Na šehidskom mezarju Veljaci u Bratuncu, u subotu æe biti klanjana dženaza i obavljen ukop 34 tijela identificiranih Bošnjaka. Rijeè je o civilnim žrtava zloèina poèinjenih u Bratuncu od 1992. do 1995. godine, èiji su posmrtni ostaci ispraæeni danas ispred Komemorativnog centra u Tuzli.
Dženita Salihoviæ u momentu kada je ubijena imala je svega dvije i po godine. Bratunaèki monstrumi ubili su i njene roditelje i šestomjeseènu sestru Narcisu, koja je 2009.godine ukopana na Veljacima.
Šestogodišnja djevojèica Suada Bektiæ biæe ukopana pored majke Ramize, oca Pašana i osmogodišnjeg brata Suada. Posmrtni ostaci djevojèice pronaðeni su u masovnoj grobnici Suha, zajedno sa ostacima majke i brata. U toj grobnici pronaðeno je 38 posmrtnih ostataka, od èega su èetiri majke koje drže djecu u naruèju, te dvije majke sa djecom u zagrljaju.
Treæe dijete koje æe biti ukopano na Veljacima je èetverogodišnji Amir Kariæ.
- Danas ispraæamo naše najmilije, žrtve genocida u Bratuncu, iz Tuzle ka njihovim boravištima, tamo gdje æemo ostaviti ono što smo našli od njihovih tijela. Uvijek æemo ih se sjeæati kao naših najmilijih, koji su nevini otišli sa ovog dunjaluèkog života na ahiret, rekao je na ispraæaju muftija tuzlanski Husein ef. Kavazoviæ.
Tabuti ukrašeni sa po jednom crvenom ružom, koja simbolizira ugašene živote, uneseni su u kamion, kojim su nastavili put prema svom vjeènom poèivalištu.(Tuzlarije.net)
"Vandali" poèupali 13 nišana s mezarja Veljaci u Bratuncu
Nepoznati poèinioci su u noæi izmeðu 11. i 12. maja poèupali 13 nišana sa mezarja Veljaci u Bratuncu, a zatim ih u krugu mezarja složili u obliku krstova.
Ovaj vandalski èin desio se pred dženazu i kolektivni ukop 34 identificirana tijela, civilnih žrtava Bošnjaka iz Bratunca, koja je planirana za danas.
Incident na mezarju Veljaci desio se i pored toga obezbijeðenje koje je preuzela
lokalna policijska stanica, a tokom noæi na mezarju je bilo i nekoliko redara koji su bdjeli pored tabuta, koji su juèer dopremljeni u popodnevnim satima iz Tuzle.
Iz Organizacionog odbora kolektivne dženaze poruèili su graðanima da ovaj incident neæe onemoguæiti održavanje dženaze, te da nema mjesta strahu i panici, te kako oèekuju da æe se u najkraæem roku pronaæi poèinioci izgreda.
Inspektori su jutros obavili uviðaj, a jake policijske jedinice, kao i svake godine održavaju red i sigurnost u vrijeme trajanja dženaze. Dženaza i ukop 34 identificirana tijela Bošnjaka, civilnih žrtava zloèina poèinjenih u Bratuncu 1992. - 1995. godine, zakazana je za 12 sati.
O slobodi medija te o ponizenom robovskom polozaju Bosnjaka i uopste muslimana u BiH i Europi, dovoljno govore i ovakvi novinarski izvjestaji u kojima se pocinioci ovakvih cinova ne nazivaju pravim imenom,dakle fasistima, vec "vandalima"
Registriran(a): 08-03-2012 Lokacija: BA Odgovori: 156 IP: Maskiran
Re: RS genocidna tvorevina (sabrani primitivizmi)
Pa pošto muslimani još uvijek nisu shvatili ko je prijatelj, a ko neprijatelj u buduænosti ih na ovim prostorima vjerovatno neæe ni biti. Neki æe bit pobijeni, neki protjerani, a neki asimilirani.
Dostojanstven ispraæaj za 34 žrtve zloèina poèinjenog u Bratuncu
Na mezarju Veljaci ukopano troje djece
Na Šehidskom mezarju Veljaci u Bratuncu 12. maja 2012. godine, obavljen je zajednièki ukop i klanjana dženaza za 34 žrtve genocida poèinjenog u ovoj opštini od 1992.do 1995. godine. Pred oko 3.500 èlanova porodica klanjanje dženaze namaza predvodio je muftija tuzlanski Husein ef. Kavazoviæ
Najmlaða žrtva kojoj je danas klanjana dženaza je Dženita Salihoviæ koja je imala dvije i pol godine kad je ubijena. Malu Dženitu u mezar je spustio njen amidža Nijaz Salihoviæ pored šestomjeseène sestre Narcise i njihove majke:
- Ja sam joj najbliži rod, ubijeni su joj mati i otac i danas kopamo Dženitu, a prije tri godine ukopali smo i njenu sestru. Dženita je pronaðena u masovnoj grobnici Suha, zajedno sa majkom i sestrom. Izvedeni su iz kuæe i ubijeni – prièa amidža.
Pored Dženite danas je klanjana dženaza i obavljen ukop za još dvoje djece Amira Avdiæa, djeèak koji je ubijen kada je imao èetiri godine i Suade Bektiæ, koja je imala tek šest godina.
Mehmed Begiæ u zemlju je spustio sina Merima:
-Veæ sam ukopa dvije kæeri i jednoga sina, a evo i još jednoga sina kojeg su ubili zlikovci. Sva moja djeca su bili nedužni civili, i za njih niko nije do sada odgovarao, kazao je nesretni otac.
Šida Rejhanoviæ izgubila je tri sina, muža i unuka, kao i sve djeverove, a danas je ukopala i dvije roðake, djecu od amidže:
-Ubijene su na putu i danas su ukopane ovdje kod oca – prièa Šida.
Dženazi su prisustvovale i Žene u crnom iz Beograda koje su došle odati poèast nevino stradalim civilima zloèina poèinjenog u Bratuncu.
Na Šehidskom mezarju Veljaci sa današnjom dženazom ukopano je ukupno 252 civilnih žrtava genocida.
Dostojanstven ispraæaj za 34 žrtve zloèina poèinjenog u Bratuncu
Na mezarju Veljaci ukopano troje djece
Na Šehidskom mezarju Veljaci u Bratuncu 12. maja 2012. godine, obavljen je zajednièki ukop i klanjana dženaza za 34 žrtve genocida poèinjenog u ovoj opštini od 1992.do 1995. godine. Pred oko 3.500 èlanova porodica klanjanje dženaze namaza predvodio je muftija tuzlanski Husein ef. Kavazoviæ
Najmlaða žrtva kojoj je danas klanjana dženaza je Dženita Salihoviæ koja je imala dvije i pol godine kad je ubijena. Malu Dženitu u mezar je spustio njen amidža Nijaz Salihoviæ pored šestomjeseène sestre Narcise i njihove majke:
- Ja sam joj najbliži rod, ubijeni su joj mati i otac i danas kopamo Dženitu, a prije tri godine ukopali smo i njenu sestru. Dženita je pronaðena u masovnoj grobnici Suha, zajedno sa majkom i sestrom. Izvedeni su iz kuæe i ubijeni – prièa amidža.
Pored Dženite danas je klanjana dženaza i obavljen ukop za još dvoje djece Amira Avdiæa, djeèak koji je ubijen kada je imao èetiri godine i Suade Bektiæ, koja je imala tek šest godina.
Mehmed Begiæ u zemlju je spustio sina Merima:
-Veæ sam ukopa dvije kæeri i jednoga sina, a evo i još jednoga sina kojeg su ubili zlikovci. Sva moja djeca su bili nedužni civili, i za njih niko nije do sada odgovarao, kazao je nesretni otac.
Šida Rejhanoviæ izgubila je tri sina, muža i unuka, kao i sve djeverove, a danas je ukopala i dvije roðake, djecu od amidže:
-Ubijene su na putu i danas su ukopane ovdje kod oca – prièa Šida.
Dženazi su prisustvovale i Žene u crnom iz Beograda koje su došle odati poèast nevino stradalim civilima zloèina poèinjenog u Bratuncu.
Na Šehidskom mezarju Veljaci sa današnjom dženazom ukopano je ukupno 252 civilnih žrtava genocida.
Na zalost istina sve sto kaze ova djevojka.Ja ipak pozivam Bosnjake i pored medjunarodne zajednice koja nas mrzi i pored nasih korumpiranih politicara,da ne odustaju od svojih rodnih krajeva.Ovo je nasa zemlja,zemlja nasih pradjedova.Bez obzira gdje bili,dodjite makar jednom godisnja,pojavite se,zapalite rostilj u avliji pustite Safeta rahmetli!Prosla je 1992,a nismo se bojali ni 1992 kada su hodali do zuba naoruzani!Ma neka samo dodje da mu nabijem kalasnjikov u dupe!
Evo kako prodju ljudi koji zapravo govore istinu.Ovaj covjek je SAMO REKAO GOLU ISTINU i zbog toga izgubio posao i dobio prijavu za "rasizam"
Gert Fylking optuzen kao "rasista" i optpusten sa posla jer je poredio Andersa Breivika sa srpskim zlocincima
Fylking je uzivo u emisiji svedskog radija govorilo se o masovnom ubici Breiviku kojem je izmedju ostalih genocidnih manijaka,jedan od vecih idola radovan karadzic, srpski heroj i ratni zlocinac odgovoran za genocid.U jednom trenutku, Fylking je prokomentirao kako je “svijet pun ovakvih Breivika”, da bi ga sugovornica za trenutak prekinula konstatacijom: “Uhvatili smo, u svakom sluèaju, ovog Breivika.”Fylking se potom nadovezao:”Uhvatili smo i mnoge druge, uhvatili smo one Srbe koji su se ponašali kao proklete svinje, koji su pobili više stotina tisuæa ljudi i protjerali više milijuna ljudi, njih smo uhvatili. Misliš li da ih Srbi osuðuju? Ne, Srbi ih velièaju kao heroje. Tko su onda psihopate? Je li onda veæi dio srpskog naroda retardiran? Ili su retardirani samo oni koji su osuðeni za ratne zloèine?”, upitoo se Fylking.
Sada ja postavljam pitanje?Sta ovdje nije istina i zasto su covjeka satanizirali i dali mu otkaz?
Netreba napominjati da je svedska televizija nedavno objavila norveski dokumentarac "izdani grad" u kojem se uz pomoc novinara Oslobodjenja i slobodne bosne negira genocid u Srebrenici i zbog kojeg je svedska televizija ostro kritikovana (izmedju ostalih i od helsinskog komiteta za ljudska prava i haskog tribunala) a do dan danas se niko ispred svedske televizije nije izvinuo niti podnjeo otkaz,niti je otpusten kao u ovom slucaju!!
Naravno i ovakve stvari same dovoljno govore.Sve je jasno,koliko nas vole i sta nam zele.Kakvu su nakaradu od drzave stvorili u kojoj genocid nad Bosnjacima predstavlja sasvim normalnu stvar i u kojoj bosnjacki politicari predstavljaju marionete korumpiranih debila koji bi i majku rodjenu prodali za malo fotelje...
Ja pozivam Bosnjake na slogu,dostojanstvo i molim ih da se ne odricu svojih rodnih krajeva bez obzira kako to deprimirajuce izgledalo.Jer danas je mozda tako,a sutra moze biti sasvim drugacije... Bog je na strani hrabrih.
citat:cupo wrote: Bratunac-Mehmed Begiæ: "Od šestero, izgubio sam èetvero djece"
Bratunac-Enes Suljkanovic potpredsjednik RS: "Ovi tabuti sve govore"
Bratunac-Kolektivna dženaza i ukop 33 identificirana tijela Bošnjaka
ovo sve govori kakav apardhejd vlada i kakav je ponizni polozaj Bosnjaka, kada ga novinarka pita "raspolaze li informacijama gdje su mu ubijena djeca?" I kad covjek fino kaze:"sta cu ja raspolagat',raspolago ne raspolag'o ratni zlocinci se slobodno secu gradom"
Ratnog izvještaèa Eda Vulliamyja još šokira istina o ratu u BiH
Skoro dvije decenije nakon što su ubijanja okonèana, istina o bosanskom ratu još ima snagu da šokira. U roku od nekoliko sedmica od izbijanja sukoba 1992. godine, na hiljade izbjeglica prebaèeno je u novi gulag koncentracionih logora, smješten u geografskom srcu Evrope, u kojem su preživjeli zvjerstva i izgladnjivanje u rukama bosanskih Srba, piše u ponedjeljak u londonskom The Telegraphu David Blair u recenziji knjige poznatog ratnog izvještaèa iz BiH, Eda Vulliamyja "Rat je gotov, živio rat".
Ed Vulliamy
Ed Vulliamy
"Postojanje logora brzo je otkriveno, ali ipak su trebale još tri godine - i masakr oko 8.000 muškaraca i djeèaka u Srebrenici", prije nego što se plašljiva meðunarodna zajednica pribrala kako bi okonèala krvoproliæe. Kratka kampanja bombardovanja 1995. godine dovela je do mirnog rješenja koje se moglo postiæi mnogo ranije, piše Blair.
Ipak, i danas, piše dalje Blair, neki dovode u pitanje postojanje logora, ignorišuæi brdo dokaza dok spekulišu otrovnim teorijama zavjere. Èineæi to, oni umanjuju iskušenja preživjelih, udvostruèuju njihovu traumu i vrijeðaju uspomenu na one koji su ubijeni.
"Ed Vulliamy, koji je tada radio za The Guardian, bio je meðu nekolicinom novinara kojima je bilo dopušteno da posjete logor Omarska u podruèju Bosne pod srpskom kontrolom 5. augusta 1992. Njih je pozvao Radovan Karadžiæ, bivši èelnik bosanskih Srba, sada na suðenju u Haagu. Izgleda da je on vjerovao da æe Vulliamy i njegove kolege prihvatiti da je logor bio bezazleni objekat u kojem su izbjeglice privremeno držane prije nego što su vraæene kuæama", piše Blair.
Realnost izgladnjelih ljudi iza bodljikave žice, prijeteæih razgovora s užasnutim zatvorenicima, sumanuti stražari, prièa su za sebe. Svjedoèenja preživjelih, nakon toga i niz presuda u Haagu potvrdili su, piše Blair, van svake sumnje da su Omarska i ostali logori bili pozornice za ubijanja, silovanja i muèenja.
Bleir u recenziji knjige poznatog ratnog izvještaèa iz BiH, Eda Vulliamyja "Rat je gotov, živio rat" piše da su logori i njihovo zloæudno nasiljeðe tema Vulliamyjeve britke knjige, u kojoj piše s ispravnim i kontrolisanim gnijevom o odsustvu bilo kakvog "pokajanja" u godinama nakon bosanskog rata. On u knjizi tvrdi da su negiranje, ravnodušnost i propalo mirovno rješenje nagradili etnièko èišæenje praktiènom podjelom zemlje i sprjeèavanjem istinskog pomirenja.
Dok je poslijeratna Njemaèka, piše Blair, imala moralne hrabrosti da se suoèi s istinom o svojim djelima, i da sklopi mir s Evropom, mnogi bosanski Srbi još negiraju šta je uèinjeno u njihovo ime. Logor Omarska sada je rudnik željeza, u vlasništvu Lakshmi Mittala, najbogatijeg graðanina Britanije. On do sada nije sagradio memorijalni centar za one koji su tu ubijeni, oèigledno zbog primjedbi lokalnih Srba.
"U meðuvremenu, mala ali opsesivna industrija nastavlja dovoditi u pitanje postojanje logora, i time integritet Vulliamyja i njegovih kolega. Jedan od njih je i Noam Chomsky, jedan od najuglednijih intelektulaca našeg vremena, koji nikada nije posjetio Bosnu tokom rata ali je optužio Vulliamyja za 'izmišljotine'. Drugi je bio pokojni Harold Pinter. Kada se Slobodan Milošrviæ konaèno našao na suðenju u Haagu, Pinter je pomagao u organiziranju 'komiteta za odbranu' tog masovnog ubice", piše Blair.
Vulliamy je ostao u kontaktu s preživjelima iz logora koji su sada širom svijeta. "Oni traže malo. Vjerujem da onima koji su preživjeli i ostali osakaæeni takvim zloèinima, dugujemo barem jednu stvar. Njima se trebaju ispuniti njihovi životi priznanjem onoga što im se desilo. Njihova svetost zahtijeva od historije da prizna zloèine koji su poèinjeni nad njima", piše Vulliamy.
"Njegov centralni zakljuèak, po mom mišljenju, ostaje nesporan: oni koji su tu umrli ili su ubijeni nikada nisu dobili priznanje i saosjeæanje koje zaslužuju. To ostaje trajna sramota bosanske tragedije", piše David Blair u recenziji knjige Eda Vulliamyja "Rat je gotov, živio rat".
Kos: Morao sam uèestvovati u ubistvima, žao mi je svake žrtve
U završnoj rijeèi, Odbrana Franca Kosa, optuženog za genocid u Srebrenici, je istakla da optuženi, iako je uèestvovao u ubistvima Srebrenièana u julu 1995. godine, nije znao za plan istrebljenja grupe Bošnjaka iz istoène Bosne.
Obrativši se Sudskom vijeæu, optuženi Kos je rekao da je morao uèestvovati u ubistvima Bošnjaka na Vojnoj ekonomiji u Branjevu 16. jula 1995. godine, ali da mu je “žao svake žrtve”.
"Makar jedna nevina žrtva je katastrofa. Kajem se za svaku osobu koju sam ubio. Izvinjavat æu se svakoj žrtvi i porodici i svaku kaznu æu prihvatiti, ali najveæa kazna mi je što psihièki to moram nositi", kazao je Kos.
Uz Franca Kosa, Tužilaštvo BiH za uèešæe u ubistvima više od 800 muškaraca i djeèaka u julu 1995. godine na Branjevu, tereti Stanka Kojiæa, Vlastimira Golijana i Zorana Goronju.
Prema optužnici, Kos je bio komandir Prvog voda Desetog diverzantskog odreda Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), a Kojiæ, Golijan i Goronja su bili pripadnici istog odreda.
Duško Tomiæ, branilac optuženog, je u završnom izlaganju rekao da je suðenje Francu Kosu "historijsko", s obzirom na to da nikada više neæe biti suðeno jednom Slovencu za genocid koji je poèinila srpska strana nad bošnjaèkim stanovništvom.
Tomiæ je naglasio da su svi svjedoci, izuzev zaštiæenog svjedoka Državnog tužilaštva Z-1, kazali da pripadnici Desetog diverzantskog odreda VRS "nisu znali za plan ubijanja Bošnjaka u Branjevu dok nisu stigli na odredište 16. jula".
"Franc Kos je poèinio strašan zloèin i ubistva, ali za razliku od Z-1, on nije lagao i nije sakrivao tu istinu. On je Haškom tribunalu još 1996. rekao za ubistva. Kos ne želi ništa. On ne trguje svojim optužbama. Sam je tražio da doðe u Sarajevu da mu se sudi nakon hapšenja u Hrvatskoj, a mogao je tražiti i da ide u Sloveniju", rekao je Tomiæ.
On je kritikovao Državno tužilaštvo, koje je u svom izlaganju tražilo da Kos bude osuðen na kaznu od 45 godina zatvora, istaknuvši da je to "drakonska kazna".
"Neobièno je, u najmanju ruku, da se pijunima dodjeljuju takve kazne, a da se onima koji su planirali i poèinili genocid daju male kazne i oni dolaze kao svjedoci pred ovaj sud. To ne pomaže ni istini ni pomirenju", dodao je Tomiæ.
Sudskom vijeæu se obratio i dodatni branilac Kosa Predrag Driniæ, koji je rekao da se ubistva Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995. godine, na naèin opisan u optužnici, "ne mogu okarakterisati kao genocid".
komentar:
Dakle i pored presude medjunarodnog suda pravde o GENOCIDU,taj isti genocid se zapravo neprestano negira sto je prema definiciji genocida zapravo njegova zadnja faza.
"Od osam hiljada navodnih žrtava, oko dvije i po hiljade je stradalo u koloni koja se probijala ka Tuzli, što znaèi da je sistematski strijeljano oko pet hiljada muškaraca. Postavlja se pitanje pravne kvalifikacije tog djela. Ukoliko znamo da je u drugim genocidima stradalo recimo milion Jermena ili èetiri i po miliona Jevreja, mislim da možemo negirati pravnu kvalifikaciju ovog djela", rekao je Driniæ.
Re: RS genocidna tvorevina (sabrani primitivizmi)
