Prilagodljivost

Prošle godine je Sarajevo dobilo još od rata nezapamćeni publicitet u svjetskim medijima zahvaljujući činjenici da se grupa mladih lokalnih vehabija, nakon višednevne medijske pripreme koju je pružio Dnevni avaz, dala u lov na posjetioce izložbe umjetničkih fotografija na Akademiji likovnih umjetnosti. Razlog za divljačko premlaćivanje posjetiteljki i posjetitelja izložbe našli su u osjećanju povrijeđenosti njihovih vjerskih osjećanja zbog toga što je izložba otvorena u okviru Prvog Queer Sarajevo Festivala tokom ramazana, svetog mjeseca u kalendaru muslimanskih vjernika. Festival je zbog nespremnosti policije da fizički zaštiti njegove goste prekinut, a ni do danas niko od brutalnih siledžija nije pred sudom sankcioniran.

Samo rijetki pojedinci, institucije i Naša stranka oglasili su se javnom i jasnom osudom tog neizrecivog skandala. Upadljiv je bio izostanak reakcije Sarajevo Film Festivala, a danas je, nažalost, jasno i zbog čega je reakcija izostala. Naime, ove godine je prvi put početak ove najznačajnije filmske smotre u regiji pomjeren kako se projekcije filmova i prateći sadržaji festivala ne bi poklopili s - početkom ramazana!? Nakon što su mlade sarajevske vehabije na identičan način poput savremenih fašista uskratili temeljna ljudska prava pripadnicima queer populacije, vlasnik SFF-a Mirsad Purivatra je prezentirao i domaćoj i međunarodnoj javnosti novo zanimljivo otkriće o sarajevskom postratnom identitetu - o neprihvatljivosti održavanja ove kulturno-poslovne manifestacije tokom ramazana.

Sarajevo Film Festival je najbolji primjer privatno-javnog partnerstva u kriminalnim tranzicijskim društvima. On jeste privatan utoliko što je neprikosnoveno vlasništvo gospodina Purivatre, a javan je zato što ga već godinama izdašno finansiraju svi nivoi vlasti - od općinskih, preko gradske, kantonalnih, do entitetskih i državnih. Ipak, od ostalih festivala koji se finansiraju novcem poreskih obveznika, poput Teatarskog festivala MESS, razlikuje se po tome što ni općine, ni Grad Sarajevo, ni Kanton Sarajevo, ni Federacija BiH, ni država BiH nemaju nikakvog uvida u trošenje miliona maraka koje izdvajaju, niti postoji institucionalni okvir (upravni odbor, umjetnički savjet...) koji bi evaluirao refleksije festivala kako na filmsku umjetnost i produkciju u zemlji, tako i na promociju Sarajeva u svijetu. O prvom vjerovatno nešto govori i činjenica da ove godine BiH u glavnoj konkurenciji festivala nema ni jedan film za ponuditi. A o tome da li je Purivatrin festival postao smotra za međunarodnu promociju dubrovačkih hotela u vlasništvu hrvatskog tajkuna Gorana Štroka govori sljedeća istinita zgoda: kada je Purivatra prije nekoliko godina iznajmio privatni avion za goste festivala da bi skoknuli na ručak do Dubrovnika, konstantno pijana najveća zvijezda tadašnjeg izdanja festivala Nick Nolte začuđeno je rekao:"Nisam znao da je Dubrovnik u Bosni i Hercegovini."

Ako nije tačna glasina da je Purivatra početak svog ovogodišnjeg festivala pomjerio zbog straha jednog od svojih glavnih sponzora Heinekena da zbog ramazana neće ostvariti planiranu prodaju piva, onda je objašnjenje koje je vlasnik festivala ponudio u intervjuu Avazu još skandaloznije: "Termini se pomjeraju i u Turskoj i u Maroku. Značajno je da se prilagodimo sredini u kojoj živimo kao što se i sredina prilagodila festivalu."

Mirsad Purivatra je još prošle godine javnosti stavio do znanja da između festivala i sebe stavlja znak jednakosti. Učinio je to uvrijeđen što mu (za sada) ne polazi za rukom da, nakon nekadašnje Trase, prisvoji ni manje ni više nego - Dom Oružanih snaga BiH! Tada je nagovijestio i mogućnost da Sarajevo Film Festival, kao njegovo osobno vlasništvo, prenese u neku drugu državu koja će imati više razumijevanja za širi značaj njegovog biznisa.

O uspješnoj Purivatrinoj sposobnosti "prilagođavanja sredini u kojoj živi" svjedoče milioni maraka poreskih obveznika koji se svake godine slivaju na njegov račun, raskošna kuća čiji je vlasnik u međuvremenu postao, skupe kanske i druge međunarodne promocije njegovog biznisa koje uredno godinama iz budžeta Federalnog ministarstva kulture plaća Gavrilo Grahovac.

No, da nije činjenice da se SFF izdašno finansira iz javnih budžeta uz potpuno netransparentnu potrošnju, bh. poreskim obveznicima bi ostalo ili da zavide Purivatri ili da preziru njegovu "prilagodljivost". No, pošto to nije slučaj, njegova najnovija demonstracija "ramazanske" prilagodljivosti nalaže postavljanje nekoliko ozbiljnih pitanja.

Prvo, otkada je to navodna istovjetna turska ili marokanska praksa odnosa prema ramazanu model koji treba da slijede kulturne institucije koje se finansiraju novcem poreskih obveznika? Drugo, po čemu je to održavanje jednog filmskog festivala nespojivo s ramazanom, bilo u doktrinarnom ili praktičnom smislu? Treće, po čemu se pomjeranje festivala zbog ramazana suštinski razlikuje od prakse po kojoj je Milorad Dodik, valjda i on prilagođavajući se "sredini u kojoj živi", organizirao procesiju pravoslavnog osveštavanja nove zgrade Vlade Republike Srpske?

Naravno, moglo bi se sličnih pitanja redati još mnogo. No, bojim se da su odgovori i na ovih nekoliko dovoljni na zaključak da je prilagodljivi Purivatra i praktično pokazao šta znači besmislena mantra kojom reis Cerić i njegovi istomišljenici vrše "reislamizaciju Bošnjaka" - ona o "prihvatanju sekularne države i odbijanju sekularnog društva". Radi se o izvedbi najznačajnijeg poslijeratnog predizbornog slogana Stranke demokratske akcije: "U svojoj vjeri, na svojoj zemlji." Doduše, na nekih 24 posto teritorije dejtonske Bosne i Hercegovine i zato Nikola Špirić nije imao ništa protiv da i Vijeće ministara BiH sufinansira Purivatrin festival, za razliku od Zemaljskog muzeja BiH. No, kome to još u Sarajevu danas predstavlja problem?

BHDANI:



Nas i Albanaca - 20 miliona!


Mustafa Cerić

Stara je činjenica da je reisu Ceriću od njegove časne i vjerskim izborima verificirane funkcije mnogo draža funkcija nacionalno-političkog lidera bosanskih muslimana, ali i svih Bošnjaka. To što za nju nema nikakav legitimitet te što se, ustvari, predstavlja lažno kad nastupa kao nacionalni i politički lider, njemu ne samo da nimalo ne smeta, nego se u tu ulogu već toliko uživio da, kao od šale, prelazi sve granice demokratski i evropski dopustivoga ponašanja. O tome na flagrantan način govori njegova skorašnja posjeta Kosovu i izjave koje je tom prilikom obilato davao medijima. Posebno su alarmantne Cerićeve političke aluzije o Kosovu i Bosni i Hercegovini kao "dvjema zemljama s muslimanskom većinom" te njegova razdragana konstatacija da "nas Bošnjaka i Albanaca ima 20-ak miliona, kad bi se svi sabrali, kad bi se svi prebrojali". Izgleda da je došlo vrijeme da se na najozbiljniji način upita: kakva politička koncepcija i "filozofija" stoji iza ove Cerićeve opsesije brojkama, većinama, etničko-vjerskim prebrojavanjima? U šta god se pokušavala zamotavati i uljepšavati, ta politika je uvijek bila i ostala samo prosta težnja za dominacijom nad drugima. A najviše razloga za zabrinutost zbog nje morali bi imati Bošnjaci, odnosno njihova politička i intelektualna elita, barem onaj njezin dio koji za sebe inače ljubomorno pridržava stav zastupanja evropske i sekularne države Bosne i Hercegovine kao zajednice ravnopravnih naroda i građana. Te stavove nije dovoljno zastupati verbalno, oni se ovjeravaju u konkretnim situacijama.



SDP BiH

Nakon što je Slobodna Bosna otkrila da su "branitelj bošnjačkih interesa" Fahrudin Radončić i predsjednik Zulfikarpašićevih "bošnjačkih senatora" Zlatko Lagumdžija obnovili nekadašnju bliskost uz posredništvo crnogorskog majstora Mila Đukanovića, nije trebalo dugo čekati i na prvu javnu demonstraciju novog "strateškog partnerstva". Naime, u saopćenju Socijaldemokratske partije BiH, kojim se s razlogom osuđuje namjera premijera Federacije BiH Mustafe Mujezinovića da po hitnom postupku proda sarajevski Energoinvest, navodi se i da se radi o "istom modelu po kojem je Vahid Hećo pokušao rasprodati elektroenergetski sektor ove zemlje". Iako i vrapci na grani znaju da se radi o bezočnoj laži Fahrudina Radončića, lider socijaldemokrata se njenim javnim ponavljanjem morao dokazati svom novom ortaku. Naravno, najavljeni Mujezinovićev pokušaj prodaje Energoinvesta nema ničeg zajedničkog sa stranim investicijama od preko tri i po milijarde eura u elektroenergetski sektor, prije svega po tome što je model ministra Heće zasnovan na sljedećim principima: nema prodaje resursa strancima, nema koncesija na rijeke i rudnike, izgrađene elektrane bi bile u stoprocentnom vlasništvu Federacije BiH, a investicija bi se otplaćivala isključivo dijelom struje proizvedene u novoizgrađenim elektranama. Ipak, ima logike u reakciji SDP-a BiH: ako su Radončić i Lagumdžija ponovo ortaci, šta je čudno u tome da saopćenja SDP-a BiH liče na tekstove "istinoljubivog" Avaza?



Kantonalni sud Sarajevo

Sudija Kantonalnog suda u Sarajevu Jasenko Ružić osudio je Mihriju Pelak, direktoricu Nekretnina Pelak, na 20 godina zatvora zbog "prevare u privrednom poslovanju, utaje poreza, obmanjivanja građana pri dobijanju kredita i krivotvorenja isprave" izričući joj maksimalnu zatvorsku kaznu za djela koja su joj se stavljala na teret. Pelakova je bila optužena da je prevarila 134 osobe i to za veće iznose. Presudom joj je oduzeta imovina - automobil Ford Escort i stan u ulici Antuna Branka Šimića u Sarajevu, koji je vlasništvo Nekretnina Pelak. Sudija Ružić je rekao i da je Pelakovoj deset godina zabranjeno bavljenje dosadašnjim poslovima, a ova zabrana stupa na snagu nakon odsluženja kazne. S obzirom na broj građana koje je izvarala uzimajući im novac i zauzvrat obećavajući kupovinu stana do kojeg nikada nisu došli, Pelakova je dobila zasluženu kaznu. Međutim, nemoguće je slučaj ove sarajevske domaćice ne uporediti sa suđenjem Lijanovićima i Draganu Čoviću koji su državu oštetili za milione maraka i nikom ništa. Ili s predmetom Edhema Bičakčića koji je kao premijer Federacije krčmio budžet po "babu i stričevima". Ništa drugačiji zaključak ne bi se dobio ni kada bi bilo koja ozbiljnija institucija ispitala poslovanje Edina Arslanagića u Bosnalijeku... Ovako, iako je presuda Pelakovoj rigorozna, ostavlja gorak ukus u ustima jer pitanje je da li će se ostali nabrojani slučajevi ikad naći pred sudijom spremnim da i u njihovim slučajevima izrekne maksimalnu, ili bilo kakvu, kaznu.



RTV Mostar

Prilika da jedan TV voditelj gledatelje pozdravlja po 4.000-ti put pruža se rijetko. Međutim, u ulozi voditelja 4.000-tog dnevnika RTV-a Mostar se, 14 godina poslije, još jednom našao Sanel Kajan. Koji je to isto uradio i u prvom, hiljaditom, dvijehiljaditom i trihiljaditom izdanju najgledanije informativne emisije na području Mostara i Hercegovine. TV Mostar je, bez sumnje, najgledaniji medij u Hercegovini, a zahvaljujući programskoj orijentaciji da sarađuje i stvara poslovna partnerstva s drugim medijima, godinama uspijeva emitirati 24-satni program raznolike strukture. Također, TV Mostar je suosnivač i partner komercijalne Mreže plus BiH, u okviru koje s drugim članicama mreže nabavlja i dijeli 8 do 10 sati programa dnevno. Saradnja TV stanica iz Mostara, Banje Luke, Tuzle, Sarajeva i desetak drugih mjesta u BiH tako doprinosi reintegraciji zemlje i brisanju mnoštva granica koje još uvijek postoje. Novinari i tehničari ove medijske kuće posebno su ponosni što su bili i ostali na tragu profesionalnog kodeksa izvještavanja o događajima u svom okruženju te ostali do kraja privrženi izgradnji mira i obnovi multietničkog suživota u Mostaru. Uz brojne radio i TV stanice, ustanove, institucije i pojedince, pridružujemo se čestitkama za 4.000-ti dnevnik uz želju da gledatelje i u 5.000-tom izdanju pozdravi upravo Sanel Kajan.



Milorad Dodik

Evo stanja u "boljem dijelu BiH": poslanik u NSRS-u i potpredsjednik SDS-a Vukota Govedarica upozorio je, između ostalog, da plate budžetskim korisnicima kasne desetak dana. No, Govedarica otkriva još jednu prevaru vladajućeg SNSD-a, oličenog u premijeru Miloradu Dodiku, ukazujući na kriminalni slučaj kupovine hotela Panorama na Palama za potrebe Studentskog centra. Podsjetimo, ovaj hotel je bio dio preduzeća Hidrogradnja Pale, koje je privatizirala firma Dodikovog intimusa Slobodana Stankovića Integral inženjering za oko dva miliona KM. Procijenjena vrijednost Panorame tada je bila 320.000 KM. Nakon toga je Ministarstvo prosvjete procijenilo da je hotel pogodan za smještaj studenata, što je bio signal Savjetu za razvoj da izdvoji 4,8 miliona KM za kupovinu ovog hotela i, prema Govedaricinim tvrdnjama, 700.000 KM za njegovu adaptaciju. Zašto Vlada nije kupila hotel kada je njegova cijena bila 320.000 KM, pita se Govedarica. Evo zašto: nakon 17. tematske sjednice Vlade RS-a, Ministarstvo prosvjete i kulture Antona Kasipovića saopćilo je da "početkom školske 2009./2010. godine planira sprovođenje racionalizacije mreža škola i svih zaposlenih u osnovnim i srednjim školama, čime će, u periodu od septembra do kraja 2009. godine, ostvariti uštedu od oko 2.000.000 KM". To znači da će se mnogi prosvjetari iz RS-a, a sigurno ne odani SNSD-ovi kadrovi, naći na trajnom odmoru - na ulici. Mjere štednje su svakako za pohvalu, dva miliona nisu šala, ali to i dalje ne mijenja činjenicu da je od marta 2006. do kraja 2008. iz budžeta RS-a izdvojeno više od 10 miliona KM za kupovinu automobila, od čega je više od dva miliona potrošeno na kupovinu luksuznih audija A6 i A8.



Hari Varešanović

Od Sarajlija spremnih da plate ulaznicu za njegov koncert muzičar sjajnog glasa nikada nije mogao popuniti ni jedan tramvaj. No, Hari Varešanović se napokon riješio i te teške osobne frustracije: zahvaljujući besplatnim ulaznicama, za svoj koncert na Koševu 10. augusta je uspio "nahvatati" preko 30.000 fanova. No, ogromne troškove organizacije ovog mega-koncerta, zahvaljujući Stranci demokratske akcije, snosili su građani Federacije čiji je BH Telecom bio širokogrudi sponzor troškova koncerta. Na ovaj način je demonstrirano lukavo prikrivanje finansiranja vladajuće bošnjačke stranke sredstvima jedne javne kompanije, o čemu se, naravno, Centralna izborna komisija nikada neće očitovati. Naime, u samom finišu predizborne kampanje uoči posljednjih općinskih izbora u BiH 3. oktobra 2008. godine, Hari Varešanović je organizirao koncert u Zetri pod nazivom Moj sevdah. No, i sevdah i zvučna imena učesnika koncerta bila su zloupotrijebljena u svrhu najprozirnije predizborne kampanje kandidata SDA, što ipak nije bilo dovoljno da Dino Konaković i drugi kandidati ove stranke ne budu poraženi na izborima. No, Varešanovićevu uslugu SDA je morala vratiti i učinila je to finansiranjem upravo koševskog koncerta svog elitnog grla. I ništa tu ne bi bilo sporno da je to učinila vlastitim sredstvima, a ne tradicionalnom zloupotrebom sehare BH Telecoma.



Norfish Blagaj D.o.o. Mostar

Unatoč dugogodišnjoj tradiciji proizvodnje suhomesnatih proizvoda tipa sudžuke ili pršuta, prvi proizvod životinjskog porijekla koji je iz BiH plasiran na tržište EU je prerađena pastrmka firme Norfish Blagaj d.o.o. Mostar. Iako u BiH, pored Norfisha, postoje još tri postrojenja za preradu ribe koja su dobila izvoznu dozvolu za EU - Tropic (Banja Luka), Laks (Mostar), Žuvela (Stolac) - upravo je Norfish izvozom prerađene pastrmke u Italiju i Rumuniju postao prvi izvoznik ribe iz BiH na evropsko tržište. U naredne dvije godine planiraju proširiti i kapacitete za filetiranje idimljenje pastrmke. Da je put do uspjeha bio mukotrpan, svjedoče problemi zbog kojih su se proizvođači ribe posljednjih godina koprcali na suhom. U Norfish Blagaju su, primjerice, na dozvolu za izvoz u zemlje EU čekali čak sedam godina. Poražavajući odnos države spram oblasti ribarstva ogleda se u brisanju s liste proizvoda koji ostvaruju pravo na poticaje za 2009. godinu?! Također, nepovoljnim odredbama Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u oblasti slobodne trgovine, prerađivači ribe oslobođeni su carina na samo 60 tona pastrmke i 120 tona šarana godišnje, iako proizvode više od 200 tona tokom godine. Prema procjenama Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO), proizvodnja hrane u akvakulturi u 2010. dostići će 40 posto, što je naročito zanimljivo za BiH, koja ima prirodne potencijale za razvoj industrije ribarstva. Ako im vlasti ne pomute - vodu.



Umjetnička galerija BiH

Uz želju da javnost podsjeti na umjetnička djela koja se čuvaju u njenom depou, Umjetnička galerija BiH, u saradnji s Patton Sustainable Trust fondacijom iz Njemačke i Studijem Lisica, pokrenula je projekt Pogledaj me: Izbori. A način na koji su odlučili skrenuti pažnju na djela velikana je zaista osvježavajući - na svojoj novoj web stranici, www.ugbih.ba, odlučili su organizirati "mini izbore" za najbolje umjetničko djelo čiji su autori neki od najvećih bh. slikara. Posjetitelji sitea od 7. do 22. augusta mogu glasati za djela Behaudina Selmanovića, Bekira Misirlića, Branka Radulovića, Gabrijela Jurkića, Ismeta Mujezinovića, Jovana Bijelića, Petra Šaina, Romana Petrovića, Voje Dimitrijevića i Đoke Mazalića. Uz to, na fasadi Umjetničke galerije BiH od 7. do 24. augusta bit će postavljena istoimena izložba, koja direktno poziva društvo da preispita vlastiti stav prema umjetničkom blagu BiH. Pobjedničko djelo će biti izloženo u galeriji na 24h, 24. odnosno 25. augusta. Budući da bh. kulturne institucije uglavnom ne vode računa o svom prisustvu u online prostoru, akcija Umjetničke galerije je doista pohvalna, jer će tako privući pažnju i mlađih ljudi, koji, nažalost, o umjetničkom naslijeđu BiH ne znaju mnogo. Samim tim će utjecati i na njihovo obrazovanje, skrenuti pažnju na postojanje ovih vrijednih djela, značaj njihovih autora za bh. kulturu, tako da će krajnji rezultat ovih malih izbora biti skidanje prašine s bh. velikana slikarstva i vrijednog fundusa kojeg su kreirali.

Strah: NATO okupira Republiku Srpsku!

24SI - NATO će tokom vojne vježbe "Združeni napor 2009", koja će biti održana od 4. do 17. septembra u banjalučkoj kasarni "Kozara", potpuno da pokrije RS svojom prislušnom tehnikom i da stavi pod kontrolu sve komunikacije u RS!

Štaviše, upozoravaju za "Press RS" eksperti za bezbjednost, svi telefonski razgovori, SMS poruke, elektronska pošta, faksovi i ostali vidovi komunikacionih tehnika i tehnologija biće pod budnim okom NATO-a...

Beogradski stručnjak za bezbjednost i dugogodišnji operativac DB-a Božidar Spasić kaže da će NATO iskoristiti vojnu vježbu da snimi kompletnu RS i da je bezbjednosno potpuno ogoli, ističući da je vrlo indikativno to što je NATO odlučio da vježbu održi u Banjaluci.

"NATO je jedna ogromna mašina i, pomoću tehnike kojom raspolaže, pod kontrolu može da stavi sve prislušne punktove u RS, a zna se da nema ništa opasnije po bezbjednost od situacije kada vam neko presretne i kontroliše prisluškivanje. Zamislite situaciju u kojoj vi nekoga prisluškujete, a neko prisluškuje i vas i to što vi radite. To će da radi NATO, a nisam siguran da bezbjednosni organi u RS tome mogu da se suprotstave", kaže Spasić.

Prema njegovim riječima, NATO će da iskoristi vježbu i prisustvo svojih vojnika da ojača mrežu saradnika na terenu, a uvjeren je i da će, kako kaže, instalirati uređaje pomoću kojih će moći ne samo da prisluškuju, već i da lociraju svaku pušku i komad municije u Srpskoj.

"RS će biti pokrivena kao iz "avaksa". Sve komunikacije će biti pod njihovim okom, sva elektronska pošta, SMS poruke, pa čak i faksovi, a kada je riječ o oružju, u RS neće moći ni puška u tunel da se sakrije", tvrdi Spasić.

Vojno-politički analitičar Mikajlo Mitrović, koji kaže da apsolutno ne treba sumnjati u namjere NATO-a da ovaj prostor stavi pod punu kontrolu, dodajući da je savremena telekomunikaciona tehnologija jedno od sredstava za ostvarenje tog cilja.

"Nema sumnje da oni prisluškuju po RS, jer to rade po cijelom svijetu, pa ne znam zašto bismo mi bili izuzetak. Kao i većina ljudi ovdje, ne vjerujem mnogo NATO-u i ne isključujem mogućnost da će vježba da bude iskorištena za određene vrste političkih pritisaka. A svi znaju da NATO posmeduje opremu kojom svakog mogu da prisluškuju i zašto onda ne sumnjati da će to i da rade", kaže Mitrović.

Predsjednik Defendologija centra za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja RS Duško Vejnović kaže da se ne smije smetnuti sa uma politički aspekt ove vojne vježbe NATO-a, ističući da će se kroz promociju Oružanih snaga BiH indirektno duvati u jedra zagovornicima jačanja centralizovane BiH.

"Veliki broj građana RS ne doživljava Oružane snage BiH kao svoje i jedan od ciljeva predstojeće vježbe je da se to promijeni. Znači, prikazivanje OS BiH kao jedine legitimne i zajedničke odbrambene oružane sile ima za cilj da promijeni svijest građana u RS i okrene ih pozitivnom razmišljanju i većem prihvatanju zajedničke vojske. Ako se to postigne, ljudi će kasnije lakše svariti moguću ili bolje rečeno započetu centralizaciju policije", kaže Vejnović.

On dodaje da se profesionalno uvijek govori da su vojska i policija depolitizovane, ali da u praksi nijedan vojni ili policijski general nije napredovao bez podrške aktuelne politike. Vejnović tvrdi da se ni BiH po tome ne razlikuje od ostalih zemalja.

Iz Oružanih snaga BiH odbacuju bilo kakve negativne konotacije u vezi s predstojećom vojnom vježbom. Zamjenik načelnika Zajedničkog štaba OS BiH general-major Slavko Puljić ocijenio je prije nekoliko dana da je održavanje ove vježbe u kasarni "Kozara" u Banjaluci jedan od izuzetno važnih koraka u procesima pristupanja BiH NATO-u.

"Vježba "Združeni napor 2009" jedna je u nizu aktivnosti koje OS BiH provode kako bi BiH postala punopravna članica NATO-a. Ova vježba je u određenom trenutku bila pogrešno tumačena u javnosti, iako je riječ o vježbi komunikacionog tipa koja će se izvoditi isključivo na prostoru kasarne "Kozara", čiji je osnovni cilj uspostavljanje zajedničkog jezika u komunikacionim sistemima sa ostalim NATO zemljama", istakao je Puljić.

(24sata.info)
 

Tuča vernika na Cetinju za Preobraženje


Vernici Mitropolije primorsko-crnogorske Srpske pravoslavne crkve i kanonski nepriznate Crnogorske pravoslavne crkve sukobili su se u sredu na Ivanovim koritima iznad Cetinja gde su se okupili kako bi u hramu Preobraženja Hristovog obeležili istoimeni praznik.

Zvanično glasilo Mitropolije crnogorsko-primorske Radio Svetigora javio je da su u trenutku kada je služen Akatist Preobraženju Hristovom, pristalice CPC probile kordon policije i da je tom prilikom kamenicom pogođen u glavu Načelnik Cetinjske policije Miloš Radulović.

U izveštaju ovog Radija navodi se i da su nakon ovog incidenta pristalice CPC ušle u Crkvu i uz psovke i udaranja isterale sveštenstvo SPC i okupljenje vernike.

Podgorička televizija Elmag javila je da je do incidenta došlo nakon provokacija i nasilnog upada pristalica CPC-a dok je televizija Vijesti javila da su se pristalice Srpske pravoslavne crkve zaključale u crkvu i tako onemogućili da i čelnik CPC Miraš Dedeić održi liturgiju.

"Predstavnici lokalne policije pokušali su da smire situaciju, ali je prvo došlo do verbalnih sukoba koji su prerasli u fizički obračun i kamenovanje pristalica dve crkve", prenela je TV Vijesti.

U saopštenju Uprave policije navodi se da nije uhapšen nijedan od učesnika ovog incidenta, kao i da su u nemilim događajima lakše povređena tri službenika cetinjske policije.

"O događaju je obavešten Osnovni državni tužilac na Cetinju, a policija radi na identifikovanju osoba koja su policijskim službenicima nanela povrede", saopšteno je iz Uprave policije.

U saopštenju se navodi i da su SPC – Mitropolija crnogorsko primorska i CPC ranije obavestili Ispostavu policije Cetinje o nameri da u sredu, povodom verskog praznika, služe u osam odnosno u deset sati svetu liturgiju u hramu "Svetog preobraženja" na Ivanovim koritima.

"Imajući u vidu ranije događaje kada je odnos dve crkve u pitanju, cetinjska policija je sinoć od 20 sati obezbeđivala hram, radi eventualnog sprečavanja narušavanja javnog reda i mira. Jutros od sedam sati i deset minuta, na plato ispred hrama došlo je deset sveštenika SPC i više desetina vernika, koji su ušli u hram gde je služba počela. Nedugo potom, na plato u blizini hrama, počeli su da se okupljaju vernici CPC, kojih je oko 11 sati bilo oko pedeset", navedeno je saopštenju.

Uprava policije navodi da su policijski službenici, nakon što je došlo do narastanja tenzija i verbalnih duela "radi zaštite sveštenstva i vernika SPC, preduzeli mere i radnje iz svoje nadležnosti, u smislu postavljanja između dve grupe građana".

"Policijski službenici prema vernicima nisu preduzeli bilo kakve mere i radnje niti sredstva prinude, osim potiskivanja jedne i druge grupe. A sve u cilju sprečavanja narušavanja javnog reda i mira u većem obimu, čime je, isključivo profesionalim postupanjem policije, sprečeno kulminiranje incidenta sa težim posledicama", navodi se u saopštenju Uprave policije Crne Gore.

Crnogorska pravoslavna crkva zahteva, inače, da se crkve i hramovi građeni do 1918. godine na prostoru Crne Gore, koji se vode kao imovina SPC, upišu kao njeno vlasništvo.

Izvor: MONDO

Hmmm... nesto mi tu bas sumnjivo ...

Šišić uhićen zbog bludnih radnji



ZENICA - Predsjednik Saveza demobilisanih boraca BiH Mehmed Šišić uhIĆen je zbog sumnje da je počinio bludne radnje, javila je Federalna TV.

ako je Šišić već neko vrijeme narušenog zdravlja, saslušan je u bolnici gdje se liječi, te lišen slobode. Šišić se još uvijek nalazi u Kantonalnoj bolnici u Zenici, gdje ga čuva policija.

20.8.2009.
Pincom.info

http://pincom.info/index.php?p=opsirnije&s=69152

Glavaš, dr. Šimić i ostali bjegunci kaznu će izdržavati u bh. zatvorima!?



- Vijeće ministara BiH utvrdilo je na sjednici održanoj u četvrtak u Sarajevu Prijedlog osnova za vođenje pregovora i zaključivanje Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o izmjeni Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima.

Utvrđen je i Prijedlog osnova za vođenje pregovora i zaključivanje Ugovora između Bosne i Hercegovine i Republike Srbije o izmjeni Ugovora između Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima, kao i Prijedlog osnova za vođenje pregovora i zaključivanje Ugovora između Bosne i Hercegovine i Crne Gore o izmjeni Ugovora između Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima.

Izmjenama Sporazuma i dva ugovora bit će onemogućeno izbjegavanje izdržavanja kazni za najteža kaznena djela, odnosno, pravno će se regulirati situacija kada osuđeno lice nakon izricanja kazne napusti državu i ode u zemlju svog državljanstva ili stalnog prebivališta te uskrati suglasnost na izvršenje izrečene kaznene sankcije. Tako će ovim izmjenama biti precizirano da država izricanja kazne može zahtijevati od druge strane da preuzme izvršenje kazne bez pristanka osuđenog lica.

Predlagač, Ministarstvo pravde, dostavit će pojedinačne prijedloge osnova Predsjedništvu BiH u dalju proceduru, a za bh. potpisnika predložen je ministar Bariša Čolak.

20.8.2009.
Pincom.info

http://pincom.info/index.php?p=opsirnije&s=69147

Srbija i Kina su juče odlučile da uspostave strateško partnerstvo koje podrazumeva političku, ekonomsku, kulturnu saradnju. U zajedničkoj izjavi dve zemlje, koju su predsednici Hu Đintao i Boris Tadić dogovorili juče na sastanku u Pekingu se ističe da su Đintao i Tadić obavili „iscrpnu razmenu mišljenja u otvorenoj prijateljskoj atmosferi i postigli široki konsenzus o daljem jačanju i produbljivanju uzajamno korisne saradnje između Srbije i Kine u raznim oblastima, kao i o međunarodnim i regionalnim pitanjima od zajedničkog interesa“.

U izjavi se ističe i da je „srpska strana ponovo potvrdila svoju privrženost politici jedne Kine, priznajući da u svetu postoji samo jedna Kina, da je Vlada Narodne Republike Kine jedina zakonita vlada koja predstavlja celu Kinu, kao i da je Tajvan neotuđivi deo Kine“. Srbija neće uspostavljati zvanične odnose, niti obavljati zvanične razmene sa vlastima u Tajvanu, protivi se svakom obliku „nezavisnosti Tajvana“ i podržava ponovno ujedinjenje Kine mirnim putem, napominje se u izjavi.
Kineska strana, dodaje se u izjavi, smatra da je „najbolji način rešavanja pitanja Kosova da se izradi plan koji bi bio prihvatljiv za obe strane, putem dijaloga i pregovora između Vlade Srbije i vlasti Kosova, u skladu sa ciljevima i principima Povelje UN i odgovarajućim rezolucijama Saveta bezbednosti UN, kao i u okviru međunarodnog prava“. Jednostrana akcija neće doprineti rešavanju ovog pitanja, ocenjuje se u dokumentu.
Dve strane su spremne da se maksimalno založe za unapređenje ekonomske saradnje. To je rezultiralo sporazumom o ekonomskoj i tehničkoj saradnji koji su potpisali ministar za ekonomiju Mlađan Dinkić i kineski ministar trgovine Čen Deming.
„Naša vlada je spremna da kineskim građevinskim kompanijama omogući infrastrukturne poslove u Srbiji u iznosu od milijardu evra. Samo u Beogradu planiramo da gradimo pet mostova preko Dunava i Save. Jedan od tih mostova most Zemun-Borča biće realizovan pomoću kredita kineske ‘Eksim banke’ i uz angažovanje kompanija iz Kine“, rekao je Tadić.
Predsednik Srbije je naglasio da je Srbija u prote­klim godinama imala tri stuba spoljne politike - Brisel, Vašington i Moskvu, a da je dobila i svoj četvrti oslonac u Pekingu“.

citat:

---

forever wrote:


Srbija i Kina su juče odlučile da uspostave strateško partnerstvo koje podrazumeva političku, ekonomsku, kulturnu saradnju. U zajedničkoj izjavi dve zemlje, koju su predsednici Hu Đintao i Boris Tadić dogovorili juče na sastanku u Pekingu se ističe da su Đintao i Tadić obavili „iscrpnu razmenu mišljenja u otvorenoj prijateljskoj atmosferi i postigli široki konsenzus o daljem jačanju i produbljivanju uzajamno korisne saradnje između Srbije i Kine u raznim oblastima, kao i o međunarodnim i regionalnim pitanjima od zajedničkog interesa“.

U izjavi se ističe i da je „srpska strana ponovo potvrdila svoju privrženost politici jedne Kine, priznajući da u svetu postoji samo jedna Kina, da je Vlada Narodne Republike Kine jedina zakonita vlada koja predstavlja celu Kinu, kao i da je Tajvan neotuđivi deo Kine“. Srbija neće uspostavljati zvanične odnose, niti obavljati zvanične razmene sa vlastima u Tajvanu, protivi se svakom obliku „nezavisnosti Tajvana“ i podržava ponovno ujedinjenje Kine mirnim putem, napominje se u izjavi.
Kineska strana, dodaje se u izjavi, smatra da je „najbolji način rešavanja pitanja Kosova da se izradi plan koji bi bio prihvatljiv za obe strane, putem dijaloga i pregovora između Vlade Srbije i vlasti Kosova, u skladu sa ciljevima i principima Povelje UN i odgovarajućim rezolucijama Saveta bezbednosti UN, kao i u okviru međunarodnog prava“. Jednostrana akcija neće doprineti rešavanju ovog pitanja, ocenjuje se u dokumentu.
Dve strane su spremne da se maksimalno založe za unapređenje ekonomske saradnje. To je rezultiralo sporazumom o ekonomskoj i tehničkoj saradnji koji su potpisali ministar za ekonomiju Mlađan Dinkić i kineski ministar trgovine Čen Deming.
„Naša vlada je spremna da kineskim građevinskim kompanijama omogući infrastrukturne poslove u Srbiji u iznosu od milijardu evra. Samo u Beogradu planiramo da gradimo pet mostova preko Dunava i Save. Jedan od tih mostova most Zemun-Borča biće realizovan pomoću kredita kineske ‘Eksim banke’ i uz angažovanje kompanija iz Kine“, rekao je Tadić.
Predsednik Srbije je naglasio da je Srbija u prote­klim godinama imala tri stuba spoljne politike - Brisel, Vašington i Moskvu, a da je dobila i svoj četvrti oslonac u Pekingu“.

---

Pozdrav zastavi: Slučaj Split ili reality show vladajućeg ludila



Prijenos iz big idiot kuće

Kako bi prijenos iz Big Idiot kuće dobio na gledanosti, vrlo je moguće da će na sljedeće konferencije za štampu Željko Kerum dolaziti naoružan i na licu mjesta ustrijeliti novinare koji mu postave neugodna pitanja. Tu bi već bilo gotovo nemoguće uzvratiti istom mjerom, osim lakše ranjenima, onima koje je gradonačelnikov metak samo okrznuo, pa se mogu smatrati promašenim slučajevima



Na početku ovoga teksta bilo bi najsvrsishodnije da splitskoga gradonačelnika, gospodina Željka Keruma, pošaljem u pizdu materinu, pošto je sigurno - i kada to ne bih učinio - da će u pizdu materinu poslati on mene nakon što pročita članak do kraja, a vjerojatnije već nakon uvodnoga pasusa. Tako ćemo biti kvit i nastaviti suživot bez trzavica i međusobnih loših osjećaja. Čitateljima u civiliziranoj Bosni i Hercegovini, koji su vjerojatno zgranuti, napomenuo bih da je u hrvatskome Splitu to postao uobičajeni vid komunikacije između gradonačelnika i novinara. Istini za volju, mnogo se češće događa da gradonačelnik ispsuje novinare nego oni njega, ali ima nas još nekolicina koji smo zainteresirani za očuvanje digniteta profesije i poštivanje boljih običaja. Ako je već gradonačelnik odlučio općiti sa žurnalistima bez rukavica, minimum pristojnosti nalaže da mu se uzvrati sličnom mjerom, to jest - neka ide u k****.

Ovo je, dakle, rutinski izvještaj o splitskoj svakodnevici, koja možda može konsternirati civilizirani živalj u inozemstvu, ali nama domaćima već je pomalo dosadna i zamorna. Splitska politička svakodnevica pretvorila se u reality show vladajućeg ludila, u izravni prijenos iz Big Idiot kuće, pa je prag iznenađenja sve teže dohvatan, a razmažena publika pospano gricka kokice i slane štapiće iščekujući "nešto još žešće".

Željko Kerum vlada gradom poput hodajuće paklene naprave, raznosi svoju "eksplozivnu narav" prema protokolarnim rutama, što znači da svako malo prsne, prospe crijevni sadržaj i iznutrice po nazočnima, te hitno isplovljava jahtom ili megaskuterom da se regenerira za nove nestašluke. Sve u svemu, sjajno mu ide. Građani imaju kontinuirani uvid u unutrašnje stanje njegova bića. Gradski reporteri javljaju da komunalne službe ne stižu počistiti sva mjesta gdje se većinski vlasnik Splita svečano prosrao.

Samo u zadnjem naletu, prije neki dan, jednoga je novinara složio u pizdu materinu, drugome je poručio da je majmun i da jede g***a ("jedi g***a zarez majmune"), a trećemu da je korumpirani gad na čija pitanja neće odgovarati, jerbo nije on ovdje šef, "nego sam ovdi šef ja", tj. Željko Kerum. Razlog je bio banalan: novinari su izvijestili o tome kako je splitski poglavar posao oko opremanja dječjih vrtića, vrijedan milijun eura, bez natječaja dodijelio svome prijatelju i poslovnome partneru. Dakle, svakodnevica. Jasno se razaznao tok gradonačelnikove misli: Što me jebete zbog tričavih milijun eura, bagro, kada taj novac čak i nije moj, nego gradski!

Kako bi prijenos iz Big Idiot kuće dobio na gledanosti, vrlo je moguće da će na sljedeće konferencije za štampu Željko Kerum dolaziti naoružan i na licu mjesta ustrijeliti novinare koji mu postave neugodna pitanja. Tu bi već bilo gotovo nemoguće uzvratiti istom mjerom, osim lakše ranjenima, onima koje je gradonačelnikov metak samo okrznuo, pa se mogu smatrati promašenim slučajevima.

Mrtvi, ranjeni i ispsovani rezultat su demokratskog legitimiteta, odnosno demokratski ovjerene korupcije. Svi ostali ishodi nenasilnog su tipa: oni se keširaju, ili reprogramiraju, ili reinvestiraju, ili isplaćuju u milijunskim nekretninama. Radi se o specifičnosti hrvatske demokracije, jer u zemljama koje njeguju minimum proceduralne i javne higijene netko poput Željka Keruma bio bi nemoguć kao pretendent na politički tron, a kamoli da ga još demokratskim postupkom i osvoji. Stvar je vrlo pogodna da se, kao istinski komad egzotike, utrži u turističke svrhe, pošto se Peristil već dosta ofucao, a i ima nesnosnu patinu replike s rimske periferije.

Uostalom, svakoga dana prisustvujemo divnim kulturološkim prizorima, kada Željo Kerum vodi po gradu službene delegacije iz inozemstva (u zadnje doba, ne zna se zašto, uglavnom su to poslovni ljudi iz Turske) pokazujući im znamenitosti: to je moj dućan, to je moj hotel, to je moj prodajni centar, to je moje stambeno naselje... a usput sam i gradonačelnik. Dogodi li se da netko od visokih posjetitelja postavi turistički naivno pitanje - tipa: Zar je u vašoj zemlji moguće da netko posjeduje pola grada i istovremeno zadobiva izvršnu političku moć, te onda umnožava bogatstvo tako što upravlja gradom i gradskim novcem kao vlastitom prćijom, pardon, vlastitim poduzećem? - Kerum ima unaprijed spremljeni odgovor: Jedi g***a zarez majmune!

Ipak, postoji specifičnost i unutar specifične hrvatske demokracije. U Kerumovu slučaju dogodilo se da je manjak moralnih skrupula i mentalnih mogućnosti savršeno usklađen s viškom podlih namjera i izvršnih ovlasti. Njemu je istinski nejasno zbog čega ga prozivaju za lopovluk ako je on i došao na vlast zato da bi mogao legalizirano krasti. To je jedino što ga čini atipičnim - dovoljno je glup i lišen šlifa da nije u stanju prikrivati svoje stvarne aspiracije.

Tako imamo bolest na vlasti koja se ne može podvaliti pod šifrom zdravlja, kao što se to tradicionalno čini, nego plijeni upravo mogućnošću širenja zaraze. Zbog nekih razloga, značajnome broju ljudi to nije mrsko. Nepatvorenost je jedna od tajni Kerumove popularnosti. On svoje birače, koji su po mentalnoj opremi i razini kultiviranosti posve nalik svome idolu, oslobađa potrebe da dešifriraju stvarnost.

To opet znači da Željko Kerum, koliko god njegov javni lik kod pristojnijega svijeta izazivao nelagodu, nije izopačio hrvatsku demokraciju, nego je ta izopačenost njezino stvarno lice, ali bez uobičajenih krinki. Ako je s pojavom Keruma hrvatska demokracija išta izgubila, onda se u gubitak može računati zavidna količina licemjerja.

Za promjenu, suočeni smo s bahatošću koja je nesposobna da se lažno predstavi, te je na okrutan način vjernija svojoj suštini. Kada se lažno predstavlja, kada je "politična", bahatost je rijetko kada manje efikasna, baš zato što je očišćena od vanjskih manifestacija nasilja. "Politika" tu i jest shvaćena kao tehnika pomoću koje se obavlja prijenos gadosti iz zabranjenog plana u područje društveno korektnog (pa je i Kerum "apolitičan" zato jer ne priznaje nepostojeću granicu između prljavog i čistog, između sirovoga kriminala i plemenite politike). Premda je ovaj potpisnik, zbog pirotehničkih razloga, tekst koji čitate nakrcao psovkama - radi čega se čitateljima slabijih živaca ponizno ispričava - pravo je pitanje što se zbiva tamo gdje nitko nikoga ne šalje u pizdu materinu.

Tu pravimo oštar rez, konstrukcijsku herezu u tekstu, i prelazimo na drugi primjer. Otkad traje državna akcija privatizacije propalih hrvatskih brodogradilišta, dakle već nekoliko mjeseci, u javnome se sektoru kleše statua Spasitelja. Spasitelj je poslovni čovjek iz inozemstva, hrvatskog podrijetla, prepun para i dobrih namjera, i zove se Danko Končar. K tome, Spasitelj ne psuje i ponaša se krajnje pristojno. Njeguje svjetske manire. Spasitelj ima namjeru u paketu kupiti sva hrvatska brodogradilišta (izuzev, začudo, pulskog Uljanika koji jedini posluje uspješno). Vlada je prostrla crveni sag i naštimala natječaje prema Spasiteljevim željama. A onda je nedavno otkriven i zatajeni dio Spasiteljeve biografije: da je, naime, dotični Danko Končar u bivšoj državi bio osuđen na dvanaest godina robije zbog primanja mita i gospodarskog kriminala, pa je značajan dio kazne i odležao u Lepoglavi.

Sada nastupa obrana širokih razmjera. U Vladi je osnovan neformalni krizni stožer sa zadaćom da neutralizira posljedice subverzije. Medijska zaštita Spasitelja povjerena je jednome dnevnom listu. U žestokome komentaru novinar primjećuje kako je "čudno da se priča o Končarovoj zatvorskoj kazni pojavljuje upravo u trenutku kada on želi kupiti sva brodogradilišta", što je samo po sebi dokaz zavjere, iako - prema zdravorazumskim rezonima - nema ničega logičnijeg nego da se za nekoga tko se sprema progutati najveći zalogaj u povijesti hrvatske privatizacije znade i to da je odgulio višegodišnji zatvor zbog gospodarskog kriminala.

Zatim u istom listu opširno istupa Spasitelj osobno, tvrdeći da mu je presudu namjestio mrski socijalistički režim (mada je i sam bio član Partije), jer je "razmišljao na razini tržišnoga gospodarstva", uz napomenu da se, unatoč neobičnom prezimenu, "deklarira kao Hrvat i rimokatolik". Zatim u istome listu istupa potpredsjednik Vlade Damir Polančec, s ocjenom da je Danko Končar pošteni patriot i dobrotvor, a da je "tijekom jugoslavenske komunističke vladavine puno poštenih ljudi završilo u zatvoru"; premda nije upoznat sa sadržajem sporne optužnice (za primanje mita), ministar je "uvjeren da je ona bila na klimavim nogama". Kako ikome može pasti na pamet da netko tko je u Jugoslaviji osuđivan zbog lopovluka može imati nepoštene namjere? Naslov je ilustrativan: Hrvatski i Končarovi interesi se poklapaju!

Uočljivo je da nitko ne psuje. Nitko nije eksplodirao od bijesa. Spasitelj nije izgovorio ni jednu ružnu riječ. Polančec je pristojan do bezličnosti. Posao je očigledno već kapariran i dovršit će se mirno i dostojanstveno. Odušak progutanih psovki osjetit će možda onih desetak tisuća hrvatskih brodograditelja, ali tek za godinu ili dvije... A s druge strane, ako je optužnica protiv Danka Končara bila lažna, možda su lažni bili i škverovi koji su u socijalističkoj Jugoslaviji poslovali pozitivno, da bi u samostalnoj Hrvatskoj postali teški gubitaši, pogodni da se stave na bubanj i rasprodaju u bescjenje, skupa s radnom snagom?

Možda je baš to taj kauzalitet: nekadašnje uspješne firme pretvorene su u raskošne ruševine jer su nekadašnji lopovi postali uspješni poslovni ljudi. Kao što je Željko Kerum nekada bio jedva opismenjeni švercer i prigradska baraba, a danas je većinski vlasnik Splita i demokratski izabrani gradonačelnik. Ostaje samo maštati o sljedećoj povijesnoj etapi u kojoj će ga đavo odnijeti, ali ne jedinog, pa čak niti prvog.

Zvijezda splitske Big Idiot kuće u tom je smislu nepravedno izolirana. Željko Kerum nije defekt, nego vjerna slika hrvatske demokracije. Realni sadržaj psovke, naime, skriven je ispod njene retoričke figure. Ima neke besramne pristojnosti u tome što nam Kerum kaže da idemo u pizdu materinu, za razliku od drugih, poput Damira Polančeca, koji nas tamo šalju šutke.

Osmatračnica Kastel



Ništa znanje, samo dranje

Vođi je dobro. Sit je. Oni koji još uvijek upotrebljavaju vlastiti mozak, odavno su siti svega



Istinski mazohista. Ne znam šta bih drugo za sebe rekla kad god se odlučim da pogledam diskusije na forumima. Naravno, potrebna je često i zaštitna maska, jer otrov i pljuvačka frcaju i sa ekrana. "Hrabri" komentatori iz anonimnosti i pod kojekakvim zvučnim pseudonimima izlevaju svoju nacionalnu žuč. Jadna naroda kojeg takvi brane, a jadna majka i njima kad im vlastita pljuvačka postane i doručak, i ručak, i večera, a znamo kako je kad žuč radi na prazno, pa makar bila i etno-žuč. Brane lik i delo svog vođe, jer vlastiti lik i delo i nemaju te je samim tim upitno i postojanje mozga. Za to vreme, vođi je dobro. Sit je. Oni koji još uvek upotrebljavaju vlastiti mozak, odavno su siti svega.

Na red su stigle i usedelice, kako bi se Faca izrazio. Ko po čemu, on po ženama - ili ih šalje u zatvor, ili im lepi etikete, ili ih pretvara u predmet podsmeha kad pokušava da bude zabavan na prijemima. Najnoviji biser glasi: "Odavno me ne dotiču izjave raznih vucibatina poput Sonje Biserko. Nije prvi put da ta usedelica pokušava da se prikaže kao važan faktor i da pokušava da nanese štetu Srbiji i RS-u pričajući priče koje graniče sa naučnom fantastikom." Ponovo nijedan argument, već vređanje na ličnoj osnovi. Vucibatina, usedelica... samo su novi prilozi u hronici bahatosti onoga koji sebe smatra ekskluzivnim predstavnikom Srba. Da li zna koliko je neudatih u njegovoj partiji ili među Srpkinjama generalno? Je li greh ili sreća ne udati se i ne rizikovati buđenje pored ovakvog? A tek etiketa vucibatine iz usta onog koji je na čelu partije odakle su proterani znanje, integritet i kultura! Ne znam šta su mu majka, sestra, kćerka i supruga, a šta partijske članice i podobne neudate Srpkinje rekle na ovu bisernu izjavu. Ako se ovo zove harizma, koju pojedini vezuju za njegov lik, nek' ide život! U leksikonu stranih reči i izraza, pod harizma stoji: naročit duhovni dar za neko zvanje ili službu. (Skrećem pažnju na ono duhovni!) Onaj koji još u glavi drži svoj mozak, a ne implantat svevladajućih, lako će zaključiti koliko ovo veze sa Facom nema. Sonji Biserko ostaje da se nasmeje i zahvali na komentaru, jer kad se ovakav uhvati u zadatak da te izvređa, to je isto kao da te pametan i kulturan pohvali.

Zato nije ni čudo što se na forumima zatiču oni koji braneći ga, koriste apsolutno isti rečnik i metode - ništa znanje, samo dranje. Da ne kažem šta gore što se, takođe, rimuje. Ali, taj rečnik ostavljam Premijeru i njegovim klonovima i klovnovima. Odavno je već jasno da onaj organ hrabrosti imaju samo kad su na vlasti, grupno ili kad napadaju iz anonimnosti. Jedan od najvećih argumenata, ako se to uopšte može tako nazvati, je onaj da čim kritikuješ Njega, ljubomoran si na Njegov lik i (ne)delo. Ma, na šta ovde čovek da bude ljubomoran, majko draga?! Na ovaj šarm? Na ovakve manire? Ili, kritikuješ zato što te On ne voli. O, Bože, smiluj im se u njihovoj gluposti! Samo nedovršeni mamlaz može da čezne za ljubavlju u kojoj nikad ne znaš kad će te izvređati, kad će te gađati kompjuterom, a usput moraš da se pripremaš kako da mu priđeš da mu slučajno na senku ne staneš! Samo beskrvni idiot čezne za ljubavlju onog koji pljujući po drugima misli da time postaje veći. Samo se krajnje nesposobni očajnik uzda u ljubav onoga kojem ništa sveto nije i ni prema čemu nema poštovanja, osim prema sebi samom. (Međutim, pitanje je kakvo samopoštovanje ima onaj koji gazi po svemu i omalovažava sve? Psiholozi imaju odgovor na to, a on glasi - nikakvo!) Samo diletant može da u kolektivnoj sili i poziciji vidi ličnu snagu.

Ko te pita što su ratari nezadovoljni prodajom povrća i voća i što neće moći ni da vrate kredite i pokriju troškove; što gorivo u RS-u poskupljuje po ko zna koji put (a cena na svetskom tržištu pada!); što je gubitaša firmi sve više; što je bez posla ostalo oko 40.000 radnika ove godine; što teška vremena tek stižu jer para nema, pa čak i državnim činovnicima najavljuju ponovo smanjenje plate (a broj se svakog dana uvećava!); što onaj ko je bio brži do pošte, dobio je penziju, a ostali su morali da čekaju da se PIO snađe za pare...! Na te stvari, etno-pljuvači nemaju komentare, ne oglašavaju se ni pod pseudonimom bar. Ništa zaštita nacionalnog od gladi. Ništa briga za sprečavanje fizičkog odumiranja naciona. Ništa pitanje kakav priraštaj stanovništva može biti sa ovakvom neizvesnošću za goli opstanak. Uostalom, ko će još rađati i strahovati da mu vlast janičarski ne otme dete i partijskim implantatom ne napravi homo primitivicusa koji će u svemu videti državne neprijatelje, strane plaćenike, frustrirane marginalce, usedelice, vucibatine, budale, a sve uz obilje psovki? Bolje da takva vrsta izumre. Ili, ako se već treba pariti, lepo svući kakvog pavijana sa grane, obaviti reproduktivni čin i sačekati potomstvo sa realnim optimizmom da će ta nova vrsta nastala ovakvim ukrštanjem imati mnogo veće šanse da evoluira do nečega što će imati i vlastiti mozak, i vlastitu kičmu, i duh, i sposobnost za učenje, ali i poštovanje prema sebi i drugima.