RTRS se izvinila Srbima zbog sinoćnjeg filma o okupiranom Sarajevu


Film o ratu u Sarajevu koji je kasno sinoć prikazan na Radio-televiziji Republike Srpske izazvao je burne reakcije četnika i političara u RS, a RTRS se danas kao neka kuja jajara izvinila zbog emitovanja - pošto je uređivački kolegijum te televizije u bojazni za vlastite živote, konstatovao da "film ima uvredljiv sadržaj za srpski narod".


Riječ je o filmu „Pucanj u srce” (Shot Through The Heart) iz 1998. godine, u kojem se dvojica Sarajlija nađu na suprotnim stranama u ratu.

Boračko udruženje četnika Sarajevsko-romanijske regije i načelnik općine Istočna Ilidža Predrag Kovač su u otvorenom pismu kritikovali RTRS što je emitovala film u kojem se, kako navode, "satanizuje srpska vojska i ponižavaju srpske žrtve". Kritikama se pridružila i Srpska demokratska stranka.


RTRS je saopštio da "urednici filmskog programa nisu imali namjeru da na ovaj način vređaju srpski narod već su u kasnim večernjim časovima odlučili da prikažu film koji na gotovo 'stereotipan' način sa zapada posmatra rat u BiH".


"Shvatamo rekaciju četnika i boračkih organizacija Sarajevsko-romanijske regije i svih onih koji su se borili u Sarajevu 'braneći' Republiku Srpsku tokom proteklog rata. U tom smislu, Uređivački kolegijum RTRS prihvata taj nivo odgovornosti i upućuje izvinjenje svim onima koji su povrijeđeni ovim uređivačkim postupkom", navodi se u saopštenju Uređivačkog kolegija.

Odluka holandskog suda

Rodbina ubijenih Srebreničana neće moći tužiti UN

Holandski vrhovni sud odbacio je u petak pokušaj rodbine Bošnjaka ubijenih od srpskih snaga 1995. godine u Srebrenici da tuže Ujedinjene nacije jer ih nisu uspjele zaštititi tokom najvećeg masakra u Evropi od Drugog svjetskog rata.

Najviši sud u Holandiji je presudio da Ujedinjene nacije imaju imunitet od sudskog gonjenja, čime su okončani napori Majki Srebrenice da se svjetskoj organizaciji sudi na holandskom sudu, javio je AP.

Srpske snage su opustošile bosansku enklavu Srebrenica, koja je bila pod UN-ovom zaštitom, i ubile oko 8.000 muškaraca u julu 1995. godine.

Većina muškaraca je mučki ubijena u kolektivnim pogubljenima, a njihova tijela su bačena u masovne grobnice. Međunarodni krivični sud je proglasio ovaj masakr genocidom.

Holandske snage, stacionirane u Srebrenici u okviru mirovne misije UN-a, nisu imale dovoljan broj vojnika i naoružanja da bi intervenirale.

Advokati 6.000 porodica su kazali da će ovaj slučaj iznijeti pred Evropski sud za ljudska prava. Oni kažu da presuda znači kako UN "uživa apsolutnu vlast".

"Ovo je neprihvatljivo iz političke, ljudske i pravne perspektive", kazali su advokati u izjavi.

Vrhovni sud je potvrdio presude nižih sudova iz 2008. i 2010. godine koji su potvrdili imunitet UN-a od krivičnog gonjenja po međunarodnim konvencijama na osnovu kojih je osnovana svjetska organizacija i rekli da je ta zakonska zaštita osnova mirovnih operacija diljem svijeta.

"Vrhovni sud je potvrdio presudu žalbenog suda da UN ima imunitet od krivičnog gonjenja i stoga mu se ne može suditi na bilo kojem nacionalnom sudu", navodi se u saopćenju presude.

Prošle godine, u odvojenom slučaju, sud u Den Haagu je presudio da je holandska država odgovorna za smrti tri Bošnjaka ubijena u Srebrenici i naredio vladi da kompenzira porodice žrtava.

(Fena)

Vlasenica - Identifikacija zrtava etnickog ciscenja u Vlasenici , Tuzla Komemorativni centar april 2012

Ispovijest dezertera Vojske RS: Neljudi kao što je Dodik kreatori su užasa

"Dodik je nasljednik velikofašističkog projekta zvanog Velika Srbija, piše Zlatko Jelisavac"

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da je fašizam 1992. godine doveo do iseljavanja 150.000 Srba iz Sarajeva.

"U Sarajevu nema 150.000 Srba koji nisu mogli da istrpe fašističku politiku Aliju Izetbegovića i vlasti toga vremena i zato su napustili taj grad“, rekao je Dodik za BN televiziju. (Srna – 06.04.2012 21:00).

"Akutna mržnja – tako se može u dvije riječi opisati trenutno psihičko stanje predsjednika RS Milorada Dodika. Čovjek koji ne želi nikakvo pomirenje niti integraciju sa drugim dijelom BiH; čovjek koji bi sutra otcijepio RS od BiH i velikodušno je predao Srbiji; nasljednik velikofašističkog projekta zvanog Velika Srbija; izvođač radova u mirnodopskim uslovima – politika je rat samo drugim sredstvima", piše za vojvođanski portal "Autonomija"

Zlatko Jelisavac, mladić koji je dezertirao iz Vojske RS i pobjegao u Vojvodinu. Njegov tekst prenosimo u cjelosti.

Koliko je cinizma i bešćutnosti u citiranim riječima Milorada Dodika… Po njemu ispada da su fašističke falange Alije Izetbegovića „okupirale“ Sarajevo i protjerale 150.000 Srba iz grada.

Ni spomena o tome da je Sarajevo četiri godine mučeno na najbestidniji mogući način; ni spomena o vojsci RS koja se godinama iživljavala nad ovim gradom, mučeći ga granatama, snajperima, isključujući mu struju, vodu, ostavljajući ga da polako umire.

Položaj Sarajeva, za vrijeme opsade vojske RS, bio je sličan snajperskom „mamcu“… Snajperista namjerno samo rani neprijateljskog vojnika (u slučaju Sarajeva bilo kojeg prolaznika: žena, dijete – sasvim je svejedno) negdje na brisanom prostoru i onda „skida“ svakog ko mu pritekne u pomoć.

No, bilo je tu i „smiješnih“ događaja… Priča mi je jedan Sarajlija, moj prijatelj Senad, kako je nekoj ženi, koja je taman došla na red za vodu i nasula punu kantu, snajperista iz zezanja metkom probušio kantu.

Sarajevska djeca su se igrala sa snajperistima, pa su namjerno pretrčavali ulicu koja je bila na nišanu.

Pa priče iz „tunela života“ – tunel koji vodio do aerodroma UN-a; pa priče sa Markala, pa djetinjstva u podrumu pod svijećom… Sve je to bilo Sarajevo u vrijeme svoje „fašističke ekspanzije“ dok su hrabri „oslobodioci“ sa okolnih brda tukli topovima po gradu ne žaleći nikog.

„Raspameti ih silom“ – kako je volio da kaže Ratko Mladić.

Ja se sjećam Prijedora… April 1992. Ni slutio nisam kakvom ću užasu da prisustvujem. Prijedor je bio jedan od gradova koji je bio određen za „čišćenje“, jer svojom nacionalnom strukturom nije odgovarao velikosrpskim interesima.

Moralo se proterati na hiljade ljudi da bi se „uspostavila ravnoteža“ i Prijedor proglasio srpskim gradom. I onda je počelo… U Prijedoru su formirana tri logora: Omarska, Keraterm i Trnopolje, u kojima je pobijeno na stotine Prijedorčana-Muslimana.

Čišćenje Prijedora od Muslimana je imalo svoju ubistvenu logiku: prvo se riješiti viđenijih i bitnijih ljudi u gradu, pa su u prvom naletu pobijeni, ili odvedeni u logore pa onda ubijeni, bogatiji Muslimani – uglavnom mali privrednici, političari, intelektualci – profesori i drugi nepoželjni elementi…

Sa fašističkom preciznošću, i očigledno pripremljenim planom, ubijani su i protjerivani prijedorski Muslimani. Nije to bio spontani bijes ili „osveta za istorijske nepravde“, ne, to je bilo isplanirano i sprovedeno u djelo. Isto kao i Srebrenica…

Te 1992. otišao sam iz Prijedora (lažem – dezertirao i pobjegao u Srbiju) i upisao fakultet u Novom Sadu. Godinama sam ćutao o onome što sam vidio i doživio, jer nisam imao kome da ispričam. Ako bih i pokušao nešto da kažem, prijatelji bi me gledali čudno, kao da sam neki ludak, a bogami neki su i prestali da mi budu prijatelji…

Evo jednog mog zapisa o Prijedoru, negdje iz 2006:

Nebo nad Zrenjaninom

Sjeo sam da napišem neki tekst o gradu Zrenjaninu i bezuspješno pokušavao da formulišem neki jasan stav kojim bih izrazio šta mislim ili osjećam prema ovoj čaršiji. Zato sam odlučio da pišem o jednom drugom gradu koji uopšte ne liči na Zrenjanin i samo je „pozornica“ događaja koji su me zauvijek odvojili od tog mjesta i doveli u ovu vojvođansku varoš.

Taj grad se nalazi u Bosni i doživio je kataklizmu o kojoj se mnogo pisalo i pričalo, ali još niko nije ni izbliza uspio da dočara nivo užasa i patnje koje su doživjeli njegovi mještani. Lijep je to grad, tojest bio je lijep, a sada je ruina čija se ljepota krije još samo u sjećanjima. E, u tom gradu sam živio skora dvadeset sretnih godina i nisam ni razmišljao o tome da ću ga jednog dana zauvijek napustiti, uplašen, osramoćen, pun užasa i gorčine.

Ali ne želim pričati o tim danima kada je rat došao u naš mali grad; hoću da vam pričam o mom prijatelju Bobanu, koji je cijeli rat proveo na frontu, a sada živi u Kanadi.

Boban i ja smo bili najbolji drugari i delili smo – što se ono kaže – i dobro i zlo, ali rat je ukinuo svako pomirenje između ove dvije suprotnosti i ostavio samo zlo. Nosili smo to zlo u sebi i zadesili se na dve strane istog užasa. Pred sam kraj rata sreli smo se Boban i ja u Novom Sadu. Ne, to nije bila slučajnost, nazvao me je telefonom i rekao mi da želi da se vidimo.

Razumio sam da je pobjegao kao i ja i da mu treba pomoć. To je bilo opasno vrijeme, jer je policija tražila dezertere i sprovodila ih direktno na front. Sećam se da je bio lijep i topao julski dan kada sam ponovo video Bobana, na autobuskoj stanici u Novom Sadu.

Sjeli smo u obližnji kafić i pričali o sebi. Nismo pričali o ratu, prisjećali smo se naših lijepih dana i druženja kada još nismo znali za mržnju i krv. Pitao sam ga za prijatelje sa kojima sam izgubio kontakt, a on mi je pričao samo o onima koji su uspjeli da se izvuku, za „one druge“ nije ništa rekao, samo bi se, kada bi spomenuo neko od njihovih imena, tupo zagledao u svoje ruke i ćutao nekoliko trenutaka.

Par dana poslije mi je javio da ide za Kanadu. I tako, Boban je otišao i više se nismo ni čuli ni vidjeli, i kao da smo tog dana zakopali naše prijateljstvo i ostavili ga sa mrtvima.

Ne znam zašto sam ovo ispričao. Možda zato što je i danas tako lijep dan kao onda kada smo se sreli moj drugar i ja u Novom Sadu; možda zato što sam pročitao u njegovim očima koliko je tuge i krivice u nama jer smo se izvukli, a naši prijatelji nisu; možda zato što ih isto sanjamo. Sjećam se da sam odlazeći iz mog grada gledao u nebo da ne oslijepim od užasa, i bilo je čisto i plavo, kao i danas nebo nad Zrenjaninom.

Da, puno je užasa ostalo iza nas, a i u nama… A neljudi kao što je Milorad Dodik jesu kreatori užasa. Užas je njihova furka…


preneseno

Milorad Dodik: BiH nikada neće naći svoj način egzistiranja

"BiH veliki teret za RS, jer mnogo košta, a RS ništa ne dobija zauzvrat, osim problema", kaže Dodik


Predsjednik Republike Srpske /RS/ Milorad Dodik ocijenio je da "BiH nikada neće naći svoj način egzistiranja, jer o njoj nikada nisu odlučivali ljudi koji tu žive, nego stranci, prema kojima je podaništvo ogromno".

Dodik je za današnji "Blic" istakao da je "BiH veliki teret za Republiku Srpsku, jer mnogo košta, a RS ništa ne dobija zauzvrat, osim problema".

Dodik je ponovio da "Republika Srpska neće priznati nezavisnost Kosova, koje je izvor dugoročne nestabilnosti na Balkanu te naveo da postoje pritisci posebno od političkog Sarajeva da BiH prizna Kosovo, ali da se to neće destiti, jer je RS nezaobilazan faktor u BiH i njeni predstavnici u zajedničkim organima neće dozvoliti da to pitanje uopšte bude razmatrano".

"Kosovo je nelegalna i nelegitimna država, koju se vještački priznale velike moćne sile kako bi kaznile i još jednom ponizile srpski narod. Kao takvo ono ne može da dobije legitimitet Republike Srpske", rekao je on.

Dodik je rekao da Republika Srpska podržava demokratski kapacitet koji ima Srbija i da je spremna da sarađuje sa svim političkim subjektima u Srbiji.

On je naveo da je kao predsjednik Republike Srpske veoma zainteresovan za "demokratske procese koji se dešavaju u Srbiji, kao i za izbore u toj zemlji te da je RS zainteresovana za jaču Srbiju, a osnov te snage vidi u demokratskoj opciji".

Dodik je podsjetio da stranka koju vodi SNSD ima potpisan sporazum sa Demokratskom strankom Borisa Tadića i u tom pogledu ga podržava.

"Smatramo da treba da podržimo DS kao sestrinsku partiju i ne mislimo da je to upereno protiv nekoga. To je politička snaga koja je realna i racionalna", rekao je Dodik.

On je ponovio da je lider DSS Vojislav Koštunica "dokazani prijatelj Republike Srpske", kao i da sa liderom LDP Čedomirom Jovanovićem "nema nikakvih dodirnih tačaka i da ne bi volio da Jovanović pređe cenzus".

Šokantne laži srpskog teroriste iz Holandije: Evropska unija i Vatikan su pravi zločinci

Autor prijetećeg terorističkog snimka iz Holandije Miroljub Petrović je u jučerašnjoj izjavi prvo ustvrdio da se radi o šali, ali je potom potvrdio da iza svega stoje ozbiljni motivi i nebulozne ideje o borbi protiv "novog svjetskog poretka i Velikog Vavilona".

Petrović je u nekoliko minuta telefonskog razgovora iznio toliku količinu laži, skandaloznog podmetanja i pročetničke agresije da je nemoguće sve prenijeti na papir.

Samozvani guru i doktor nauka, sljedbenik Dragana Dabića alias Radovana Karadžića, svoje prijetnje Holandiji obrazlaže tvrdnjom da su Srbi žrtve te da je u Srebrenici ubijeno "svega" tristotinjak Bošnjaka, a da i to nisu bili civili, nego vojnici koji su pravili zločine nad Srbima.

Kula u Briselu

Ako neko napada mog brata, ja ga moram braniti. Ja se borim protiv novosvjetskog poretka i "Velikog Vavilona". Ako pogledate kako je izgrađena Skupština Evropske unije, vidjet ćete da je izgrađena u obliku Vavilonske kule - kazao nam je Petrović.

Na naše pitanje zna li da se svaka prijetnja iz Srbije, s obzirom na genocid i zločin koje je počinila, mora biti ozbiljno shvaćena, Petrović je počeo negirati historijske činjenice.

Pa navodi:Istraživanja su pokazala da je pronađeno 360 leševa zavezanih ljudi koji su bili zarobljenici i koji su bili strijeljani, nisu bili mučeni. Stvar je da su tu iskopane sve grobnice okolo, jer je tu bilo dosta ratnih dejstava u drugim ratovima i sad ispada da su svi oni, navodno, pobijeni u navodnim ratnim zločinima koje su, navodno, počinili Srbi

Za njega su krvoloci Mladić, Karadžić, Šešelj, kao i svi drugi srpski zločinci koji su odgovorni za svirepo ubijanje desetina hiljada Bošnjaka, nevino optuženi!

- Oni su samo branili svoj narod od istih onih od kojih su ih branili u Prvom i Drugom svjetskom ratu, tako da tu nema nikakvog ratnog zločina. Ratni zločin počinili su ljudi iz Vatikana i Evropske unije koji su organizirali taj rat - navodi Petrović.

Farsa se nastavlja i u sljedećem dijelu njegove degutantne izjave, gdje tvrdi da su Bošnjaci, koji su strijeljani u Srebrenici, „zaslužili smrt, jer su izvršili agresiju nad Srbima".

Smrtna kazna

- Po svakom pravu postoji smrtna kazna za one koji su širili smrt. Ako neko ubija i vrši agresiju, onaj koji se brani ima pravo da ubije. Ako je neko počinio zločine i pobio Srbe u selima oko Srebrenice, šta je problem da oni koji su počinili ubistva budu sankcionisani smrtnom kaznom, šta je tu problem - pita se Petrović.

Najstrašniji dio svoje izjave Petrović je ostavio za kraj. Kako je rekao, važan je samo jedan, prema njegovom mišljenju, biblijski princip: "Oko za oko, zub za zub."

- Ako se iz nekih kuća pucalo na srpske položaje i srpske kuće, ja ne bih gledao da li u tim kućama ima staraca, djece, žena. Ako je neko pucao po Srbima, on, kao i ljudi koji su s njim u kući, snose odgovornost za njegovo ponašanje. Ne možemo da gledamo ko se nalazi u kući iz koje se puca. Rekao bih, sravnite tu kuću sa zemljom - zaključuje Petrović.


srpksi primjer, sprskog proizvoda, srpskog nacionalnog obrazovanja, srpske omladine...

Kozarac u šoku nakon pretresa sobe maloljetnika: bratić ratnog zločinca u kući pravio bombe!

Mještani Kozarca kod Prijedora jučer su bili u šoku zbog policijskog otkrića po kojem je 16-godišnji M. T., sin Mladena Tadića i bratić ratnog zločinca i prvog haškog osuđenika Duška Tadića, u svojoj sobi pravio eksploziv, bombe, mačete, noževe i drugo opasno oružje!

Minsko-eksplozivna sredstva u sobi mirnog i povučenog mladića, koji se, živeći u nekom svom svijetu, ni s kim nije družio, izuzela je policija tokom pretresa Tadićeve kuće koji je uslijedio po saznanju da je M. T. u Poljoprivrednu školu donio bombu M-75 i ručno pravljeni eksploziv.

Prema našim saznanjima, slučajem se pozabavilo i Odjeljenje za borbu protiv terorizma MUP-a RS, a spominje se da su u dječakovoj sobi pronađene i neke „zanimljive" skice dvaju nepoznatih tržnih centara, kao i skica za postavljanje bombe ispod automobila te planovi za pravljenje eksploziva od umjetnog gnojiva.

Zoran Mandić, načelnik Uprave krim-policije MUP-a RS, kaže za naš list da u ovom momentu ne raspolažu podacima koji ukazuju na to da M. T. ima bilo kakve veze s terorističkim grupama, pojedincima ili pak određenim kriminalnim grupama.

- Postoji zainteresovanost pomenutog lica da kroz pretraživanja internet-stranica prikupi što više saznanja o pravljenju eksplozivnih naprava koje smo pronašli zajedno sa supstancama za eksplozivne smjese koje se mogu naći u slobodnoj prodaji i bez jasne namjere da to upotrijebi - kazao je jučer Mandić.

A spisak onog što je policija odnijela, prema riječima dječakove majke Suzane Tadić, prilično je dugačak. Kaže da se na njemu nalazi oko 60 stavki, "od CD-ova, nekih žica, eksera, plastičnih čaša, dva noža, dvije gas-maske, metalne opruge..."

- Pokazali su mi šta su našli, crnu bombu koja je bila izolirana selotejpom. Moj sin je, koliko znam, pokušao da napravi bombu od kartona, ali to je skinuo s interneta. U garaži su našli i teglu gnojiva. I sve to su odnijeli. Sad sama ne znam šta da radim - priča Suzana, čiji se suprug Mladen trenutno nalazi u Njemačkoj.

Nedžad Bešić, predstavnik MZ "Kozarac", jučer nam je kazao da su mještani Kozarca uznemireni.

- Ovo sve liči na neki film. Ne treba zaboraviti da je njegov otac Mladen pravio probleme ljudima u Kozarcu, ali i svojoj porodici. Svi o tome šute. Ovdje nije krivo dijete, nego njegov otac koji stalno proziva nas, povratnike. Sva njegova priča za osnovu ima nacionalno i vjersko. Oca treba pozvati na odgovornost, a ne dijete kojem, očito, treba pomoć - kaže Bešić.

Otvoreno pismo Srđana Puhala RTRS-u

Pročitao sam sva vaša pisma i potpuno podržavam vašu borbu za istinu o srpskim borcima i Republici Srpskoj.

Kao što rekoste "Pucanj u srce" negativno prikazuje srpske borce i sa stanovišta srpskog naroda ima uvredljiv sadržaj, ali pitam se šta ćemo sa svim ostalim narodima koji se stereotipno i u negativnom svjetlu prikazuju na našem i samo našem javnom servisu, i što pogubno utiče na mlade generacije koje trebaju da grade i brane Republiku Srpsku, ali i jedan pravedniji i bolji svijet.

Prije svega želim da se na RTRS više ne prikazuju film „Valter brani Srajevo“. U tom filmu režiser Hajrudin Krvavac namjerno izostavlja činjenicu da je Vladimir Perić Valter bio prvo Srbin, a potom komunista, a naš proslavljeni režiser Emir Kusturica gine u cvijetu svoje mladosti kao statista. I jedno i drugo je nedopustivo.

Što se tiče „Bitke na Neretvi“ i to treba da se zabrani. U tom filmu četnici su prikazani kao suborci Njemaca i Talijana, dok nam istovremeno ulice u Republici Srpskoj nose imena znamenitih četnika.

Takođe prikazivanje četnika kao pomahnitale djece cvijeća koje predvodi još luđi Čarls Menson je stereotipno i pogubno za kreiranje našeg srpskog identiteta. O prekrajanju istorijskih činjenica ne želim da govorim, jer to će sigurno biti jedna od tema „Presinga“ ako već nije bila.

Draga moja gospodo, da li ste se ikada zapitali kakvu poruku šalje serija „Otpisani“?

Oni afirmišu ljude i ideologiju koja je razorila srpskon nacionalno biće i Srbe držala 45 godina u komunističkom kazamatu.

Naravno vi pamtite ta „olovna“ vremena, ali vaša djeca se toga ne sjećaju. Jednog trenutka ta djeca će poželjeti da budu komunisti i ateisti, a ne Srbi i pravoslavci, a to je početak kraja Republike Srpske.

Da ne pričamo o filmovima „Sutjeska“, „Kozara“, „Igmanski marš“ i mnogim drugim partizanskim filmovima.

Dodik 'orkestrira' mržnju prema BiH

Stranka dijaspore BiH reagirala je danas na istupe predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji, kako navode, svojim izjavama pokušava da za teško stanje u zemlji optuži državu Bosnu i Hercegovinu i na taj način degradira njenu ulogu kod bh javnosti.

U saopćenju Stranke dijaspore BiH navodi se da je Dodik izjavio da je „BiH veliki teret za Republiku Srpsku, jer mnogo košta, a RS ništa ne dobija zauzvrat, osim problema“.

'Ovakvim nastupima Dodik pokušava u svom poznatom stilu da obmane domaću javnost stvarajući apatiju i utisak da je za svo zlo u državi krivo sve ono što nosi bosanski predznak, u ovom slučaju država BiH', navodi se u saopćenju.

Dodaje se da je ovo samo nastavak poznate politike njegovih prethodnika.

'Dodik svojom „istorijom“ zasnovanoj na njegovoj „istini“ uvlači ponovo narod u igre, orkestrira mu mržnju prema državi u kojoj živi, dozira mu „municiju“ te ga politički i ekonomski zastrašuje,' navodi se u saopćenju.

Bosanske općine više ne stanuju u RS-u

Prijeratna imena pojedinih općina u Republici Srpskoj izgubila su odrednicu 'bosanski'

Grupa nehljebara Ustavnog suda se nije bavila promjenama imena općina, već usklađivanjem zakona na entitetskom i državnom nivou
Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine promijenjena su imena pojedinih općina u Republici Srpskoj.

Bosanski Brod, Bosanski Novi, Bosanska Dubica i Bosanski Šamac samo su neka od mjesta koja će odlukom Ustavnog suda dobiti nova imena.

Iz njihovih će se imena izbrisati odrednica "bosanski", koja je, proglašena neustavnom, te će ostati samo drugi dio imena.

Kako je pojasnio Zvonko Mijan, registrar Ustavnog suda, Sud je donio takvu odluku zbog Zakona o jedinstvenom matičnom broju Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona, koji moraju sadržavati samo jedno, važeće ime naselja.

"Sud se nije bavio promjenama imena općina, već usklađivanjem zakona entitetskog i državnog nivoa", objasnio je Mijan.

Sud je na zahtjev 76 poslanika Narodne skupštine RS-a naložio Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da u zakon ugradi samo one nazive općina koji su važeći u tom entitetu.

Zloupotreba ovlaštenja

Omer Ibrahimagić, profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu, smatra da je RS zloupotrijebila svoja legitimna ovlaštenja da bi stvorila prostor za eventualnu podjelu Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske.

"To je izraz jedne, velikosrpske politike, da se iz naziva imena briše taj atribut 'bosanski', imajući u vidu njihovu politiku da se Bosna i Hercegovina kao toponim eliminira tako što bi se taj prostor podijelio između Srbije i Hrvatske" rekao je Ibrahimagić.

"Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu Donji Vakuf su promijenili u Srbobran. To spada u velikosrpski projekat, gdje je RS više u tom smislu zloupotrijebila svoje ovlaštenje da mijenja nazive", dodao je on.

Ova promjena se, između ostalih, odnosi na mjesta: Odžak / Vukosavlje, Gračanica / Petrovo, Bosanska Krupa / Krupa na Uni, Ključ / Ribnik, Jajce / Jezero, Stolac / Berkovići, Kalesija / Osmaci.

"Da je usaglašavanje imena općina u nadležnosti države Bosne i Hercegovine, vjerovatno ne bi došlo do saglasnosti da se briše prefiks 'bosanski', imajući u vidu da su ta imena nastala u jednom historijskom kontekstu. Ovako, u nadležnosti je entiteta da imenuje nazive općina, tako da je RS iskoristila, mogu reći, zloupotrijebila svoje pravo", zaključio je Ibrahimagić.