interesantan clanak

http://bazz.rs/discovery/eksperiment-koji-je-prevario-psihijatre/

Puno, puno komentara koji nemaju nikakve veze sa pishologijom.

citat:

---

laly wrote:
interesantan clanak

http://bazz.rs/discovery/eksperiment-koji-je-prevario-psihijatre/

---

citat:

---

Rozenhan je iz ove studije zaključio da “ne možemo razlikovati duševno zdrave od duševno obolelih u psihijatrijskim ustanovama”.

---

Glede onoga sto sam na pisala na politici o ulozi zrtve koja je u vezi sa izabranom traumom, nije lose procitati...

http://www.vamikvolkan.com/Transgenerational-Transmissions-and-Chosen-Traumas.php

a ovaj posebno

http://www.vamikvolkan.com/Bosnia-Herzegovina%3A-Chosen-Trauma-and-Its-Transgenerational-Transmision.php

Tamna strana zadovoljstva: Zašto volimo poroke?


Znamo i koliko su alkohol i cigarete štetni, a opet je teško odvići se od njih.

Osjećaj zadovoljstva pokreće pružanje pomoći ljudima, briga o drugima, uspjeh u poslu, fizičke vježbe i mnoge druge za nas pozitvne i konstruktivne radnje.

Međutim, pitanje je zašto isto toliko, ako ne i više, uživamo u porocima.

Bez hrane nema života, ali hrana zna da se pretvori u porok, pa smo sada usred epidemije gojaznosti.

Bez ljubavi takođe nema života, ali se i ljubav često pretvori u nešto destruktivno, pa se u Japanu za ljubavni bol dobija bolovanje kao i za upalu pluća. Znamo i koliko su alkohol i cigarete štetni, a opet je teško odvići se od njih.

Kriva je hemija

Kada zadovoljavamo potrebe bilo koje vrste, i one koje nam koriste i one koje nam štete, mozak ispušta dopamin. Dopamin je neurostransmiter koji se aktivira u trenutku kada doživljavamo prijatno iskustvo. Brza hrana, seks, marihuana, votka ili kockanje čine da se osjećamo dobro čak i ako sve to ostavlja loše posljedice na naše psihofizičko zdravlje.

– Brojne studije pokazale su da postoji neuronska veza između poroka i zadovoljstva, a porok se, smatraju neki, može definisati kao konstantna potraga za zadovoljstvom – objašnjava Dejvid Linden sa Univerziteta „Džon Hopkins“ i autor knjige „Kompas zadovoljstva“.

Tamna strana zadovoljstva

Svi podsticaji koji aktiviraju osjećaj zadovoljstva mogu da razviju zavisnost. Da li će se to desiti i u kojoj mjeri, zavisi od genetskih faktora, životnog iskustva, uticaja sredine, stresa itd.

– Kada bismo upitali kockara, narkomana, bulimičara ili zavisnika od seksa da opišu zadovoljstvo koje osjećaju dok se prepuštaju svom poroku, ne bismo mogli da odredimo od čega je tačno svako od njih zavistan – objašnjava Linden i dodaje da je to tako zato što su putanje i efekti koje različiti poroci proizvode slični, ali i zbog činjenice da su poroci u stanju da zauvijek izmijene način funkcionisanja zadovoljstva.

Moć navike

Prema mišljenju eksperata, zavisnost nastaje tako što se refleksno vraćamo istoj stvari jer smo naučili da je prepoznajemo kao izvor zadovoljstva. Taj mehanizam funkcioniše i u životinjskom svijetu, pa u Etiopiji neke životinje jedu zrnca kafe jer su naučile da kofein kod njih izaziva osjećaj zadovoljstva. Neke druge vrste vole fermentirano voće iz koga izvlače alkohol ili kanabis, dok u Sibiru irvasi tragaju za halucinogenim pečurkama jer ih uzbuđuju – objašnjava Linden.

Trauma i pomirenje
Amela Puljek-Shank


jedan dio koji je jako vazan u danasnjem trenutku i da bismo mogli razumjeti sta se sa nama ili oko nas desava...
" MOdel koji je napravila Olga Botcharova prikazuje ciklus opraštanja i pomirenja.U prvom ciklusu, Botcharova je dala konture sedam koraka u situacijama u
kojima se svako od nas nadje kad je povrijedjen ili kad je nad nama ucinjeno nasilje.
Ovaj unutrašnji ciklus daje obrise naše ljudske prirode Ω konture nacina na
koji mi prirodno reagujemo kad se osjetimo ugroženim i kad je naš i život nama
dragih u pitanju. Naša prirodna reakcija na akt agresije jeste da se ponašamo
defanzivno da bismo se zaštitili. Što je situacija opasnija, to smo zarobljeniji u
nacinu defanzivnog ponašanja. Logicno mišljenje ne funkcioniše a ono što vodi
defanzivni nacin ponašanja jesu naši instinkti i osjecamo da smo u opasnosti i
stoga moramo da se zaštitimo. Takodje, što je dublja povreda, dublji je i bol i tako mi snažno želimo da se osvetimo i da uzvratimo nanošenjem bola na isti
nacin na koji su ga i nama nanijeli. Da bismo mogli druge da povrijedimo mi se
dehumanizujemo kako bismo stvorili objašnjenje i pricu o tome da to mi imamo
pravo da ucinimo agresiju drugome, koji je do tog trenutka vec postao naš
neprijatelj. Tako se ovaj ciklus zatvara jer smo mi bili povrijedjeni te, da bismo se
zaštitili, uzvracamo nanošenjem bola neprijatelju koji, da bi sebe zaštitio, nanosi
bol nama i ciklus se generacijama nastavlja.
Ono što je na ovom mjestu važno razumjeti jeste da je za sve nas koji smo bili
povrijedjeni i doživjeli ogromne gubitke i traume prirodno da osjecamo povrede
i bol; prirodno je da potiskujemo svoje gubitke i strahove kako bismo mogli
da opstanemo usred opasne situacije; takodje je prirodno osjecati žudnju za
pravdom i osvetom; i prirodno je opravdavati tu osvetu pred samim sobom. Kad
kažem prirodno, hocu da kažem da nam je baš taj defanzivni nacin razmišljanja
pomogao da opstanemo i da možemo da nastavimo da živimo. Prirodno je
osjetiti sve pomenuto i sanjati o osveti, jer žrtve mnogo puta treba da prodju
kroz taj ciklus iz pocetka da bi razumjele šta im se dogodilo i zašto. Svima nam
treba da svoje price mnogo puta pricamo samima sebi i drugima i na taj nacin
mi pokušavamo da razumijemo šta je to što smo preživjeli, šta smo izgubili.
Pokušavamo da shvatimo svoj bol i pokušavamo da ga smjestimo na pravo mjesto
u našim srcima i glavama.
Opasnost od ovog zatvorenog kruga jeste to da covjek u njemu može da se
zaglavi. Žrtva vrlo lako može da postane agresor i da nastavi ciklus agresije
kroz naredne generacije bez mogucnosti da se on ikad prekine. Postajemo
zakljucani u svom sopstvenom bolu i patnji i nismo u stanju da izadjemo iz njih
jer ne možemo da vidimo ništa drugo osim povrede i gubitka. Zaglavljeni smo u
‘egoizmu viktimizacije’ (Mack, 1990). Ono što nas održava u ovom krugu jeste
naše uvjerenje da, pošto smo mi bili povrijedjeni, imamo pravo da povrijedimo
druge i tako stvaramo narative koji bi nam pomogli da opravdamo povrjedjivanje
drugih. Da bismo bili u stanju da povrijedimo ili cak ubijemo drugog, moramo
da stvorimo dobar, validan razlog da to uradimo. Zato stvaramo ‘ispravne
narative o konfliktu’ da bismo olakšali savjest. Nismo u stanju da vidimo
izvan svoga bola, ne preuzimamo odgovornost za to što smo povrjedili druge
i osjecamo malo krivice za to što smo nad drugim pocinili nasilje (STAR
prirucnik, 2001).
Ovo je trenutak kad gubimo svoju humanost i kad naša trauma, bol i patnja
preuzimaju kontrolu nad nama; kad gubimo osjecaj pripadnosti, samopoštovanja
i dostojanstva. Ovo je trenutak kad potpuno prestajemo da prepoznajemo
svetinju svog sopstvenog života i trenutak kad postajemo zvijer i neprijatelj
našem neprijatelju koji je sa svoje strane takodje dehumanizovan. Rafael
Moses je ovo stanje opisao slijedecim rijecima: „Tako je dehumanizacija stanje
u kome jedno ljudsko bice ili grupa toliko brutalizuje druge da žrtva izgubi
samopoštovanje i ljudsko dostojanstvo. Ja postuliram da je dehumanizator
morao takodjer izgubiti kvalitet humanosti pa stoga i samopoštovanje i ljudsko
dostojanstvo. On drugacije ne bi mogao da pocini dehumanizujuca djela...
Ja vjerujem da u individui mora da postoji interpsihicka spremnost da bude
dehumanizovana da bi dehumanizovala drugog; ovo medjutim ne može da se
dogodi ukoliko izvjestan proces u velikoj grupi (cesto je to nacija) ne utre put za
to“ (Moses, 1990). Tako je ovaj ciklus zatvoren i tako se stvara ciklus nasilja.

koga vise interesuje evo link http://www.nenasilje.org/publikacije/pdf/20poticaja/20poticaja-puljek.pdf

Ova izgleda skroz pukla...
Ovaj Salmam R u pola recenice moze da je pomete ko prasinu.
od 4 44 sekunde vazno...
Moji predci ubijani od istog krvnika, moji najmiliji opet, danas od zrtve prave neke buduce koljace, .....
http://www.youtube.com/watch?v=j5p4-rqkW00

[Edited by borbeni on 19-10-2013 at 00:29 GMT]

Ovaj Salman Rushdi je napisao "Satanski stihovi"

citat:

---

Shiva wrote:

Ovaj Salman Rushdi je napisao "Satanski stihovi"

---