Lier
by HAQQER

'Bullshit' must be a rattle snake as it rolls down your tongue,
it hisses, fizzes and misses me as it shoots out from your cannon hole unstrung
so sweet like icing you convey 'your truth'
'I did not mean what i said' when you know yourself you did
your eyes and facial expression trying to win an auction bid
I'd love to tell you 'your a lier', but with you there's no 'bitter truth'
you convince yourself 'i'm telling the truth' to someone in the same phone booth
a single truth journeys a million miles, and your million lies wont last a single yard
but you liers dont 'journey' on this truth, so will only live a life thats hard.

Sljubljeni u srcima - Evica Kraljic

Ne biram kamenčiće sjećanja kojima bih
te danas gađala i ne pokušavam ukrasti
biser jutarnje čarolije sa tvoga lica
Samo te želim izmrcvariti cjelovima
radosnih dodira izbaciti te iz kolotečine
svakidašnjih obreda
Očima mjesečeve raskoši zaviriti u
tvoje nedirnute livade razlistanih snova
Utopiti se sasvim obična u tvoje
razigrane dlanove
zbunjena znatiželjnim svjetlima
ispod tvojih trepavica
Ako noćas umrem uzdrhtala u tvojim
mislima oživi me poljupcima tek
otkrivene strasti
U zamršenoj kosi nemirnih vjetrova
prostri sve naše tajne
Ne daj da mi pogled zaspi na stazama
nepoznatih uzdaha
Dok mi tijelo drhtavo izranja iz tvojih
dubina
I dok se dahom opijamo
sljubljeni u srcima

More,
Pijesak,
Plažom šećem,
U mislima, već ga mećem

Tražim,
Gledam,
Leži mala,
U mislima, bu mi dala

Priđem,
Stanem,
Tonik pije,
U mislima, loša nije

Viče,
Urla,
Kaže briši,
U mislima, sve sam tiši

Idem,
Psujem,
Tužno veče,
U mislima, nemam sreće

Zvijezde,
Klupa,
Sjedim jadan,
U mislima, seksa gladan

Slušam,
Čujem,
Cvrčak cvrči,
U mislima, netko trči

Trči,
Staje,
Skida gaće,
U mislima, ipak dat' će

Mjesec,
Zvijezde,
Cvrčak dere,
A u grmlju mala sere


U mislima sve mi prazno
Nisam, nebum, ni pod razno

Kada razgovaramo - Nevena Vitošević

Kada razgovaram sa Tobom i običan pozdrav
postaje poezija, ili bar naslov pesme.
Beskrajni mir Tvoga bića pronalazi beskrajni mir
u meni i kao da se ta dva mira neprestano grle i ljube.
Da li smo to u razgovoru nas dvoje ili razgovaraju
šume, mora, polja, reke ?
Da li to jedno drugom saopštavamo šta radimo
i šta sanjamo ili trepere planete i u večnom krugovanju
pohode svoje zvezde ?
Kakav je to tok što mi od Tebe kreće,
noseći me u svetove daleke, u obilazak sopstvene duše
velike i nedogledne ?
Tek kada razgovaramo ja sam ona prava,
bezgranična, ničim omeđena, velika zemlja, veliko nebo, velika tajna.

Take The Good With The Bad
Smile With The Sad
Love What You Got & Remember What You Had,
Always Forgive But Never Forget,
Learn From Your Mistakes But Never Regret,
People Change & Things Go Wrong...
But Just Remember, That Life Goes On.

Znas kako se ja zovem?
Ne kao ime i prezime,
Vec kao svetlosni znak!
Sta je uopste ime?
Ono je nasa mogucnost
Da letimo kroz prostore
Kao opiljci svemira
I da plodimo cvetanja
Vestinom poverenja
I majstorijom nade.
Znas kako se ja zovem?
Ne kao ime i prezime
Vec kao boja zivota.
Nacinjen od iskonske vatre
Misleci je, ja plamtim.
I cuvam u tom pozaru nacin
paljenja zvezda.
Otud i takve carolije
U dubini mog srca.
Znas li kako se ja zovem?
Zovem se cekanje tebe!
Miroslav Antic

Emina - ALEKSA ŠANTIĆ

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!...

Tebi ljubavi - Dragana Konstantinović

1.

Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretočim
ovaj moj iskričav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stočim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi početke
i ne priznaje kraj...

Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...

I već mi sve nade streme
put tog tananog zračka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puče u meni
poput zrelog maslačka
i ode nošen nečim
da ti oblije san...

2.

Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne čežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teče...
Da obavijem ti sve bi'
najčulnije dubine...

Prizivam bledo veče
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teče
i ja bih samo da dajem
dok se juče kroz danas
u isto trajanje slilo.

Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni čežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jača od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.

Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?

3.

Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...

Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veče
tvoje mi telo krije,
počinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.

I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam što iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog večnog trenutka...

Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?

4.

Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
što se treperi i smeje,
i čini od zajedništva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo što šaljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono što imam
do čega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...

Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...

I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...

Mora

Abdulah SIDRAN

Sta to radis, sine?
Sanjam, majko. Sanjam, majko, kako pjevam,
a ti me pitas, u mome snu: sta to cinis, sinko?
O cemu, u snu, pjevas, sine?
Pjevam, majko, kako sam imao kucu.
A sad nemam kuce. O tome pjevam, majko.
Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao.
A sad ni glasa, ni jezika nemam.
Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam,
o kuci, koju nemam, ja pjevam pjesmu, majko.

Noćas te tugujem - Željko Krznarić


Noćas te tugujem, najdraže moje,
s nekim osjećajem daljine
Jer nema nikoga ovdje kraj mene,
i nitko da mi skine
tu suzu sa obraza.

Noćas te tugujem.

A u istom smo gradu
i iste brojimo minute.
Samo što usne ne ljube i šute,
samo što oči prosipaju sjaj
U nekim drugim sobama,
nekim drugim ljudima.

Noćas te tugujem i skitam.

Ne ljubim i pitam
Što je tamo iza jutra,
iza zagrebačke zime.
Postoji li tamo još tvoje ime,
kao što ti u meni postojiš
I ova noć što miriše,
po narančama s juga
govori mi što je tuga.

Nisi daleko.

A čini mi se kao sto godina
svjetlosti i tame,
kao da se ljubav tamo topi,
na plamenu svijeće.

I tugujem te noćas…
I tugujem…
I tugujem…