Mačka na šiljcima ograde džamije u Banjoj Luci

Djeca koja su proteklog vikenda krenula u mekteb u Sefer-begovu džamiju u Banjoj Luci naišla su na zastrašujući prizor. Naime, nepoznati vandali su na ogradi pomenute džamije ubili mačku i ostavili je da visi na šiljcima ograde.



Djeca su odmah pozvala vjeroučitelja koji je obavjestio policiju koja je obavila uviđaj.

- Ovo je do sada najstrašnija i najmorbidnija poruka banjalučkim Bošnjacima - kazao je za “Dnevni avaz” glavni imam Sefer- begove džamije Mersudin ef. Hodžić.
Iako je saopšteno da uviđaj treba da obavi i krim policija, službenici ovog odjela nisu se pojavili na mjestu vandalskog čina.

Kako nam čitateljka Avaza napisala u mailu, insinuacija koju je iznio jedan od policajaca graniči sa idiotizmom.

On, kako čitateljka tvrdi, smatra da je mačku udarilo vozilo!?



infoLIVE

ZAVRŠNE RIJEČI VOJISLAVA ŠEŠELJA: Zločin u Srebrenici podmetnut je Srbima, a vašoj presudi svijet će se smijati!
Srijeda | 14.03.2012.

Lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj počeo je danas, uprkos pogoršanom zdravstvenom stanju, iznošenje završnih riječi na suđenju u Haškom tribunalu, rekavši da taj sud "nije ni legalan ni regularan" i da ne radi u interesu pravde

šešelj-nasl

Šešelj je rekao i da Haški tribunal nije uspostavljen da bi postigao pravdu, već da predstavlja politički, pa čak i vojni instrument obavještajnih službi zapadnih zemalja, pod čijom se "komandom" nalazi, javio je Tanjug.

Šešelj je rekao i da Haški tribunal ne može biti legalan jer ga je "formiralo nenadležno tijelo - Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija".

On je ocijenio i da je optužnica protiv njega podignuta kako bi Srpska radikalna stranka bila rasturena, što je bio cilj stranih obavještajnih službi i "izdajničkih, kvislinških" vlasti u Beogradu.

Navodeći detalje iz dosadašnjeg procesa protiv njega, Šešelj je rekao da je četiri godine vodio borbu za pravo da se brani, protiv nametanja advokata, i da je morao riskirati život štrajkom glađu da bi se izborio za svoja elementarna prava.

Šešelj je rekao da protiv njega nema nikakvih dokaza i poručio sudijama da će se njihovoj presudi ljudi smijati.

Lider radikala rekao je i da su zločini u Srebrenici pripremljeni kao povod za bombardiranje Srba i da je taj zločin Srbima podmetnut.

Šešelj je također poručio da je završna riječ tužilaca, koji su za njega zatražili kaznu od 28 godina zatvora, "gomila gluposti".

Šešelj je danas počeo, uprkos pogoršanom zdravstvenom stanju, iznošenje završnih riječi na suđenju u Haškom tribunalu.

Do posljednjeg trenutka nije se znalo da li će se Šešelj pojaviti u sudnici u Haagu, jer je u petak ponovo operiran pošto defibrilator koji mu je ugrađen početkom januara nije bio ispravan.

Iz suda je prošle sedmice saopćeno da će umjesto u ponedjeljak i utorak, kako je prethodno bilo zakazano, Šešelj u srijedu i četvrtak, 14. i 15. marta, iznijeti završne riječi.

Kako je ranije saopćio SRS, Šešelju je ugrađen isti aparat kome su zamijenjene elektrode, a ljekari tvrde da aparat sada dobro radi.

Tužilašto je za Šešelja zatražilo kaznu od 28 godina zatvora, tvrdeći u završnoj riječi da je optuženi kriv po svih devet tačka optužnice.

Haški tribunal podigao je optužnicu protiv Šešelja u januaru 2003. godine za ratne zločine na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Vojvodine, a on se dobrovoljno predao u februaru te iste godine.

Suđenje mu je počelo u novembru 2007. godine, a iznošenje završnih riječi počelo je 5. marta završnim riječima tužilaštva.



BL!N-DEPO/đk

________________________________
ehh, kad bi se one zice na df opet otpojile

Identifikacija žrtava rata

Među žrtvama i petogodišnji Tarik Čaklovica

U Komemorativnom Centru u Tuzli danas je izvršena identifikacija deset osoba nestalih na području Bratunca, Zvornika i Vlasenice, među kojima je i petogodišnji dječak Tarik Čaklovica iz Zvornika.



Identifikacijom je rukovodio vještak sudske medicine dr. Vedo Tuco koji je izvršio sudskomedicinsku obradu tijela u smislu utvrđivanja uzroka smrti i uzimanja koštanih uzoraka za DNK analizu da bi se utvrdio identitet žrtava.

Memnuna Čaklovica iz Zvornika nakon 17 godina traganja danas je u Komemorativnom centru Tuzla identifikovala kosti petogodišnjeg sina Tarika, koji je zajedno sa ocem ubijen 1992.godine u Zvorniku. Pronađen je u masovnoj grobnici Crn Vrh. „Tijelo nije kompletno, fale stopala, rukice, lobanja...“ kratko je prokomentarisala Memnuna koja je iz inostranstva doputovala da identifikuje sina.





Ajša Mujčinović iz Vlasenice, identifikovala je kosti ubijenog brata Mevludina Hatunića (1949). Ubijen je 1992.godine u logoru Sušica u Vlasenici, a posmrtni ostaci su pronađeni u mezarju Rakita, među šest tijela koliko je ukupno ekshumirano na tom lokalitetu u septembru prošle godine.



Spisak identifikovanih u Komemorativnom centru Tuzla:

1) Tarik (Faik) Čaklovica rođen 1987.godine u Zvorniku, nestao 01.05.1992.godine Zvornik, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh Zvornik;
2) Zemina (Mustafa) Salihović rođena 1962.godine u mjestu Hrnjići općina Bratunac, nestala 11.03.1993.godine u mjestu Luka općina Bratunac, ekshumirana 06.09.2011.godine Luka Bratunac;
3) Mina (Salko) Jahić rođena 1944.godine u mjestu Suha općina Bratunac, nestala 11.05.1992.godine u mjestu Suha općina Bratunac, ekshumirana 20.09.2011.godine iz masovne gorbnice Ade Bratunac;
4) Vehbija (Hase) Dugonjić rođen 1952.godine u mjestu Joševa općiina Bratunac, nestao 10.05.1993.godine u mjestu Joševa općina Bratunac, ekshumiran 2007.godine u mjestu Joševa općina Bratunac;
5) Haša (Ibro) Ahmetović rođena 1938.godine u mjestu Slapašnica općina Bratunac, nestala 16.05.1992.godine u mjestu Lonjin općina Bratunac, ekshumirana 06.09.2011.godine u mjestu Lonjin Bratunac;
6) Mevludin (Alija) Hatunić rođen 1949.godine u Vlasenici, nestao 07.06.1992.godine u mjestu Sušica općina Vlasenica, ekshumiran 2011.godine u Vlasenici;
7) Mevludin (Salih) Helja rođen 1954.godine u Vlasenici, nestao 08.07.1992.godine u Vlasenici ekshumiran 16.09.2011.godine u mjestu Rakita općina Vlasenica;
Omer (Osman) Šahbazović rođen 1932.godine u mjestu Šadići općina Vlasenica nestao 12.07.1992.godine u Šadićima općina Vlasenica, ekshumiran 2000.godine u Šadićima oćina Vlasenica;
9) Nešad (Šečo) Ramadanović rođen 1966.godine u Šibeniku nastanjen u Zvorniku, nestao 09.04.1992.godine u Zvorniku, ekshumiran 2003.godine iz masovne grobnice Kazan-bašča općina Zvornik;
10) Safet (Jusuf) Karamović rođen 1941.godine u Koraju, nestao 22.05.1992.godine u Brčkom, ekshumniran 2006.godine iz masovne grobnice Gorice u Brčkom.

(Tuzlarije.net)

Ne razumijem kako ljudi u tudzim kucama i na tudzoj krvi mogu mirno spavati

Jugoslav Petrušić Dominik, špijun

Ne pamti se da je neki svjedok u Sudu BiH izazvao toliko interesovanja kao francusko-srpski obavještajac Jugoslav Petrušić zvani Dominik 16. marta na suđenju Francu Kosu i trojici pripadnika Desetog diverzantskog odreda optuženih za genocid u Srebrenici; Petrušić je kao svjedok odbrane tri sata govorio ko je osnovao Deseti diverzantski odred, ko je naredio strijeljanje hiljada Srebreničana, zbog čega su ubijeni Ljubiša Savić Mauzer i Srđan Beli Knežević, te kako je Momčilo Mandić organizovao likvidaciju Ratka Mladića

„Posedujem preko dve hiljade dokumenata, koji su pronađeni prilikom pretresa kuće Milorada Pelemiša, vezanih za aktivnosti Desetog diverzantskog odreda. On je verovatno držao tu dokumentaciju kako bi ucenjivao neke ljude vezano za zločine čiji su bili kreatori. Ti dokumenti su predati Haškom tribunalu. U dnevniku pukovnika Dragana Pećanca, koji je nedavno predat Haagu, postoje sve akcije Desetog diverzantskog odreda, kao i vreme i mesto gde su izvođene. S tim dokumentima počela je manipulacija 1999. godine, kada su se u jednom danu mogli pohapsiti svi pripadnici Desetog diverzantskog odreda. Međutim, njihovo hapšenje nisu dozvolili ljudi koji su sve vreme manipulisali ovim ljudima koji su ovde optuženi. Njima je odgovaralo da upravo ovi optuženi budu odgovorni za organizovanje zločina u Srebrenici“, kazao je Jugoslav Petrušić, francusko-srpski obavještajac, na suđenju za genocid u Srebrenici.

Petar Salapura je nekadašnji načelnik Obavještajne uprave pri Glavnom štabu VRS-a, dok je Milorad Pelemiš bio komandant Desetog diverzantskog odreda.
Petrušić je ispričao da je mali broj ljudi pripremao zločin koji se desio u Srebrenici 1995. godine, te kako mu je poznato da je Petar Salapura izdao naredbu Miloradu Pelemišu da napravi multietničku jedinicu koja će ga počiniti.


„Milorad Pelemiš je dobio zadatak od Petra Salapure, Nikole Zimonje, Branka Krge i oficira VJ da napravi multietničku jedinicu. Ona je počela da se formira početkom septembra 1994. godine. Krajem novembra spremili su je da ode u Pančevo i da se tamo poveže. Jedan deo su poslali u Izrael. Petar Salapura je tada u pečat Desetog diverzantskog odreda stavio i Davidovu zvezdu, koja je skrivena u jednom slovu. Nagrada koju je Petar Salapura dobio za formiranje tog odreda je bila ogromna. Kada je otišao u Izrael, on je obećao da će formirati odred koji će napraviti probleme ljudima u Beograda i Sarajevu. Na prvom sastanku pri pokušaju formiranja Desetog diverzantskog odreda prisustvovali su Milorad Pelemiš, Petar Salapura, Zdravko Tolimir, Ljubomir Beara... Pripadnici Desetog su finansirani kao i svi vojnici, samo malo više i jače. Finansirani su po dogovoru 30. kadrovskog centra. To je paralelna struktura u vojsci koja je živela i koja je finansirala sve takve jedinice. Na isti način oni su finansirali i Ševe u Sarajevu. Ista struktura ljudi ih je finansirala. U odred su primani momci koji su imali problema sa zakonom. Mali broj je došao iz patriotskih pobuda“, kazao je Petrušić.

Ovaj francuski državljanin, koji je se tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine slobodno kretao po BiH koristeći francusku i uniformu Vojske RS-a, bio smješten u Lukavici kod Marka Lugonje, a često na vezi bio sa Zdravkom Tolimirom i Ratkom Mladićem, objašnjavao je na koji način je formiran Deseti diverzantski.

FIKRET MUSLIMOVIĆ NA VEZI SA SALAPUROM?

«Dražen Erdemović je bio u Vojsci Jugoslavije, bio je u Vukovaru, posle toga je otišao u Tuzlu. Kada je uhapšen, isleđivao ga je Fikret Muslimović. Isto se desilo sa Zijadom Žigićem i sa Francom Kosom. Njih trojica su korištena i instruisana od Fikreta Muslimovića u dogovoru sa Petrom Salapurom da pređu na srpsku stranu i da se napravi multietnička jedinica koja će počiniti ono što je počinila. To mogu da dokažem. U grupi ljudi koja je vršila egzekucije, svako je imao svoj zadatak. Franc Kos je čitavog života bio vojnik, njemu ste mogli da kažete šta hoćete i on bi to uradio na ovaj ili onaj način. Izvršavao je naređenja, i ponet čitavom situacijom napravio je taj zločin. Kada je bio sa mnom u Zairu, postavio je 400 eksplozivnih naprava, pri tom nije počinio ni jedno krivično delo“, kazao je Petrušić.

Za genocid u Srebrenici, odnosno za učešće u ubistvima više od 800 muškaraca i dječaka u julu 1995. godine na Vojnoj ekonomiji Branjevo, Tužilaštvo BiH tereti Franca Kosa, Stanka Kojića (ranije se prezivao Savanović, op.a), Vlastimira Golijana i Zorana Goronju. Prema optužnici, Kos je bio komandir Prvog voda Desetog diverzantskog odreda VRS-a, a Kojić, Golijan i Goronja pripadnici istog odreda.


Svjedok Petrušić je kazao kako vjeruje da pripadnici Desetog diverzantskog odreda nisu mogli odbiti naređenje da strijeljaju na Vojnoj ekonomiji Branjevo, jer bi vjerovatno bili ubijeni.

„Pravilo u Desetom diverzantskom odredu bilo je da svaki komandir imao pravo na upotrebu sile ukoliko vojnik ne postupa po propisima ili ugrožava živote drugih. Komandir je bio dužan da ga likvidira na licu mjesta, da bi otklonio opasnost. Mislim da su ovi ljudi trebali imati moralno pravo da odbiju naredbu, makar i stradali, i da nisu smeli da ubiju toliki broj ljudi. Da su odbili naređenje, verovatno bi bili pobijeni. Njima je i spremano ubistvo. To je pričano u užem krugu Milorada Pelemiša, koji je manipulisao ljudima kojima se sudi ovde“.

Zločin je, po njegovim riječima, pripreman od malog broja ljudi za njihove interese i ciljeve. «Pelemiš je izabrao grupu ljudi po formi Legije stranaca da bi prikrio aktivnosti jednog čoveka - Petra Salapure. Dragan Pećanac Pećko, Petar Salapura i Milorad Pelemiš čekali su politički pogodan trenutak za Republiku Srpsku i nakon toga napravili zločin u Srebrenici. To je bilo pred Dejtonski mirovni sporazum».


Srbijansko tužilaštvo dalo zeleno svjetlo

Petrušić je kazao da posjeduje preko 450 kilograma dokumentacije koja je vezana za njegove aktivnosti u Bosni i Hercegovini i da je od nadležnih iz Tužilaštva za ratne zločine Srbije dobio odobrenje da dio ove dokumentacije dostaviti advokatu Dušku Tomiću i Sudu BiH.

Ovaj dvostruki obavještajac je tvrdio da je od operativca Službe državne bezbjednosti Srbije Zorana Miškovića dobio brojnu dokumentaciju i fotografije koje se tiču članova Desetog diverzantskog voda, koji su ujedno bili i saradnici SDB-a Srbije.
„Mišković je imao za saradnike Stanka Savanovića, Dragana Tešića koji je promenio ime i danas se zove Dragan Antić, Dragana Trivana, jednog od profesora policijske akademije u Beogradu odnosno muža Jelena Trivan (portparolke Tadićeve Demokratske stranke, op.a.) i Dragana Đuze čiji je šurak bio telohranitelj Slobodana Miloševića. Na sastancima kod njega kreirana je priča o Srebrenici koja je na razne načine podmetana Haagu i raznim institucijama kako u Srbiji tako i u Sarajevu.“

U fabrikovanju „istine“ o Srebrenici učestvovali su još, kako tvrdi Petrušić, Miša Milićević, obavještajac koji je danas zaposlen u ambasadi Srbije u Sarajevu, Boban Stevanović i Goran Živaljević. Njihov šef je bio Zoran Mangotić, načelnik Desete uprave RDB-a.
„Zoran Mišković mi je dao pisanu izjavu o svemu ovome što vam govorim. Ja već deset godina dokazujem da su saradnici SDB-a koje sam naveo, konstruisali, sakrili i krivo predstavili zločin u Srebrenici“, kazao je Petrušić.
Svjedok Petrušić je rekao da je u Srbiji 1999. godine, kao pripadnik grupe Pauk koja je navodno planirala likvidaciju Slobodana Miloševića, optužen da je bio “komandant Desetog diverzantskog odreda i glavni organizator pokolja u Srebrenici, odnosno nadređeni Miloradu Pelemišu, te da je protiv njega svjedočio optuženi Stanko Savanović sada Kojić”.


Petrušić je kazao da su on i drugooptuženi Stanko Savanović zvani Geza, upoznali 15. decembra 1996. godine, kada je Petrušić poveo grupu ratnika u Zair.
„Posle dolaska iz Zaira, bio u sam Vlasenici kod ljudi koji su sa mnom bili u Zairu. Oni su mi pričali o događajima vezanim za Srebrenicu i odvodili me na lice mesta gde su počinjeni zločini. Ja sam 2002. godine obavestio Haški tribunal oko događaja u Srebrenici. Istražitelj Haškog tribunala me je četiri dana ispitivao oko toga.
Kada je Stanku Savanoviću suđeno za silovanje Moldavki, on je priznao je da je bio montirani svedok u mom sudskom procesu i da je sve što je na sudu u Beogradu izjavio uradio sa namerom da prikrije ratni zločin u Srebrenici. Javno je priznao da je sve lagao i da je to radio po nalogu javnog tužioca Nebojše Maraša. Cilj je bio prikriti ratne zločine i drugačije prikazati događaje iz Srebrenice“.

Duško Tomić, branilac optuženog Kosa, kazao je kako su svjedoku Petrušiću upućene prijetnje zbog svjedočenja pred Sudom BiH od Dragana Tešića, bivšeg pripanika Desetog diverzantskog, koji pod drugim imenom živi u Njemačkoj.

„Dragan Tešić je bio pripadnik Desetog odreda. Bio je sa mnom u Zairu, komandovao jednim delom mojih jedinica i ispričao mi o aktivnostima Stanka Savanovića u Srebrenici. Dragan Tešić, koji se sada zove Dragan Antić, bio je u Srebrenici. Nekoliko mi je puta ispričao da je njegova uloga bila organizaciona, da proprati autobuse i dopremi ljude na lice mesta. On sada živi u Nemačkoj. Sinoć sam ga zvao i pozvao ga da dođe ovde i bude svedok. On mi je rekao da se ne bavim time, inače će nas pobiti. Rekao mi je da advokatu Tomiću treba zapretiti i da će se on povući iz ovog predmeta. Tešić je takođe saradnik Službe DB-a. To sam saznao kada sam dobio kartoteku Zorana Miškovića. Tešić je lažno svedočio da sam ja u bliskim odnosima sa Pelemišem“, kazao je Petrušić.

Autor : Mirha Dedić
http://www.slobodna-bosna.ba

Kako su ubijani srebreničani na branjevu

Petrušić je objašnjavao kako su ubijani Srebreničani na farmi Branjevo i ko je rukovodio tom akcijom.

„Stanko Savanović mi je rekao kako su ubijali te ljude. Onda kada je trebalo da počne ubijanje, nekoliko puta je pucano rafalom po masi, zatim im je Savanović prilazio i pucao u laktove i kolena. Savanović je imao u rukama pištolj tetejac i svakog čoveka je ranjavao i mučio iz nekih njegovih razloga. Nama je ispričao da je takvih ubistava izvršio 10 ili 15. Svi ostali ljudi koji su mi pričali o tim događajima su mi to potvrdili to. U mestu Kravica, u remontnom zavodu, Petar Salapura je naredio da se hangari zatvore. Bilo je oko tri hiljade zarobljenika. Zatim su Pelemiš i Dragan Pećanac postavili mitraljez na vrata i pucali u tu masu. Potom je Pećanac na ljude bacio bombe. Bacio je 18 bombi i pucao iz automatske puške. Deset okvira je ispucao. Sve ovo je gledao Savanović i dodavao mu bombe. To je izjava Stanka Savanovića data Zoranu Miškoviću, operativcu SDB-a Srbije. Ova dokumente mi je dao bivši ministar informisanja u Vladi Srbije Goran Matić i kazao mi da mogu da ih koristim“, kazao je Petrušić.

Petrušić je objasnio da su među zarobljenim Srebreničanima bila i dvojica zlatara od kojih je oteto nekoliko kilograma zlata. Pelemiš i njegov šurak Dragan Todorović Šanga ispričali su mu da su na Branjevu bila dva zlatara, koja su zlato sakrili u tegle. Nekoliko tegli od tri kilograma u kojima se nalazilo zlato i novac trebali su da predaju da bi bili oslobođeni. Zlataru iz Šehovića Savanović je isjekao kantu od pet litara da u nju stavi novac i zlato, a zauzvrat da mu da da pije vodu. Nakon što su predali zlato, oba zlatara su ubijena.

„Plasirali su mi dokumenta da Mišo Pelemiš nije bio prisutan tokom ubijanja Srebreničana, međutim kasnije sam saznao da su ta dokumenta lažna i da je Pelemiš bio u krugu čitave akcije i da je čitavu akciju organizovao. Pećanac je stajao na jednom isturenom komandnom mestu gde je bio u vezi sa Pelemišem i razgovarao sa njim na koji način da se određene stvari rešavaju. Postoje presretnuti razgovor u kojem oni kažu da svi muslimani iz Srebrenice koji su uhapšeni budu razmenjeni za sve Srbe po zatvorima, međutim oni su odlučili da naprave ovo zarad svojih privatnih interesa. Jedan od glavnih organizatora svega toga je Petar Salapura. Znam jer je pre togao išao u Izrael a imao je i kontakte sa nekim ruskim oficirima. I tada su napravili plan kako će napraviti haos u BiH. O tome sam informisao sve organe bezbednosti za koje sam radio. Glavni inicijator da se napravi jedna takva akcija bio je Salapura. Radovan Karadžić je imao malo saznanja šta će se desiti, ali je hteo pošto-poto da se otarasi Ratka Mladića“, kazao je Petrušić.

Po njegovim riječima, svu dokumentaciju o zločinima Srba u Srebrenici godinama je čuvao Zoran Manojlović ****** u Bijeljini, međutim ona je prebačena u Banja Luku kod Petra Salapure.


„Deo dokumentacije se nalazi kod Aleksandra Vasiljevića. On je učestvovao u kreiranju opšte propagande zločina u Srebrenici i bio kreator i pisac onog što će Savanović izjaviti. Zbog toga se već 17 godina povlači da sam ja kreator zločina u Srebrenici“, naveo je Petrušić zvani Dominik.
Na pitanje sutkinje Mire Smajlović zbog čega su izvještaji o Srebrenici, koje je Petrušić dostavio Sudu BiH, pisani tek 1999. godine, Petrušić je kazao: »Aleksandar Vasiljević je 17. janura 1999. godine kod sudije Gojovića napisao predstavku o zločinima u Lovasu, Ovčaru, Srebrenici i Kosovu, gde me je pomenuo 400 puta. Tada su počeli pripremu ovakvih dokumenta koja se tiču ne samo Lovasa, već Srebrenice i Kosova i tu su povezali stvarnost za nekim izmenjenim stvarima, povezali mene i sve poslali Haškom tribunalu“.

“Ja sam prikazan kao šef Desetog diverzantskog odreda. Da se prikažem u tom svetlu odgovaralo je mnogim strukturama Francuske, Srbije i Bosne.

Ja sam u Bosni bio između 1992. i 1995. godine. Bio sam u Lukavici kod Marka Lugonje, direktna veza mi je bio pukovnik Jovan Đogo. Između njih sam sarađivao i bio sam na direktnoj vezi sa drugim oficirima kao što je Tolimir, odnosno direktno do Ratka Mladića, u zavisnosti od potreba francuske tajne službe. Više puta sam menjao uniforme. Imao sam srpsku i francusku. Ulazio sam u sve zone koje su bile zabranjene sa francuskim SFOR-om. Svaki put kada sam dolazio u RS javljao sam se pukovniku Jovi Đogi. Moj šef je bio Reymond Nart, načelnik tajne francuske obavještajne službe. Ulazio sam u Sarajevo više puta. Ja sam 13. jula 1995. godine povučen u Pariz. Do tada sam bio na direktnoj vezi sa ljudima gde se radila operacija Srebrenica i vršila njena priprema. U decembru 1994. i januaru 1995. godine javno sam iznio da se sprema operacija Srebrenica i te informacije dostavio francuskoj i srpskoj službi. Znao sam da se priprema teren za zločine. Dobio sam podatke da se priprema teški zločin koji će biti odsudan za Dejtonski mirovni sporazum. Inače, praksa je bila da se uvek pre pregovora počini neki zločin, kako bi se mirovni pregovori prekinuli, tako je bilo sa Markalama 1 i 2, Vase Miskina, Žepa, Tuzlanska kapija, Srebrenica...“, rekao je svjedok zvani Dominik.

Petrušić je kazao da je Pelemiš imao kameru kojom je snimao zločine u Srebrenici i da je jedanaest kaseta sa snimcima streljanja Srebreničana tokom pretresa njegove kuće oduzeto i predato Haškom tribunalu. Petrušić tvrdi i da patolog Zoran Stanković, aktuelni srbijanski ministar zdravlja i dugogodišnji Mladićev prijatelj, u svom kućnom sefu drži snimke ubijenih Srebreničana.

Naredno suđenje u predmetu Franc Kos je zakazano za petak, 23. mart ove godine, kada će biti nastavljeno direktno ispitivanje Jugoslava Petrušića.




Autor : Mirha Dedić
http://www.slobodna-bosna.ba

20 godina od eničkog čišćenja i genocida u Vlasenici




by @cupo

Sjećanje na početak Aprila 1992. godine: Bijeljina slavi zločine

Zar su se takozvani branioci Bijeljine borili protiv žena i djece

Ni 20 godina kasnije, zločini nad civilima u Bijeljini nisu procesuirani niti su lokalne vlasti priznale da su počinjeni. Nijemo je i Okružno tužilaštvo, a prvi dani Aprila obilježavaju se kao “dani oslobođenje Bijeljine”.

Bačeni u Drinu

Ovim povodom oglasila se bošnjačka zajednica kulture “Preporod” Bijeljina i Janja.

- I pored propagandnih laži o navodnim borbama, nije ubijen niko u uniformi i s oružjem u ruci, niko takav nije ni ranjen, ni zarobljen, ni izveden pred sud, niko takav nije viđen na ulicama Bijeljine. Ko je počinio zločine, ko je kriv za stradanja civila? Zar su se takozvani branioci Bijeljine borili protiv žena i djece – navodi se u saopćenju koje potpisuje predsjednik BZK “Preporod” Jusuf Trbić.

Dok četnicka vlast slavi zločine, Medžlis IZ Bijeljina i ovog 2. Aprila učenjem tevhida, Fatihe i dove obilježit će dan kada je bijeljinska mrtvačnica bila ispunjena tijelima bošnjačkih, romskih i albanskih civila. Nažalost, mnoga tijela bačena su u rijeku Drinu i još nisu pronađena.

Zvanični spisak 40 ubijenih, koji je objavio SDS-ov krizni štab, dovoljno govori ko je i kako ubijan.

“U prva četiri dana aprila 1992. godine ubijeni su: Ziberi Ajruš (1968.), Maid Sinanović, Salko Nargalić Ćosa (1960.), Ešef Beganović (1960.), Alija Mujkić (1927.), Sead Krajnović, Bejtula (1956.), Hamijeta (1953.) i Abdirami (1954.) Pajaziti, Husein Dizdarević (1941.), Sabit Arifović (1935.), Redžep Šabanović, njegova žena Tifa i sin Admir, Husein Geljo (1933.), Haso Imširović (1929.), Feriz Karasuljić (1959.), u mrtvačnici zaveden pod rednim brojem 77, Bisera Bišanović (1933.), njene kćerke Nermina (1954.) i Mirsada (1962.) i unuk Damir Danović (1976.), podstanarka kod Bišanovića Radmila Novaković, maloljetna braća Ibrahim i Almir Belkić, Ivica Vrhovac (1945.), Mirjana Ilić, Dževad Osmanović (1978.), Dževad Jašarević (1956.), Elmazi Mersim (1969.), Muhamed Mulabdić (1964.), Majda Izić (1929.), Bego Šindrić (1942.), Huso Benić i jedna neidentificirana osoba.

Eto ih smrde

Mustafa Komšić (1933.) i sinovi Adnan (1963.) i Rijad (1973.) sahranjeni su 4. aprila. Zločinci su prvo ubili sinove, a ocu Mustafi pucali u noge, ostavivši ga da krvareći umire i gleda svoju mrtvu djecu. Dr. Milan Novaković, tadašnji predsjednik SDS-a, kada je porodica došla po leševe, rekao je: “Nosi ih. Eto ih smrde tu. Ne trebaju oni nikome.”

Arkanovi odredi smrti

Zločinci Željka Ražnatovića Arkana nisu znali ko je ko. Ubijali su one na koje su prstom pokazali domaći “rodoljubi”. Sve pod pokroviteljstvom Kriznog štaba i tadašnje SDS-ove vlasti.

Spisak Kriznog štaba u Bijeljini ne spominje, početkom Aprila 1992. ubijene Bošnjake, među kojima su Asim Fidahić, potomak Ali-paše Fidahića, vodio se kao nestao, a pronađen 5. novembra 2003. na groblju u Šapku, Hajrudin Salihagić Hajrov, vodi se kao nestao, ali ga je Jusuf Trbić vidio pretučenog, Hasib Kupus, nestao, Amir Arnautović Dajko, Derviš Zulčić, Redžo Delić (1940.) i sinovi Sulejman (1958.), jedini pronađen, Berzad (1961.) i Beriz (1964.), zatim Nijazim Alagić, tijelo pronađeno 2007. u Sremskoj Mitrovici, Fadil Podrug i Mirsad Osmanović.

P.S. da nam i ovo ne preraste u Arkanovu rehabilitaciju, bosanki narode, trgni se vise...

Poznati novinar i publicista Šeki Radončić prošle hefte bio je gost BHT u emisiji "Tema dana". U emisiji je između ostaloga govorio o broju bošnjačkih žrtava u BiH, zatim o Radovanovoj “genocidnoj tvorevini” te da će “presuda Karadžiću biti posljednji udarac genocidnoj tvorevini RS-a, koja će se poslije te presude konačno ukinuti”, što je bio jedan od povoda da se u javnost oglasi, Dodikova produžena ruka, tzv. Savez logoraša RS, koji su mu zaprijetili tužbom. To je bio samo jedan od povoda za razgovor za Bošnjaci.Net.

Bošnjaci.Net: Gospodine Radončiću, da li Vas je strah Suda i suđenja?
Radončić: Izdržao je Šeki Radončić suđenja na kojima su ga tužili Miloševićevi generali (Radomir Damjanović), Karadžićevi saučesnici u genocidu BiH (Novak Kilibarda) pa će izdržati i Karadžićeve vojvode.

Što se svih naroda sa moralnim i etičkim vrijednostima tiče, Republika Srpska je bila i ostala kuća strave i užasa

Bošnjaci.Net: Cijenimo vašu hrabrost, ali pitamo Vas iz razloga jer vjerujemo da ste preko medija propratili da će tzv. Savez logoraša iz manjeg entiteta podnijeti tužbu protiv Vas zbog izrečene istine o broju bošnjačkih žrtava za vrijeme genocidne agresije na BiH u emisiji "Tema dana" na BHT. Recite nam, čitatelja radi, šta ste još rekli u toj emisiji što je zaboljelo političke manipulante iz kojekakvih saveza koje predvodi Branislav Dukić?
Radončić: Rekao sam istinu zbog koje sam spreman otići na doživotnu robiju; da je Republika Srpska genocidna tvorevina nastala na politici krvi i tla, da je njen utemeljitelj Radovan Karadžić, i da su tokom agresije na BiH Srbi, s obje strane Drine, ubili 200.000 Bošnjaka. Dakle, što se moralnih i etičkih osnova tiče, Republika Srpska je bila i ostala kuća strave i užasa.

Da se ne zaboravi!

Bijeljina 20 godina poslije ceka jos uvjek na pravdu