@dragnik,
da te ne citiram, mozda ces opet editovat, ali ako moze da te zamolim, da nabrojis te genocidne tvorevine, koje spominjes.. jbga, meni su sad i oni makedonci sumnjivi..

citat:

---

dragnik wrote:
Šta da kažem, pred sve to loše dešavanje, na teritoriji SFRJ postojala je samo jedna međunarodno priznata zemlja, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. Posle je nastalo više genocidnih tvorevina na našoj teritoriji, koje neki nazivaju državama...

---

Memorijalni centar Potočari

Pripreme za ukop 510 žrtava genocida

U Memorijalnom centru Potočari kod Srebrenice u toku je kopanje kabura, u koje će 11. jula ove godine biti spušteni tabuti sa kostima podrinjskih šehida.



Tokom jučerašnjeg dana, radnici Javnog komunalnog preduzeća „Gradska groblja“ iz Visokog iskopali su 150 kabura. Radovi su nastavljeni i danas, a do 11. jula će biti iskopano 510 kabura, koliko je i identifikovano žrtava genocida za ovogodišnju dženazu.







U Potočarima je do sada ukopano 5.137 žrtava genocida iz Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Žepe.

(Tuzlarije.net)

Dodik potvrdio:

Ulazimo u Vladu F BiH da 'pomognemo Srbima u tom entitetu'


Podsjetio je i da je na osnovu sporazuma koji njegova stranka ima s HDZBiH ta stranka dobila jedno mjesto u Vladi RS-a, te da bi trebalo da neko od Srba iz SNSD-a također bude zastupljen u Vladi FBiH

Primarni cilj ulaska SNSD-a u Federalnu vladu jeste da pomogne srpskom narodu u tom bh. entitetu, ustvrdio je danas predsjednik SNSD-a Milorad Dodik.

Podsjetio je i da je na osnovu sporazuma koji njegova stranka ima s HDZBiH ta stranka dobila jedno mjesto u Vladi RS-a, te da bi trebalo da neko od Srba iz SNSD-a također bude zastupljen u Vladi FBiH.

On je u izjavi novinarima na Mrakovici ponovio da RS ostaje pri stavu da se član Predsjedništva BiH iz RS-a bira neposredno i da nema promjena ovlaštenja Predsjedništva BiH.

Dodik je, komentirajući pitanje Kosova, ustvrdio da je „Kosovo nezavršen problem, bez obzira na to što analitičari, ali i neki drugi pokušavaju da kažu da su problemi na prostoru bivše Jugoslavije riješeni“.

"Kosovo govori da nisu. To može da se ignoriše i da se silom Evropske unije i SAD-a pokušava normalizirati život, ali to ne znači da su problemi riješeni", naveo je Dodik i ponovio da će RS biti privržena dogovoru Beograda i Prištine.

"Uvijek ćemo pratiti Beograd u svim nastojanjima kojima pokušava da očuva teritorijalni integritet, što je ključno pitanje", tvrdi Dodik.

Dešavanja u Srebrenici: Zvornička brigada VRS - brigada ubica

Za ubistva više od 2.500 muškaraca i dječaka s područja Srebrenice počinjena u julu 1995. godine, osuđeno je sedam pripadnika Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), na ukupno 139 godina zatvora.
Većina mjesta na kojima su pogubljeni srebrenički muškarci i dječaci bila je u zoni odgovornosti Zvorničke brigade VRS-a.
Na području Orahovca, Ročevića, Kozluka, Petkovaca, Kula Grada, Vojne ekonomije Branjevo i Pilice, kako je utvrđeno presudama Haškog tribunala i Suda BiH, ubijeno je više od 2.500 Srebreničana.
Pripadnici Zvorničke brigade VRS-a učestvovali su u masovnim pogubljenjima muškaraca, te pomagali u transportu leševa ubijenih u masovne grobnice.
“Hiljade nevinih žrtava je stradalo. Ostali su grobovi, izbjeglice, sve razoreno i nesreća opšta. Dio odgovornosti za to snosim i ja. Ostala je nesreća na svim stranama kao opomena da se to nikad i nigdje valjda više neće dogoditi”, kazao je Dragan Obrenović pred Tribunalom u Haagu.
Presudama je utvrđeno da je do uspostave sabirnih centara za zarobljenike, a potom i masovnih ubistava, “došlo isključivo u zoni odgovornosti Zvorničke brigade”.
Ubistva su započela 14. jula 1995. godine. Jedna presuda za genocid Zvornička brigada VRS-a formirana je u junu 1992., da bi u novembru iste godine postala dio Drinskog korpusa.
U julu 1995. godine oko 5.000 ljudi bilo je u sastavu Zvorničke brigade, kojom je komandovao Vinko Pandurević. Zamjenik komandanta i načelnik štaba u to vrijeme bio je Dragan Obrenović, dok je pomoćnik komandanta za bezbjednost bio Drago Nikolić, a njegov zamjenik Milorad Trbić.
Pandurević je pred Haškim tribunalom nepravosnažno osuđen na 17 godina zatvora zbog podržavanja i pomaganja u ubistvu, a istom presudom Nikoliću je izrečena kazna zatvora od 35 godina zbog pomaganja i podržavanja genocida.
Obrenoviću je nakon priznanja krivice u Haagu izrečena kazna od 17 godina zatvora, dok je pred Sudom BiH Trbić osuđen na 30 godina zatvora zbog genocida.
Presuda Trbiću je jedina pravosnažna presuda za genocid počinjen u julu 1995. u Srebrenici.
Nakon što je VRS 11. jula 1995. zauzela Srebrenicu, većina muškaraca koji su izdvojeni u Potočarima ili uhvaćeni dok su pokušavali prijeći na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH) držana je u Bratuncu jedan do tri dana prije nego što su odvedeni na druga mjesta zatočenja i pogubljenja.
Iako je okupljanje, zarobljavanje i zatvaranje Srebreničana prvenstveno bilo pod komandom Bratunačke brigade, kasnija zatvaranja i pogubljenja zatočenih muškaraca vršena su pod komandom Zvorničke brigade.
Drago Nikolić je, kako se navodi u presudi, 13. jula 1995. obaviješten da vojno sposobni muškarci, Bošnjaci iz Srebrenice, trebaju biti odvedeni iz Bratunca u Zvornik, kako bi bili pobijeni.
Objekte za držanje zarobljenika osigurao je Milorad Trbić, da bi u večernjim satima 13. jula 1995. prva grupa zarobljenih muškaraca bila dovedena u prostorije škole “Grbavci” u Orahovcu.
Sud BiH je u presudi Trbiću zaključio da su zarobljenike u školi “Grbavci” osiguravali vojnici VRS-a i pripadnici Vojne policije Zvorničke brigade, te da su zarobljeni muškarci držani u nehumanim uslovima.
“S vremena na vrijeme bismo počeli galamiti, jer to više nismo mogli podnijeti. Gušili smo se. Nije bilo vazduha, nije bilo vode. Onda bismo počeli galamiti, a oni bi otvorili vatru i pucali iznad naših glava”, kazao je svjedok A-47 opisujući situaciju u školi “Grbavci”. Narednog dana, 14. jula, zarobljenici iz škole su odvedeni do livade u blizini Orahovca i pogubljeni.
Svjedok A-26, koji je preživio strijeljanje u Orahovcu, ispričao je da je ušao na kamion, a nakon kratkog putovanja zarobljenicima je naređeno da siđu i postroje se, nakon čega je počela pucnjava.
“Počeli su pucati… Ljudi su počeli padati, i ja sam pao s njima, s rukom preko grudi čovjeka do mene. Neko je rekao: ‘Trebamo ih dokrajčiti’”, kazao je A-26, koji je preživio pretvarajući se da je mrtav.
Strijeljanje zarobljenika iz škole “Grbavci” preživjeli su i svjedok A-27 i Mevludin Orić, koji su zajedno uspjeli pobjeći s mjesta pogubljenja.
Prije strijeljanja zarobljenika na livadi kod Orahovca, kako je zaključilo Vijeće Suda BiH, Trbić je zajedno s drugim pripadnicima VRS-a paljbom iz automatskog oružja ubio do 20 muškaraca ispred fiskulturne sale, kako bi “obuzdao i kontrolisao ostale zarobljene Bošnjake unutar škole”.
Prema presudi Haškog tribunala, Nikolić je izadavao uputstva na stratištu u Orahovcu, dok je Sud BiH utvrdio da je Trbić iz Orahovca otišao u Petkovce, gdje su se također vršila pogubljenja zatočenika.
Zarobljeni Srebreničani držani su u prostorijama škole u Petkovcima prije nego što su odvedeni i pogubljeni pored brane u tom mjestu, u noći sa 14. na 15. juli 1995. godine.
Strijeljanje na brani Petkovci preživio je svjedok A-29, koji je u to vrijeme imao 17 godina. On je kazao da je vidio redove mrtvih ljudi na zemlji nakon što je sišao s kamiona.
“Sišao sam kad je bio moj red. Ali, kao i svi drugi, svi smo čekali svoj čas. Igrali smo na vrijeme. Živjeli smo za nekoliko dodatnih sekundi. (…) Kada smo otišli iza kamiona… vidio sam redove mrtvih ljudi na zemlji. Mogli ste ih osjetiti”, kazao je A-29.
Na brani u Petkovcima, prema presudama, ubijeno je najmanje 179 muškaraca. Trbić je, prema presudi, “djelovao zajedno s drugim pripadnicima VRS-a i nadgledao ih” prilikom obezbjeđivanja prostorija u kojima su bili zarobljenici, dok je Nikolić bio u blizini škole u Petkovcima kada su tamo bili zatočeni zarobljenici.
Pripadnici Vojne policije Zvorničke brigade obezbjeđivali su oko 500 Srebreničana koji su bili zatvoreni u školi u selu Ročevići.
Zarobljenici su 15. jula 1995. godine odvedeni do deponije smeća koja se nalazila pored rijeke Drine u Kozluku - i pogubljeni.
“Približno 500 muškaraca pogubljeno je na obali rijeke Drine. Nije poznato da je neko preživio ovo pogubljenje. Prema Trbićevim tvrdnjama, u Kozluku je ubijeno najmanje između 600 i 700 ljudi”, stoji u presudi Trbiću.
Trbić je 15. jula 1995., kako se navodi u presudi, ubio najmanje pet zarobljenih Bošnjaka u školi u selu Ročevići, te organizovao prijevoz zarobljenih iz škole na mjesto pogubljenja u Kozluku.
Za ubijanje Srebreničana u Kozluku, prema presudi Suda BiH, pored Trbića odgovorni su i drugi pripadnici Zvorničke brigade, dok je presudom Haškog tribunala utvrđeno da je 15. jula Nikolić učestvovao u organizovanju privođenja i pogubljenja zarobljenika u školi u Ročevićima.
Istog dana, kako je zaključilo Vijeće Suda BiH, Trbić je u Kula Gradu “koordinirao i nadgledao” ubistva Srebreničana koja su vršili pripadnici VRS-a.
“Dokazi potvrđuju da je grupa zarobljenika pogubljena i ukopana u Kula Gradu 15. jula 1995. godine, te da su njihovi posmrtni ostaci kasnije premješteni u Kamenicu”, navedeno je u presudi Trbiću.
Ubistva Srebreničana nastavljena su i 16. jula 1995. godine u Domu kulture u selu Pilica i na Vojnoj ekonomiji Branjevo.
Pucanje u glavu Oko 500 zarobljenih muškaraca dovedeno je 14. jula 1995. u prostorije škole “Kula”, odakle su nakon dva dana odvedeni na Vojnu ekonomiju Branjevo i strijeljani.
Svjedok P6, koji je preživio strijeljanje na Branjevu, ispričao je kako je u autobusu s drugima dovezen do mjesta gdje je gledao kako vojnici pucaju na zarobljenike, a nakon čega je i on u koloni od oko 20 osoba izveden iz autobusa.
“Bio sam u drugoj koloni, vodili su nas istom stazom kao i prvu, odakle smo čuli rafale. Prvo su nam naredili da stanemo do mrtvaca iz prve grupe, zatim da okrenemo leđa, a onda je rafal samo sasjekao. Čuo sam kako tijela padaju, i ja sam pao, ali nisam pogođen”, rekao je svjedok P6.
Strijeljanje na Branjevu preživio je i svjedok Q tako što se “bacio na zemlju” kada je počela pucnjava.
"Drugi čovjek je pao na mene, na moju glavu, on je već bio mrtav, i tako su pucali. Zatim su zašli pucati u jednog po jednog, u glavu. Jedan od njih je rekao drugome da ne puca u glavu jer prska mozak”, prisjetio se Q. Istog dana, oko 500 zarobljenika ubijeno je i u Domu kulture u Pilici, međutim nije poznato da je neko preživio ovo strijeljanje.
U jednoj od presuda koje je izrekao Sud BiH navodi se da su trojica zarobljenika koji su preživjeli 16. juli u Domu kulture u Pilici, ubijeni narednog dana, kada je primijećeno da se kriju ispod tijela ubijenih.

Prvostepenom presudom Suda BiH, Momir Pelemiš, kao zamjenik komandanta Prvog bataljona Zvorničke brigade, i Slavko Perić, kao pomoćnik komandanta za bezbjednost u ovoj jedinici, osuđeni su na 16, odnosno 19 godina zatvora jer su pomogli u ubijanju najmanje 1.000 muškaraca na području Pilice.
Kako je utvrđeno presudama u Haagu i Sudu BiH, ubistva na Vojnoj ekonomiji Branjevo vršili su pripadnici Desetog diverzantskog odreda.
Sudsko vijeće je zaključilo da je i Trbić učestvovao u ubistvima na Branjevu i Domu kulture u Pilici.
“Pomogao je prijevoz zatočenika iz škole ‘Kula’ do mjesta pogubljenja na Vojnoj ekonomiji Branjevo, obezbjeđivanje ljudstva za streljačke vodove na Vojnoj ekonomiji Branjevo i u Domu u Pilici, i pružao neophodnu logističku podršku te vršio koordinaciju zadataka koji su se odnosili na čišćenje i ukope na ovim stratištima”, navedeno je u presudi Trbiću.

Prema presudi Haškog tribunala, Nikolić je naredio Prvom bataljonu Zvorničke brigade da čuvaju zarobljenike u školi u Kuli, znajući da će biti strijeljani.
Haški tribunal je na devet godina zatvora osudio Dragana Jokića, bivšeg načelnika inžinjerije Zvorničke brigade, jer je “pomogao u izvršenju zločina time što je mehanizaciju i pripadnike inžinjerijske čete slao na mjesta pogubljenja kako bi učestvovali u operaciji pokapanja”.

U junu ove godine uhapšeni su Ostoja Stanišić, nekadašnji komandant Šestog bataljona Zvorničke brigade, i Marko Milošević, njegov zamjenik, prenosi BIRN - Justice Report
Oni se sumnjiče za genocid počinjen na brani u Petkovcima u mjestu Đulići. Na tom mjestu je, kako smatra Tužilaštvo BiH, sredinom jula 1995. strijeljano oko 1.000 dječaka i muškaraca iz Srebrenice koji su prethodno zarobljeni. piše BIRN - Justice Report.


Izvor. 24 sata

NAPOMENA:Uskoro ce svi osudjeni biti pomilovani ili uslovno otpusteni. Prasina u oci bacena je vima nama.

Toliko o s(a)vijesti...


DEPO | FRONT
NA OBILJEŽAVANJE GODIŠNJICE GENOCIDA - PETROVARADINSKI DANI: Za vrijeme ukopa 520 identifikovanih žrtava, Srbi će praznovati!? U Srebrenici 11. jula najavljeni koncerti, fudbalski turnir...
Subota | 07.07.2012.
Organizacioni odbor za obilježavanje 17. godišnjice genocida u Srebrenici saopštio je da su obavljene sve pripreme za komemorativni skup koji će biti održan 11. jula u Memorijalnom centru u Potočarima kod Srebrenice

Tog dana će biti ukupano 520 identifikovanih žrtava, među kojima su šest maloljetnih osoba i tri žene.

Organizacioni odbor za obilježavanje godišnjice genocida, istakao je da ove godine srpska populacija u Srebrenici i Bratuncu prvi put istovremeno organizuje obilježavanje "Petrovdanskih dana", piše Beta.

Organizacioni odbor ocijenio je da program koji sadrži fudbalski turnir, koncerte i druge aktivnosti, a koji će se odvijati u vrijeme kada će u Srebrenici biti oko 30.000 članova porodica, preživjelih žrtava, duboko vrijeđa osjećanja žrtava i može izazvati ozbiljne sigurnosne probleme na cijelom području opštine Srebrenica, navodi se u saopštenju Organizacionog odbora.

"Mi ne možemo da garantujemo sigurnost, ako se u toku dolaska porodica, koje će kopati svoje najmilije dešava fudbalski turnir na kome će se neko napiti, donijeti neke zastave, provocirati", izjavio je Ćamil Duraković, predsjednik Organizacionog odbora.

"Ovo je sramota da se 11. jula, kada ukopavamao svoju braću, djecu, očeve, organizuju "Petrovdanski dani". Sljedeće godine vjerovatno će festival prebaciti u same Potočare", rekao je Predsjednik Koordinacionog tima Građanske inicijative "Glasat ću za Srebrenicu" Emir Suljagić.

Obilježavanje 17. godišnjice zločina u Srebrenici počelo je organizovanjem pješačenja vise grupa iz nekoliko gradova Bosne i Hercegovine, a sutra kreće i "Marš mira" na put dug 100 kilometara kojim su bježali preživjeli Srbebreničani u julu 1995. godine.

Oko sedam hiljada osoba će učestvovati na "Maršu mira", čiji je cilj da stignu u Potočare na sahranu i komemoraciju ubijenim žrtvama 11. jula.

Do sada je u Memorijalnom centru u Potočarima identifikovano iz masovnih grobnica i ukopano 5.137 osoba.

U Srebrenici su u julu 1995. godine, jedinice Vojske Republike Srpske predvođene generalom Ratkom Mladićem, ubile preko osam hiljada Bošnjaka iz Podrinja.

Zločine u Srebrenici je Međunarodni sud pravde u Hagu 2007. godine zvanično proglasio genocidom.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

http://www.depo.ba/front/za-vrijeme-ukopa-520-identifikovanih-zrtava-srbi-ce-praznovati-u-srebrenici-11-jula-najavljeni-koncerti-fudbalski-turnir

Potočari (Srebrenica) 1995 - Niko nema što Srbin imade a sve što ima, Srbin to ukrade

Kako da budem uljudan, kad se moram obatiti svesrpskom i svecetnickom olosu i nakazi od covjecnosti.Srbi vise nemaju kud,stigli su do najdubljeg i najtamnijeg dna ljudskog uma.
Petrovdanski dani,folkor sa svesrpskim narikacama i guslama...

ps
Ja nevjerujem Srbima,Nikad vise!!!

[Edited by mustajbeg on 09-07-2012 at 18:46 GMT]

citat:

---

dragnik wrote:
Šta da kažem, pred sve to loše dešavanje, na teritoriji SFRJ postojala je samo jedna međunarodno priznata zemlja, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. Posle je nastalo više genocidnih tvorevina na našoj teritoriji, koje neki nazivaju državama...

[URL=http://www.youtube.com/watch?v=D8gbFkZimeQ http://www.youtube.com/watch?v=D8gbFkZimeQ

A i Drug Tito je sahranjen u dvorištu njegove kuće, kao gorski hajduci u kraljevini... To mi skoro pade na pamet... Sirene 4. maja u 15:05 su bile do tačno 5 godina od njegove smrti, a višestranački izbori 10 godina od njegove smrti... Kao da se radilo po planu koji je napravljen još kada je Tito umro, a nama i svetu su predstavljali priču da je sve isto, i tako to...

[URL=http://www.potraga.tv/profil/241 http://www.potraga.tv/profil/241 Ja sam za Farčićev nestanak od septembra 1980. saznao tek skoro, mislio sam da je jednostavno završio košarkašku karijeru... Šokirao sam se... Totalno...

[Edited by dragnik on 02-07-2012 at 17:09 GMT]

[Edited by dragnik on 02-07-2012 at 17:17 GMT]

[Edited by dragnik on 02-07-2012 at 17:33 GMT]

[Edited by dragnik on 02-07-2012 at 17:35 GMT]

---

Biljana Plavšić: Mladić je ljudska vrijednost, Karadžić je htio da bude kralj!



Bivša predsjednica RS u ekskluzivnom intervjuu priča da se sa Slobodanom Miloševićem posvađala oko Draže Mihailovića, i ocjenjuje ljudske kvalitete dvojice lidera bosanskih Srba, kojima se sudi u Hagu.
Nekadašnju predsjednicu Republike Srpske i hašku optuženicu Biljanu Plavšić zatekli smo u Beogradu, na parastosu generalu Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljubu Draži Mihailoviću.
Odakle vi na pomenu generalu Mihailoviću?
- Ja svake godine dolazim na parastos generalu Draži Mihailoviću, jer sam veliki poštovalac njegovog lika i djela. Samo u periodu mog odsluženja zatvorske kazne u Švedskoj nisam bila u prilici da dođem, ali sam tamo sve vrijeme palila svijeću njemu u pomen.
Šta za vas predstavlja Mihailović?
- Srbi su, dozvolivši da Draža bude ubijen, napravili jednu veliku istorijsku grešku, koju i danas skupo plaćamo, a da je tada bilo pameti, pa da smo se 1941. godine svrstali iza leđa Mihailovića, a ne na stranu Josipa Broza Tita, Srbija ne bi bila u ovakvom položaju kao što je danas. Ovako, učinjena je greška koja se teško može ispraviti i sve što možemo danas učiniti jeste da upalimo svijeću njemu u čast.
Da li ste i u vrijeme svog predsjedničkog mandata u Republici Srpskoj odavali pomen generalu i kako su na to tada gledali u Srbiji?
- Jesam, i tada sam odavala pomen generalu Draži, a tadašnji predsjednik Slobodan Milošević nije blagonaklono gledao na to. Jednom prilikom sam imala raspravu sa njim. Sjećam se da sam mu rekla da idem u crkvu da upalim svijeću za Dražu, na šta me je on prijetećim glasom pitao: “Kome?”. Odgovorila sam mu: “Idem da upalim svijeću mom junaku, a ne tvom Titu!”.
Kako procjenjujete trenutni položaj Srbije na Balkanu i u Evropi?
- Nije moje da sudim, ali mislim da je Srbija u lošem položaju. Mi smo često na nekakvim raskrsnicama, a, nažalost, uvijek se izabere pogrešan put i nikada ništa iz svojih grešaka ne naučimo. Stalno se komad po komad srpske teritorije otima, a ona ništa nije u stanju da uradi.
Kakvo je vaše mišljenje o Ratku Mladiću i njegovoj borbi u Hagu?
- O Ratku Mladiću nemam da kažem nijednu ružnu riječ. Ako je suština kompletna ljudska vrijednost, onda je ta suština general Mladić. Sve što bih o njemu rekla već sam napisala tokom svog boravka u švedskom zatvoru u svojoj knjizi “Svjedočim” i ništa tome ne bih ni dodala ni oduzela.
Da li imate takvo mišljenje i o bivšem predsjedniku Republike Srpske i haškom optuženiku Radovanu Karadžiću?
- O njemu nemam lijepo mišljenje zato što je Radovan Karadžić protjerao princa Tomislava i sve Karađorđeviće iz Republike Srpske, jer je želio da uspostavi novu narodnu dinastiju i da se lično “kruniše za kralja”.
Dolazite li često u Beograd i Srbiju?
- Dolazim. Ja Beograd volim i osjećam ga svojim, volim ljude u njemu i kada god sam u prilici ja sam tu.
Kako vas služi zdravlje i kako se osjećate?
- Osjećam se dobro, zdrava sam, mada me godine polako sustižu. Po prirodi sam veliki borac i dokle god mogu da stanem na noge, boriću se, dolaziću u Beograd i u svoju Srbiju.

Napomena:Sta kazati o ovoj bivsoj profesorici a kasnije politicaru. Nema se sta dobro reci. Diplomu stekla u Titivoj YU a sad prica ovako, Bosnjake proglasila narodom sa pogresnim genetskim kodom, na skupu ratnih vojnih invalica RS, invalidima se obratila " drago mi je sto vas vidim u ovolikom broju", voli casicu, cesto je pijana. Valjda jos uvijek zali za Bosnjakom, svojoj bivsoj velikoj ljubavi


[Edited by Dajdza on 22-07-2012 at 01:27 GMT]