Tako smo prošle sedmice bili svjedoci osvještanja hrama Hrista Spasitelja u Banjaluci. Kako to vole kazati puleni èetnika Dragana Davidoviæa, „okupio se vjerujuæi narod“ da vidi obnavljanje hrama srušenog za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ništa èudno, osim kumova, i ništa èudnije od sveštenika. Ovi zadnji stigli su u najnovijim limuzinama „mercedes“ i „audi“, nimalo ne zaostajuæi za Dodikom i njegovom svitom. Vjerovatno su ih kupili parama „vjerujuæeg naroda“ sa Kosova, srca Srbije. Onih istih èlanova stada što iz najjužnije srbijanske (ne)otcijepljene pokrajine vape kako su i gladni žedni i kako nemaju struje. A možda samo pastiri ne zaostaju za našim vladikom Grigorijem i imaju sopstvene mafijaške biznise. Mošti svetog vladike Platona, banjaluèkog muèenika, odavno su zaboravljene
Skoro 16 hiljada graðana RS ostalo je bez posla od poèetka godine do kraja aprila. Preciznije, 15 hiljada i 901 duša tumara ovim bespuæima koja se nazivaju Republika Srpska, obezvrijeðeni, poniženi, gladni i beznadni. Izgleda da za tu vojsku unesreæenih nikoga nije briga. Ironija politièkog sistema koji je utemeljio Vožd dolaskom na vlast, sa svakom novom priredbom sve je vidljivija, svaka laž šarenija, svaka muka muènija.
S obzirom na to da u ovoj državi ništa nije kako se èini, 16 hiljada samo je poèetak. Crna statistika tragedije obespravljenih radnika nije samo njihova. Prema podacima Zavoda za statistiku, njihovu muku i platu koje više nemaju, dijelili su dvoje djece i braèni sapatnik. Mraèni broj sa 16 penje se na 64 hiljade stanovnika RS. Primjera radi, to su dva osrednja grada u BiH, velièine Kotor Varoša i Gradiške ili jednog Doboja. Nedovoljno, a neophodno za života, otele su im pljaèkaške horde na svoje zabave, zgrade, koncerte, kajake i dajake, stipendije po rodbinskim vezama i sve ostalo šta im je palo na pamet. Ne ostavljajuæi ni mrvice, ispraznili su šta su stigli, a osim para pokrali i nadu.
Naravno, isti dan kada je entitetska novinska agencija objavila ovu vijest, stigla je i demantovati.
Pošto nisu smjeli upitati sami, pustili su novinarku Stava da upita premijera šta je s ovom armijom ljudi. „Odakle si ih iskopala 16 hiljada?“, upita premijer i pojasni nam da su sve to laži, da je u RS zapošljavanje u uzlaznom nivou za isti period, da nam je lijepo... Kako ih ja brzo iskopah, on ih isti dan još brže zakopa. Prvo tamo gdje je vijest objavljena, a dan poslije po svim svojim elektronskim medijima, novinama i portalima. Zakopa ih žive da im trag ne ostane. I dok radnici „Jelšingrada“ štrajkuju glaðu, tri radnice „Boske“ umrle su za dvije sedmice. Njihove dnevnice, plate, penzijsko i invalidsko osiguranje i dalje se nemilice troše.
Tako je Banjaluka cijele dvije sedmice bila „svjetski grad“. Imali smo Svjetsko prvenstvo u raftingu (nièim neizazvano), balkansku verziju molitvenog doruèka kojem su, osim svih èlanova Glavnog odbora SNSD-a, prisustvovali i svi portiri u vladama jugoistoène Evrope, a sada nas oèekuju i dva spektakla. Prvi je koncert Lenija Kravica, velike svjetske zvijezde koju plaæaju „mali od runjanja“, magistar kamena s ramena, doktor skoka udalj i pišanja uvis, ministar Proko Dragosavljeviæ i ministar (ne)kulture Anton Kasipoviæ, poznat po tome što je za cijelog svog mandata kupio jedan kombi za ðake pješake. Za ovu priredbu, njih dvojica i dragi nam Vožd daæe 300 hiljada maraka (pedeset polovnih kombija), a Gradoljub Davidoviæ isprsiæe se sa još stotinu hiljada.
Potom nam slijedi nezaboravni bokserski turnir u ŽNJ verziji i koncert Lepe Brene. Sve, naravno, plaæa Vlada, a ponosni bokseri na ring izlaze sa izbornim sloganom SNSD-a „Moja kuæa, Srpska“. A èija je kuæa Srpska? Onih koje ne nosaju majice sigurno nije.
Tako smo prošle sedmice bili svjedoci osvještanja hrama Hrista Spasitelja u Banjaluci. Kako to vole kazati puleni èetnika Dragana Davidoviæa, „okupio se vjerujuæi narod“ da vidi obnavljanje hrama srušenog za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ništa èudno, osim kumova, i ništa èudnije od sveštenika. Ovi zadnji stigli su u najnovijim limuzinama „mercedes“ i „audi“, nimalo ne zaostajuæi za Dodikom i njegovom svitom. Vjerovatno su ih kupili parama „vjerujuæeg naroda“ sa Kosova, srca Srbije. Onih istih èlanova stada što iz najjužnije srbijanske (ne)otcijepljene pokrajine vape kako su i gladni žedni i kako nemaju struje. A možda samo pastiri ne zaostaju za našim vladikom Grigorijem i imaju sopstvene mafijaške biznise. Mošti svetog vladike Platona, banjaluèkog muèenika, odavno su zaboravljene.
A ko kod Srba skida glavu nego kum kumu? Tako hramu otkumovaše Dragan Èaviæ i Milorad Dodik. Èija glava æe prva pasti, za sada se ne da procijeniti. Dok se Specijalno tužilaštvo RS po nalogu jednog kuma, upinje da sataniše drugog, ponizi ga, javno urniše i na kraju uhapsi, cijela opozicija skupila se pod jedan kišobran. Tako su se, ali bukvalno, pod kišobranom Mladena Ivaniæa, lidera PDP-a okupili od Boga zaboravljeni Mladen Bosiæ, samoprozvani predsjednik SDS-a i radikalni predsjednik Milanko Mihajlica. Ostade mi nejasno, Mladene za koji æe ti Bosiæ? Da li se to lider PDP-a i dalje boji Dodikovog tužilaštva, pa ne može podijeliti Èaviæevu prièu o pustošenju RS, kupovini aviona ili o Špiriæevoj „slatkoj“ kraði? Hoæe li to jedini glas i dalje ostati sam, hoæe li samoprozvana opozicija išta uraditi da ne utihne bivši predsjednik RS?
A Rajko Kuzmanoviæ, u mladosti èovjek od zanata, pod starost prostitutka na zadatku, utihnu nakratko isti dan. Starog predsjednika RS, koji se ne bavi svojim poslom, zbog kratke onesviješæenosti odvezoše kola Hitne pomoæi. I dok su se na Paprikovcu trudili da povrate èovjeka koji je veæ imao moždani udar, u stranci koja ga je predložila za ovu funkciju zlurado su prokomentarisali – nismo trebali rasformirati Odbor za sahrane!
A da li još iko u RS galami? I te kako, rekao bi poljoprivrednik Vladimir Usorac. Obrazlažuæi odluku da se Hrvatskoj nametne zabrana uvoza, od Usorca smo mogli èuti „da samo u Hrvatskoj, ku.va nije ku.va, veæ barska dama“ i da se on ne zalaže za ove mjere zato što je nacionalista. Na konferenciji za novinare, Usorac je nièim neizazvan pojasnio, da ne bude zabune, da je on Srbin, pravoslavac, te da to sa trgovinskim deficitom BiH nema nikakve veze. Ima li to veze i sa èim? Bolje bi bilo da je i on uæutao.
A uæutalo je i onih 16 hiljada radnika. Uæutalo je 48 hiljada èlanova njihovih porodica. Ovaj put nema protesta, nema blokiranja zgrade Vlade kao nekada, nema transparenata, nema policije i galame. Iskopani i ukopani u jednom danu, kao živi mrtvaci, slika bez tona. Brojevi na evidenciji koje niko ne spominje. Zlokobna tišina nadvila se nad Republikom Srpskom. Tišina jaèa od urlika. Tišina gladi i straha.
Registriran(a): 20-05-2008 Lokacija: Paradise city Odgovori: 7483 IP: Maskiran
Re: Izvodi iz stampe (bez komentara)
Bez chatanja molim
NAJLJEPŠE ŽENE IZ SVIJETA POLITIKE
Možda nisu redovne posjetiteljice crvenih tepiha i ne pojavljuju se èesto na naslovnicama žutih tiskovina, no zato uz njih politièka rasprava definitivno postaje vruæa. Talijanski premijer Silvio Berlusconi kao da je planirao sastaviti najzgodniju vladu na svijetu, pa je tako državne urede popunio brojnim ljepoticama, a jedna se posebno istièe. Mara Carfagna (na naslovnoj fotografiji), bivša manekenka, danas se brine za prava svih potlaèenih Talijana.
Ruby Dhalla bila je najmlaða žena koja je dobila svoje mjesto u kanadskom parlamentu. Kiropraktièarka po struci može se pohvaliti da je glumila u nekoliko filmova bolivudske produkcije, a sada se potpuno posvetila svojoj strasti - socijalnoj pravdi.
Možda nije najljepša, no mnogi æe se složiti da je Yuri Fujikawa jedna od najslaðih politièarki današnjice. Ova Japanka vrlo je rano ušla u politièke vode. Trenutno sudjeluje u raspravama vezanim uz grad Hachinohe.
Sethrida Geagea uvijek izgleda besprijekorno. Èlanica je libanonskog parlamenta, a ujedno se godinama borila kako bi ´izvukla´ supruga iz zatvora, koji je tamo dospio iz politièkih razloga.
Jedina svijetla toèka u životima okorjelih francuskih kriminalaca je susret s ministricom pravosuða Rachidom Dati. Bila je dio tima Nicolasa Sarkozyja tijekom izbora 2007. godine, a francuski žuti tisak veæ dulje vrijeme pokušava doznati tko je otac njezinog djeteta, zbog èega nije u najboljim odnosima s medijima.
Predsjednica Argentine Cristina Kerchner nije samo zgodna, veæ je ljudi stvarno vole. Pojedinci je nazivaju sljedeæom Evitom, a dospjela je na Forbesovu listu kao 13 najmoænija žena na svijetu.
Iako osobno ima vrlo malo politièkog iskustva, ona definitivno spada u politièke vode. Carla Bruni, nekadašnji model i pjevaèica, danas nosi titulu ´prve dame´ Francuske. Njezine gole fotografije iz dana dok još nije znala Nicolasa Sarkozyja prodaju se za oveæe iznose, a popularnost joj raste iz dana u dan. Prije politièkih voda plovila je onim glazbenim, pa se tako na listi njezinih ljubavnika mogu naæi Mick Jagger i Eric Clapton.
Sporazum o saradnji u oblasti privrede koji su 15. juna potpisali predstavnici Vlade Srbije Mlaðan Dinkiæ i Jasna Brkiæ sa predstavnicima Republike Srpske, osim kupovine „fijata punto“ i starih dobrih IMT traktora po povlašæenim cenama podrazumeva i to da æe Vlada Srbije izdvojiti subvencije za kredite za turistièke aranžmane svojim graðanima za posetu Republike Srpske sa godišnjom kamatom od 4,5 odsto i periodom otplate od šest do 12 meseci
Oèekuje se prava navala turista iz Srbije koji æe masovno pohrliti da se upoznaju sa prirodnim i natprirodnim lepotama bratske RS. Glavni razlog velikog interesovanja jeste èinjenica da je turistièka ponuda Srbije krajnje siromašna: osim masovne grobnice u Batajnici i par hladnjaèa ovde se nema šta videti, dok je ponuda Republike Srpske u tom smislu mnogo bogatija. Graðani Srbije koji se odluèe na ovo poklonièko putovanje biæe prebaèeni u RS pod okriljem noæi, i to iskljuèivo autobusima koji su uèestvovali u srebrenièkom transportu juna 1995. godine. Da bi prekodrinski izlet bio što uspešniji, neophodno je da srpski turisti nagrnu na RS-hodoèašæe u što veæem broju. Turiste koji se odvaže na ovaj put kojim se reðe ide èeka fenomenalan provod i gust turistièki program u kojem ništa nije prepušteno sluèaju. Ovaj turistièki aranžman namenjen je pre svega onima koji se lože na SF, a posebno na putovanja kroz vreme i povratak u prošlost.
06:00 Dolazak u Banja Luku na zborno mesto.
06:02 Nasilno izbacivanje iz autobusa pomoæu suzavca, kundaka i krvožednih pasa koji brižljivo motre da neki turista sluèajno ne zbriše.
06:05 Postrojavanje.
06:08 Milorad Dodik vrši smotru turista.
06:10 Dizanje zastave. Èlanovi odbora za doèek u SMB uniformama, postrojeni u borbenu formaciju, okupljeni oko žrtvenika, kolju mladunèe svinje (popularnu Dušicu) i intoniraju himnu: Bože Marse, ti što spase/Od civilstva dosad nas/Primi od nas ovo prase/I opet nam budi spas.
06:15 Nabijanje Dušice na neomašæen ražanj, potpaljivanje vatre i peèenje po skraæenom postupku.
06:45 Doruèak. Obredno konzumiranje Dušice golim rukama, prièešæivanje mladom svinjetinom i špricerom.
07:03 Nasilno ubacivanje turista u autobuse pomoæu pasa gonièa, pendreka u glavu i noge u dupe.
07:04 Prebrojavanje putnika u autobusima. Ukoliko turistièki vodiè primeti da mu neko fali, ima pravo da strelja pet za jednoga, po humanoj srpskoj tarifi.
07:08 Nakon kraæeg predaha, kreæe se na put u pravcu Prijedora.
07:20 Obilazak znamenitosti u okolini Prijedora.
07:26 Koncentraciono logorovanje u Omarskoj. Turisti se dele na dve grupe: jedna odlazi u „belu“, a druga u „crvenu kuæu“, gde ih èlanovi osoblja koji su tokom rata marljivo radili kao èuvari logora upoznaju sa istorijom rudnika, lokalnim obièajima i tradicionalnom dobrodošlicom. Turisti muškog pola koji prežive razgledanje kuæa stièu pravo da siluju žene iz svoje grupe. Žene koje prežive ovaj turistièki izazov stièu pravo da budu silovane.
08:26 Zakopavanje leševa krhkih turista koji nisu imali sreæe.
08:40 Prekopavanje masovne grobnice buldožerom, uvezenim iz Srbije po povlašæenoj ceni.
08:50 Nastavak puta u cilju obilaska skrivenih znamenitosti u okolini Prijedora.
09:14 Teranje kera po Keratermu. Kraæi predah uz osveženje koktelima smuækanim od krvi i tla.
09:37 Nastavak uzbudljivog putovanja.
09:53 Dolazak u Trnopolje. Pošto domaæine mrzi da prireðuju kulturno-umetnièki program, turisti æe zabavljati sami sebe igrajuæi se folklornih logorskih igara, po pesnièkom receptu zvanom „Igrale se delije nasred male kutije“:
Jedni su èuvari drugi logoraši
Svaki èuvar zapali svog logoraša
I igra crni moravac oko njega
Sve dok mu logoraš ne izgori
Èuvari se zatim meðu sobom podele
Jedni budu logoraši
Drugi ostanu èuvari
Opet svaki èuvar zapali svog logoraša
I igra crni moravac oko njega
Sve dok mu logoraš ne izgori
Poslednji èuvar bude i logoraš i èuvar
Sam sebe zapali
Sam oko sebe crni moravac odigra
Igra se prekida na pola, da bi neko ipak pretekao do kraja turistièkog aranžmana.
10:28 Nastavak putovanja. Pošto je poèetni broj turista znaèajno smanjen, preostali mogu slobodno da se razbaškare po praznim sedištima i malo odmore od napornog programa.
10:47 Povratak u Banja Luku. Razgledanje grada i kupovina suvenira: originalnih vakumiranih komada Ferhadije (idealna amajlija protiv svakog uroka), ogrlica od ušiju (samo za umetnièke duše sa istanèanim oseæajem za estetsko) i èetiri ocila u neogranièenom broju.
11:46 Nastavak uzbudljivog putovanja.
12:23 Kraæi predah u logoru Luka u okolini Brèkog. Obilazak pogona za proizvodnju stoène hrane. Isprobavanje mašina za mlevenje ubacivanjem turista-dobrovoljaca kojima je aranžman dojadio u metalni žrvanj. Zakuska za turiste sa jakim želucem. Ostali nek’ gladuju.
13:16 Usiljeni marš do Bijeljine pod budnim okom turistièkih vodièa i pasa gonièa.
13:59 Dolazak u Bijeljinu. Prigodan program za ljubitelje životinja koji æe imati jedinstvenu priliku da se poigraju sa umiljatim Arkanovim tigrovima. Ko preživi dobija parèe hleba i malo vode kao nagradu.
14:35 Ukrcavanje u autobus i nastavak putešestvija.
15:21 Dolazak u Zvornik. Razgledanje pošteno zaraðenog dvorca vladike zvornièko-tuzlanskog Vasilija Kaèavende. Samo za ljubitelje reality show programa, Kaèavenda æe izvesti pravoslavni obred razdevièenja i pokrštavanja šesnaestogodišnje devojke nesrpskog porekla. Red je da se putnici nakon svega što su preživeli malo i opuste.
16:54 Nastavak uzbudljivog putovanja. Razgledanje prirodnih lepota kroz prozor autobusa.
17:49 Dolazak na Pale. Obilazak Univerziteta i poslastica za literarne sladokusce: besplatno prisustvovanje predavanju Rajka Petrova Noga. Uzimanje autograma.
19:12 Veèera u kafani „Omerta“ na autobuskoj stanici. Bogat kanibalistièki meni – za svakoga ponešto: mošti sa roštilja, srpska duhovnost ispod saèa, škembiæi u nafti, ljudetina na žaru, leš lešo, reš prepeèen Èeèen, punjene pokondirene tikve, sarma koma, kuvani kupus in fabula, vešalica s omèom, obijeni bubrezi, džigerica sa saèmaricom, oko na jajetu, omlet od Hamleta, hot-dog avlijaner, slaninica sa liposukcije. Vinska karta: Drakulino stono, Prva suza Kosovke devojke, Carica Milica & unuèica, Suva drenovina, Rose poze, T’ga za Istok, Mujina krv, Car Lazar kalemar. Goste zabavlja orkestar „Vendeta“, hit veèeri je uglazbljeni song vladike Nikolaja Nož-Žièkog-Srebrenièkog „Ko se ne osveti, taj se ne posveti“.
19:30 Obavezno gledanje Drugog dnevnika RTS u cilju pravilnog informisanja i jaèanja borbene gotovosti.
20:00 Obilazak brda oko Sarajeva, razgledanje grada kroz snajper, nišanjenje sluèajnih prolaznika... Odmor za napaæenu srpsku dušu: kolektivno èitanje „Opsade crkve Svetog Spasa“ Gorana Petroviæa u cilju podseæanja na nepobitnu èinjenicu da su tokom rata u Bosni zapravo Srbi bili pod opsadom.
21:34 Nastavak uzbudljivog putovanja. Zabranjeno spavanje u autobusu. O èitanju da i ne govorimo.
22:14 Dolazak u Potoèare. Svaki putnik dobija plastièni pribor: koficu, lopaticu i ašovèiæ. Kopanje traje do mile volje. Ukoliko neko naleti na neku kost, može da se prijavi za nagradu za iskopavanje ðenerala Draže.
23:48 Povratak šaèice preživelih turista u majèicu Srbiju. Peške.
Uz odobrenje Haškog tribunala, Momèilo Krajišnik æe uskoro doæi u kratku posjetu porodici na Palama
e-novine
Tribunal u Haagu donio je odluku prema kojoj je Momèilu Krajišniku, koji se trenutno nalazi u pritvoru u Scheveningenu, dozvoljeno da na tri dana, ne ukljuèujuæi vrijeme putovanja, doðe na Pale kako bi obišao majku.
Kako piše u odluci, datum posjete bit æe odreðen „u konsultacijama sa UN-ovom pritvorskom jedinicom, registrarom Tribunala i predstavnicima Sudskog vijeæa“.
Krajišnik, koji je pravosnažno osuðen na 20 godina zatvora zbog zloèina poèinjenih tokom rata u BiH, sredinom maja je podnio zahtjev za privremeno puštanje na slobodu. U obrazloženju je naveo da, prije odlaska na odsluženje kazne, želi posjetiti bolesnu majku, koja živi na podruèju opæine Pale.
Krajišnik je naveo da, s obzirom da je suðenje okonèano, njegov boravak izvan pritvora neæe naštetiti žrtvama, svjedocima „ili bilo kome drugom“, niti æe imati kontakt s medijima.
Takoðer je naveo da nema opasnosti od bijega s obzirom da ima 64 godine i da je veæ proveo devet godina u pritvoru, a da nikada nije bio u bijegu.
Tužilaštvo se usprotivilo ovom zahtjevu smatrajuæi da nema dovoljno dokaza da je Krajišnikova majka u tako lošem zdravstvenom stanju da je mora sada posjetiti, što vijeæe koje je donosilo odluku nije uvažilo.
Krajišnik æe biti ispraæen na aerodrom u Amsterdamu, te predat vlastima Republike Srpske, koje æe ga pratiti tokom putovanja, u odlasku i povratku.
„Vlasti država kroz koje æe proæi zadržat æe ga u pritvoru za vrijeme tranzita... i uhapsiti ga ukoliko pokuša pobjeæi“, navodi se dalje u odluci.
Za vrijeme boravka na teritoriji BiH, Krajišnik æe morati poštovati niz uslova, poèevši od toga da æe 24 sata biti po nadzorom policije RS-a, da neæe moæi napuštati teritoriju Pala „izuzev puta do aerodroma“, da æe predati dokumente bilo Evropskoj policiji, bilo Državnom tužilaštvu ili policiji na Palama, da æe svaku noæ provesti u pritvoru na Palama, te da æe tamošnje vlasti svaki dan Tribunalu podnijeti izvještaj o njegovom kretanju.
Takoðer mu je naloženo da o svom suðenju ne smije razgovarati s bilo kime, te da neæe kontaktirati sa svjedocima ili žrtvama.
Tribunal je takoðer naložio da æe sve troškove transporta snositi vlasti Republike Srpske, kao i troškove njegovog boravka, te da æe snositi odgovornost da ga uhapse u sluèaju kršenja bilo kojeg od uslova.
Krajišnik, bivši predsjednik Skupštine Republike Srpske, proglašen je krivim za zloèin protiv èovjeènosti i uèešæe u udruženom zloèinaèkom poduhvatu, kao i za progon, istrebljenje, ubistva i deportaciju nesrba tokom rata u BiH.
Iran
26-godišnja heroina pokopana bez komemoracije
Pokop i komemoracija za iransku djevojku Nedu, èija je smrt tokom subotnjih demonstracija u Teheranu putem video snimke obišla i zgrozila èitav svijet, zabranjeni su od iranskih vlasti.
Iako su dva predsjednièka kandidata Mehdi Karroubi i Mir Hossein Musavi, pozvali na njezinu javnu komemoraciju, iranske vlasti nisu imale milosti ni u njezinoj smrti te su zabranile javni pokop.
Karroubi je na javnu komemoraciju pozvao Irance putem apela na popularnom internetskom društvenom servisu, ali kako je javni pokop ove nove heroine iranskih demonstracija i revolta izrièito zabranjen, umjesto tog najavljene su u ponedjeljak nove demonstracije.
Djevojka, koja je identificirana kao 26-godišnja Neda Soltani i koja je studirala filozofiju, pokopana je brzo na groblju Behest Zehra, objavljeno je isto tako na internetu. Reporter ABC-a iz Dubaija kazao je kako je djevojka na brzinu pokopana, kako bi vlasti preduhitrile masovno okupljanje na njezinom sprovodu.
Snimku njezine smrti na internetu je objavio nepoznati muškarac iz Nizozemske, koji je kazao kako mu je snimku proslijedio prijatelj iz Teherana, istovremeno moleæi da se snimka pusti u svijet, kako bi je svi uspjeli pogledati, prenosi u ponedjeljak portal Dnevnik.hr.
(FENA)
Uloga medija u širenju nacionalizma i mržnje u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini još nije sudski utvrðena, ali je niz procesa voðeno pred razlièitim sudovima na kojima se govorilo o medjima i onom što su uradili.
Suðenja za ratne zloèine poèinjene u zemljama nastalim raspadom Jugoslavije traju veæ više od 15 godina kako na lokalnim, tako i pred Meðunarodnim sudom u Haagu. I pored toga što je u nizu optužnica, presuda i izjava eksperata i svjedoka spominjana uloga koju su pojedini mediji imali tokom rata, do sada meðu optuženima nije bio nijedan novinar ili urednik, stoji u izvještaju BIRN-a.
Po prvi put nakon toliko godina, moguænost da se procesuiraju novinari otvorena je u Srbiji. Tamošnje tužilaštvo pokrenulo je proces kroz koji žele istražiti ima li osnove za pokretanje istraga o ulozi pojedinih medija u ratu.
Povod su našli u izjavama bivših vojnika i svjedoka na suðenjima za Vukovar i Zvornik, koja su nedavno okonèana u Beogradu. Naime, neki od vojnika, dobrovoljaca, rekli su da su krenuli u rat kada su vidjeli priloge u medijima.
Samo jedan od primjera kako su mediji uticali na javnost jeste prièa žene, èije ime nije objavljeno, u prilogu koji je u jesen 1991. godine emitovan na državnoj televiziji u Beogradu. U grupi dobrovoljaca koje je novinarska ekipa snimala, bila je i mlada žena u uniformi, s puškom na ramenu.
Novinar je pita otkud ona meðu dobrovoljcima, na što ona odgovara da se javila nakon što je na televiziji vidjela šta se dešava u Vukovaru. Zbog toga je, saznajemo dalje, ostavila troje djece i krenula u rat.
Da su kroz medije mnogi pozvani na rat, ili dovedeni u stanje straha koji ih je nagnao da se odluèe na borbu, svjedoèili su eksperti u nekoliko predmeta u Haagu.
Meðu njima je bio i francuski profesor Renaud de La Brosse, koji je u svom izvještaju na suðenju Slobodanu Miloševiæu zakljuèio kako su odreðeni politièari i politièki akteri, “uz sauèesništvo profesionalaca iz sistema informisanja, medije smišljeno skrenuli s prvenstvene vokacije informisanja i zabave, da bih ih pretvorili u puka propagandna sredstva posveæena njihovim ciljevima”.
Glasine i dezinformacije
Mada novinari i urednici do sada nisu procesuirani, sudski spisi èuvaju èvrste dokaze o njihovoj ulozi tokom ratova u regionu i povezanosti s politièarima.
U izvještaju iz augusta 1992. godine, Tadeusz Mazowiecki, specijalni komesar za ljudska prava UN-a, pišuæi o situaciji u bivšoj Jugoslaviji, konstatuje da glasine i dezinformacije nisu sveprisutan, “nego i krucijalan element postojeæe situacije koji uveliko doprinosi etnièkoj mržnji i dodaje ulje na vatru u želji za osvetom, koja je jedan od osnovnih pokretaèa neprijateljstava koja se dešavaju”.
“Uz rijetke izuzetke, nacionalni mediji u svim zemljama koje sam posjetio, streme ka tome da predstave vijesti o sukobima i kršenju ljudskih prava na naèin koji može biti samo uznemirujuæi. Posljedica toga je da javnost generalno nema pristup pouzdanim, objektivnim izvorima informisanja”, piše Mazowiecki.
Mazowiecki je sastavio i specijalni izvještaj o medijima u decembru 1994. godine. Tu konstatuje da su se informacije koje su objavljivali mediji u bivšoj Jugoslaviji u suštini sastojale od “nacionalistièkog diskursa i sveprisutnih napada i uvreda uperenih protiv drugih naroda”.
Na zahtjev Tužilaštva u Haagu, tokom suðenja Slobodanu Miloševiæu, Renaud de La Brosse, profesor sa Univerziteta Reims Champagne-Ardenne u Francuskoj, napravio je izvještaj “Politièka propaganda i projekat ‘Svi Srbi u jednoj državi’: Posljedice instrumentalizacije medija za ultranacionalistièke svrhe”.
Profesor De La Brosse zakljuèuje, pored ostalog, kako se “klima nepovjerenja, a zatim mržnje prema drugome, koja se hranila vjekovnim strahovima i igrala na kartu krajnjeg nacionalizma, postepeno, od kraja osamdesetih godina, poèela ispoljavati u svim republikama bivše Jugoslavije”.
De La Brosse se koncentriše na Srbiju u vrijeme Miloševiæa, ali tvrdi da su politièari u drugim državama u regionu radili isto ili slièno za vrijeme rata.
“Svaka vlast je u svojoj republici nastojala da zavlada medijima na svojoj teritoriji, a naroèito televizijom, pretvarajuæi ih u instrumente režimske propagande sa zadatkom da se stanovništvo ‘pridobije’ za svoje politièke zamisli i akcije”, zakljuèuje De La Brosse.
Slièno je svjedoèio, te napisao u svojoj knjizi ´Forging War: The Media in Serbia, Croatia, Bosnia and Hercegovina´, i engleski nauènik Mark Thompson. On je bio ekspert Tužilaštva na suðenju Momèilu Krajišniku, te se njegovi izvještaj i svjedoèenje koncentrišu uglavnom na BiH.
Tako on zakljuèuje da je Srpska demokratska stranka (SDS) poèetkom 1992. godine “uspješno uspostavila kontrolu nad medijima na svom podruèju i koristila ih da kod Srba u BiH probudi strah od istrebljenja i uvjeri ih u genocidne tendencije Hrvata i Bošnjaka”.
“Nastojalo se kod Srba zamagliti razliku izmeðu straha da postanu manjina i straha od istrebljenja”, rekao je Thompson u haškoj sudnici.
Opisujuæi kako je SDS preuzeo kontrolu nad medijima u BiH, Thompson ukazuje na nekoliko faza. Prva su napadi i napori da se etnièki podijeli tadašnja Radiotelevizija Sarajevo, te napadi na urede i osoblje dnevnog lista Osloboðenje. Kao veoma važnu fazu Thompson izdvaja preuzimanje kontrole nad predajnicima u BiH, poèevši od augusta 1991. godine.
Thompson medije koji su djelovali u ratu kao propagandne mašine naziva “megafon”, objašnjavajuæi kako je oèekivati da politièari žele utjecajne medije da promoviraju njihove ciljeve bezupitno, ali je “posao medija da obezbijede arenu za diskusiju i debatu, i informacije koje bi omoguæile javnosti da donese odluku o stvarima koje ih se tièu”.
“Krivci su i politièari i novinari... Oni su bili megafoni. Samo politièko oružje koje je korišteno da prenese odreðene poruke”, rekao je Thompson odgovarajuæi na pitanja u sudnici.
Mediji kao megafon
Veza izmeðu medija i politike spominje se u nekoliko haških optužnica. Meðu njima je i ona protiv Miloševiæa, u kojoj stoji da je on “kontrolisao, manipulisao i na druge naèine koristio srbijanske državne medije kako bi širio pretjerane i krive poruke o etnièkim sukobima koje su uzrokovali bosanski muslimani ili Hrvati protiv Srba, a s ciljem stvaranja atmosfere straha i mržnje meðu Srbima koji su živjeli u Srbiji, Hrvatskoj i BiH, a što je uveliko doprinijelo protjerivanju veæine nesrpskog stanovništva, posebno bosanskih muslimana i bosanskih Hravata u dijelovima BiH”.
“Nakon što uporedimo srpsku, hrvatsku i bosansku nacionalistièku propagandu, može se zakljuèiti da prvonavedena nadmašuje druge dvije kako po stepenu, tako i po sadržini prenošenih medijskih poruka”, ustvrdio je Renaud de La Brosse.
U optužnici protiv Krajišnika, u kojoj je kontrola nad medijima jedan od njenih dijelova, govori se o udruženom zloèinaèkom poduhvatu. Tako stoji da je Krajišnik bio njegov dio na taj naèin što je “podržavao, podsticao, omoguæavao ili uèestvovao u širenju informacija bosanskim Srbima da im prijeti opasnost ugnjetavanja od strane bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata, da su teritorije na kojima žive bosanski muslimani i bosanski Hrvati zemlja bosanskih Srba, ili informacija èija je svrha bila da na neki drugi naèin bosanskim Srbima usade strah i mržnju prema bosanskim muslimanima i bosanskim Hrvatima, ili osiguraju njihovu podršku i uèešæe u postizanju ciljeva udruženog zloèinaèkog poduhvata”.
Da su mediji korišteni kao “megafon”, kako kaže Thompson, ukazuje i èinjenica iz haških dokumenata o tome kako je SDS u Bosni osnovao Komitet za masovne komunikacije u oktobru 1991. godine. Na osnivanju su izgraðeni planovi o tome kako osnovati agenciju, dnevne novine, te izbarati novinare odane njihovim ciljevima.
I ekspertica Dorothea Hanson je na suðenju Krajišniku govorila kako su krizni štabovi što su osnivani na teritoriji pod kontrolom Karadžiæevih Srba, kontrolisali radiostanice i druge medije.
Korištenje medija u propagandne svrhe dio je i optužnice protiv Radovana Karadžiæa. Navodi se da je on “u znaèajnoj mjeri doprinio cilju trajnog uklanjanja bosanskih muslimana i Hrvata s podruèja koje su kontrolisali Srbi” i to, pored ostalog, “širenjem, podsticanjem i/ili omoguæavanjem širenja propagande”.
O medijima se govori i u optužnici protiv Jadranka Prliæa i ostalih. Tu stoji da se nakon osnivanja Herceg-Bosne u novembru 1991., a posebno od maja 1992. godine, rukovodstvo “angažovalo na trajnim i koordiniranim naporima da ostvari dominaciju i ‘kroatizira’ opæine za koje je tvrdilo da predstavljaju dio Herceg-Bosne, pri èemu su progon i diskriminacija usmjereni protiv bosanskih muslimana sve više rasli”.
“Organi vlasti i snage Herceg-Bosne preuzeli su kontrolu nad medijima i nametnuli hrvatske ideje i propagandu”, navodi se.
Sudski svjedoci o ulozi medija
Na koji naèin su graðani doživjeli propagandu koja je emitovana putem medija može se èuti iz svjedoèenja žrtava u procesima protiv optuženih za ratne zloèine.
Pred Sudom BiH, Odjel za ratne zloèine, mediji su nerijetko spominjani. Tako se svjedok Redžep Zukiæ, na suðenju Nikoli Kovaèeviæu (bivši pripadnik Srpskih oružanih snaga iz Sanskog Mosta, osuðen pred Sudom BiH na 12 godina zatvora), sjetio kako su 1992. “na Radiju Sana puštali uvredljive pjesme i muslimane nazivali balijama”, te ih pozivali da objese “bijele zastave na kuæe”.
Slièno je isprièao i Enes Kapetanoviæ na suðenju za zloèine u logoru Omarska.
“Krajem aprila 1992. godine, nakon što su Srbi preuzeli vlast u Prijedoru, svakodnevno su nas obavještavali putem medija da moramo nositi bijele trake oko ruku ukoliko smo lojalni novoj vlasti. Tada smo svi, od malog do velikog, nosili te trake”, rekao je Enes Kapetanoviæ.
Kako su mediji pozivali na mobilizaciju u Crnoj Gori govorili su svjedoci na suðenju Gojku Jankoviæu (osuðen na 34 godine zatvora za zloèine u Foèi). Svjedoci su se prisjetili da su lokalni mediji u Herceg-Novom tokom aprila 1992. godine pozivali dobrovoljce da se prijave da idu na ratišta u BiH.
U optužnicama protiv pripadnika Armije BiH uloga medija se rijetko spominje. Mark Thompson je ustvrdio da propaganda diktirana iz Sarajeva nije bila jednaka onoj iz Beograda i Zagreba. Ipak, neumitno je da je postojala s obzirom da su glavni urednici javnih emitera u Sarajevu, kao i Beogradu i Zagrebu, poèetkom devedesetih postavljeni po politièkoj dužnosti, a ne po profesionalizmu.
I pored toga što se uloga medija èesto tretirala na suðenjima u Haagu, kao što se sada tretira na lokalnim suðenjima, optužnica nije pokrenuta. U odgovorima na nerijetke novinaraske upite upuæene Tužilaštvu u Haagu zašto nema takvih optužnica, tamošnji zvaniènici su odgovarali da je razlog nepostojanje dostatnih dokaza o ulozi medija.
Izlazak `Hrvatske enciklopedije BiH`: Pljuska Tunji Filipoviæu i znanstvenim neradnicima
U sarajevskom je Narodnom pozorištu u utorak naveèer promoviran prvi svezak «Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine». Da upotrijebimo uobièajenu frazu, na ovom se predstavljanju okupio veliki broj uglednika iz politièkog, kulturnog i javnog života.
...
Što je s ANU BiH?
A premda izlazak «Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine» ni na koji naèin nije suprotstavljen projektu izdavanja Enciklopedije BiH, kojeg veæ dugo najavljuje Akademija nauka i umjetnosti (ANU) BiH, a što je tijekom sarajevske promocije potvrdio i akademik Matiæ (uostalom, još 2004. godine i formalno su stvoreni preduvjeti za suradnju ANU BiH i Hrvatskog leksikografskog instituta) – ipak je prigoda izlaska «Hrvatske enciklopedije BiH» svojevrstan povod za propitivanje što je s najavljenom enciklopedijom u izdanju ANU BiH.
O tome je, u jednom vrlo zanimljivom tekstu objavljenom u banjoluèkim «Nezavisnim» vrlo otvoreno progovorio književnik Željko Ivankoviæ. Dijelove toga teksta prenosimo na ovom mjestu:
Èovjek koji o sebi više prièa nego što je vrijednoga uradio da bi se o njemu iz te i takve perspektive sudilo, doživio je ovih dana izlaskom prvog toma Hrvatske enciklopedije BiH još jedan poraz.
Pogaðate, rijeè je o Muhamedu Filipoviæu, èovjeku koji uza sve ostalo posljednjih desetak godina govori i o Enciklopediji BiH i na osnovu nje troši novac graðana ove zemlje, a pritom nije s mjesta mrdnuo. Razlozi za to su, dakako, njegova neodgovornost, površnost i, pokazalo se, nekompetentnost. Njime se ne bi imalo smisla iznova baviti da upravo nije izašao prvi tom Hrvatske enciklopedije BiH (A-Ð) u izdanju Hrvatskog leksikografskog instituta BiH iz Mostara i da se veæ nisu èuli prigovori "a zašto hrvatska", "a zašto ne samo BiH" i sl.
Jednostavno, jer je Filipoviæ preko ANUBiH taj pojam, naslov, projekt, kako hoæete, "rezervirao" i "obeæavao", a ništa nije uèinio, osim, kako se èuje i iz same Akademije, rasipnièki trošio tomu namijenjen novac. Ništa ni novo ni neoèekivano. No, je li uistinu on ili Akademija ili bilo tko u ovoj zemlji uopæe u stanju napraviti nešto što bi se zvalo Enciklopedija BiH kad u nas ne prolaze ni mnogo manje zahtjevni projekti? Kad se ne drže ni veæ postojeæe institucije s bosanskohercegovaèkom atribucijom, pitanje je može li se pokrenuti jedan (neodgovorno) izmaštani projekt?!
Ohrabrujuæa inicijativa: Silajdžiæ, poèevši od sebe, zahtjeva smanjenje plata državnih namještenika
26.06.2009. 21:50
Gostujuæi u magazinu "Crta" BHT-a, èlan Predsjedništva BiH i predsjednik Stranke za BiH dr. Haris Silajdžiæ je izjavom da plaæe onih koji najviše primaju, poèevši od Predsjedništva i njega samog, treba duplo smanjiti pokrenuo pozitivnu, ohrabrujuæu i na svaki naèin pohvalnu inicijativu.
Naime, komentarišuæi aranžman sa MMF-om Silajdžiæ je naveo da je ova kriza prilika da se odreðene stvari dovedu u red. „Moj stav je puna kontrola budžeta, sve treba da ide u budžet, da nema više nekih nezavisnih organizacija - ne znam od koga su nezavisne , da nema više menadžerskih ugovora od 5000 do 15.000 KM, da nema više paušala za komisija koje se ne plaæaju za radno vrijeme", kaže Silajdžiæ i dodaje da traba umanjiti primanja koja su na evropskom, odnosno svjetskom nivou.
"Mi nemamo evropsku i svjetsku ekonomiju", kaže Silajdžiæ i istièe da su primanja od šest do sedam hiljada eura neprimjerena.
"Kriza je, kuæa gori a dok kuæa gori svi se moramo ponašati drugaèije.To se može uraditi i smanjivanjem administracije, a da se ne dira u egzistencijalni minimum", navodi Silajdžiæ.
On je ubjeðenja da sa rezanjem plaæa treba poèeti od vrha, odnosno od Predsjedništva BiH. „Ja sam spreman umanjiti moju platu za pola, dok ne proðe ekonomska kriza i dok ne zaslužimo više, kaže Silajdæiæ i dodaje da je u BiH danas 30 posto onih koji primaju veæu platu od èlanova Predsjedništva, s tim da smanjenje plata u Predsjedništvu mora biti gornja linija.
Ova Silajdžiæeva najava bi faktièki znaèila da smanjenje plata u Predsjedništvu (po njegovom liènom primjeru - na pola) moraju pratiti i smanjenja plata kod ostalih državnih namještenika, uz uslov da te plate ne budu veæe od onih u Predsjedništvu, bez obzira ko tamo sjedi.
Silajdžiæ je stava da se svi se moraju ponašati u skladu sa ovakvim zahtjevom, te da oni koji budu nezadovoljan mogu dati ostavku.
„Bez ikakave demagogije, dakle, poèeti sa smanjenjem plata od Predsjedništva. Takoðer, nas ubijaju nadoknade i razni paušali koji se primaju za vrijeme rada. Ovo je prilika da zavedemo red i taj red æe biti zaveden, inaèe ja neæu sjediti na ovom mjestu ako ne bude rezova kod onih koji najviše primaju, uz to da se ne smije dirati u egzistencijalni minimum", kaže Silajdžiæ.
On navodi da se ovo mora pokrenuti što prije i zbog aranžmana sa MMF-om.
Prije najave ove inicijative, Silajdžiæ se osvrnuo i na propuštenu šansu za investicije u elektroenergetskom sektoru. „Propustili da prihvatimo investicije od 7 milijardi maraka koje su nam se nudile, da smo ih prihvatili danas nam ne bi bila potrebna pomoæe MMF-a. Jedan gost u Vašoj emisiji je dobro rekao bili bismo najveæe gradiilište, a ne najveæe sirotište. Hvala MMF-u što dolazi, jer bez MMF-a ne možemo izaæi iz krize u koju smo se sami doveli, tj. u koju su nas doveli oni koji su zaustavili najveæe investicije i projekte u historiji BiH, oni koji su proizveli ekonomski kolaps u kojem se nalazimo", istaknuo je Silajdžiæ naglasivši da se svi struènjaci i predstavnici svjetskih banaka sa kojim je razgovarao sa zaprepaštenjem èude da je BiH imala hrabrosti propustiti ovu investicionu priliku .
Edhem Biber: Sindikat æe pomoæi da se inicijativa dr. Silajdžiæa provede u djelo
27.06.2009. 15:25
Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH smatra da je zahtjev Harisa Silajdžiæa na tragu onoga što su sindikati uputili kao prijedlog za smanjenje javne potrošnje prema svim institucijama, ukljuèujuèi i Predsjedništvo.
"Mislim da je Silajdžiæeva najava prilika da se ozbiljnije razgovara, te da se traže uštede u tom segmentu, jer èinjenica jesta da se dosta sredstava nepotrebno troši. Mi iz sindikata apsolutno podržavamo ideje kakva je ova dr. Silajdžiæa. Meðutim, mislim da æe biti potreban politièki konsenzus da se to ostvari", kaže za Svevijesti.ba Biber.
On dodaje da su sindikati na èijem je èelu spremni razgovarati i zajdenièki tražiti rješenja.
"Pošto ova inicijativa dolazi od èlana Predsjedništva ona je jako ohrabrujuæa i sindikati æe dati podršku da se njegova inicijativa stavi na dnevni red, a ako javnost bude imala uticaj da se donese jedna takva odluka, a trebala bi, sindikat neæe biti koènica, naprotiv mi æemo biti vrlo konstruktivni" kaže Biber.
Biber istièe da je lièni primjer za smanjenje plate Harisa Silajdžiæa kao èlana Predsjedništva za svaku pohvalu, te dodaje da sumnja da æe ga pratiti ostali politièari, jer kako kaže, biæe tu raznih osporavnaje zbog èinjenice da su neki podigli plate za 100 posto krajem prošle godine, a sada traže da se plate portirima, naprimjer, smanje.
"Traže da se plate nižim kategorijama od policije i zdravstva pa na dalje vrate na decembarski nivo, što je krajnje licemjerstvo", istièe Biber i dodaje: "Podržavam Siljadžiæa u izjavi da se ne smije dirati u egzistencijalni nivo, te da se konaèno treba krenuti u skresavanje javne potrošnje odnosno popunjavanje praznina u budžetu".
Biber navodi i da je puno onih koji primaju veæu platu od èlanova Predsejdništva, jer uz jednu platu dobijaju naknade za rad u raznim komisijama.
"Èlan Predsjedništva ima fiksnu, a ovi drugi na raznorazne naèine, kroz rad u Upravnim odborima i komisijama ostvaruju ekstra profit. Neka komisije rade ali treba ukinuti naknade koje su enormne i nepotrebne. Ako državni službenik radi u komisiji za vrijeme radnog vremena nema potrebe da mu se dodatno plaæa, ako ovo uspije to bi znaèilo daleko manje troškova", kaže Biber za Svevijesti.ba.
Re: Izvodi iz stampe (bez komentara) 
<br /><br /><br /><br />