Na buri


Svu vecer na pustom bregu
neko stoji.
Pusti me, majko, da vidim
da li je covek ili bor.
Pusti me da vidim ko to
svu vecer gleda
u nas beli, skromni dvor.
Pusti me, majko, nece me
umoriti hod,
breg je blizu naseg doma.
O, ja osecam da mi je rod
taj covek ili bor
sto svu vecer blizu groma
stoji i gleda u nas dvor.


Vidis li oblak crn,
ogroman, zlokoban brod
nad njim plovi
i smrt nosi?
O, majko, idi,
ti ga bar zovi
neka se skloni u nas dom
taj covek ili bor
sto svu vecer stoji i gleda
u nas beli skromni dvor.


Na pustom bregu on je sam
kao dete kad ruke skrsti
nad bolom nekim prvi put.
Pusti me da tanki moji prsti
meta budu burama zlim.
Pusti me, pusti, dobra majko,
tako je potmuo
i zao oblak
sto vitla nad njim.


Desanka Maksimovic
 

moj najdrazi... Aleksa...

U TUĐINI


Na dalekom nebu zlatno jutro gori
U svjetlilu dana, kao pozdrav mio,
Blagi zvuk se hori.
Rosna žita šume, a s proplanka ti'o
Po modrome klasju sanan vjetrić bludi
Pa kapljice pije.
Leptirica plava đurđevku sa grudi
Slatki pelud krade, s neba zlatno bdije
Pa je milo grije:
Al' ja, smoren putnik, utjehe ne steko' -
Domovina draga, kako si daleko!...

Na mrkom grebenu, na samotnoj jeli,
K'o zgužvani duvak počivaju ti'o
Oblačići b'jeli;
Pod njima duboko potočić se skrio,
Preliva se, šumi, a talas mu mio
Kao zlato sjaje.
Sa srpom u ruci preko njega gazi
Milooka mlada, pred nju momče slazi
I na put joj staje...
Al' ja, smoren putnik, radosti ne steko' -
Domovina draga, kako si daleko!

Niz obale hodim. Rakita se mlada
U jutarnjoj suzi preliva pa miri;
Ljubičica viri,
U prisjenku tihom čelici se nada,
I čašicom punom, u slađanom sanku,
Očekuje znanku,
A daleko tamo, gdje se pjesma hori,
Divlja ruža plamti i k'o rubin gori
Na b'jelome danku.
Al' ja, smoren putnik, radosti ne steko' -
Domovina draga, kako si daleko!

S rascvalog drveća lagano se kreću
Pahuljice b'jele, kao poljub dragi
Na usne mi sleću,
Miluju me, ljube i svoj miris blagi
U njedra mi siplju, i sjećaju dana
Kad sam ljubljen bio...
I moj duh bez mira, k'o tica sa grana,
Uzvija se, leti put dalekih strana,
U zavičaj mio...
Al' ja, smoren putnik, utjehe ne steko' -
Domovina draga, kako si daleko!


 

UOSTALOM

U domaji slobode sve se lijepo svršilo,
budućnost je stigla.

Odjednom, iz usta jednog svjedoka izađe
bolna istina:
ta budućnost je imala i izvjesnu prošlost.

U domaji vjerenice, to je još juče ili već sutra,
ali daleka budućnost.

Prazna je kotarica, zatvorena su vrata,
spuštene zavjese.

Nema sadašnjosti, vrijeme ne daje poklone.

Žak Prever

Ako

Ako možete držati glavu kada svi oko vas
Gube svoje i to okrivljuje na vas;
Ako se može vjerovati sebi kada svi ljudi niste sigurni,
Ali bi doplatak za njihov nepovjerljiv previše:
Ako možete čekati, a ne biti umorni od čekanja,
Ili, što lagao o, ne bave u laži,
Ili se mrzili, ne daju do mržnje,
Pa ipak, ne izgleda baš dobro, niti pričati previše mudar;

Ako možete sanjati --- i ne bi snovima svoga gospodara;
Ako se možete sjetiti --- a ne da misli svoj cilj,
Ako se možete upoznati s Trijumf i uklanjanje posljedica katastrofa
I liječenju te dvije varalice isto:.
Ako možete nositi čuti istinu ste govorili
Twisted by lupeži napraviti zamku za budale,
Ili gledati stvari koje je dao svoj život, slomljena,
I pogrbljenost i build'em s istrošenost alata;

Ako možete napraviti hrpa svih vaših dobitak
I to rizik na jednom prijelazu pitch-and-bacanje,
I izgubiti i početi ponovo na početke,
I nikada ne dišu riječ o vašem gubitak:
Ako možete snagu svoga srca i živaca i tetiva
Služiti tvoj red dugo nakon što su oni otišli,
I tako držite kada nema ništa u tebi
Osim Hoće što kaže im: "Hold on!"

Ako možeš razgovarati s gužve i zadržati svoje vrline,
Ili hodati s kraljevima --- ni izgubiti zajednički dodir,
Ako ni neprijatelja ni prijatelja punih ljubavi može vas povrijediti,
Ako svi ljudi računati s tobom, ali nitko previše:
Ako možete ispuniti minutu nemilostiv
Sa šezdeset sekundi 'vrijedi udaljenost trčanje,
Vaša je Zemlju i sve što je u njemu,
--- A što je više --- you'll biti Čovjek, sine moj!

Rudyard Kipling




Pjesma je proglasena za najbolju pjesmu milienijuma

Aleksandar Stankovic
Nije bas poezija u pravom smislu, ali i jeste)
Svidja mi se u svakom slucaju.


Priča peta: CRVENA JAKNA
ta žena mu je ljubavnica

pokazuje kako joj je muž
kupio crvenu sportsku jaknu
ali kako ta jakna za nju ne predstavlja ništa
jer ona ga ne voli i njihov brak više ne postoji


Priča prva: ŠKODA FAVORIT
dva puta me vozila
u svojoj Škodi Favorit
jednom mi je pomogla
da napišem novinski tekst
tri puta je pisala demanti
na moju emisiju
i eto koliko vidim
ovih dana me tuži

dosta kompleksan odnos
za dvoje ljudi koji
se u stvari površno poznaju

ali što želim reći

Draga Jadranka Kosor

drago mi je bilo
kada si me 95. vozila kući
u svojoj Škodi Favorit LS
ponosu češke autoindustrije 90-ih

drago mi je bilo i kada si
poslije toga
ušla u stranku
ušla kod Franje
ušla u stan
ušla u legendu
i bemve sedmicu
al' eto, samo da znaš

ja ti se i danas
rado sjetim Favoritke



Priča sedma: SRBIN SI
Srbin si
nisam

Srbin si
ne osjećam se tako

Srbin si
koji se srami srpstva
a mi Srbi bismo se trebali držati skupa

ma serem ti se na Srbe i Hrvate

pa kako se prezivaš
tako
Srbin si

fašist si



želi se distancirati od poklona
pa zgužvanu jaknu kao slučajno baca na pod
i mahnito grli ljubavnika

ljubavniku se prizor ne sviđa
gestu ocjenjuje bespotrebnom
i od tog trenutka u njezinu karakteru
sve više vidi crtu nepoštenja i izdaje
koja će uskoro prekriti
sav onaj petomjesečni trijumfalni
osjećaj nadmoći
što ševi ženu
poslovnog partnera
koji mu izrazito ide na živce

Danas na federalnom radiju, recitovanje:

Kada bih svoj život mogao ponovo da proživim,
pokusao bih u sledećem da napravim više grešaka,
ne bih se trudio da budem tako savršen, opustio bih se više.
Bio bih glupiji nego što bejah zaista,
vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatao.
Bio bih manji čistunac.
Više bih se izlagao opasnostima,
više putovao, više sutona posmatrao,
na više se planina popeo, više reka preplivao.
Išao bih na još više mesta na koja nikad nisam otišao…
Jeo manje boba, a više sladoleda,
Imao više stvarnih a manje izmišljenih problema.
Ja sam bio jedan od onih koji razumno i plodno
Prožive svaki minut svoga života.
imao sam jasno i časaka radosti.
Ali, kada bih mogao nazad da se vratim,
težio bih samo dobrim trenutcima.
Jer ako ne znate,
Život je od toga sačinjen,
od trenutaka samo,
nemoj propuštati sada.
Ja sam bio od onih što
nikada nigde nisu išli
bez toplomera, termofora,
kišobrana i padobrana –
kada bih mogao opet da živim,
lakši bih putovao.
Kada bih ponovo mogao da živim,
proleća bih poceo bosonog da hodim
I tako išao do kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao,
više sutona posmatrao
i sa više dece igrao,
kada bih zivot ponovo pred sebe imao.
Ali vidite, imam 85 godina
i znam da umirem

Horhe Łuis Borhes

Pablo Neruda

Sviđaš mi se kada šutiš...

Sviđaš mi se kada šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dušom mojo
izranjavaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.

Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te.
Pusti me da šutim s mučenjem tvojim.

Pusti me da ti govorim također svojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prosto kao jedan prsten.
Kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleko i jednostavno.

Sviđa mi se kada šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što si živa.

Uvecala si me
svojom ljubavlju,
mene koji sam samo
jedan covjek izmedju drugih,
koji plovi obicnim tokom,
pokretan voljom
promjenljive milosti svijeta.
Dala si mi mjesto
tamo gdje pjesnici svih vremena
donose svoje darove,
gdje ljubavnici u ime vjecnog
pozdravljaju jedan drugoga kroz stoljeca.

Ljudi zurno prolaze ispred mene na trgu -
ne opazajuci kako je moje tijelo postalo
dragocjeno od tvoga milovanja,
ne znajuci da u sebi nosim tvoj poljubac
kao sto sunce nosi u svojoj lopti
vatru bozanskog dodira.



Rabindranath Tagore

OPROSTI

Oprosti, oprosti mi nocas
sto budna te sanjam
I sto snena
u snove se budne vracam ...
Tebe sto:
Ljubav si tudja
i misao si tudja
Ali i zelja uvijek,
nepresusna moja!
Oprosti i shvati:
da preboljela,
preboljela te nisam
ni okom ovim bez suza
ni rukom ovom
sto te nesuvislo trazi!
A smejem se
igram, pjevam,
na izgled od srece
vrcam,
dok u tami svoje duse
ja za tobom Neutesna grcam!
Ja
kletnik i kletva,
Ja
sjeme i zetva,
Ja pjesnik i muza,
Ja obicna,
tako obicna,
ljudska suza ...
Vjeruj!!