16.02.2010

Vojislav Koštunica

"Rezolucija o Srebrenici je nož u leđa Republici Šumskoj"

Predsjednik Demokratske stranke Srbije (DSS) Vojislav Koštunica upozorio je da planirano donošenje rezolucije o Srebrenici u Skupštini Srbije može predstavljati nož u leđa samoj Republici Šumskoj.

Koštunica je na konferenicji za novinare u sjedištu DSS rekao da je Srbija obavezna da podržava RS kao entitet u okviru BiH po dva pravna osnova, i to Dejtonskom sporazumu i Sporazumu o specijalnim paralelnim odnosima

"Međutim pomoć iz Beograda nije došla. RS bila je prepuštena sama sebi, a nekim merama vlasti kao što je poigravanje sa rezolucijom o Srebrenici može predstavljati nož u leđa samoj Šumskoj", rekao je bivši premijer Srbije.

(FENA)

15 Februar 2010

Udruženja logoraša i porodica žrtava traže da Srbija usvoji rezoluciju o Srebrenici

Udruženja logoraša i porodica žrtava genocida u Srebrenici očekuje da Evropski parlament napravi snažniji pritisak na vlasti u Srbiji kako bi one usvojile rezoluciju o osudi genocida u ovom bh. gradu.

Predstavnici ovih udruženja zatražili su u nedjelju. 13.02.2010. godine od Jelka Kacina, poslanika u Evropskom parlamentu koji je, kao član delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa zemljama jugoistočne Evrope, doputovao u višednevnu posjetu BiH.

"Očekujemo snažniji pristup Evropske unije prema vlastima u Srbiji da usvoje rezoluciju o genocidu u Srebrenici jer je to njihova moralna obaveza", kazao je Murat Tahirović, predsjednik Saveza logoraša BiH.

Istakao je da od evropskih parlamentaraca očekuju i pomoć kako bi dobili pristup evropskim fondovima za pomoć organizacijama koje se bave zaštitom prava žrtava i logoraša.

Članice Udruženja "Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa", osim pritiska na srbijanske vlasti, traže i da se arhiva Haškog tribunala prebaci u BiH.

Jelko Kacin podsjetio je da su, godinu dana nakon što je Evropski parlament osudio genocid u Srebrenici, rezolucije identičnog sadržaja usvojili i parlamenti Hrvatske, Crne Gore i Makedonije, a uskro će to učiniti Albanija i Kosovo.

"Rasprava o tome u Srbiji traje i to je dobro. Što se više javno govori o tome, bliže smo tome da usvojena rezolucija bude slična našoj rezoluciji", istakao je Kacin.

On je kazao da ga stjecanje uvjeta za prijevremeno puštanje Momčila Krajišnika na slobodu ne zanima. "Ono što me zanima je kako što prije uhapsiti Ratka Mladića i Gorana Hadžića i kako ih što prije izvesti pred Sud u Hagu, suditi im i osuditi ih", kazao je Kacin.

NEZAVISNE

Srebrenica: Ubio se povratnik Mujo Siručić. Bio je istaknuti fudbaler lokalnog kluba Guber

Mujo Siručić (1956), povratnik u Srebrenicu, izvršio je juče oko 14 sati samoubistvo.Do kritičnog momenta Mujo je sa sinom Mirsadom sjedio u sobi, razgovarali su, a onda je Mujo izašao u susjednu sobu, odakle se začuo pucanj.Po povratku u Srebrenicu, prije deset godina, Mujo je bio zaposlen u Opštini Srebrenica. Prošle godine otvorio je u centru Srebrenice, kod samog hotela Domavija, „Mujagin han“, renovirao kuću i uredio apartmane za smještaj turista.Mujo Siručić bio je istaknuti fudbaler lokalnog kluba Guber.
Motivi samoubistva nisu poznati, a istraga je u toku. (RTVTK)

17.02.2010.

Suđenje Zdravku Tolimir optuženom za genocid počinje 26. februara

Suđenje nekadašnjem generalu Vojske Republike Srpske (VRS) Zdravku Tolimiru, koji je optužen za genocid i druge zločine u Srebrenici i Žepi u ljeto 1995. godine, počeće 26. februara, najavila je danas portparol sudskog dijela Haškog tribunala Nerma Jelačić.

Dan ranije, 25. februara, u ovom predmetu biće održana pretpretresna konferencija, a u petak će tužilaštvo izložiti svoju uvodnu riječ, poslije čega će biti izvedeni prvi svjedoci.

Tolimir je bio pomoćnik za obavještajne poslove i bezbjednost u Glavnom štabu VRS i bio je neposredno odgovoran komandantu GŠ generalu Ratku Mladiću.

Tolimir je inače posljednji optuženi koji u pritvoru UN čeka na početak suđenja, a Tribunal još očekuje hapšenje i prebacivanje Ratka Mladića i Gorana Hadžića.

Početak suđenja Tolimiru ranije je bio najavljen za 17. decembar prošle godine, ali je ono bilo odgođeno, nakon što je pretresno vijeće usvojilo zahtjev tužilaštva da optužnica bude proširena.

Jelačićeva je na konferenciji za novinare najavila da će 22. februara započeti dokazni postupak odbrane nekadašnjeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije (VJ), generala Momčila Perišića, koji se tereti za pomaganje srpskim snagama koje su počinile zločine u BiH.

Uvodna riječ odbrane najavljena je za 22. februar, a prvi svjedoci trebalo bi da budu saslušani 23. februara.

(SRNA)

18.02.2010.g.

Bez Rezolucije o Srebrenici nepoželjni ste u Potočarima

Predstavnice udruženja “Žene Srebrenice” i “Srebreničke majke”, zajedno s članicama Foruma žena Kantonalnog odbora SDP-a u Tuzli danas su najoštrije osudile ponašanje zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta BiH zbog neusvojene Rezolucije o važnosti osude genocida u Srebrenici i ratnih zločina u Bosni i Hercegovini za izgradnju trajnog mira.



Neko se i dalje igra sa žrtvama genocida i njihovim porodicama. Rezolucija o Srebrenici, koju je predložio zastupnik Denis Bećirović, morala bi što prije biti usvojena, jer porodice žrtava genocida više ne žele čekati. “Ako zastupnici u Parlamentu BiH ne usvoje Rezoluciju o Srebrenici do 11. jula, niko od njih nam ne treba u Potočarima da se slika pored bijenih nišana”, poručile su s današnje pres-konferencije u Tuzli predstavnice Udruženja Žene Sreb

(FTV)

Za Vukovića i Tomića zatražena kazna od 45 godina zatvora

Tužilaštvo BiH zatražilo je u završnoj riječi da Sud BiH proglasi Radomira Vukovića i Zorana Tomića krivim za genocid u Srebrenici, te im izrekne kaznu od 45 godina dugotrajnog zatvora.

"Stvari treba nazvati pravim imenom, a ono što se desilo u Srebrenici jeste genocid. Krivi će nositi ovu stigmu i ona će služiti kao upozorenje za budućnost", rekao je tužilac Ibro Bulić, a prenosi Balkanska istraživačka mreža /BIRN/.

Bulić smatra da na osnovu provedenih dokaza Sudsko vijeće može donijeti zaključak da su optuženi počinili zločin koji im se stavlja na teret.

Radomira Vukovića i Zorana Tomića, bivše pripadnike Drugog odreda Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), Tužilaštvo tereti da su 12. i 13. jula 1995. godine učestvovali u obezbjeđivanju puta Bratunac - Konjević Polje, te zarobljavanju veće grupe muškaraca iz Srebrenice.

Prema navodima optužnice, 13. jula 1995. godine više od 1 000 Bošnjaka, u pratnji optuženih i drugih pripadnika Drugog odreda, odvedeno je u Zemljoradničku zadrugu “Kravica”, gdje su u večernjim časovima strijeljani.

Tužilaštvo smatra da je dokazalo da su optuženi znali za plan prisilnog preseljenja i istrebljenja Bošnjaka iz Srebrenice, te da su "odigrali svoju ulogu u udruženom zločinačkom poduhvatu i genocidu".

(SRNA)

Selo Blječeva kod Srebrenice
Ćosići nemaju novca ni da upišu djecu u matičnu knjigu rođenih

Na obroncima visokih planina smjestilo se selo Blječeva. Zavuklo se, sakrilo se ispod šumovitih predjela i kao da želi sakriti svu povratničku tugu koju niko i ne osjeti jer niko ovdje i ne dolazi.

Do najudaljenijih kuća ne može se ni doći kaljavim i izrovanim putem, kojim svakodnevno prolazi pet učenika, djeca Hajrije i Muharema Ćosića. Oni idu u obližnju školu, na brežuljku, podno sela. Čine više od polovine škole u kojoj učitelj Hajrudin drži nastavu za svega osam učenika.

Hajrija i Muharem imaju osmero djece. Nemaju ličnih primanja i muku muče da prehrane višečlanu porodicu.

"Osim što nemamo sredstava za elementarne potrebe, nemamo para ni da upišem djecu u matičnu knjigu rođenih. Petero njih nema rodni list. Kao da nisu ni rođeni! Ma, upisaćemo ih nekad, kad zatreba", priča Hajrija.

Ćosići će svoju djecu upisati u knjigu rođenih naknadno i po sjećanju i nijedno od njih petero neće imati tačan datum rođenja! Ćosići će pogoditi godinu rođenja, ali mjesec, a pogotovo dan, neće. Stoga njihova djeca nikad neće, ako im bude do toga, slaviti rođendan na svoj pravi rođendan.

Kako ova desetočlana porodica uspije preživjeti?

"Imam dva konja s kojim ponekad, pretežno ljeti i u jesen odradim posao komšijama i nešto malo zaradim. Nekad neko nema da plati, pa nam da mlijeka, sira ili krompira. Teško je, stvarno je teško. Da mi nije majke koja ima penziju, ne znam kako bismo preživjeli. Ona ima penziju, pa nam ponekad pruži neki dinar, a brine se još o jednoj kćerki, mojoj sestri. Polovimo njenu penziju i tako se živi", kazuje Muharem.

Osim konja, Ćosići imaju nekoliko kokoški, dvije patke, tri ovce i psa. Do prije dva mjeseca imali su i kravu.

"Kravu smo dobili kao donaciju. Ona nam je bila pravo zlato. Bila je kuća puna mlijeka, sira i kajmaka i nije bilo problema. Ali, razbolje se, dolazio je veterinar, ali je nije mogao izliječiti. A trebala je da se oteli. Otišla i ona i tele i kao da je sve iz kuće otišlo. Sada nam ne preostaje ništa drugo nego da se ponovo naviknemo na teškoće", kaže Hajrija.

Muharem kaže da je od udruženja žena dobio frezu kojom uzore njivu i usiju ono osnovno za svoje potrebe. Možda bi donatora i bilo, da mogu doći ovim, ne makadamskim, već nikakvim putem.

"Ma, niko ovdje neće da dođe. Ni političari, ni opštinari, a posebno donatori. Niko ne zna za naše probleme. Vidite kakav je put. Djeca iz škole dođu kaljava i valja žena to da napere svaki dan. Valja svaki dan da spremi da se jede, a odakle? Da mi je da ponovo imam kravu, sve bi bilo bolje! Evo, štala stoji prazna i dođe mi da plačem kad je vidim takvu, a ne čujem da se u njoj išta miče i muče", priča Muharem.

Selo Blječeva je u općini Bratunac, a čini se, bliže je Srebrenici. Udaljeno je svega pet kilometara od asfaltnog puta, a po svemu što se ovdje vidi, kao da je kilometrima udaljeno od civilizacije.

Ovdje ima i Srba. Hajrija kaže da se slažu, obilaze i pomažu.

"Nikad nismo imali problema. Pomognemo jedni drugima i onako, bez para, a kad je veći posao, onda nam i plate. Uglavnom, dobro se slažemo i nikad nije bilo sukoba, što je najvažnije."

Suživot je, kako reče Hajrija, najvažniji, ali, važan je i život, svakog ponaosob.

"Svako se zabavio svojim mukama i problemima, pa nekad ni komšija ne može ni da nam pomogne. Može nekad, ali ne može stalno. A kako će, kad nama svaki dan treba mnogo toga! "

Ništa u boljoj situaciji nije ni Saveta Ćosić koja ima sedmero djece.

"Niko se na nas ne obazire. Sreća, pa smo dobili donaciju za kuću, a da nije toga, ne znam šta bi bilo. Prije smo mi ovdje dobro živjeli. Muž je radio, ja radila na njivi i imali smo sve što nam je potrebno. Danas, i pored svih obećanja za povratak i održivi povratak, nema ništa. Svi su nas zaboravili. Ljudima, a posebno djeci, treba omogućiti uslove za život", kaže Saveta.

Njena kćerka Meliha (1 poznata je u ovom selu kao glavna glumica iz jednog dokumentarnog filma kojeg je radila njemačka novinarka i rediteljica. U tom filmu, pod nazivom "Ženi me", Meliha je glumila djevoku, željnu da se uda i da zasnuje sretnu porodicu. Prolazila je teške, krizne momente i scene, ali je to bilo samo na filmu. Kakva slučajnost – sve je i sada tako, ali ovo više nije film, ovo je stvarnost, ali još sumornija i tužnija od one s filmske trake.

"Mislila sam da se ružne stvari samo mogu desiti na filmu. Nama svima je ovdje veoma teško. Evo, treba da se porodim za koji dan, ali kad vidim šta sve moram da izduram, bolje da se nisam ni udala. Šta ću s djetetom? Kako da ga othranim?", pita se ona.

U ovom selu većina povratnika ima istu brigu. O ljudima, a posebno o djeci, niko od nadležnih ne vodi računa.

Pomoć Tadiću

Pronađite Srebrenicu u Konvenciji o genocidu

Gotovo dva mjeseca otkako je bacio kosku na kojoj piše Srebrenica, a koju je glodao tko je kako stigao i želio, od ostataka koji su ostali predjsednik Srbije želi da uobliči tekst rezolucije o Srebrenici. Naravno, o genocidu neće biti ni riječi. Pomoći ćemo predsjedniku Tadiću i u kratkim crtama mu predstaviti Konvenciju o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida na koji se tako rado pozivaju u optužnici protiv Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu.

Dakle, Generalna skupština UN je 11. decembra 1946. proglasila da je po međunarodnom pravu genocid zločin osuđen od civlizovanog svijeta, i u suprotnosti sa duhom i ciljevima Ujedinjenih nacija;

Prepoznale da u svim periodima historije genocid nanosi velike gubitke čovječanstvu i Ubjeđene da je obavezna međunarodna saradnja u cilju oslobačanja čovječanstva takvog strašnog zla,

Dogovorile su se o slijedećem:

član I: Potvrđuju da je genocid, bilo da je izvršen u vrijeme mira ili rata, zločin međunarodnog prava i obavezuju se da će ga spriječiti i kazniti.

član II: U ovoj konvenciji pod genocidom se podrazumijeva bilo koje od slijedećih djela, počinjenih s namjerom da se potpuno ili djelimično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa:

(a) ubistvo članova grupe (naroda);
(b) uzrokovanje teških tjelesnih ili mentalnih povreda članovima grupe (pripadnika određenog naroda)
(c) namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uslovima koji dovode do njenog potpunog ili djelimičnog fizičkog uništenja;
(d) uspostavljajući mjere s namjerom sprječavanja rađanja u okviru grupe (naroda);
(e) prinudno premeštanje djece iz jedne grupe u drugu.

član III: Slijedeća djela bit će kažnjiva:
(a) genocid;
(b) planiranje izvršenja genocida;
(c) direktno i javno podsticanje na izvršenje genocida;
(d) pokušaj genocida;
(e) saučesništvo u genocidu.

član IV: Lica koja su počinila genocid ili bilo koje drugo djelo pobrojano u članu III bit će kažnjena, bilo da su državni rukovodioci, javni službenici ili privatne osobe.

član V: Ugovorne strane se obavezuju da će preduzeti potrebne zakonske mjere, shodno svojim ustavima, kako bi obezbijedile primjenu odredaba ove konvencije i naročito da će predvidjeti efikasne krivične kazne za lica kriva za genocid ili bilo koje drugo djelo navedeno u članu III.

član VI: Lica okrivljena za genocid ili bilo koje drugo djelo navedeno u članu III bit će izvedena pred nadležne sudove one države na čijoj je teritoriji djelo izvršeno ili pred međunarodni krivični sud koji će biti nadležan za one ugovorne strane koje po tome budu priznale njegovu sudsku nadležnost.

član VII: Genocid i druga djela navedena u članu III neće biti smatrani kao politički kriminal u odnosu na pitanja ekstradicije. Ugovorne strane se obavezuju da u takvim slučajevima odobre ekstradiciju shodno njihovim zakonima i ugovorima koji su na snazi.

član VIII: Svaka ugovorna strana može se obratiti nadležnim organima Ujedinjenih Nacija kako bi ovi, prema Povelji Ujedinjenih Nacija, preduzeli mjere koje smatraju odgovarajućim za spriječavanje i kažnjavanje djela genocida ili bilo kojeg drugog djela navedenog u članu III.

član IX: Sporovi između ugovornih strana, vezanih za tumačenja, primjene i izvršenja ove konvencije, ukuljučujući i one koji se odnose na odgovornost neke države po predmetu genocida ili kojeg drugog djela navedenog u članu III, bit će izneseni pred Međunarodni sud pravde, na zahtjev bilo koje strane u sporu.

član X: Ova konvencija, čiji će tekstovi na kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španskom, biti podjednako vjerodostojni, nosit će datum 9. decembar 1948.godine.

član XI: Ova će konvencija biti otvorena za potpis do 31. decembra 1949. godine svakoj članici Organizacije ujedinjenih nacija i svakoj državi nečlanici, kojoj Generalna skupština bude uputila poziv u tu svrhu. Ova će konvencija biti ratifikovana i ratifikacioni instrumenti bit će deponovani kod Generalnog sekretara Organizacije ujedinjenih nacija. Nakon 1. januara 1951. godine ovoj će konvenciji moći da pristupi svaka članica Ujedinjenih nacija i svaka država nečlanica koja bude primila naprijed navedeni poziv. Instrumenti o pristupanju bit će deponovani kod Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.

član XII: Svaka ugovorna strana moći će u svako doba, putem obavještenja, upućenog Generalnom sekretaru Ujedinjenih Nacija, da proširi primjenu ove konvencije na sve teritorije ili bilo na koju teritoriju, čijim inostranim poslovima ona rukovodi.

član XIII: (1) Na dan kada prvih dvadeset ratifikacionih ili instrumenata o pristupanju budu deponovani, Generalni sekretar će o tome sastaviti zapisnik. On će dostaviti kopiju toga zapisnika svim državama članicama Organizacije ujedinjenih nacija, kao i nečlanicama navedenih u članu XI. Ova će konvencija stupiti na snagu devedesetog dana poslije datuma deponovanja devedesetog instrumenta o ratifikaciji ili pristupanju. Svaka ratifikacija ili pristupanje izvršeni posljednjeg datuma važiće od devedesetog dana poslije deponovanja instrumenata o ratifikaciji ili pristupanju.

član XIV: Ova konvencija će ostati na snazi za period od deset godina počev od dana njenog stupanja na snagu. Ona će poslije toga ostati na snazi za novi period od pet godina, i tako redom, prema onim ugovornim stranama koje je ne budu otkazale najmanje šest meseci prije isteka roka. Otkaz će se vršiti pismenim obavještenjem upućenom Generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija.

član XV: Ako usljed otkaza, broj država potpisnica ove konvencije bude manji od šesnaest, Konvencija će prestati da važi, počev od dana kad je posljednji otkaz postao pravosnažan.

član XVI: Zahtjev za reviziju ove konvencije može podnijeti bilo koja ugovorna strana u svako doba putem pismenog obavještenja upućenog Generalnom sekretaru. Generalna skupština će donositi odluku o mjerama koje treba preduzeti u takvom slučaju po predmetu tog traženja.

član XVII: Generalni sekretar Ujedinjenih nacija obavijestiće sve države članice Organizacije i države nečlanice o kojima je riječ u član XI o slijedećem:
(a) potpisima, ratifikacijama i pristupanjima primljenim na osnovu člana XI,
(b) obavještenjima primljenim na osnovu člana XII,
(c) datumu stupanja na snagu ove konvencije, na osnovu člana XIII.
(d) otkazima primljenim na osnovu člana XIV.
(e) prestanku važenja Konvencije, na osnovu članu XV..
(f) obavještenjima primljenim na osnovu člana XVI.

član XVIII: Original ove konvencije deponovat će se u arhivi Organizacije ujedinjenih nacija. Ovjeren prijepis bit će upučen svim državama članicama Ujedinjenih Nacija i državama nečlanicama o kojima je riječ u članu XI. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija registrovat će ovu konvenciju na dan njenog stupanja na snagu.

član XIX: Generalni sekretar Organizacije ujedinjenih nacija registrirat će ovu konvenciju na dan kada Konvencija stupi na snagu.

http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/35075-Pronaite-Srebrenicu-Konvenciji-genocidu.html

----------

23.02.2010.

Butler: Egzekucije u Srebrenici bile su plansko djelovanje

Richard Butler, vještak vojne struke, kazao je danas na suđenju Momiru Pelemišu i Slavku Periću da su masovne egzekucije civila s područja Srebrenice bile “dobro organizovana i planska djelovanja”.

- Više puta sam rekao kako iz svih dokaza proizlazi da događaji iz jula 1995. godine na području pod kontrolom Zvorničke brigade nisu bili slučajni, već dobro organizovani. Ostvarena je veza između policije i vojske, te saradnja između Zvorničkog i Bratunačkog bataljona. To je organizovani događaj u skladu s naredbama vojnog i političkog rukovodstva Republike Srpske - kazao je Butler putem videolinka na suđenju Pelemišu i Periću.

Državno tužilaštvo tereti Pelemiša i Perića da su 15. i 16. jula 1995. godine učestvovali u ubistvima oko 1.200 muškaraca Bošnjaka iz Srebrenice, koji su prethodno bili zatvoreni u školi “Kula” u Pilici i Domu Pilica (općina Zvornik).

U optužnici stoji da je Pelemiš bio zamjenik komandanta i načelnika štaba Prvog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), dok je Perić bio pomoćnik komandanta za bezbjednost iste jedinice.

Butler je tokom izlaganja objasnio da je prvooptuženi Pelemiš, kao zamjenik komandanta bataljona, “upravljao svim aktivnostima bataljona, te osiguravao sprovođenje svih naredbi”, dok je Perić vodio računa o “kontraobavještajnim poslovima i bezbjednosti bataljona”.

- Za ratne zarobljenike na svim nivoima u VRS-u su odgovarali komandanti brigade ili bataljona. Oficiri za bezbjednost u bataljonu su u odnosu na ratne zarobljenike imali dvojaki zadatak. Kao prvo, zajedno s komandantom su morali ispitati zarobljenike kako bi došli do informacija, a kao drugo, morali su da obezbijede i osiguraju lokaciju gdje će ratni zarobljenici biti zadržani - tvrdi Butler.

Govoreći o svom nalazu i mišljenju pod nazivom Iskaz o vojnim događanjima u Srebrenici u julu 1995. godine, Butler je kazao da su “bošnjačke vlasti“ prije pada Srebrenice napravile plan da svi vojno sposobni muškarci “pokušaju da se probiju do teritorije pod kontrolom Armije BiH u blizini Tuzle”.

- Počevši od 11. i 12. jula, formira se kolona koja se probija kroz linije VRS-a, dok su ostali – starci, žene i djeca – otišli do Holandskog bataljona u Potočarima. VRS i policijske snage su već toga dana razoružale snage UNPROFOR-a i uzele kontrolu nad civilima. Potom su odvojeni vojno sposobni muškarci, da bi bili držani u objektima na području pod kontrolom Zvorničke brigade, i potom pogubljeni - ispričao je Butler.

On je kazao da su se “masovna pogubljenja muškaraca” odvijala od 13. do 16. jula 1995. godine, na području Grbavaca, Petkovaca, Pilice, Kravice i Orahovca.

- Kada se sagleda opseg i veličina radnji koje su se morale obaviti radi pogubljenja, jasno je da je Štab i osoblje Zvorničke brigade moralo biti upoznato i svjesno toga šta se događa. S vojne tačke gledišta, imamo autobuse i traktore, zarobljenike obezbjeđuju vojnici i policajci, a na svakom mjestu je više od hiljadu zarobljenika. Dakle, govorimo o složenosti inžinjerije, pripremama grobnica, kao i hrane i pića za one koji su strijeljali - dodao je Butler.

Na ovom ročištu iskaz je putem videolinka trebao dati i Dean Manning, nekadašnji istražitelj Haškog tribunala, ali je zbog tehničkih problema njegovo saslušanje odgođeno.

Naredno ročište zakazano je za 15. mart 2010. godine, kada bi odbrane dvojice optuženih trebale unakrsno ispitati Butlera, javio je BIRN.