Obilježena 17. godišnjica razaranja vijećnice


Zaposlenici Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine (NUBBiH) su danas u Vijećnici obilježili 17. godišnjicu od razaranja Vijećnice i NUB-a BiH.

Podsjetili su se na 1992., kada je u noći 25/26. augusta za samo nekoliko sati potpuno uništena Vijećnica, simbol grada Sarajeva - Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine.

- Vijećnica - NUBBiH - za svakog Bosanca i Hercegovca predstavljala je simbol duhovnosti i dokaz višegodišnje isprepletenosti tradicija i kultura s ovih prostora - istaknuto je u saopćenju za javnost NUB-aBiH.

Početak rata NUBBiH je dočekao u Vijećnici s fondom od oko tri miliona publikacija, unutar kojeg je bila i vrijedna zbirka s više od 6.000 rijetkih, starih knjiga i rukopisa.

Oko 90 posto knjižnog fonda, katalozi, oprema i hiljadugodišnja historija u nekoliko sati uništeni su odnosno protjerani iz svoje kuće.

Biblioteka je 1992. preseljena u prostore BKC-a (Templ) gdje se pokušavalo sačuvati i zaštititi ono što je ostalo. U NUB-u BiH je 1993. počela obnova elementarnih funkcija biblioteke, u prostorijama redakcije "Odjeka", gdje je bila smještena do 1998. Od tada do danas Biblioteka egzistira u zgradi bivše kasarne "Maršal Tito".

Već deset godina uposlenici Biblioteke u neadekvatnim i "privremenim" prostorijama jedva dovoljnim za smještaj spašenog fonda i pored raznih nedaća (neriješenog pravnog i finansijskog statusa) ipak uspješno obavljaju sve poslove koje jednoj nacionalnoj biblioteci državni zakon i propisuje, stoji u saopćenju.

Fond Biblioteke iz dana u dan se nadograđuje, obnavlja, oštećene stare i rijetke knjige restauriraju. Svake godine povećava se broj korisnika, posjeta stranih delegacija, naučnih radnika i studenata, slijedeći trend i uvodeći nove medije komunikacije, a sve to u okvirima finansijskih mogućnosti i unatoč nebrizi društva za instituciju kulture od značaja za državu BiH.

NUBBiH podsjeća da mu je, u odnosu na 2007., u 2009. Vijeće ministara smanjilo dotaciju za jednu trećinu.

Obnova Vijećnice, izvjesno je, trajat će još neko vrijeme, a izgledi da se NUBBiH u punom kapacitetu vrati u ovo zdanje sve su manji. Trenutno ne postoje ni naznake da će za Biblioteku biti izgrađena nova namjenska zgrada, po evropskim standardima, istaknuto je u saopćenju.

Kolektiv NUB-a BiH danas je posjetio zgradu Vijećnice, a posjetit će vječno počivalište kolega na groblju "Lav" koji su poginuli na današnji dan i u periodu 1992.-1995., saopćeno je iz NUB-a BiH.

Izvor: FENA

Dimne bombe političara



- Naljutili su se, prije svih, bosanski muslimani. Reis Mustafa Cerić poslao je za vrijeme jedne molitve i poruku Briselu u kojoj kaže da je Evropska unija nagradila zločince i ubice i kaznila Bošnjake. "Ne date nam mogućnost da se prehranimo i obrazujemo svoju djecu", narogušio se Cerić, poznat kao osoba koja drži najviše pridika u zemlji - piše njemački list "Frankfurter Allgemaine Zeitung" i dodaje da je sve počelo 15. jula kada je objavljena preporuke Evropske komisije da Makedonija, Srbija i Crna Gora dobiju bezvizni režim. Preporuka nije data za BiH i Albaniju.

- Nesposobni političari

- Na prvi pogled odluka zaista izgleda nepravedna. Upravo BiH, zemlja koja je najviše propatila i koja je početkom 90-ih bila prepuštena sama sebi, imajući posla sa djelimično nezainteresovanom, dijelom ciničnom evropskom zajednicom, treba da ostane izolovana, dok se bivši agresor Srbija nagrađuje. Izolacija bi mogla povećati napetosti u Bosni, jer bi njome bili pogođeni samo muslimani, poruka je bošnjačkih političara. Hrvati su odavno u posjedu hrvatskih pasoša i mogu da putuju, a bosanskim Srbima ostaje samo da podnesu molbe da dobiju pasoše Srbije. Samo bi muslimani ostali zatvoreni kao taoci u sopstvenoj zemlji - piše njemački list.

- Međutim, ako se malo pažljivije pogleda, ovakva tumačenja su poput dimne bombe političara iz Sarajeva i njihovih zagovarača u inostranstvu. Vlasti u Sarajevu time žele prikriti da su zakazale. Bezvizni režim Makedoniji, Srbiji i Crnoj Gori nije poklon EU dobrim kršćanima na Balkanu. Ovaj korak nalazi se na kraju duge liste tehničkih i administrativnih mjera i preduslova koje je postavio Brisel. Svaka zemlja mora ih ispuniti I to mukotrpnim radom. Riječ je o biometrijskim pasošima, kontroli granica, politici prema azilantima, sistemu prijava za ukradene dokumente, saradnji sa Interpolom, suzbijanju organizovnog kriminala, ilegalnoj migraciji i slično. Pri tome se ne radi toliko o visokoj politici, koliko o administrativnim detaljima. To je nešto o čemu su se bh. političari, zapleteni u etničko-rovovske borbe, premalo brinuli, na teret svih građana u zemlji. Evropska komisija, pod pritiskom ministarstava unutrašnjih poslova zemalja članica, posebno Njemačke, nije baš bila spremna za kompromise. Još u maju je Evropska komisija konstatovala je da BiH u 50 tačaka, ne ispunjava ili nedovoljno ispunjava preduvjete sa briselske liste, što je gotovo polovina zahtjeva. Dok Makedonija i Srbija izdaju biometrijske pasoše, Bosna nije počela ni sa probnom fazom. Čeka se i na strategiju u borbi protiv pranja novca i organizovanog kriminala, isto kao i na zadovoljavajuću saradnju sa organima stranog pravosuđa. Na klimavim nogama su i ostali zahtjevi, poput sigurnosti dokumanata. Nedovoljna je i saradnja policije i pravosudnih organa u borbi protiv krijumčarenja narkotika, isto kao i u borbi protiv korupcije. Ovakvi izvještaji, začudo, nisu izazvali uznemirenost u Sarajevu. U Evropskoj komisiji stekao se utisak da odgovorni u Sarajevu ne uzimaju ozbiljno briselski katalog mjera - konstatuje "Frankfurter Allgemeine Zeitung".

Pijesak u točkiće

- I Aleksandra Štiglmajer iz Evropske inicijative za stabilnost (ESI) smatra da je BiH bila loše pripremljena, a da je tvrdnja da je BiH na istoj ravni sa Srbijom koještarija. Upravo je ESI u cijeloj priči sa vizama odigrala važnu sporednu ulogu. Upravo su njeni saradnici dospjeli u posjed internih izvještaja, koje su u maju, na radost vlada u Skoplju, Beogradu i Podgorici, stavili na internet. Neki bošnjački političari u Sarajevu odmah su našli izgovor po kojem su Srbi za sve krivi. To je na početku zvučalo ubjedljivo, jer svako u Bosni zna da Milorad Dodik baca pijesak u točkiće i mehanizme svebosanske države. Srbi su zaista u državnom parlamentu blokirali donošenje četiri zakona, neophodna za ukidanje viza. No, njihov stav se promijenio nakon što je ESI na internet stavila ocjene EK o sticanju prava na bezvizni režim, tako da ih svi vide. Nijedan bh. političar ne smije sebi dozvoliti da bude prikazan kao neko ko sprečava uspostavu bezviznog režima. Takav režim pozdravljaju sva tri naroda u BiH, čak i bosanski Hrvati koji sa svojim hrvatskim pasošima već godinama uživaju slobodu putovanja u inostranstvo. Tako su Srbi prestali sa svojom blokadom, pri čemu je ulogu imao i pritisak iz Srbije - piše njemački list i zaključuje:

- U Briselu znaju da upiranje prstom u Srbe, kao dežurne krivce za sve, ovaj put nije dovoljno da se objasni zakazivanje bosanskih političara na svim poljima. U međuvremenu se političari i birokratija u Sarajevu ozbiljno trude da brzo ispune zahtjeve, tim prije što sve manje građana vjeruje da zla Evropska unija Bosnu i Hercegovinu nije uzela u obzir za bezvizni režim, jer ne želi muslimane unutar svojih granica.

(SAN)
http://www.san.ba/index.php?id=8032

Intervju Dana: Ilijas Bošnjović



Krajnje je vrijeme za brigu o natalitetu

Ugledni demograf, autor većeg broja sociološko-demografskih knjiga i studija, za Dane govori o depopulaciji i dramatičnim demografskim trendovima, zbog kojih Bosanci i Hercegovci, bez obzira kojoj etničkoj skupini pripadali, polako izumiru



Dženat Dreković
Ilijas Bošnjović: "Za BiH još nije kasno. Ako se vrati stabilnost, ako ljudi steknu povjerenje jedni u druge..."
Za nekoga ko dobrano gazi devetu deceniju života (rođen je 1922. u Novom Pazaru) prof. dr. Ilijas Bošnjović izuzetno je vitalan. Kaže da ga u životu održava radoznalost i želja za novim saznanjima, iako mu, kako kaže, nakon četiri sata rada opada koncentracija, "pa ne može kao prije". Profesor Bošnjović kaže da je još uvijek "relativno mentalno aktivan" te da se nema vremena baviti kompjuterima. "Kako ću - pošto sam po prirodi radoznao, ja bih po cijele dane buljio u to, a nisam siguran da imam vremena", kaže. "Moj je otac umro u 68. godini. Bio je bogat čovjek, radio je i služio kapitalu, a silno se trošio. Pitao sam se - zašto toliko trajem, zašto opstajem. Shvatio sam da me je radoznalost održala u životu sve ove godine. To me nagoni da saznajem, otkrivam, upoređujem, a to je snaga koja unapređuje i tijelo i duh."

Centralni komitet KPJ-a je od njega prije više od 40 godina tražio studiju na osnovu koje bi se BiH mogla podijeliti na regije, kako bi se ubrzao njen ekonomski razvoj. Profesor je tada BiH podijelio na četiri geografsko-ekonomsko-socijalne regije, s gradovima Tuzlom, Mostarom, Banjom Lukom i Sarajevom, kao velikim centrima. Prisjećajući se tih dana, kaže: "Studija je bila naučno utemeljena, ali nikada nije primijenjena, nažalost. Tada su mi drugovi u komitetu rekli da to ipak nije dobro. Plašili su se podjele Bosne."

DANI: Profesore Bošnjoviću, koliko je teško ili nezahvalno baviti se demografijom u BiH, u zemlji u kojoj niti znamo koliko nas ima, niti koliko nas nema?

BOŠNJOVIĆ: Pitanje broja stanovnika u BiH je aktuelno skoro dvadeset godina. Kao što je već poznato, 1991. napravljen je posljednji popis stanovništva, a u međuvremenu se desio rat, pa ovo poslijeratno nesređeno stanje, nestabilno stanje, koje je na neki način naš hladni rat unutar BiH. Mi imamo totalno nepovoljno okruženje za razvoj stanovništva. Savremeni razvoj stanovništva teče u pogodnim okolnostima, ili u nepogodnim. Ako teče u pogodnim okolnostima, onda se taj razvoj odvija po zakonu tzv. demografske tranzicije. To je razvoj stanovništva u uslovima ekonomskog razvoja, koji svojim tokom djeluje na promjene u stanovništvu i na demografske modifikacije. Ako su okolnosti povoljne, taj trend se odvija normalno. A šta on znači? On znači promjenu načina reprodukcije, moderan razvoj. Obnavljanje stanovništva se ne vrši na bazi visokih stopa nataliteta i mortaliteta, nego na bazi sve nižih, opadajućih stopa, i tada se vrši reprodukcija, stvaraju se nove strukture koje ranije nisu bile, tako da paralelno imamo ekonomsku modernizaciju ili ekonomsko-tehnološki razvoj, i, s druge strane, paralelno s tim, u međuakciji između ta dva toka, događa se i moderni demografski razvoj, odnosno demografska tranzicija.

DANI: Znači li to da se porodica kao ćelija društva sistematski smanjuje?

BOŠNJOVIĆ: Smanjuje se natalitet i smanjuje se mortalitet u tom procesu. I, naravno, smanjuje se prosječan broj djece u porodici. Sve ćete rjeđe nailaziti na porodice s dva, i još rjeđe s tri djeteta.

DANI: Kojim podacima mogu raspolagati demografi danas? Uglavnom se moramo služiti procjenama entitetskih zavoda za statistiku, ali, koliko su ti podaci relevantni?

BOŠNJOVIĆ: Doći ćemo na to. Mi sada nemamo nikakav popis, nemamo potpuno pouzdanih podataka da bismo znali kakva je situacija. Možemo samo procjenjivati, na osnovu ovog zakona i ovih trendova, o prisutnom de facto stanovništvu i stanovništvu van zemlje, koje je recimo prije rata bilo na privremenom radu, itd. Predratni popisi su hvatali cjelokupno stanovništvo, a sadašnje procjene iz zavoda se vrše na bazi prisutnog stanovništva. Tu se pojavila razlika u odnosu na 1991. od oko 200 hiljada stanovnika. Prema tome, 1991. u zemlji je bilo 4 miliona 100 hiljada i nešto, a van zemlje oko 230 hiljada. A sada zavodi procjenjuju da u BiH ima negdje oko 3 miliona i 600-700 hiljada prisutnog stanovništva. Međutim, šta se dogodilo? Ovaj savremeni razvoj stanovništva ide ovim tokom kojeg sam opisao, i imamo natalitet u opadanju, ali sad je već počeo da raste mortalitet. Radi toga što ima više starog stanovništva, pa ono umire nekako po zakonu...

DANI: Federalni zavod za statistiku kaže da Bosansko-podrinjski, Posavski i Livanjski kanton, a tako isto i Hercegovačko-neretvanski i Zapadnohercegovački kanton, odavno imaju negativan prirodni priraštaj. Je li to trend koji prijeti?

BOŠNJOVIĆ: Mi imamo pet kantona koji bilježe još pozitivno stanje. Dakle, više ima rođenih nego umrlih. Ali, natalitet tu također dramatično opada, tako da ćemo u određeno vrijeme, za nekoliko godina, imati i tu minus u prirastu.

DANI: Dakle, bijelu kugu?

BOŠNJOVIĆ: Vidite, da nije bilo rata, BiH bi još dugo godina bila u jednom aktivnom demografskom razvoju. Međutim, rat je to sve pretumbao. Uništio je prilike za demografski razvoj, stvorila se nepovoljna klima za obnavljanje stanovništva. Dobar dio stanovništva je raspršen, jedan dio poubijan, jedan dio je zapao u bijedu, drugi ostario, tako da je situacija u tom pogledu u BiH danas nepovoljna. Po zakonu demografske tranzicije, BiH bi danas još bila aktivna, međutim, zbog rata, ona se približila onim zemljama koje su već ranije bile stare i koje su u demografskom smislu malaksavale, manje se rađalo, više umiralo.

DANI: U bivšoj Jugoslaviji visok prirodni priraštaj bilježile su manje razvijene republike i pokrajine - Kosovo, BiH...

BOŠNJOVIĆ: Crna Gora, Makedonija... Rat je to sve poremetio, i BiH, po demografskim mjerilima, približio onim zemljama koje su bogate i ekonomski i tehnološki razvijene, ali poenta je da ona sama nije postala razvijena. To je jad jedan, to je muka BiH, to je teška sudbina koja joj se dogodila. Nerazvijena, a stara.

DANI: Vi ste prije nekoliko dana u Oslobođenju, iznijeli dosta crno predviđanje - da će stanovništvo BiH polako izumrijeti? Za nekih 200-250 godina?

BOŠNJOVIĆ: Stanovništvo u BiH, u cjelini gledano, je jako ostarilo. I nalazi se u trendu prirodne depopulacije, znači manje rađanja nego umiranja. Još jedino je u pet ovih kantona prirodni priraštaj pozitivan.

DANI: I Laktaši u Republici Srpskoj imaju pozitivan prirodni priraštaj, kaže Zavod za statistiku RS-a.

BOŠNJOVIĆ: (smijeh) To su mala mjesta, u bilansu to ne pomaže ništa. A ovdje pet kantona u Federaciji pomaže, čak pomaže i u bilansu BiH, jer oni doturaju onaj višak kojeg tamo nema. Ali, i ovih pet kantona su u trendu gubljenja snage nataliteta. I oni rapidno idu u zonu depopulacije.

DANI: Kako izgleda to vaše predviđanje? Čak ste pobrojali redom kako će koje stanovništvo nestati: najprije Srbi, zatim Hrvati i, na kraju, Bošnjaci...?

BOŠNJOVIĆ: Vidite, tri naroda u ovom razdoblju se nisu jednako razvijala prije rata. Srbi su se iseljavali značajno, i iz sela su migrirali u gradove brže nego Bošnjaci. Bošnjaci su više ostajali u poljoprivredi i u selima, a Srbi su tu bili dinamičniji, i više su se iseljavali s jedne strane, a s druge strane, brže su dolazili u gradove. E, to je kod njih najviše umanjilo moć nataliteta. Isto se dešavalo i kod Hrvata. Kod Bošnjaka, međutim, natalitet se nešto više zadržao jer su se oni manje iseljavali, i relativno manje doseljavali u gradove. Kolebali su se. Ja sam ispitivao ljude - pa pitaš kad si došao, kad si odlučio, pa se on odlučivao dugo dok je krenuo, tako da nije bio tako elastičan, itd. Šta se dogodilo? Srbi su već početkom rata u BiH 1992. već bili na pragu depopulacije. I vidite šta je, ti političari, ti lideri, tu stranu razvoja nisu uzeli u obzir, nego jednostavno misle kako misle, daj da ratujem, daj da ovo činim, da ono postignem... ovu stranu nisu uzimali u obzir. Neko će reći, pa kako, mi sve govorimo da su Bošnjaci nastradali, itd. Jesu nastradali, ali je njihov početni start bio kudikamo udaljen od te demografske crne jame.

DANI: Je li tačno da se u područjima pogođenim teškim masovnim zločinima, genocidom, istrebljenjima, etničkim čišćenjem... javlja tzv. Baby boom, odnosno nagli skok prirodnog priraštaja? To je teza koja se mogla pročitati u domaćoj štampi, kao jedno od objašnjenja povećanja broja Bošnjaka u BiH.

BOŠNJOVIĆ: Ne baš. To su specifičnosti. Bošnjaci su još u onoj kulturi koja je autentična bošnjačka, i imaju neku tradiciju i ekonomski su manje razvijeni. Iako ih ima u gradovima, i to u gradovima u kojima su većina i koji su sami po sebi razvijeniji nego okolina ili poljoprivredni dijelovi, međutim, pogledajte vi ovdje u Sarajevu: većinsko stanovništvo je bošnjačko, ali sve manje ima porodica s više djece. To znači da i Bošnjaci idu u isti taj depopulacjski trend. Znamo da je ranije u onim patrijarhalnim porodicama bilo dosta djece. U ratnim okolnostima te porodice su davale jedno, dvoje, troje djece. Ali, u situaciji kada u porodici imate jedno dijete, rat je poguban dugoročno.

DANI: Uglavnom su nacionalisti tokom 90-tih godina, a i inače, snažno zagovarali povećanje nataliteta. U Srbiji su se isplaćivali posebni dječiji dodaci na treće, na četvrto dijete, razne beneficije, itd. Ako to usporedimo s ovim o čemu Vi govorite, ispada da se kod njih desilo upravo suprotno, jer je problem bijele kuge u Srbiji konstanta.

BOŠNJOVIĆ: U Srbiji su vidjeli da imaju problem. Brzo su se modernizirali, a tu nema djece. Djece ima tamo gdje ima otvorenosti, polja, prostora, ovaca, janjadi - tu se rađaju djeca. U gradu, u zatvorenom, sve manje. Prije par godina sam pročitao, jedan profesor je to dobro uočio, o tome je pisao i govorio u javnosti, da za Srbiju nije važno ni Kosovo, ni Vojvodina, ni teritorija Republike Srpske, ni ovo, ni ono, važno je da se obnovi mogućnost rađanja i normalne reprodukcije stanovništva u Srbiji. Slična je pojava zadesila i Hrvatsku.

DANI: Eto, kažete, uskoro će i nas. Objasnite, molim Vas, šta je to "efekt tigrove kože", o tome ste govorili?

BOŠNJOVIĆ: U BiH postoji jedan sistem koji je omogućavao da se normalno živi, da se u jednom stabilnom poretku održava red i zajednički život tri naroda. U svojim istraživanjima, došao sam do zaključka da su tu presudna tri elementa. Prvi je etnička struktura prostora, to je ta "tigrova koža"; to je bio sistem koji je u svojoj osnovi omogućavao stabilnost, red i dobre uslove za zajednički život, za rad i za rađanje. Drugi je regionalni sistem: u BiH ranije nije bilo velikih gradova, za razliku od Hrvatske, Srbije, Vojvodine, gdje je uvijek bilo velikih gradova koji su bili "usisivači", koji su privlačili stanovništvo s ovog područja. Međutim, regionalni sistem je sistem ustrojstva prostora, organiziranog, tako da su centri razvoja - kod nas su to bili Sarajevo, Mostar, Tuzla, Banja Luka - formirali područja na koja su utjecali. Oni su vremenom sve više jačali, i na neki način se suprotstavljali utjecaju gradova Srbije i Hrvatske. Srbi su išli i dalje, Hrvati, pa i Bošnjaci, ali išli su mnogo manje nego što sada idu, i što će sutra ići. Zašto? Jer je taj sistem razbijen, njega više nema: Banja Luka je odvojena. Taj regionalni sistem je tako razbijen, i mi imamo sada okrnjen regionalni sistem u Federaciji, gdje ima više gradova, a nema prostora, i u Republici Srpskoj, gdje imamo jedan veći grad, Banja Luku, ali on nije sposoban, nije kadar da integrira čitav prostor, i da ga drži pod svojim utjecajem. Šta se desilo? Ustvari, jedan dio BiH je ostao bez utjecaja te mreže gradova, i postao je otvoren prostor za djelovanje i utjecaj velikih gradova Srbije i Vojvodine. I tamo ide mlado stanovništvo.

DANI: Nedavno se pojavio podatak da je iz istočne Bosne nekih 300.000 stanovnika otišlo poslije rata.

BOŠNJOVIĆ: To se isto dešava i u dijelovima BiH u kojima su Hrvati većina, omladina ide, i zato sad u ovim kantonima s hrvatskom većinom natalitet opada. Da se vratim na moje istraživanje: treći element integracije i stabilnosti je jedinstven ekonomski prostor u BiH i jedinstveno tržište. Nekad smo ga imali, i on je s regionalnim razvojem u simbiozi stvarao snagu, moć rada, privređivanja, porasta gradova, stvaranja radnih mjesta... Znači, jedinstveno tržište i regionalni sistem su snage koje su djelovale u pravcu razvijanja moći življenja u Bosni i sprečavanja onog naglog odliva radne snage iz Bosne.

DANI: Hoćete da kažete da ustavno i teritorijalno rješenje BiH zapravo onemogućavaju normalan prirodni priraštaj?

BOŠNJOVIĆ: Tačno tako, sada se to dešava. Prvo je uništena multietnička struktura prostora koja je bila jedna snažna osnova za zajednički život. Tu su vjerovali jedni drugima, živjeli, radili. Sad su se stvorili nacionalno homogenizirani etnički prostori, u kojima će etnije, svaka za sebe, jedna po jedna izumirati. BiH bi možda imala još šanse, jer je nerazvijena. Negdje u osnovi postoje te šanse za obnavljanje nataliteta. Međutim, zbog ove situacije... Nažalost...

DANI: Prijeko potrebni popis stanovništva je političko pitanje: popisu se stranke s bošnjačkim predznakom protive, uz obrazloženje da bi to bila legalizacija etničkog čišćenja i genocida. Da li je to opravdano?

BOŠNJOVIĆ: Znate šta, popis stanovništva je jedan nužan element u razvoju društva i države. Mislim da se bošnjačke stranke protive popisu iz straha da se ne bi poremetio onaj ključ koji je obezbjeđivao određene utjecaje Bošnjaka u Republici Srpskoj i Republike Srpske u Federaciji. Ali, ja mislim da je tu moglo da se nađe jedno elegantno rješenje, da taj princip iz 1991. ostane za vijeke vjekova, da se riješi jednom klauzulom u Zakonu o popisu stanovništva. Neka se u Zakon o popisu stanovništva dogovorno utvrdi da princip odnosa u Federaciji i Republici Srpskoj ostaje na bazi popisa stanovništva iz 1991. Pa to je šteta jedna, teška šteta. Strašne se promjene događaju, ne možete da utječete, ne možete politiku da zasnujete, ne možete da vidite stvari što će doći sutra, bez popisa.

DANI: Dakle, ovako ustrojena država je neprijatelj sopstvenih stanovnika, bez obzira na nacionalnu pripadnost?

BOŠNJOVIĆ: Na neki način - da. Nehotice možda, ne razumijevajući to, država je postala kočničar. Mada, ponavljam, za BiH još nije kasno. Ako se vrati stabilnost, ako ljudi steknu povjerenje jedni u druge... Sad treba na tome raditi, dok nije dockan. Smatram da su Hrvatska i Srbija dalje otišle u razvoju demografske tranzicije, u uništavanju prirodnog priraštaja, tako da će akcije populacione politike teže ići. U BiH ima osnova za nadu. S parama se djeca ne rađaju. Moja istraživanja, do 1991. godine, u tom šarenilu, tigrovoj koži, pokazala su da je i ekonomski i demografski razvoj bio najdinamičniji u multietničkim opštinama. Zašto? Zato što je bilo više prostora za saradnju, za dobre odnose, povjerenje. To je bitno u BiH. Vidite, kad je BiH napadnuta, šta je bila glavna meta? Glavna meta je bilo razbijanje ova tri konstitutivna elementa o kojima govorim - etničke strukture prostora, regionalnog sistema i jedinstvenog ekonomskog prostora.





Rat i mir



Starimo, a nismo se opametili



DANI: Šta će se desiti kada i državljani zemalja zapadnog Balkana ili bivše SFRJ napokon dospiju na bijelu šengensku listu, hoće li se stanovništvo jednostavno odseliti?

BOŠNJOVIĆ: Migracije su neizbježne. Zapadna Evropa sve više stari. I smanjuje se. Pogledajte, recimo, fudbalske timove. Prije je bio samo bijeli čovjek, a vidite da je sve više drugih. Da ne budem pogrešno shvaćen - i neka je tako - želim samo da istaknem trend. Elem, vidite šta je još jedna nezgodna stvar: dok je zapad stario, on se ipak obogatio i opametio. A mi smo siromasi, nismo se opametili, a ostarjeli smo. Eto dokaza da mudrost ne dolazi uvijek sa starošću. Evropa je omudrila, pa zagovara mir, a mi - mi bismo sutra opet rat, a ubogi smo demografski.






Evropski trendovi



U današnjoj Njemačkoj Hitler ne bi uspio



DANI: Spomenuli ste da će u trendu nestajanja Bošnjaka, Srba i Hrvata ovaj prostor ostati naseljen, ali nekim, kako ste rekli, produktivnijim narodima. Na koga tu računate?

BOŠNJOVIĆ: Evropa danas, za razliku od prošlog stoljeća, ne insistira na sukobima i ratovima, nego na mirnom sporazumijevanju. Bio je Hitler, bili su ovi, pa oni... Zašto? Jer su još imali mlado stanovništvo. Danas Hitler ne bi uspio, jer u Njemačkoj je sve manje mladog stanovništva. Sad im nije žao para, tehnologije, sve mogu, ali nema djece. I šta se dešava? Pogledajte samo koliko je narastao broj drugih naroda koji naseljavaju područje Njemačke. Dakle, mijenja se kompletna demografska slika.

DANI: Kad sam pročitao tu Vašu izjavu, odmah mi je, u polušali, na pamet palo pitanje hoće li Kinezi uskoro biti konstitutivni narod u BiH?

BOŠNJOVIĆ: Kinezi su jedna dinamična populacija. Prije 20 godina, generacije koje su ušle u fertilni period, sad nemaju partnera. To je muka jedna. To je tako kako jest, ali oni su i dalje mladi i dinamični. Oni su blagi, nisu agresivni, čitava njihova kultura, historija, je dokaz da oni nisu bili agresivni... Pa i danas to čine, marljivo rade, štede, spremni su da idu, to je nacija dinamična i sposobna za ekspanziju.

http://www.e-novine.com/srbija/vesti/29348-Pomo--novine.html

Akcija pod šifrom „hitno“
Pomoć za e-novine
Redakcija e-novina

Da se e-novinama ne bi ponovio „Feral“, ovim putem pozivamo čitaoce koji su u mogućnosti da nam pomognu novčanim donacijama, svejedno da li je reč o malim ili skromnim ili neskromnim donacijama

Nakon 14 meseci postojanja, e-novine došle su u situaciju da se obrate čitaocima za pomoć: kako bi naš web-portal opstao i ostao ono što je od početka bio – nezavisno glasilo koje ne pomaže država ili neka politička partija – neophodna nam je finansijska podrška. Odmah da objasnimo: nismo hteli da uvodimo nikakvu stalnu nedeljnu ili mesečnu ili godišnju pretplatu koja bi samo pretplatnicima omogućila da čitaju naš sadržaj; nismo hteli da se udružujemo sa drugim medijskim kolektivima; preostalo nam je samo da se obratimo onima zbog kojih e-novine i postoje, a to su naši čitaoci.

* Poslednjih nekoliko meseci bili su prilično turbulentni za redakciju e-novina, ne samo zbog promene dizajna. Dosadašnji vlasnik portala povukao se iz posla; e-novine ostale su u vlasništvu i na upravljanje zaposlenima.

* Medijska situacija u Srbiji u kojoj nekoliko ljudi iz okruženja Borisa Tadića imaju korporativnu moć nad medijima jer njihove agencije poseduju devedeset odsto celokupnog marketinškog tržišta – dovela je e-novine u poziciju u kojoj je bio „Feral Tribune“ uoči gašenja. Bez obzira na veliku čitanost i regionalni uticaj, portal e-novine iz političkih razloga, odlučeno je, ne sme da dobije oglase jer su e-novine vrlo kritične prema režimu Borisa Tadića i njegovim ljudima, svejedno zvali se oni Dragan Đilas ili Srđan Šaper.

* Da se e-novinama ne bi ponovio „Feral“, ovim putem pozivamo čitaoce koji su u mogućnosti da nam pomognu novčanim donacijama, svejedno da li je reč o malim ili skromnim ili neskromnim donacijama.

AKO ŽIVITE U SRBIJI A ŽELITE DA NAM POMOGNETE:

* Najjednostavnije je da običnom uplatnicom (vidi sliku) na naš tekući račun (265-1750310000342-41) uplatite sumu od koje možete bezbolno da se rastavite.

* Još jednostavnije je da lično dođete u redakciju e-novina (Hadži Prodanova 15, Beograd, kod „Vuka“) i uz kafu i piće vašu donaciju ubacite u kutiju na kojoj piše „Donacije“. Razgovor i druženje sa redakcijom – obavezni.

AKO ŽIVITE VAN SRBIJE A ŽELITE DA NAM POMOGNETE:

* Molimo vas da nam se javite mailom na adresu: [email protected] kako bismo se dogovorili o najefikasnijem metodu donacije

Vašu donaciju u eurima možete uplatiti na sledeći račun: IME BANKE: SOCIETE GENERALE, SPLITSKA BANKA d.d. BROJ RAČUNA ZA EURO UPLATE: 50000366001 SWIFT CODE: SOGEHR22 IBAN: HR15 2330 0033 6002 1534 9

Ako uplaćujete u US dolarima, podaci su isti sem broja računa: IME BANKE: SOCIETE GENERALE, SPLITSKA BANKA d.d. BROJ RAČUNA ZA US DOLLARS UPLATE: 50000366000 SWIFT CODE: SOGEHR22 IBAN: HR15 2330 0033 6002 1534 9

Uz nadu da ćemo uspeti da prebrodimo probleme, još jednom vam se zahvaljujem na donaciji. Slobodno nam se javite i bez donacije da vidite kako smo!



[Edited by soraya on 28-08-2009 at 02:01 GMT]