Registriran(a): 08-03-2012 Lokacija: BA Odgovori: 156 IP: Maskiran
Re: RS genocidna tvorevina (sabrani primitivizmi)
Policija pronašla skladište naoružanja
Inspektori MUP-a Republike Srpske pronašli su u ponedjeljak 14. maja 2012. godine ilegalno skladište naoružanja na krovu privatne kuæe Srðana Vrziæa, koja se nalazi neposredno uz šehidsko mezarje Veljaci, na kojem je u subotu 12. maja 2012, uz prisustvo oko 5.000 odoba obavljena kolektivna dženaza za 34 civilne žrtve zloèina u Bratuncu.
Sam èin ukopa veæ je bio narušen incidentom koji se desio noæ ranije, kada su maloljetni Srbi u toku noæi upali u mezarje i èupali nišane, praveæi od njih krstove. Taj incident bio je uvod u, prema svemu sudeæi, teroristièki akt posjedovanja ogromne kolièine naoružanja i njegovoga instaliranja na krov kuæe, odakle se moglo djelovati oružjem na civile koji su bili na kolektivnoj dženazi.
Pronaðeno naoružnje i municija izazvali su strah kod Bošnjaka, a iz Organizacionog odbora Šeste kolektivne dženaze i iz Medžlisa Islamske zajednice Bratunac, takoðer su izrazili sumnju da su pronaðene kolièine naoružanja bile pripremljene za eventualni napad na ljude koji su bili na dženazi.
Osnovu za stah stvorile su informacije iz policije u kojima se kaže da je prilikom pretresa pronaðeno 13 automatskih pušaka, 1 puškomitraljez, 55 okvira za pušku, 6 protivpancirnih mina, 80 ruènih bombi, 2 ruèna raketna bacaèa, 3.790 gr plastiènog eksploziva, 174 detonatorske kapsule, 7 tromblonskih mina, 2 zolje, 5 pištolja, 8 granata, više od 5.000 komada municije razlièitog kalibra, optièki nišan, 2 noža za pušku, ruèni bacaè raketa, dijelovi od pištolja (navlake cijevi), kao i veæa kolièina municije, dijelova oružja i vojne opreme.
Da je ambijent u kojem žive povratnici Bošnjaci stravièan govori i èinjenica da su ovdašnji mediji teroristièki èin ilegalnog posjedovanja skladišta naoružanja okarakterisali kao „hobi bivšeg oružara“ Srðana Vrziæa. Pored toga, svi koji su sudjelovali u incidentu skrnavljenja mezarja, kao i Srðan Vrziæ, nakon davanja izjava pušteni na slobodu.
U saopæenju koje su nakon pronalaska naoružanja plasirala bošnjaèka udruženja predvoðena Medžlisom IZ, zatražena je zaštita i garantiranje sigurnosti Bošnjacima od strane vlasti Republike Srpske i njenoga predsjednika. Takoðer, pozvani su povratici Bošnjaci da ne stvaraju paniku jer su dobili uvjeravanja iz policije da je situacija pod kontrolom.
(tuzlarije.net - BMG Bosanska medijska grupa)
____
Re: RS genocidna tvorevina (sabrani primitivizmi) - ratkov sin ponosan
U razgovoru za ruski RT
Sin Ratka Mladiæa ponosan na oèevu ulogu u ratu u BiH
Poèetkom suðenja za ratne zloèine u BiH Ratku Mladiæu, njegov sin Darko dao je intervju za ruski RT. U njemu je istaknuo kako je ponosan na svog oca.
Darko Mladiæ je rekao kako je njegov otac samo pokušavao zaštititi zemlju tokom rata u BiH. Meðutim, optužbe protiv Mladiæa govore drugaèije. Svjedoci govore drugaèije, kao i brojne audio i video snimke.
"Mi se borimo za njegovu slobodu svim moguæim sredstvima. Optužbe protiv njega su vrlo teške i smatramo da su pogrešne", istaknuo je za RT Mladiæev sin Darko.
"Mogu komentirati o svom ocu, jer ga poznajem. Kao što možete i zamisliti, s obzirom da ste medij, u ovom sluèaju postoje dva Ratka Mladiæa, jedan je proizvod medija, što je daleko od Ratka Mladiæa kojeg ja poznajem", pojašnjava on.
"Tokom ovih 20 godina, mediji, pogotovo iz zemalja koje su bile na suprotnoj strani sukoba, pomažu provoðenju rata protiv nas i još uvijek se drže svoje prièe o genocidu 1992. godine, što je vremenski i prije poèetka rata u BiH. Pretpostavljam kako su te optužbe nastale još i prije poèetka rata", smatra Mladiæev sin.
Suðenje Radovanu Karadžiæu nije htio komentirati, iako se ono vodi paralelno sa suðenjem njegovom ocu.
"Ponosan sam na oèevu ulogu u ratu u Bosni, ne zbog toga što mislim da je kriv za bilo što, veæ zato što je radio svoj posao u tom ratu. Glavni cilj tog rata bio je zaštititi naš narod od ponovnog izlaganja genocidu", rekao je Darko Mladiæ, referirajuæi se na dogaðaje iz Drugog svjetskog rata.
"Ne mislim da je moj otac bio pijun u službi politike Srbije. On je vjerovatno bio svojevrstan alat, kojim se vršio pritisak na Srbiju, ali problemi Srbije se nisu riješili njegovim izruèenjem. To je zapravo bila potpuno pogrešna dilema", rekao je Darko Mladiæ.
"Neprihvatljivo da u Srebrenici pobjede oni koji negiraju genocid"
Politièka stranka koja se aktivno zalaže za negiranje genocida mogla bi pobjediti na izborima za gradonaèelnika Srebrenice u ovoj godini. To je neprihvatljivo za nas koji smo preživjeli genocid u tom gradu. Time bi se dala kontrola nad Memorijalnim centrom Potoèari, ukljuèujuæi grob mog oca i brojnih nevinih žrtava, ljudima koji negiraju zloèine koji su doveli do njihovih ubistava, piše Emir Suljagiæ u tekstu objavljenom na internet stranici Peacefare.net.
Ovo je ono što se dešava u i oko Srebrenice, u širem smislu. Dok se to dešava, suðenje Ratku Mladiæu, koji je komandovao vojnicima Republike Srpske (RS) tokom masakra prije 17 godina, poèelo je u srijedu u Haagu.
Obamina administracija, ukljuèujuæi savjetnike kao što su Samantha Power i Susan Rice, izgleda da je vratila amerièku politiku prema Bosni i Hercegovini u 1992. godinu, kada ondašnji državni tajnik James Baker i Sjedinjene Države nisu imale odluèan stav, naveo je Suljagiæ.
Dodaje da se amerièki ambasador u BiH Patrick Moon ne protivi zahtjevu predsjednika RS-a Milorada Dodika da se lokalni izbori održe po Izbornom zakonu BiH, èime bi se okonèao "srebrenièki izuzetak" kojim je bilo omoguæeno glasanje u Srebrenici svim njenim stanovnicima iz 1991. godine bez obzira gdje se trenutno nalaze.
Suljagiæ navodi da trenutno u Srebrenici ima 3.000 srpskih glasaèa iz Srbije registrovanih za glasanje u tom gradu.
Politièke stranke koje ne negiraju genocid iz 1995. godine mogle bi teoretski sprijeèiti to blokiranjem usvajanja državnog budžeta BiH, koje je potrebno Dodiku jer je RS trenutno u finansijskim problemima, piše Suljagiæ.
One, meðutim, nisu to uèinile, jer se više plaše Dodika, amerièke vlade i Evropljana nego preživjelih srebrenièkog masakra.
Kako bi se suprotstavile toj izdaji, grupe preživjelih organizirale su koaliciju koja æe raditi na registraciji bosanskih graðana širom zemlje za glasanje u Srebrenici na predstojeæim izborima.
To je dopušteno po bosanskim zakonima. Imamo oko 90 dana prije nego što se dovrše glasaèke liste. Uvjeren sam da možemo registrovati tri hiljade ljudi koji bi nam pomogli da grobovi u Potoèarima ne padnu u ruke onima koji negiraju ubistva onih koji su ukopani u njima. Nema sumnje da æe neki u meðunarodnoj zajednici pokušati da ometu taj proces, piše Suljagiæ.
Preživjeli æe objaviti takve pokušaje u javnosti, ukljuèujuæi i meðunarodne medije. Udruženja preživjelih, piše Suljagiæ, imaju sumnju u prisustvo meðunarodnih predstavnika u Potoèarima 11. jula ove godine, datuma kada se obilježava godišnjica masakra. Izgleda dostojnije obilježiti taj datum u ovoj godini bez onih koji su odsutni 17 godina i sada su zaboravili patnje žrtava.
Èitao sam u knjizi Samanthe Power "Amerika i doba genocida: Problem iz pakla" o lobistièkim naporima Rafaela Lemkina kod saveznika tokom suðenja u Nunbergu da uvrste genocid u optužbe protiv nacistièkog rukovodstva. On nije uspio u tome. Jer mi znamo, poput Derviša Sušiæa da "sve što se èini u korist svoje zemlje, jednog dana sigurno æe se desiti". S gorèinom uviðamo da se malo tog promijenilo. Juli 1995., kada je više od 8.000 ljudi ubijeno u Srebrenici, mogao bi se lako desiti u današnjem svijetu. Možda se veæ dešava u Siriji, piše na kraju svog teksta Emir Suljagiæ.
U Centru za obdukciju i identifikaciju Šejkovaèa u Sanskom Mostu danas je identificirano devet civilnih bošnjaèkih žrtava stradalih '92. godine na podruèju Prijedora, Bihaæa i Bosanskog Novog.
"Identificirane žrtve ekshumirane su u ranijem periodu iz masovne gorbnice Jakarina Kosa na podruèju Prijedora, koja je jedna od najveæih masovnih grobnica iz koje su ekshumirane 373 žrtve, i iz masovnih grobnica na lokalitetu Redak, Kamièani i Budimliæ-Japra na podruèju opæine Prijedor“, kazala je Feni glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Èengiæ.
Po njenim rijeèima, danas su identificirana i dva brata, Mirzet i Muharem Hegiæ, ekshumirani iz masovne grobnice Jakarina Kosa.
Identificiran je i braèni par Ramo i Kada Alivuk koji su ubijeni u 69. godini i ekshumirani zajedno na lokalitetu Duliba na podruèju Bihaæa.
„Na podruèju krajinske regije od prijavljenih 5.137 žrtava do sada je identificirano njih 3.445“, kazala je Èengiæ.
Danas su identificirani:
1. Mirzet (Sakib) Hegiæ, roðen 10.4.1962. u mjestu Bišæani, opæina Prijedor, ekshumiran 2001. iz masovne grobnice Jakarina Kosa, opæina Prijedor;
2. Muharem (Sakib) Hegiæ, roðen 10.2.1952. u mjestu Bišæani, opæina Prijedor, ekshumiran 2001. iz masovne grobnice Jakarina Kosa, opæina Prijedor;
3. Ramo (Šaban) Alivuk, roðen 1924. godine u Bihaæu, ekshumiran 2011. na lokalitetu Duliba, opæina Bihaæ;
4. Kada(Osman) Alivuk, roðena 1924. godine u Bihaæu, ekshumirana 2011. na lokalitetu Duliba, opæina Bihaæ;
5. Amir (Jusuf) Ceriæ, roðen 28.5.1971. godine u Prijedoru, ekshumiran 2010. na lokalitetu Kamièani, opæina Prijedor;
6. Mehmed (Hasan) Veliæ, roðen 1956. u mjestu Blagaj Japra, opæina Bosanski Novi, ekshumiran 2011. lokalitet Jablanica, opæina Bosanski Novi;
7. Emir (Meho) Sivac, roðen 12.06.1966. godine u mjestu Kevljani opæina Prijedor, ekshumiran 1998. godine na lokalitetu Kozaruša-Hušiæi, opæina Prijedor;
8. Edin (Mehmed) Kadiriæ, roðen 24.1.1971. godine, ekshumiran 2000. na lokalitetu Redak, opæina Prijedor;
9. Hasan (Emsud) Šumiæ, roðen 29.11.1972. godine, eskhumiran 2001. na lokalitetu Budimliæ-Japra, opæina Prijedor.
Plava košulja s bijelom kragnom i tregeri ubijene Alme Haseèiæ (10)
Remzija Haseèiæ u èetvrtak je u Visokom identificirao kæerku Almu koja je imala deset godina kada je ubijena u Višegradu, i sina Nermina koji je ubijen s nepunih 15 godina. Njihovi posmrtni ostaci pronaðeni su na dnu jezera Peruæac koje je 2010. ispražnjeno radi èišæenja brane. Ostaci njihove majke Vezime nikada nisu pronaðeni.
Troipogodišnjeg Harisa su s igre odveli i ubili
Istog dana identificirani su i posmrtni ostaci djeèaèiæa Harisa Podžiæa koji je imao tri i pol godine kada je brutalno ubijen skupa s majkom. Otac mu je poginuo na Volijacima nikada ne èuvši ni jednu vijest o sudbini malog Harisa i supruge Æamke. Kako su njegove dvije sestre koje su uspjele preživjeti strahote Višegrada u to vrijeme takoðer bile djeca, nemaju dovoljno snage za identifikaciju, a nana je stara i bolesna, najbliži preživjeli roðaci koji su došli na identifikaciju su mu amidžiæi Dževad i Refik.
"Kako mi je prièala njegova nana, kada su ih razdvajali, mali Haris nije trebao iæi u vozilo kojim su ljudi odvezeni na smaknuæe. On je bio mali, trèao je naokolo, igrao se, i kad su krenuli samo ga je neko od vojnika zgrabio i ubacio u taj kombi...", isprièao nam je Harisov amidžiæ Dževad.
"Da im pronaðu bar kost, da znamo gdje su..."
Zahida Hodžiæ došla je da identificira dajdžu Mehmeda Šabanoviæa:
"Na današnji dan, prošlog èetvrtka, identificirala sam oca Rasima Bešireviæa. Tužna sam. Nema tu ništa što bi me moglo obradovati, meni moje niko neæe vratiti, a tražim još mnogo èlanova rodbine koji su pobijeni, muža, djecu... Da naðu bar po jednu kost, samo neka se zna gdje su", kaže Zahida.
U èetvrtak je obavljeno 20 identifikacija, Dževad Medžuseljac došao je da identifikuje majku Hatidžu, Aišu Saliæ identifikovao je unuk, kæerka Aldijana došla je da identifikuje ostatke oca Asima Subašiæa... Osim žrtava iz Višegrada identificiran je i Budimir Todoroviæ koji je poginuo u okolini Goražda, a rijeka Drina njegove posmrtne ostatke donijela je sve do jezera Peruæac gdje su pronaðeni s ostacima stotina ubijenih Višegraðana.
Re: RS genocidna tvorevina (sabrani primitivizmi) - Admira i Bosko
Srpski zlotvori uzeli mlade živote
Kako se stvarala genocidna tvorevina?
Sarajevske Romea i Juliju ni smrt nije mogla rastaviti
Tragièna ljubavna prièa Admire Ismiæ i Boška Brkiæa vjerovatno je jedna od posljednjih prièa o pravoj, iskrenoj i bezuslovnoj ljubavi za koju se živi, ali i umire.
Admira i Boško su roðeni iste godine, dijelili su svoje mladenaèke radosti, nadanja, strahove, neizmjernu ljubav i u smrt otišli zajedno na današnji dan prije 19 godina. Ljubav sarajevskih Romea i Julije, kako su ih strani novinari kasnije prozvali, poèela je u srednjoj školi.
Upoznali su se za vrijeme Olimpijade u Sarajevu. Prijateljstvo je vrlo brzo preraslo u ljubav, koja se nastavila i kada su glavni grad BiH zasule granate, a zli srpski umovi poèeli svoj divljaèki pohod.
To što je Admira Bošnjakinja, a Boško Srbin, mladom paru nije bilo važno. Nisu ih uspjeli uvjeriti da su razlièiti samo zato što se drugaèije zovu.
Boško nije otišao iz Sarajeva radi Admire. Mladi ljubavnici živjeli su kilometrima udaljeni, ali to ih nije sprijeèilo da se viðaju iz dana u dan. Admiru i Boška nisu mogle razdvojiti ni granate ni snajperski pucnji. I dok je rat bjesnio, njihova ljubav je bivala sve jaèa.
Godinu dana od poèetka agresije na BiH, Boško i Admira su odluèili napustiti Sarajevo u potrazi za boljim životom, u potrazi za mjestom gdje njihovu ljubav neæe posmatrati kao izdaju vlastitog naroda.
Pet dana nakon Admirinog 25. roðendana, 18. maja 1993., krenuli su prema slobodi. Preko zajednièkih prijatelja su dogovorili izlazak iz opkoljenog Sarajeva. Vjerujuæi da je na snazi obustava paljbe, nisu èekali mrak veæ su krenuli oko 17 sati poslijepodne.
Tijela Admire i Boška na Vrbanja mostu: U smrt su otišli zagrljeni
Tijela Admire i Boška na Vrbanja mostu: U smrt su otišli zagrljeni
Meðutim, uspjeli su stiæi samo do Vrbanja mosta kada je snajperski metak pogodio Boška, koji je izdahnuo na mjestu dogaðaja. Drugi metak je pogodio Admiru. Smrtno ranjena dopuzala je do svog mrtvog deèka, zagrlila ga i izdahnula.
Èak osam dana niko se nije usudio skloniti njihova tijela, jer su se nalazili na "nièijoj zemlji". Kako bi sakrili dokaze, Srbi su ih pokušavali zapaliti gaðavši ih zapaljivim mecima, ali bezuspješno.
Tijela su naposljetku izvukli pripadnici Vojske RS i sahranili ih na groblju u Lukavici. Admirini roditelji su nakon rata tijela prebacili u Sarajevo. Admira i Boško su sahranjeni na groblju Lav, jedno pored drugog.
Prièu o ovo dvoje mladih Sarajlija su objavili svi mediji svijeta. O njima su napisane knjige i snimljeni filmovi.
Re: RS genocidna tvorevina (sabrani primitivizmi) - Nikoliæ: Ja sam èetnik i RS treba da postoji zauvi
u liku nikolica je zapravo vec tradicionalno srpsko velicanje genocida nad Bosnjacima,toliko puta opjevano uz gusle pjesmom koja slavi smrt i ratni zlocin
Nikoliæ: Ja sam èetnik i RS treba da postoji zauvijek
Krajem septembra 2010. godine, Tomislav Nikoliæ, tada u svojstvu zamjenika predsjednika Srpske radikalne stranke, je gostovao na BN Televiziji u emisiji Puls. Nikoliæ je tom prilikom izjavio kako je "proces pripajanja Republike Srpske Srbiji nezaustavljiv". Tada zamjenik haškog optuženika i predsjednika SRS-a, Vojislava Šešelja, ustvrdio je da pitanje srpske države još nije riješeno te da se upravo zbog ideje o velikoj Srbiji upustio u politiku.
"Predsjednik Srpske napredne stranke Tomislav Nikoliæ kaže da Republika Srpska treba da postoji zauvijek, a da je dužnost naprednjaka da je saèuvaju i izgraðuju kao srpsku i demokratsku.
"Poštujte Dejtonski sporazum koji kaže da postoji RS, a sve napade treba da izdržite do jedne granice. Ta granica je poniženje i nju ne smijete da preðete, ne smijete dozvoliti da vas bilo ko ponižava. Srpska napredna stranka æe možda biti ta koja æe Srbiju, a za njom i Republiku Srpsku, uvesti u EU", rekao je Nikoliæ 2010.
U intervjuu za Deutsche Welle 2011. godine Nikoliæ je izjavio sljedeæe:
"BiH je država koja zvanièno i formalno postoji i država koja ima entitete koje, do sada, nije uspjela uvjeriti da treba da postoji jedna država. Želja EU je da ima jednog pregovaraèa i da to bude centralna vlast u Sarajevu. Želja naroda tamo je da se živi bolje i ravnopravno. Onaj ko želi pomoæi BiH da živi kao država mora osigurati ravnopravnost graðana, entiteta i ravnomjerne investicije", kazao je novi predsjednik Srbije tom prilikom.
U nekoliko navrata, Nikoliæ se oštro protivio inicijativi da Skupština Srbije donese rezoluciju o genocidu u Srebrenici da bi, kao mnogo puta do tada, promijenio mišljenje.
"Prihvatili smo Meðunarodni sud pravde i presuda o Srebrenici nam je odgovarala, jer nas nije osudila ili nas je bar stavila u isti koš sa Holandijom. Sada im se obraæamo da nam pomognu da saèuvamo Kosovo. Prema tome, nemam ništa protiv da se njihova presuda pomene u rezoluciji".
U ovoj izjavi ništa ne bi bilo èudno da Nikoliæ ranije nije izjavio sljedeæe.
"Neæu glasati za Deklaraciju o Srebrenici ako se u njoj bude pominjala rijeè genocid, niti æu prisustvovati Kolegiju Skupštine Srbije na kojem bi se trebalo razgovarati o tekstu tog dokumenta. U deklaraciji za koju bismo glasali ne može ni u naznakama postojati tvrdnja da je srpski narod poèinio bilo koju vrstu genocida".
U intervjuu za Media servis Tomislav Nikoliæ se 2007. godine u svojstvu predsjednika Skupštine Srbije izjasnio kao èetnik.
"Ja sam èetnik i opet bih to bio u ratu. Ja nisam poèinio nikakav ratni zloèin i njegujem èetništvo, isto kao što ste vi u Hrvatskoj ponosni na ustaše", rekao je tom prilikom Nikoliæ i dodao da æe se Srbi uvijek boriti za status autonomije u Hrvatskoj.
"Niti imam djece za rat, niti imam vojske za rat, niti bih bilo èiju tuðu djecu poveo u rat, niti bih ratovao protiv tuðe djece".
Nakon što je 2010. godine poruèio kako Republiku Srpsku vidi kao nezavisnu državu, Nikoliæ je izjavio kako Srbija i RS zaslužuju bolje politièko vodstvo. Na udaru njegovih kritika našli su se i Boris Tadiæ i Milorad Dodik. Meðutim, nekoliko godina kasnije, ponovo je promijenio mišljenje upuæujuæi pohvale za politièki angažman Milorada Dodika.
"Mislim da Dodik, u veoma teškim okolnostima i pod pritiscima sa svih strana, izvanredno vodi svoju državu. Nisam siguran da bi Srbija bila tako uspješna", kazao je Nikoliæ.
Nikoliæ je rekao da buduænost Republike Srpske vidi samo u obliku nezavisne drzave, poruèujuæi jasno da njega Bosna i Hercegovina, kao država i politièka realnost, ne interesiraju, prenio je ranije portal B92.
"Naravno da mi je draža Republika Srpska kao samostalna i nezavisna država, nego Republika Srpska utopljena u federaciju u kojoj gubi jednu po jednu ingerenciju", rekao je Nikoliæ te dodao:
"Republika Srpska ne može vjeèno ostati država u kojoj se graðanima ne dozvoljava da na referendumu odluèe o svojoj sudbini".
Ne bi bilo uredu ne spomenuti Nikoliæeve izjave u vezi sa ratnim zloèincima i haškim optuženicima. Novi predsjednik Srbije je u više navrata poruèivao kako vjeruje da Mladiæ i Karadžiæ ne smiju biti hapšeni (juni 2005.), da se Mladiæ mora nastaviti kriti (juni 2005.) te da više nikoga od Srba ne bi izruèio Hagu (april 2008.).
U decembru 2008. godine Tomislav Nikoliæ je "bio ponosan što su ga na CNN-u izjednaèili s Mladiæem".
Ratko Ratko Mladiæ u sudnici prijetio majkama Srebrenice
Ratni komandatant Vojske Republike Srpske Ratko Mladiæ prijetio je u sudnici Haškog tribunala preživjelim majkama Srebrenice i logorašima koji iz posebne prostorije prate sudjenje.
Ratni komandatant Vojske Republike Srpske Ratko Mladiæ prijetio je u sudnici Haškog tribunala preživjelim majkama Srebrenice i logorašima koji iz posebne prostorije prate sudjenje.
Predsjednica udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa Munira Subašiæ rekla je dopisniku agencije Anadolija iz Haga da se Mladiæ, nakon što su podignuti zastori, nekoliko puta okrenuo prema njima, pokazivao srednji prst i rukom prelazio preko prednjeg dijela vrata izražavajuži želju za klanjem.
"Na njegove prijetnje klanjem ja sam mu pokazala da on ima lisice i da 'svira klavir'. Svi smo burno reagovali. Sudija nas je zamolio da ne pridajemo važnost Mladiæevim provokacijama, a njemu je zaprijetio da to više ne radi", rekla je Subašiæ dopisniku Anadolije.
"Mladiæ nam je poruèio da æe nas Srbi ponovo klati. Krvnik Balkana se nije pokajao. On je sada oporavljen i takvim ponašanjem potvrdjuje da je spreman na nove zloèine", kazale je Subašiæ.
"Sve me to vratilo u '95. godinu. Krvnik je poslao poruku svojim ljudima da je ponosan na ono što je radio. Mi majke smo možda oèekivali da æe pokazati neko pokajanje, a vidjele smo mu oèi pune krvi i mržnje. Ali, mi ostajemo dostojanstvene. Nama je lakše da živimo s bolom nego da pripadamo zloèinaèkim organizacijama. Ja sam ponosna majka, a on je krvnik. Stiæi æe njega kazna, i na ovom i na onom svijetu", poruèila je predsjednica udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa.
Ispred zgrade Haškog tribunala okupile su se desetine preživjelih Srebrenièana, ali i udruženja koja se bore za zaštitu ljudskih prava iz Holandije, Njemaèke i drugih evropskih zemalja.
Predstavnica Platforme BiH u Holandiji Suada Pašiæ kazala je novinaru agencije Anadolija, na licu mjesta, da "svijet ne smije mirno gledati Mladiæevo krvnièko ponašanje i poruke da je spreman ponovo uraditi zloèine zbog kojih mu se sudi".
Ratni komandatant Vojske Republike Srpske Ratko Mladiæ prijetio je u sudnici Haškog tribunala preživjelim majkama Srebrenice i logorašima koji iz posebne prostorije prate sudjenje.
Ratni komandatant Vojske Republike Srpske Ratko Mladiæ prijetio je u sudnici Haškog tribunala preživjelim majkama Srebrenice i logorašima koji iz posebne prostorije prate sudjenje.
Predsjednica udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa Munira Subašiæ rekla je dopisniku agencije Anadolija iz Haga da se Mladiæ, nakon što su podignuti zastori, nekoliko puta okrenuo prema njima, pokazivao srednji prst i rukom prelazio preko prednjeg dijela vrata izražavajuži želju za klanjem.
"Na njegove prijetnje klanjem ja sam mu pokazala da on ima lisice i da 'svira klavir'. Svi smo burno reagovali. Sudija nas je zamolio da ne pridajemo važnost Mladiæevim provokacijama, a njemu je zaprijetio da to više ne radi", rekla je Subašiæ dopisniku Anadolije.
"Mladiæ nam je poruèio da æe nas Srbi ponovo klati. Krvnik Balkana se nije pokajao. On je sada oporavljen i takvim ponašanjem potvrdjuje da je spreman na nove zloèine", kazale je Subašiæ.
"Sve me to vratilo u '95. godinu. Krvnik je poslao poruku svojim ljudima da je ponosan na ono što je radio. Mi majke smo možda oèekivali da æe pokazati neko pokajanje, a vidjele smo mu oèi pune krvi i mržnje. Ali, mi ostajemo dostojanstvene. Nama je lakše da živimo s bolom nego da pripadamo zloèinaèkim organizacijama. Ja sam ponosna majka, a on je krvnik. Stiæi æe njega kazna, i na ovom i na onom svijetu", poruèila je predsjednica udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa.
Ispred zgrade Haškog tribunala okupile su se desetine preživjelih Srebrenièana, ali i udruženja koja se bore za zaštitu ljudskih prava iz Holandije, Njemaèke i drugih evropskih zemalja.
Predstavnica Platforme BiH u Holandiji Suada Pašiæ kazala je novinaru agencije Anadolija, na licu mjesta, da "svijet ne smije mirno gledati Mladiæevo krvnièko ponašanje i poruke da je spreman ponovo uraditi zloèine zbog kojih mu se sudi".
Graðani šutnjom i suzama ispratili tabute ubijenih Višegraðana
Povorka vozila s oznakom Komemorativnog centra Tuzla sa 66 tabuta ubijenih Višegraðana zastala je danas ispred zgrade Predsjedništva BiH na putu za Višegrad, gdje æe sutra biti obavljen ukop i dženaza.
Okupljeni su šutnjom i sa suzama na licu doèekali kamion s tijelima ubijenih Višegraðana, a jauci su odjeknuli u trenutku kada je otvoren zadnji dio kamiona s tabutima.
Ispred zgrade Predsjedništva BiH, uz okupljenih više od 200 graðana, prijatelja i èlanova porodica ubijenih, poèast žrtvama je uèenjem Fatihe odao i predsjedavajuæi Predsjedništva BiH Bakir Izetbegoviæ.
Poruèio je da æemo uskoro imati priliku svi da kroz suðenje Ratku Mladiæu vidimo razmjere zloèina koji su poèinjeni nad narodom BiH.
"Nadam se da æe pravda biti zadovoljena jer strašne stvari su se dogaðale. Meðu ovih 66 mejtova je i trogodišnje dijete, djeèak od 14 godina, djevojèica od 15...Ubijali su djecu. Strašno", rekao je Izetbegoviæ.
Na pitanje da li sutra oèekuje mirnu i dostojanstvenu dženazu Izetbegoviæ je kazao "ako Bog da".
"Mada, vidjeli ste šta se dešavalo u Vlasenici. Makar bi se tu trebali suzdržati nakon 20 godina, imati pijeteta prema nevino ubijenim ljudima i pomoæi da se naðu preostale žrtve i dostojno ukopaju. Makar toliko su nam dužne dojuèerašnje komšije", izjavio je Izetbegoviæ.
Tužna povorka je iz Sarajeva nastavila put ka Višegradu, gdje æe ubijeni na tamošnjem mezarju od sutra naæi vjeèni smiraj.