Beograd, naš zajednièki imenitelj
Šta je ostalo od velike Srbije
Piše: Andrej Nikolaidis
Velièina slova:
Photo: Milica JovanoviæStroj je sklopljen i programiran u Beogradu, odakle se njime i upravlja. Republika Srpska nikada nije bila, niti æe to biti, autonomni projekat bosanskih Srba. Ona je dio projekta srpske nacionalistièke elite, koja je živa, zdrava, nerazmontirana, na vlasti i više nego operativna – u punom pogonu, dapaèe. Paralelno sa ideološkim inžinjeringom legitimizacije RS-a, koji je opisao Kazaz, odvija se brutalna delegitimizacija crnogorske nezavisnosti
U Verhoevenovom (briljantnom) filmu Starship Troopers postoji scena u kojoj, na tvrdnju uèenika da „nasilje nikada nije riješilo ništa“, uèitelj odgovara: „Reci to stanovnicima Hirošime i Nagasakija“.
Tako na tvrdnju da Republika Srpska nema buduænost, jer je nastala na genocidu, mora se odgovoriti: recite to amerièkim Indijancima.
Tim prije što veliko Drugo kojem se zagovornici teze o „moralnoj nemoguænosti“ opstanka Republike Srpske obraæaju, veliko Drugo od kojega oèekuju da u ime etièkih principa ukine na-genocidu-utemeljeno (Zapad, dakle) svoju moæ duguje, izmeðu ostalog, ako ne i prije svega, neprekidnom nizu zloèina. Kako je to primijetio još Walter Benjamin, svaki spomenik kulture ujedno je i spomenik barbarstva. Svaka piramida znaèila je brutalnu eksploataciju hiljada ljudi koji su je zidali. Svaki toranj Pariza podignut je na kostima francuskih vojnika koji su otimali blago potrebno za njihovu izgradnju, kao i onih neprijateljskih, koji su ih u tome pokušali sprijeèiti. Da li bi španske katedrale bile tako monumentalne a njujorški skyscraperi tako nadrkani da u obje Amerike najprije nije izvršen genocid, potom pljaèka, zatim ideološko peglanje i facelifting monstruma, sve dok zloèin nije postao konstitutivan, samopodrazumijevajuæi i, konaèno, nedodirljiv?
Civilizacije poèivaju na barbarstvu: mir i blagostanje u centru znaèi pakao za one na periferiji i van granica civilizacije. Otud je civilizacija, sa ureðenom državom kao jednim od vrhunskih postignuæa, totalna instrumentalizacija hipokrizije. Da ne bih bio pogrešno shvaæen: ja nisam ni za kakav povratak „u prirodno stanje“, nikakvo uspostavljanje „pokidanih veza izmeðu èovjeka i prirode“. Samo to ne! Moj problem sa našom civilizacijom je u tome što u njoj ima previše prirode. Republika Srpska, hoæu reæi, nije nikakva neprirodna tvorevina: nažalost, vrlo je prirodna, kao i naèin na koji je stvorena. Utoliko je i odvratnija.
Prisjetimo se ovdje kako su lešinari koji su kružili nad truplom Jugoslavije tu državu nazivali neprirodnom tvorevinom. Ona je to i bila. Upravo u tome je i bila njena velièina. Kao što je i velièina komunistièkog projekta upravo u tome što je, za razliku od kapitalizma, posve neprirodan.
Photo: unep.chŠta bi u BiH sluèaju bio istinski civlizacijski iskorak? Oèito da globalne, naddržavne i nadnacionalne institucije pravdu pretpostave pragmi, etiku koristi, pa sprovedu ukidanje, ako je potrebno i nasilno, Republike Srpske. Bez brige, slavljenici, to se neæe desiti. Tu granicu zapadna civilizacija neæe preæi. U tom smislu je taèna tvrdnja koju vole ponavljati srpski lideri: da su oni nepriznati i nevoljeni granièari zapada, oni koji civilizaciju brane od divljih hordi sa istoka. Oni, kao i hrvatski desnièari, sebe vole nazivati predziðem hrišæanstva. Gotovo da je tako - s tim što se u Republici Srpskoj ne brani hrišæanstvo, nego hipokrizija i zloèin kao temelj zapadne civilizacije.
Civilizacijski iskorak bio bi i da je Bole upotrijebio dinamit i puške koje je sakrio u dvorani u kojoj su glavari, duhovnici i umjetnici proslavljali dvadesetogodišnjicu postojanja RS. Da je Bole, recimo, nezadovoljni radnik, koji je shvatio da su nacionalni i vjerski antagonizmi samo maska pod kojom elita skriva temeljni antagonizam svakog društva, onaj klasni. Da je Bole, recimo, rekao: jesam Srbin, ali sam i radnik, stoga æu u zrak diæi one koji su me opljaèkali – ne bi li to bio civilizacijski iskorak? Bila bi to, još, i poetska pravda.
Ali to je, avaj, razlika izmeðu fikcije i stvarnosti: fikcija, naime, za razliku od stvarnosti, ima smisla. Ovako, Boletu æe suditi za poetsku pravdu u pokušaju.
Moj prijatelj Enver Kazaz je na e-Novinama objavio izvrstan tekst o ideološkom stroju èiji je zadatak da pripremi teren za buduæe proglašenje nezavisnosti Republike Srpske. Njegovom tekstu imam dodati sljedeæe: za volanom stroja danas je Dodik, juèe je bio Rašo, sutra æe biti neko drugi.
Stroj je, meðutim, sklopljen i programiran u Beogradu, odakle se njime i upravlja. Republika Srpska nikada nije bila, niti æe to biti, autonomni projekat bosanskih Srba. Ona je dio projekta srpske nacionalistièke elite, koja je živa, zdrava, nerazmontirana, na vlasti i više nego operativna – u punom pogonu, dapaèe.
Paralelno sa ideološkim inžinjeringom legitimizacije RS-a, koji je opisao Kazaz, odvija se brutalna delegitimizacija crnogorske nezavisnosti, koja se još od predreferendumskog vremena tretira kao kriminalni projekt kriminalne oligarhije. Pa stoga sa crnogorskom nezavisnošæu treba uèiniti ono što se i inaèe èini sa imovinom steèenom kriminalom: oduzeti je.
Smatrati genocid legitimnim naèinom za stvaranje jedne države, a istovremeno imati pritužbe na ulogu šverca cigareta u stvaranju druge – to je cinizam impresivnih razmjera. Tim prije što nezavisna Crna Gora nije švercerski ni tajkunski, nego projekat antiratne, prozapadne manjine crnogorskog društva.
Da još jednom ponovim oèigledno: delegitimizacija crnogorske nezavisnosti, kao ni legitimizacija nezavisnosti Republike Srpske, nisu moguæi bez aktivne i sveobuhvatne uloge Beograda.
U Crnoj Gori je dodatan problem to što Beograd instrumentalizuje pitanje korupcije, a vlast uzvraæa igrom na oštrici noža: tako što, da bi izbjegla bolne antikoruptivne akcije, intrumentalizuje imperijalnu politiku Beograda. Zagovornici teze o korupciji negiraju pritisak Beograda, zagovaraju pomirenje sa èetnicima, paktiraju sa Amfilohijem, dok zagovornici teze o pritisku Beograda minimiziraju pitanje korupcije. Kao i obièno, nije ili-ili, nego i-i: naravno da je problem korupcija i naravno da Beograd destabilizuje. Kada bi Podgorica smanjila pljaèku i pohapsila tajkunsku ðubrad, pritisak Beograda time ne bi postao slabiji, ali bi svakako bio manje efikasan.
Buduæi da, sa jedne strane, u Njujorku Balkana, stoji jasan, precizan projekat i odluènost, a sa druge, i u Crnoj Gori i i Bosni, konfuzija, korupcija i slabost elita, sva je prilika da æe se pokazati da Dobrica Æosiæ, opet, nije bio u pravu: Srbi bi ovoga puta u miru mogli dobiti ono što su izgubili u ratu.
U aprilu osmi kolektivni ukop ubijenih Vlasenièana
Osmi kolektivni ukop i dženaza za nevine žrtve zloèina poèinjenog nad Bošnjacima Vlasenice tokom agresije na BiH, bit æe obavljen 21. aprila na šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici, odluèeno je na sastanku Organizacionog odbora za ukop.
Na taj dan, prije taèno dvadeset godina, Vlasenicu su okupirali Novosadski i Užièki korpus JNA, te Vojska i policija RS-a.
U etnièkom èišæenju i genocidu ubijeno je oko 2.600 stanovnika Vlasenice, a od toga 265 djece, dok je oko 700 žena iz Vlasenice prošlo torture, a mnoge su silovane.
Od ukupnog broja ubijenih na šehidskom mezarju “Rakita” do sada su smiraj našla 284 vlasenièka šehida.
U Komemorativnom centru Tuzla pripremljeni su za identifikaciju posmrtni ostaci tek pet Vlasenièana.
Zbog izuzetne sporosti procesa ekshumacija i identifikacija, Organizacioni odbor poziva nadležne institucije BiH da ne dozvole da pravo na dostojan ukop svojih najmilijih iz godine u godinu ne doživi sve veæi broj vlasenièkih majki.
U tom cilju Organizacioni odbor podržava organizaciju ukopa nekompletnih tijela jer za to ne postoje prepreke s vjerskog aspekta, pa èak i kada je rijeè o samo jednom ekshumiranom posmrtnom ostataku žrtve. Konaènu odluku u vezi toga æe donijeti porodice ubijenih.
Kako je pravda neophodan preduvjet za održivo pomirenje, Medžlis Islamske zajednice Vlasenica poziva nadležna tužilaštva da umjesto sitnih izvršioca konaèno poènu procesuirati odgovorne naredbodavce straviènog zloèina u Vlasenici.
Za zloèin u Vlasenici do sada su osuðeni Dragan Nikoliæ Jenki na 20 godina, Predrag Bastah Car na 22 i Goran Viskoviæ Vjetar na 18 godina zatvora, saopæeno je iz Medžlisa Islamske zajednice Vlasenica.
Protiv RS podneseno oko 4.000 tužbi graðana iz FBiH
Glavni pravobranilac Republike Srpske (RS) Slobodan Radulj potvrdio je danas da je u posljednjih godinu dana podneseno oko 4.000 tužbi graðana Federacije BiH protiv RS-a za nematerijalnu ratnu štetu.
Radi se o tužbama rodbine poginulih i ranjenih u bombardovanju Sarajeva, Tuzle i drugih gradova i mjesta u FBiH, a kao pravni osnov uzimaju se presude Haškog tribunala vojnom i politièkom rukovodstvu RS-a.
Tužbe su podnesene sudovima u FBiH, a najviše u Sarajevu i Tuzli, a Radulj je naveo da je Pravobranilaštvo odgovorilo na sve te tužbe i u toku su sudski postupci.
"Ishod ovih tužbi je jako neizvjestan", tvrdi Radulj, koji brani stav da je Pravobranilaštvo moralo na njih odgovoriti, jer bi sudovi donijeli odluke da se RS njima i ne protivi "što bi za nju bilo jako opasno".
Ustvrdio je i da, kada su, primjera radi, u pitanju postupci u Tuzli, Pravobranilaštvo vrši "svojevrsnu reviziju kriviènog postupka koji je voðen protiv generala Novaka Ðukiæa" te "traže da se ponovo suoèe vještaci i utvrdi na osnovu èega je RS kriva za Tuzlansku kapiju i drugo".
Radulj navodi i da veliko optereæenje za rad te institucije predstavljaju tužbeni zahtjevi osoba koje su boravile u sabirnim centrima i logorima te tužbe zbog rušenja vjerskih objekata.
Veliki broj tužbi odnosi se, kaže, i zbog neosnovanog lišenja slobode, oslobaðajuæe kriviène presude, èiji ukupan tužbeni zahtjev protiv RS-a iznosi oko 10 miliona KM.
Radulj je, u obraæanju poslanicima, koji danas u nastavku ranije prekinute sjednice Narodne skupštine RS-a razmatraju izvještaj Pravobranilaštva RS-a o radu u 2010.godini, naveo da se ta institucija suoèava s tužbama iz oblasti radnih odnosa i drugim pitanjima.
Radulj je posebno izdvojio "predmet Alijagiæ", kao karakteristièan, jer se vodi više od 13 godina.
On tvrdi da je "prava istina" da je "RS nakon sramne presude Ustavnog suda BiH dužna da braæi Alijagiæ plati oko 4,8 miliona KM s kamatama, ali u obveznicama", a do sada im je isplaæeno oko 1,7 miliona s kamatama i to je bilo 2005., dok poslije nije bilo isplata po osnovu elektroda uništenih tokom rata.
U toku je drugi sudski postupak, koji se odnosi za mašine Alijagiæa s tužbenim zahtjevom od 2,2 miliona KM i taj postupak, tvrdi Radulj, "govori o stanju u pravosuðu BiH", ustvrdiši da je prisutno lažno sjedoèenje, simptomatièna vještaèenja i naklonost nekih sudija...
U 2010. Pravobranilaštvo RS-a imalo je u radu 25.086 predmeta za nadoknadu ratne štete u vrijednosti od 845,1 milion maraka, a riješena su 4.272 spora u vrijednosti od 49,6 miliona KM. Od 2006.godine do danas je 14.948 bivših boraca i ratnih invalida sklopilo poravnanje s Pravobranilaštvom u iznosu od 143,1 milion KM, a isplata se vrši u obveznicama.
U 2010. Pravobranilaštvo RS-a je imalo u radu 14.994 parnièna predmeta, a koji su najsloženiji, a riješen je 3.021 predmet, ukupne vrijednosti 173 miliona KM, pri èemu su spor dobili 1.766 predmeta, u vrijednosti od 150,3 miliona KM, a izgubili su sporove u 512 predmata u vrijednosti od oko 7,8 miliona KM.
To su, kaže, najbolji rezultati koje su imali, ali je apostrofirao i da je znaèaj iznos tužbi koji se podnose protiv RS-a i njenih opæina, što znaèajno može ugroziti njihove budžete.
Nakon razmatranja ove taèke u Skupštini je poèela rasprava o izvještaju o istraživanju i procesuiranju ratnih zloèina i traženju nestalih osoba.
Mapa masovnih grobnica u BiH u kojima su kao žrtve pronaðeni ubijeni Bošnjaci, dokaz je da su granice Republike Srpske napravljene sistematskim provoðenjem genocida.Mapa na kojoj je ucrtano 440 masovnih grobnica.
Dvije razlicite medijske kuce, i dva tumacenja jedne debate...Ono sto sam iz kontexta mogao da izvucem, obojica su svo vrijeme tvrdili da je RS drzava i da BiH nije drzava...
Re: RS genocidna tvorevina (sabrani primitivizmi)
