sastanka s drugim oficirima VRS i komandantima UNPROFOR u hotelu "Fontana" u Bratuncu. Predstavnici zajednice Bošnjaka izbjeglih u Potoèarima prisustvovali su drugom i treæem sastanku. Na drugom sastanku, general Mladiæ je prijetio Bošnjacima i zastrašivao ih, te im rekao da æe osigurati vozila kojima æe izbjeglice iz Srebrenice odvesti iz Potoèara. Zahtijevao je da se sve jedinice Armije BiH iz bivše enklave predaju i zaprijetio da æe, ako se to ne desi, opstanak bosanskih Muslimana biti doveden u pitanje. General Mladiæ je tražio da se Bošnjaka jasno izjasne da li žele "preživeti, ostati ili nestati". Na treæem sastanku, 12. jula 1995. godine, general Mladiæ informisao je grupu da æe on nadgledati "evakuaciju" izbjeglica i tražio je da se izdvoje svi muškarci, Bošnjaci, u dobi izmeðu 16 i 60 godina, kako bi se utvrdilo da li meðu njima ima ratnih zloèinaca.
Dana 12. i 13. jula 1995. godine, pripadnici VRS i MUP prisilno su iz Potoèara autobusima prevezli Bošnjake, žene, djecu i starce na teritoriju pod kontrolom Bošnjaka u blizini Kladnja. Presretnuti razgovori i drugi dokazi potvrðuju da su operaciju prisilnog premještanja organizovali i izveli VRS i MUP. General Mladiæ i drugi komandanti VRS viðeni su za vrijeme operacije u bazi u Potoèarima i oko nje.
Od 12. jula ujutro, snage VRS i MUP poèele su da odvajaju oko 1.000 muškaraca iz Potoèara i stavljaju ih u pritvor, dok su izbjeglice, Bošnjake, ukrcavale u autobuse. Ti su muškarci odvoðeni u zgradu u Potoèarima koja se nazivala "Belom kuæom", u kojoj su držani u užasnim uslovima. Dana 12. jula 1995. posle podne, general Mladiæ nalazio se u blizini "Bele kuæe", u kojoj su bili zatoèeni muškarci. Oni su, meðutim, bili prisiljeni da svoje liène stvari, ukljuèujuæi novèanike i liène dokumente ostave na velikoj gomili izvan "Bele kuæe" i ta je gomila kasnije zapaljena. Ti su ljudi na kraju prevezeni u privremene zatoèenièke objekte u Bratuncu i zatim likvidirani.
Oko 15.000 muškaraca, Bošnjaka , meðu kojima je bio izvjestan broj žena i djece, 11. jula 1995. godine u veèernjim satima, pobjegli su u velikoj koloni iz Srebrenice kroz šumu prema Tuzli. Snage bosanskih Srba, ukljuèujuæi jedinice VRS i MUP, zauzele su položaje duž puta Bratunac-Miliæi, kao i na drugim lokacijama, da bi presrele kolonu. Tokom slijedeæih nekoliko dana, preko 6.000 Bošnjaka iz kolone koja se povlaèila zarobljeno je ili se predalo vojnim snagama bosanskih Srba. Pošto su zarobljeni, muškarci su morali da predaju novac i ostale vredne stvari. Veæina je odvedena na privremena sabirna mjesta, prije nego što su ih prebacili na razna mesta pogubljenja.
Neki muškarci su izbjegli zarobljavanje i uspjeli su da se probiju do Tuzle, nakon što su probijene linije bosanskih Srba. Drugi (ukljuèujuæi muškarce, Bošnjake, koji su pobjegli iz enklave Žepa) prep1ivavali su rijeku Drinu prema SRJ. Meðutim, neke od njih su kasnije uhapsile VJ i policija SRJ, pa su na duži period bili zatoèeni u Srbiji. Ostali su se vratili u RS, gde su bili zatvoreni, pa zatim razmijenjeni.
U jednom presretnutom razgovoru od 2. avgusta 1995. godine, general Krstiæ i major Obrenoviæ razgovaraju o zarobljavanju muškaraca, Bošnjaka , kojima su bili za petama. Krstiæ je rekao: "Ubijajte to sve redom u pizdu materinu".
Sistematsko zatvaranje i pogubljenje širokih razmera preko 7.000 muškaraca, Bošnjaka , desilo se na nekoliko lokacija u blizini enklave Srebrenica, ukljuèujuæi slijedeæe:
Dolina Cerska: dana 13. jula 1995. godine, snage VRS i/ili MUP prevezle su oko 150 muškaraca, Bošnjaka , na podruèje uz zemljani put u dolini Cerska i po kratkom postupku ih likvidirale automatskim oružjem, te ih zatrpale zemljom.
Kravica: dana 13. jula 1995. godine, snage VRS i/ili MUP zatvorile su oko 1.000 muškaraca, Bošnjaka , u veliko skladište u selu Kravica i po kratkom postupku ih likvidirale granatama, automatskim oružjem i drugim naoružanjem.
Orahovac: dana 13. i 14. jula 1995. godine, snage VRS prevezle su stotine muškarca, Bošnjaka , iz ili oko Bratunca u školu Grbavci u Orahovcu. Jedan broj tih ljudi snage VRS likvidirale su po kratkom postupku u školi ili oko nje. Dana 14. jula 1995. godine, snage VRS prevezle su preostalih oko 1.000 muškarca, Bošnjaka , od kojih su mnogima bile vezane oèi, na obližnje polje gde su ih po kratkom postupku likvidirale.
Brana kod Petkovaca: dana 14. jula 1995. godine, snage VRS i/ili MUP prevezle su stotine muškaraca, Bošnjaka , iz zatoèenièkog centra u Bratuncu u školu u Petkovcima. Dana 14. jula 1995. godine, izvjestan broj tih ljudi likvidiran je po kratkom postupku u školi ili oko nje. Dana 14. i 15. jula 1995. godine, snage VRS prevezle su oko 1.000 preostalih muškaraca, Bošnjaka , iz škole na jedno mesto ispod brane kod Petkovaca, gde su ih po kratkom postupku likvidirale.
Vojna ekonomija Branjevo: dana 16. jula 1995. godine, snage VRS prevezle su oko 1.200 muškaraca, Bošnjaka , iz škole Pilica na vojnu ekonomiju Branjevo. Tu su vojnici VRS, pripadnici 10. diverzantskog odreda, Bratunaèke brigade i pripadnici drugih jedinica po kratkom postupku likvidirali te ljude.
Dom kulture u Pilici: dana 16. jula 1995. godine, vojnici VRS, meðu kojima su bili i pripadnici Bratunaèke brigade, po kratkom postupku su likvidirali oko 500 muškaraca, Bošnjaka , zatoèenih u Domu kulture u Pilici.
Kozluk: dana 16. jula 1995. godine ili oko tog datuma, pripadnici VRS prevezli su oko 500 muškaraca, Bošnjaka , na jedno osamljeno mesto nedaleko od Kozluka, gde su ih likvidirali po kratkom postupku.
Do 18. jula 1995. godine, proširile su se vijesti o nestalim Bošnjacima iz Srebrenice. Nedugo posle toga, nestali muškarci su postali predmet pregovora izmeðu VRS i Armije BiH u Žepi. Tada je uèinjen pokušaj da se prikriju pogubljenja, pa su leševi iskopani iz prvobitnih masovnih grobnica i masovno premješteni u sekundarne grobnice.
Izvršioci su znali da æe selektivno ubijanje muškaraca imati katastrofalan i trajni efekat na Bošnjake iz Srebrenice. U patrijarhalnom društvu, kao što je bošnjaèka zajednica u Srebrenici, eliminacija veæine muškaraca gotovo je potpuno onemoguæila preživjelim Bošnjakinjama da uspješno nastave svoj život.
Prema izjavi jednog meðunarodnog mirovnog pregovaraèa, Miloševiæ je u aprilu 1993. godine predvidio da æe, ukoliko srpske snage uðu u Srebrenicu, doæi do krvoproliæa.
Prije napada u mjesecu julu 1995. godine, Miloševiæ se sastao s Karadžiæem i razgovarao o vojnom osvajanju srebrenièke enklave, kao odgovoru na bošnjaèke napade iz enklave. Sem toga, tokom prve polovine 1995. godine, Miloševiæ je bio u redovnom kontaktu s generalom Mladiæem.
Kao što je veæ reèeno, VJ je pomagala VRS na razne naèine, ukljuèujuæi pružanje finansijske, logistièke, personalne, komunikacijske, obavještajne i medicinske podrške. Vojska RS nastavila je da prima tu podršku od SRJ u vreme pada srebrenièke enklave 1995. godine. Oficiri VRS, odgovorni za zloèine povezane s padom Srebrenice, bili su tajno na položajima i u VRS i u VJ. Na primer, Vinko Pandureviæ i Dragan Obrenoviæ, komandant i zamjenik komandanta Zvornièke brigade, imali su takve tajne funkcije i bili plaæeni od strane VJ. General Krstiæ, komandant Drinskog korpusa od 13. jula 1995. godine poslije podne, takoðe je posjedovao liènu iskaznicu VJ u vrijeme njegovog hapšenja 1998. godine. Vojnici VRS, pripadnici 10. diverzantskog odreda, koji su uèestvovali u osvajanju masovnim pogubljenjima u julu 1995. godine, takoðe su obuèavani od strane VJ, od koje su dobijali i logistièku podršku. Nadalje, u Direktivi br. 9, "ŠTIT-95", o operativnom planu Drinskog korpusa, stoji da su relejne stanice u SRJ integrisane u sistem veze Drinskog korpusa. Postojala je i rutinska razmjena obavještajnih procjena izmeðu VJ i VRS. Komunikacije bosanskih Srba koje su presreli Armija BiH i SDB, dokazuju da su snage VRS primale podršku od SRJ. U presretnutim razgovorima se govori o detaljima kao što su, na primjer, isplaæivanje plata, vojnologistièka podrška, pomoæ oko sistema veza, medicinska pomoæ i nabavka drugih roba. U julu 1995. godine održan je niz sastanaka na kojima su bili Miloševiæ, general Mladiæ, komandanti UNPROFOR i predstavnici meðunarodne diplomatije, i to u vrijeme i poslije perioda tokom kojeg su poèinjeni zloèini u Srebrenici. Na tim se sastancima govorilo o dogaðajima u Srebrenici.
|
30-12-2009 at 17:46 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|