PJESMA O PROBUDJENIM SPOMENIMA

Propala ljubav ne nosi se na put
Kao sto nosis kovcege i sveznje.
U spomenima zivot samo spava;
Kad probudi se oni budu ceznje.
Putujes dane i putujes noci
Oni su tvoje drustvo u samoci.
U zanosima, lutanju daleku
Oni te naglo zabole, zapeku.
Otidjes dalje. Oni dublje riju
I glumljenu ti radost tiho piju.
Na dnu ti srca cuce sumnje; cuju
Micanje svake nade, pa je truju.
Tjeskobama, ljubomorom te muce.
I sutra sjenu bacajuc od juce.


Dobrisa Cesaric

PISMO JEDNE ZENE

Koracam bosa tvojim tragom
Priljubljujem usne uz tvoju praznu casu
U tvom odelu trazim odlutalu toplotu
Pogledom doticem sve sto si ti gledao
Ispisujem ti ime izgovaram ga tiho
Blagosiljem dane kad cuvas svoje zdravlje
Ponavljam sve mazne reci koje smo ikad rekli
Secam se zaveta tvojih ociju
Tvoj se poslednji dodir jos ne odvaja od mene
Sa svakim danom se suocavam umorna
srca tromih nogu
To sto smo razdvojeni pola mi odnosi snage
A ostatak mi treba da bi te sacekala.


Kerolin Ris

Vrtlar 41

Čeznem da ti velim najdublje riječi koje ti
imam kazati, ali se ne usuđujem, od straha
da mi se ne nasmiješ.
I zato se smijem sam sebi i u šali puštam
tajni svojoj da izleti.
Sam osvjetljujem svoju muku, od straha da
to ti ne učiniš.

Čeznem da ti velim najistinitije riječi koje ti
imam kazati; ali se ne usuđujem, od
straha da im nećeš vjerovati.
Zato ih zaodijevam neistinom, govoreći
protivno od onoga što mislim.
Prikazujem svoju muku kao glupost, od
straha da to ti ne učiniš.

Čeznem da se poslužim najdragocjenijima
riječima što ih čuvam za te; ali se ne
usuđujem, od straha da mi neće biti
uzvraćeno istom mjerom.
Zato te zovem ružnim imenima i razmećem
se svojom okorjelom snagom.
Ozljeđujem te, od straha da nikada nećeš
upoznati bola.

Čeznem da šutke sjednem uza te; ali se ne
usuđujem, od straha da mi srce ne izleti
iz grudi.
I zato mlatim praznu slamu, i površno
ćeretam, i skrivam srce svoje iza riječi.
Grub sam prema svojoj muci, od straha da ti
ne budeš.

Čeznem da odem od tebe; ali se ne usuđujem,
od straha da ne vidiš kakav sam kukavelj.
I zato visoko dižem glavu i bezbrižno
dolazim u tvoju blizinu.
Neprestani ubodi tvojih očiju muku moju
vazda drže živom.

Rabindranath Tagore

Do vidjenja,dragi,do vidjenja;
Ti mi prijatelju jednom bijese sve.
Urecen rastanak bez naseg htjenja
Obecava I sastanak,zar ne?

Do vidjenja,dragi,bez ruke,bez slova
Nemoj da ti bol obrve povije-
Umrijeti nije nista na ovom svijetu nova,
Al' ni zivjeti bas nije najnovije

Jesenjin

LJUBAV


O, da mi je nesto pa da budem rijeka,
Pa da tecem ispred tvoje kuce male;
Pjevajuci tebi da razbijem vale
O pragove gdje ti staje noga meka.

Pa kad niz pragove sidjes sa ibrikom
Da zahvatis vode, da ti zgrabim ruke,
Prigrlim te sebi u svoje klobuke,
I da tebe, draga, vise ne dam nikom.

Na duseku trava i mojih smaragda,
Kao nimfa moja, da pocivas svagda,
I da niko ne zna tvoje mjesto gdje je.

Samo moje oci da gledaju u te,
Samo moje sve dubine i sve kute
Da ljepota tvoja osiplje i grije.

Santic Aleksa 

PROLEĆNA PESMA

Osećam večeras,dok posmatram laste
I pupoljke rane,
Kako srce moje polagano raste,
Ko vidik u lepe nasmejane dane;

Kako s mladim biljem postaje sve veće
I lako ko krilo,
I kako mu celo jedno nebo sreće
I pakao bola ne bi dosta bilo;

Kako čezne za svim što bi život mogo
Lepog da mu dade,
I da mu ničega ne bi bilo mnogo:
Tako su velike čežnje mu i nade.

Osećam da dosad sve je bilo šala
Moga srca vrela,
Da još nikom nisam svoju ljubav dala
Koliku bih mogla i koliku htela;

Da u meni ima cela nežna plima
Reči nerečeni;
Da bih srce mogla poklanjati svima,
I da opet mnogo ostane ga meni.

Desanka Maksimovic

[Edited by ANABELA on 27-02-2010 at 07:18 GMT] 

OSJEĆAM

Osjećam, draga, osjećam
kosu tvoju što blista,
ali nisam srećan
što odlazim zaista.

Jesenjih se noći sjećam
dok sjenke breza kruže.
Što dan nije bio vječan,
a mjesec blistao duže.

Još čujem dok patiš:
Proći će godine u letu
i zaboravićeš me sasvim
uz neku drugu na svijetu.“

I danas lipa cvjeta
i osjećanja gore ko plamen.
Ja sručih toga leta
cvjetove na tvoj pramen.

Ne gubi srce, snagu.
S drugom će poljupce tkati.
I ja ću ko priču dragu
tebe njoj spominjati
***
I vjernošću ne muči me,
vjernost svaka meni smeta.
Ko pjesnika rodiše me,
ljubiću te k’o poeta.
***
Neka zvoni pjesma,
nek se pjesma lije,
ipak neće biti
što je bilo prije.

Od gordosti prošle
i snage, što posta?
Ova svirka tužna
jedino mi osta.
***
Izljubiću te, taći tijelom
i kao s drugom poć’ u dom.
Ja voljeh djevojku u belom,
sad plavu volim dušom svom ...


Sergej Jesenjin


 

Jednog dana, bila je subota,
i za šetnju bila je divota,
pa sam malo na groblje navrno;
spazih mnogo gospođa u crnom.

Tu je bila i gospođa Stana,
udovica Stojna kapetana,
u crnini sva je zakusana,
na grob pala pa je zakukala.

Rupo moja, crna i duboka,
rupo moja, crna i široka,
što proguta moga malog Stojka,
pa sad. nit sam cura ni djevojka.

Kad sam čuo, kako kuka tako,
ja sam odmah sa groblja umako,
al za mnom je dopiralo tupo,
kuku meni, moja crna rupo.

Moja najomiljenija.

ŠAJZDREK

Sperma danfa šalter
Fenjer flaša prčiš
parizer znojiš malter.

Karaš guraš puziš,
kalorifer balantajns
p**** bojler guziš.

Slika klitač jaje
Magla fukam pičiš
k**** mačka laje...

Štihaš hašiš šator,
kalorifer džem kuriš
nena ti je okupator

Romeo i Julija, bosansko izdanje

ROMEO: (polupijan ispod njenog prozora)
Hajd' bona silazi, ne pravi se luda!

JULIJA: (pospana, bezvoljna, nikakva)
Ako ti moj stari sidje ostaces bez mu*a...

ROMEO: Nesto mi se, o prohtjelo bas
ove prekrasne noci da mi je das

JULIJA: Tvoj mac bih zarko osjetiti htjela
al' veceras oca m' ne bih smjela.

ROMEO: Skraticu za glavu svakog' nek se zna
ko te bude im'o prije nego ja.

JULIJA: Romeo, Romeo, daj jednom shvati
samo sam je tebi spremna dati

ROMEO: Dobro, da ne bih mor'o tude glave sjec'
ovog puta vjerovacu ti na rijec

JULIJA: Hajd' sad kuci, *ebo ti sve
joj vid' kolko je sati! Hajd' cuvaj se!

ROMEO: De barem tol'ko se odvazi
pa mi je na minut pokazi!

JULIJA: (taman krenu da skine ga*e)
Joj, bjezi, eto mi ćaće.

OTAC JULIJE: Mangupe jedan, opet si dos'o
kako si samo kroz mine pros'o?!

ROMEO: Nemojte cika Mato
Julija je moje zlato.

JULIJA: (ocu) Ma ja ga uopste ne znam
nisam ga zvala, dos'o je sam.

ROMEO: M'rsss, ne lazi, kujo mala!
Znam ja sve kome si dala.

JULIJIN OTAC: Odlazi odavde bijedni psu
dok nisi pao mrtav tu!

JULIJA: Ma ti si Romeo u seksu amater.
Udri ga, babo, jebes mu mater!

ROMEO: (dade se u panican bijeg
brzo k'o metak pobjeze uz brijeg)

JULIJA (prasnu u smijeh) A vid mangupa al' bjezi
a htio bi kraj mene da lezi.

JULIJIN OTAC: Babo ce tebi momka da nadje
a ovog ce uhljupa neko zlo da snadje.

ROMEO (vice s brijega) E mangupe, dodji u carsiju ako smijes
da vidim jesi l' spreman da se bijes.

JULIJA: (cerekajuci se) Romeo, Romeo, odjebi ba
ako nastaviš tako ranicu se ja.

JULIJIN OTAC: Idi kuci bolan Romeo
dok nisam s tobom asfalt pomeo.

ROMEO: Ako zovnem Hamleta mog jarana
nece izac' iz bolnice mjesec dana.

JULIJA: E dobar ti jaran, dobro ga znam
neki dan je trazio da mu je dam.

ROMEO: Opet lazeš, on Ofeliju voli
sta ima tebe za sex da moli.



JULIJIN OTAC: (Ode u kucu, vode da pije)

JULIJA (K'o fol ozbiljna, a u sebi se smije)

ROMEO: Odoh sada kuci, ko te *ebe
idem da nadjem trebu za sebe.

JULIJA: Nemoj bolan Romeo strpi se do jutra
ako ne dobijem, dacu ti sutra.

ROMEO: Ma daji kome hoces, sad mi je svejedno
ne zelim vise da zivim ovako bijedno.

JULIJA: Ma steta da nestane taki sevac.
Ne zelis valjda da umres k'o djevac?

(Zadiže majicu, pokaza mu grudi
u Romeu poce zelja da se budi)

ROMEO: (sav ushicen) O Julija, oko moje crno
ma neka me pogodi puscano zrno.

Eto me k tebi, nemogu vise
iako znam da crno mi se pise.

JULIJA: Dodji, dodji, dilbere moj
da vidim taj buzdovan tvoj.

ROMEO: (Trci, sa sebe odjecu skida
draganu svoju ne gubi iz vida)

(Ulazi kroz prozor, na trosjed sjeda)

JULIJA: Pozuri dok babo utakmicu gleda!

ROMEO: Hajde, hajde, brze se skidaj!
Ako naidje ti vikni "Kidaj!"

JULIJA: (Dohvati nekakvu polupraznu bocu
vise i ne razmisljajuci o svome ocu)

Hajd' da popijemo, pa sta god da je
cula sam da onda duze traje.

ROMEO: Ne trazi caše
picemo iz flase.

JULIJA: Hajd' ja cu prva prince moj.
Uh masalla, masalla kol'ki je taj tvoj!

ROMEO: (Uze iz Julijinih ruku flasu)
Hajd' da pijemo za ljubav nasu.

Ispraznise bocu za par minuta
Julija postade k'o nesto ljuta.

JULIJA: Znas da moje srce tebe voli
al' sad me nesto poce stomak da boli.

ROMEO: A joj meni, djevojko bludna
neceš valjda reci da si trudna!

JULIJA: Marsss, gluho bilo, stoko jedna
tvoja su nagadjanja tako bijedna.

ROMEO: (Odjednom pade na tlo)
uh jebote, šta sam ovo popio!?

JULIJA: "Otrov za pacove" evo bas citam
nisam prije stigla starog da pitam

ROMEO: O Julija, Julija, ti nas sjeba.
E Romeo ludi, tako ti i treba.

JULIJA: Izvini, Romeo, mislila sam da je vino
baš mi je izgledalo onako fino.

ROMEO: (faca mu je totalno bijesna)
Sad ce ti "mala" ostat tijesna.

JULIJA: Ti umires ne saznavsi sta prava je ljepota
ne "umoci" nista za svoga zivota.

ROMEO: (dopuza do Julije blize)
Na tebe ce vjecno da mi se dize.



To izusti
i dusicu pusti
a samo je htio
da joj ga spusti.

JULIJA: (nestaje joj iz ociju plamen)
Kakva steta, a tvrd mu je k'o kamen.

(Zatvara oci posljednji put)

Znam babo ce biti na mene ljut.



3 dana poslije:
-----------------------

OFELIJA: Jes' cuo za ono dvoje?
Bas steta, onako mladi.

HAMLET: Ma cuo sam bona, neg' se skidaj
dok nema nikog da se nesto radi.