11. juli Dan sjećanja na žrtve

Illinois usvojio Rezoluciju o Srebrenici

Članovi Administrativne komisije države Ilinois jednoglasno su usvojili Rezoluciju HR712 kojom se 11. juli proglašava Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.
Usvojanjem Rezolucije o Srebrenici pozvani su svi građani Illinoisa da se zajednički zalažu za zaustavljanje ciklusa nasilja, te da se promovišu suživot među svim ljudima.

Također, 11. juli je proglašen Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, a ta nedjelja je proglašena Nedjeljom Bosne i Hercegovine u Illinoisu.

Usvajanje Rezolucije pred državnim organima podržali su Ferid Sefer, član Upravnog odobora Bosanskoameričkog insituta za istraživanje genocida, sekretar Kongresa Bošnjaka i urednik elekronskog magazina "Chicagoraja" Ivica Jurišić, predsjednik bh. Kluba Samija Hajdarević Diab, te Emin Drnovsek Seferović.

"Ovo je historijski trenutak kada je u Illinoisu usvojena rezolucija o Danu sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, Vjerujem da mogućnost boljeg razumijevanja u Bosni i Hercegovini, ali i širom svijeta ovisi o spoznaji istine i pravde koji su i prvi koraci ka pomirenju. Također, to je i upozorenje za sve buduće generacije kako se ovakav zločin nikome više ne bi ponovio“, kazala je Sanja Seferović Drnovsek u svom obraćanju pred Administrativnom komisijom Illinoisa.

sa-x

SDPBiH: Predložena rezolucija o važnosti osude genocida u Srebrenici i ratnih zločina u BiH

Klub poslanika SDP-a BiH u državnom parlamentu uputio je tom najvišem zakonodavnom tijelu naše zemlje Prijedlog rezolucije o važnosti osude genocida u Srebrenici i ratnih zločina u BiH za izgradnju trajnog mira.

Riječ je o dokumentu kojim bi Predstavnički dom PSBiH odao počast svim žrtvama i izrazio najdublje saučešće porodicama žrtava genocida u Srebrenici, kao i svim građanima BiH koji su bili žrtve zločina. Poslanik SDP-a u PSBiH Denis Bećirović kazao je danas na pres-konferenciji u Sarajevu kako je njegova stranka predložila ovu rezolucija u saradnji s udruženjima žrtava, navodeći da je to jedan korak prema istini, pravdi i izgradnji trajnog mira i sigurnosti u BiH. On smatra da je žalosno što se i tri godine nakon presude Međunarodnog suda pravde u Haagu o genocidu u Srebrenici te 15 godina nakon Dejtonskog sporazuma državni parlament nije jasno očitovao u vezi s genocidom i ratnim zločinima. Bećirović ističe kako u BiH još uvijek nije ostvaren ideal poravde te poručuje da je nužno ovakav jedan dokument, koji ne prava razliku među žrtvama zločina, usvojiti u interesu svih građana i naroda u našoj zemlji. Prema prijedlogu rezolucije Predstavnički dom PSBiH treba ocijeniti da prihvatanje odluke Međunarodngo suda pravde i ispunjavanje naloženih mjera nije samo obaveza po sudskoj odluci nego i uvjet za izgradnju demokratskog, otvorenog i pravednog društva. SDP smatra da bi ovom rezolucijom Predstavnički dom trebao zadužiti Vijeće ministara BiH da u najkraćem roku dostavi PSBiH zakonske projekte koji će omogućiti da BiH kroz svoj pravni sistem i postupanje državnih organa jasno osudi i sankcionira pokušaj relativizacije genocida u Srebrenici i ratnih zločina počinjenih u BiH. Zaboravljanje zločina i rehabilitacija ideja i ideologija koje opravdavaju zločin i njegove izvršioce predstavljaju nove zločine, koji su u BiH nedopustivi i kažnjivi, navodi se između ostalog u prijedlogu rezolucije. Traži se također da Predstavnički dom podrži tekst rezolucije o Srebrenici koji je usvojen na Prvoj plenarnoj sjednici Evropskog parlamenta u januru prošle godine. Bećirović je naglasio kako je cilj ove rezolucije da se oda počast svim žrtvama zločina, navodeći kako u dokumentu nema ništa sporno i uvrjedljivo zbog čega bi je druge stranke u državnom parlamentu mogle odbaciti. Pres-konferenciji su prisustvovale predstavnice srebreničkih udruženja Munira Subašić, Šuhra Sinanović i Kada Hotić, koje su podržale predloženu rezoluciju i pozvale državni parlament da je što prije usvoji.

Srpski front protiv Rezolucije o Srebrenici

Koljemo po kućama

Piše: Petar Luković



Omiljeni srpski hobi: da negiramo svaki tzv. zločin koji nam se tobože pripisuje, svejedno što je uvek in question lažna optužba: 44 meseci veselog granatiranja Sarajeva, konc-logori poput Omarske, reality-program „Markale“, deep-house oslobađanje Vukovara na nultu tačku, razvaljivanje vaskolikog Dubrovnika na kamene komade, MTV spot pravoslavno osvećenih „Škorpiona“ koji su pred kamerama ovekovečili srpsku „Survivor“ superiornost u brzoj likvidaciji vezanih Muslimana, te, konačno, osam hiljada ubijenih Bošnjaka u Srebrenici za svega nekoliko dana, što govori o briljantnoj produktivnosti u krvi – jer, kao The Serbs, genetski, duhovno, kardiovaskularno, sportski, umetnički a posebno istorijski nikad ne možemo biti krivi, kao što nikad i nigde The Serbs ne mogu da budu u manjini, jer se matematika na Srpstvo ne može primeniti zato što je Srpstvo uvek iznad Matematike... Čitava ta poremećeno-pozerska priča o tome kako smo mi večite žrtve, ni mrava zgazili, ni beli luk klanjem jeli, ni crni luk streljanjem mirisali, samo smo se nenaoružani branili s artiljerijskog ognjišta, ovih se dana pretvara u autentični re-make s početka devedesetih godina, zahvaljujući temi koja Srpstvo vaskoliko krivice oslobođa: Rezolucija o Srebrenici – da ili ne?

Ne, naravno.

Ako vas ne mrzi, pa uz kafu, pivo, hektolitre vina, dve tone vutre i tri apaurina, počnete da čitate internet-komentare na ovu temu („Rezolucija o Srebrenici u srpskom Parlamentu“), dočekaćete onaj frivolni trenutak samozbunjivanja u obliku pitanja: „Je li, jebiga, Slobodan Milošević stvarno umro ili mi se čini da je živahniji nego ikad?“) Svejedno šta čitate: da li korporativno-tadićevsko-dinkićevski B92, ili sajt Tijanićevog RTS gde količina pomahnitalih Srba iz dijaspore podseća na divlje četničke horde iz sunny Kalifornije, ili nesrećni „Blic“ koji se savio pod teretom fašističkih komentara tipa „Genocid je kad amerikanci ubiju milion iracana, po dva vijetnamaca i koreanaca, milione drugih, nemci 6 miliona jevreja i 60 miliona ostalih, hrvati milion srba, muslimani pola miliona srba. E, to je genocid. Par stotina muslimanskih vojnika nije. Ja glasam da NIJE GENOCID!“, ili, Nova Srpska Fašistička Misao gde samo u samoodbrani ne vade noževe i ne kolju one koji još uvek naivno misle da će Skupština Srbija osuditi ono što se u nekakvoj Srebrenici desilo, pod uslovom da se to stvarno desilo, jer većina Srba misli da se tamo ništa strašno nije desilo, ako se baš nešto desilo – neka, zaslužili su sve što im se navodno desilo, ali su The Serbs komentatori, uzorak Javnog Mnjenja, sigurni i uvereni i raspoloženi da se, u stvari, ništa nije desilo, i da nikakvog genocida nije bilo, jebeš genocid sa četiri cifre, što se malo ne setite Jasenovca gde je ubijeno, piše u jednom komentaru, čak tri miliona Srba, malo li je?

Jebeš komentatore, kažem sebi; tisuće potencijalnih koljača koji preko interneta, dok ih hladnim oružjem svrbe prsti, žale što lično nisu bili u Srebrenici da obezbede „konačno rešenje“ možda nisu Tako Potreban Uzorak Srpskog Raspoloženja; da vidimo šta kažu neki drugi The Serbs, da malo promešamo karte, nemoj posle da bude Luković „jednostran“ i „ekstreman“, da čujemo šta kaže B92/RTS zvezda Đorđe Vukadinović, kolumnista ugledne „Politike“ glede Rezolucije o Srebrenici. A Đorđe bez dlake na jeziku, ovako piše: „Uvek ima onih naivnih – a i onih koji se takvima samo prave. I svi se rado pozivaju na svojevremeni gest izvinjenja Vilija Branta zbog nacističkih zločina. Međutim, svi oni koji bi danas u Srbiji želeli da se igraju Vilija Branta, bili toga svesni ili ne, zapravo prizivaju i za svoj narod prihvataju ulogu i položaj nacista iz Drugog svetskog rata. Jer, kao što rekoh, da bi bilo Vilija Branta, i da bi njegov gest imao onaj smisao koji je imao, prethodno je moralo da bude holokausta, Aušvica, vozova smrti, žutih traka i varšavskog geta. Milošević bi morao da bude Hitler, Ojdanić Gering. Milorad Vučelić i Ivica Dačić neki kolektivni Gebels. A Milanović i Dragan Hadži Antić, recimo, Julijusi Štrajheri. Ali, na stranu gorke šala. Zločin holokausta jeste neuporediv ne samo u kvantitativnom, nego, pre svega, u kvalitativnom i suštinskom smislu. No, da se ne lažemo, ako bismo baš tragali za nekim koliko-toliko uporedivim primerima, Jasenovac bi – ne samo u vremenskom smislu – svakako bio najbliža asocijacija Aušvicu. Pa tek onda možemo da razgovaramo o Srebrenici, Vukovaru, ’Oluji’, Bratuncu, ili sarajevskim Srbima, na primer. I o Ruandi, Vijetnamu, Faludži, Avganistanu..“.

Đorđe Vukadinović koji antonićevski amputiran od humora pokušava da bude duhovit spram Srebrenice – slika je bez prilike one nacizmom nabildovane Srbende kojoj je osam hiljada bošnjačkih leševa radost za oči iza naočara; ovde osam hiljada, tamo u nekom logoru tri hiljade, Škorpioni svega desetak komada, kad sve saberemo dobro smo radili u teškim uslovima, mogli smo bolje da se branimo, ali, fuck it, činili smo što možemo, zar stvarno ima smisla da nas danas optužuju za genocid kad nismo stigli ni upola da pobijemo koliko smo nameravili?

Zato je sasvim logično da se odjednom, ničim izazvana, preko „Blica“ oglasi predsednica Skupštine Srbije Slacvica Đukić Dejanović, koja tvrdi „da terminologija nije problem za usaglašavanje teksta Rezolucije i da očekuje da će Deklaracija biti usvojena u narednih dvadesetak dana“. Objašnjavajući stav Socijalističke partije Srbije (SPS) kojoj pripada dušom, telom i funkcijom, Đukanovićeva kaže: „Glasaću onako kako odlu

Zločinčić pod šlemom: Slavica Đukić Dejanović, lepota genocidnog poroka


Da malo razmotrimo.

Likvidirati 8.000 ljudi za tri dana tokom jula 1995. jeste – zločin.

Nije čak ni „veliki zločin“, niti „užasavajući zločin“, ni „zločin bez presedana“. Samo mali, lokalni zločin, gotovo zločinčić, umalo nestašluk, zezanje, zajebancija.

Ispostaviće se u budućoj Rezoluciji da The Serbs nikakve veze nisu imali sa zločinčićem; bili su tu legionari iz Francuske, Holanđani u tobož UN uniformama, stigle su plaćene ubice iz mnogih zemalja koje su namerno, docnije, priznavale nezavisno Kosovo da ukaljaju časno ime Vukadinovićevo i Dejanovićke. A kad im se izjavom o džihadskim zločinama pridruži Dobrica Ćosić, gle, odjednom, Farma Velikog Brata postaje utočište svakog validnog Srbina koji će nam preko interneta, komentarom, potvrditi da se u Srebrenici ništa, ama baš ništa nije dogodilo što bi zahtevalo Rezoluciju.

Onda će se, slutim, na sajtu Nove Srpske Fašističke Misli, oglasiti izvesni Stefan Karganović koji će nam svima objasniti o čemu se radi: „Ako bi Skupština Srbije usvojila dve rezolucije, jednu za žrtve-Bošnjake, drugu za žrtve-Srbe, da li bi na taj način njoj pošlo za rukom da ikoga obmane? Kao što je rekao Maršal Makluen, ’the medium is the message’. U političkom kontekstu, način kako poruku saopštavamo samo po sebi šalje poruku određene vrste. U ovom slučaju, sadržaj te poruke bio bi da su Bošnjaci žrtve veće vrednosti, da su oni bitniji i značajniji od srpskih. U protivnom, ne bi uopšte postojala potreba da se bošnjačke žrtve istaknu u posebnom tekstu“.

Hoće se reći: „Jebeš 8.000 Bošnjaka ubijenih u Srebrenici“. Hoće se reći: „Boli nas k****“. Hoće se reći: „Malo vas ubili, koliko smo nameravali“. Hoće se reći: „Ne možete nam ništa“. Hoće se, konačno, reći: „Klali smo i šta nam možete“.

Dobićete, dragi Bošnjaci, srpsku Rezoluciju o Zločinćiću.

Zar niste zahvalni vašim dragim Srbima?

(e-novine)

U Komemorativnom centru identifikovane tri osobe

U Komemorativnom Centru u Tuzli pod rukovodstvom vještaka sudske medicine Vede Tuce, danas je izvršena identifikacija triju ekshumiranih osoba s područja Lopara, Janje i Ritašića, potvrdila je Feni portparolka Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić.

Identifikovani su: Mirsad (Ibrahim) Ganić (1950.) iz Bijeljine, nestao 1992. na području općine Lopare, ekshumiran 17. juna 1998. u mjestu Miroslavci, općina Lopare.

Ramo (Emin) Karić (26. juni 1955.) iz mjesta Suha, općina Bratunac, nestao 1992. u mjestu Janja, općina Bijeljina, ekshumiran 26. augusta 2005. u mjestu Janja.

Hašija (Emin) Mustafić (1929.) iz mjesta Ritašići, općina Srebrenica, nestala 15. aprila 1993. u mjestu Ritašići, ekshumirana 29. aprila 2008. u mjestu Ritašići.

Tuzla 11.02.2010.g. Mirni protest žena Srebrenice

˝Žene Srebrenice˝ održale mirne proteste

Članice udruženja "Žene Srebrenice" organizovali su danas, kao i svakog 11-tog u mjesecu mirne proteste. Mimohodu rodbine ubijenih i nestalih Srebreničana i ostalih podrinjskih mjesta danas su se pridružili učenici Behram begove medrese iz Tuzle i članovi Foruma mladih - Savez za bolju budućnost iz Tuzle.

Uz poruku koju stalno ponavljaju, da žele kaznu i hapšenje zločincima i pravdu za svoje nestale, žene su šetnjom od Pinge do Gradske česme, sa jastučnicama na kojima su izvezena imena ubijenih, podsjećale na genocid nad civilnim stanovništvom počinjen u Srebrenici 11.07.1995. godine.



“Tražimo naše nastale da se dostojanstveno ukopaju, onako kako dolikuje čovjeku. Meni su ubili tri brata i oca i još 26 članova familije. Poručujem svim ratnim zločincima da će pravda kad tad doći, da zločin genocida nezastarijeva, borba za pravdu je duga i teška ali vjerujem da će jednog dana doći” poručila je Kadrić Vasvija, jedna od članica Udruženja “Žene Srebrenice”.

Predsjednica Udruženja Hajra Čatić iskazala je sumnju u iskrenost Srbije da usvoji rezoluciju kojom će se osuditi genocid u Srebrenici.“Rezolucija bez upotrebe termina “genocid” nema nikakvog smisla. U Haškom tribunalu je jasno rečeno da je u Srebrenici počinjen genocid i Srbija treba da se pozove na tu presudu” - kazala je Čatić.



Istovremeno u Beogradu Nevladina organizacija "Žene u crnom" podržala je parlamentarne stranke koje se zalažu za donošenje rezolucije o Srebrenici u kojoj bi zločin bio okarakteriziran kao genocid. Koordinatorica te organizacije Staša Zajević istaknula je da bi donošenje takve rezolucije bilo u skladu s rezolucijom Evropskog parlamenta kao i presudom Međunarodnog suda pravde (ICJ).
"Donošenje rezolucije kojom će se zločin u Srebrenici definirati kao genocid predstavljao bi ispunjavanje moralne obaveze prema žrtvama u Srebrenici", rekla je Zajević na skupu "11. juli - Dan sjećanja na genocid u Srebrenici" ispred zgrade Predsjedništva Srbije.

(Tuzlarije.net)

Prva regionalna konferencija u Srebrenici - Mladi za mir

U srijedu, 17.02.2010 (srijeda) u Sali Općine Srebrenica sa početkom u 11 časova, predstavnici domaće vlasti poput gospodina Proke Dragosavljevića, ministra za Porodicu, omladinu i sport Republike Srpske, načelnika Općine Srebrenica Osmana Suljića te međunarodne zajednice, poput predstavnika Delegacije Evropske komisije u BiH, Ambasade Republike Mađarske, OSCE Misije, kao i bh. civilnog društva akcentiraće pitanje života i suživota mladih u BiH, posebno Srebrenici, Vlasenici i Bratuncu.

Organizator konferencije "Mladi za mir“ CARE International sa lokalnim partnerima predstaviće istraživanje uslova života mladih u istočnoj Bosni i Hercegovini, iskustva u omladinskom radu te postaviti pitanje daljeg rada sa ovom populacijom te kako i kome adresirati daljnja pitanja i izazove omladinskih mirovnih inicijativa.

Podsjetimo, svijest da su prava mladih ugrožena; nedostatak kvalitetnog suživota između mladih različitih etničkih identiteta izvan škole; nesiguran socijalni ambijent te porast različitih vidova nasilja...samo su neki od rezultata istraživanja stavova mladih iz Bratunca, Vlasenice i Srebrenice koji će biti po prvi put prezentirani široj javnosti na ovoj konferenciji.

Vrijednost događaja poput ovog raste ako se sjetimo da je generalni stav mladih u BiH (čak 73 posto prema Analizi položaja mladih i omladinskog sektora u BiH Komisije za koordinaciju pitanja mladih) da žele napustiti državu te da ne vide nikakvu budućnost u BiH.

Stoga, pozivamo Vas da medijski popratite ovaj događaj i date podršku ovoj i budućim inicijativama mladih u okviru trogodišnjeg projekta Mladi za Mir!

Zainteresovanim predstavnicima medija CARE International će obezbijediti prevoz do i sa konferencije (Sarajevo-Srebrenica-Sarajevo) na dan 17.2.2010!

Sva pitanja i informacije o projektu i konferenciji, te načinu učešća na konferenciji slobodno uputite našim partnerima za medijsku promociju, Udruženju INFOHOUSE (Dženana Alađuz) putem telefona 033 658 953, 066 805840 ili putem e maila [email protected]