Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.


FORUM : Politika : Izvodi iz stampe
Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 ... Last Page >>
New Topic Post Reply
Pošiljalac Poruka
cupo
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe (bez komentara)
Bez chatanja molim

Stolac

Povratak otpisanih: Grad kao pepeljara

Veliki arhitekta i talentirani slikar Emir Dragulj je rekao: “To više nije Stolac, to je pepeljara“, nakon što su taj arhitektonski dragulj obradili kulturni radnici Hrvatskog vijeæa odbrane. Jer, Stolac je zaista bio agresivno lijep! U zgarište su pretvorili muzej Branka Šotre, grafièara evropskog formata, u pepeo su pretvorili Šariæevu kuæu Begovinu…

Vidjevši te prizore, Emir Drgulj je umro od tuge.Dakle, u sluèaju Stoca i starog mosta u Mostaru, još jednom je Krleža bio u pravu kad je rekao: “Bože, saèuvaj me hrvatske kulture i srpskog junaštva!“. Ali, nije to sve.

Nakon što su havajski kulturnjaci udarnièki, uz pomoæ krampi, dinamita i vatre, unakazili grad, krenuli su u uništenje njegovog kosmopolitskog duha, duše Stoca kojemu su to davali i Šotra, i Dragulj, i “Kameni spavaè“ Mehmedalije Maka Dizdara, i dr. Muhamed Šator, kao i desetine drugih umjetnika i intelektualaca, univerzitetskih profesora sve do još dobro životnih dr.Nijaza Durakoviæa, dr.Rusmira Mahmutæehajiæa, dr.Fahrudina Rizvanbegoviæa…

Novokomponovani hrvatski arijevci iz najdesnijeg krila HDZ (zamislite Hrvatske demokratske zajednice), nisu u Stocu Bošnjacima i Srbima, a o Romima i da ne govorimo, stavili žute trake oko desne ruke! Oni su, sasvim demokratski, odluèili da bezgrešnu i maloljetnu djecu Hrvata, dakle, kao arijevaca, smjeste u posebnu školu, a djecu nižih rasa Bošnjaka, Srba i Roma, smjeste u drugu, posebnu školu. Taj opasno nacistièki aparthejd i segregaciju u srcu Evrope, kojeg osuðuje najšira javnost u susjednoj Hrvatskoj i najveæi broj be-ha Hrvata, podržava HDZ Bosne i Hercegovine na èelu sa bivšim civilnim licem na službi u JNA, dr.Draganom Èoviæem! Doduše, dr.Èoviæ se nikad nije ni malo, a kamo li pretjerano hvalio svojim arijevskim rukovodstvom u Stocu. On ih podržava æutanjem o golemoj mrlji ne samo na HDZ veæ i na licu hrvatskog naroda.

Dokle god je tako, dr.Èoviæeve prièe o evropskom putu BiH su samo prièe za lakovjerne.U Evropu se ne može sa aparthejdom, segregacijom, neonacizmom, sa seljaèko-dripaèkom nacionalistièkom politikom knjaza od Laktaša, sa kratkim pantalonama i dugim bradama, feredžama i šutnjom, nesnosnom i dugom o Kazanima i teorijom da se ne zna ko je pobio nevine Hrvate kod Konjica…zašto?

Gospodine Incko, guverneru nam napaæene rodne grude, uzmite stvari u svoje ruke, prije nego li se one otmu kontroli. Ponajprije, potjerajte voðe naših plemenskih zajednica da što prije usvoje zakone koji æe zabraniti rad neofašistièkih organizacija, koje æe kažnjavati diskriminaciju i aparthejd, velièanje ratnih zloèina i prešuæivanje genocida. Podsjeæam Vas, gospodine Incko, kako se je na noge lagane digla, brzo, cijela Evropa i demokratska politièka javnost u vašoj Austriji, kojoj je prijetila i izolacija, kad je na vlast došao, sad veæ pokojni, gospodin Hajder.

To morate uraditi što prije, jer ovdašnji nacizam je sasvim ruralnog-potuno seljaèkog tipa!Njemaèki, talijanski i japanski nacizam je bio urbanog tipa i zato nije zapaljen Pariz, nije srušen Luvr, nisu stradale crkve i džamije, nisu rušene graðevine istorijske ili arhitektonske vrijednosti, nisu paljene biblioteke…Nacizam ovih prostora je rušio sve pred sobom. Iza njega su gradovi ostajali kao pepeljare! To morate uèiniti, jer se naše plemenske poglavice, odnosno šefovi vladajuæih i opozicijskih partija, èast izuzecima, dogovaraju da se ne dogovore! To je njihov model opstanka na vlasti. Zato, one se neæe ni dogovoriti o reèenim zakonima, koji su uslov svih uslova, za napredak na putu ka velikoj obitelji europskih država. Uradite to da ovdje, nanovo, ne budu“paljene biblioteke, a kad se one pale onda pucaju kosti“.

Gospodine Incko, vi govorite jezik kojim govore ljudi u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Vojvodini i Crnoj Gori. To je jedan jezik kojeg razlièito nazivaju Srbi, Bošnjaci, Hrvati i Crnogorci. Vi, dobro znate istoriju i kulturu ovog podneblja. I u Vama teèe i slavjanska krv! Meðutim, za bolje razumijevanje ovdašnjih plemena, najtoplije vam preporuèujem da proèitate jednu neveliku knjigu velikog svjetskog antropogeografa Jovana Cvijiæa “Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje“(osnovi antrogeografije, psihièke osobine južnh Slovena). Ta æe Vam knjiga biti najdragocjeniji savjetnik. Kako je to rijetka knjiga, veæ danas Vam šaljem kopiju iz moje osobne biblioteke.

(Ekrem AVDIÆ, Tuzlanski list)

01-07-2009 at 12:23 | Ukljuèi u odgovor
primus inter pares
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 31-01-2008
Odgovori: 20460
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe (bez komentara)
Bez chatanja molim

Medijska blasfemija: Bog u Sarajevu 09.07.2009. 02:11

Nakon što je direktor jedne banke odbio da zakupi dio zjapeæeg prostora u novoj Avazovoj zgradi, na naslovnicama Radonèiæeve medijske bejzbol palice, kojom lomi kosti onima koji mu se suprotstave i odbiju plaæati reket, zapoèela je kampanja pritisaka i blaæenja banke i ugrožavanja njenog rejtinga u bh. okvirima. Kao što veæ mjesecima traje obraèun sa Silajdžiæem, koji je odbio da, izvršavanjem Radonèiæevih planova oko energetskog sektora, plati raèun za Avazovu logistièku pomoæ u pred i postizbornom surovom obraèunavanju s Tihiæem


Piše: Samir Šestan (Magazin Start)

Medijski Tasim Kuèeviæ, makro bh. javne rijeèi, koji, koristeæi tešku socijalnu situaciju i egzistencijalnu nesigurnost u zemlji, od novinara pravi prostitutke, držeæi ih u poluropskom odnosu (ko bi, naime, osim onih par patoloških tipova, sa ozbiljnim psihièkim poremeæajem, radio za Avaz, da ga nužda na to nije natjerala, kao i nesretnice koje završavaju kao žrtve podzemlja), a medij koristi kao oružje za ucjenu i iznuðivanje reketa od bh. privrednika i politièara, svoje žrtve i kompletnu javnost gotovo svakodnevno šamara i iživljava se nad njima bez ikakvih sankcija. I to, za razliku od svog podzemnog, manje opasnog pandana, nad èijim se divljaštvom ovih dana zgrožava kompletna javnost, koji svoje žrtve zlostavlja u dvorištu suda, ovaj žrtve svojih javnih iživljavanja, silovanja, premlaæivanja i egzekucija, ako se usude reagovati u samoodbrani, zlostavlja u samom sudu, tj. - sudu ih tuži. I ne samo to. Nego reketira i sam sud. I maltretira sudije koje se usude donijeti presude u korist žrtava njegovog terora.

KAD BOG TUŽI ŠEJTANA

Nakon najznaèajnijih imena tzv. nezavisne medijske scene (ljudi koji su oèuvali èast profesije u 10-15 najtežih godina s Njima, u kojima su medijskim mrakom ove, kao i susjednih nam država vladali avazovski zloèinci), te 60-minutaške gerile, na èelu sa, od politièko-vjersko-medijske mafije ucijenjenim herojem Pokreta otpora (kome Avaz svako malo štampa potjernice, na kojima fali samo cifra nagrade za nepoznatog egzekutora) i lidera najjaèe opozicione partije (koji je u Avazu dežurni krivac za sve, od lošeg vremena, preko rata u Iraku, do nestašice prezervativa i rezultata vlasti SDA i Stranke za BiH), te èitavog niza likova iz politièkog i privrednog života zemlje, koji su se u nekom trenutku usudili usprotiviti Gazdinim nezaježljivim apetitima, red je došao i na potpisnika ovog teksta, taènije na izdavaèa magazina START, koji me, prije izvjesnog vremena, upornim insistiranjam, izvukao iz postpolikitiène samoizolacije (znate ono kad èovjek popizdi i kaže „Ma, jebite se svi redom"?) i angažovao kao politièkog analitièara, a koji je sada tužen od vlasnika Avaza, zbog mog teksta „Tri stuba bošnjaèke mafije", koji je Gazdi, navodno, zadao strašne duševne boli.

Mada me strašno zaboli (ali ne, naravno, duša) za duševne boli beskrupuloznih moænika, koji su se bogatstva doèepali na, u najmanju ruku, sumnjiv naèin i gazeæi po leševima svojih prijatelja, mentora i poslovnih pajdaša a moæ i snagu medija koriste, umjesto za javno dobro, za ostvarenje svojih privatnih interesa, nastavak bogaæenja i kriminaliziranje èitavog društva, èitav sluèaj je zapravo zanimljiv i od šireg znaèaja od sukoba izmeðu nekoga ko za sebe mrtav ozbiljan tvrdi da je Bog u Sarajevu i nekoga ko se u zajebanciji, u vremenu Polikite, mijenjajuæi jedno slovo u prezimenu, predstavljao kao Šejtan iz Lukavca.

Ova tužba, naime, neodoljivo podsjeæa na seriju poratnih tužbi prononsiranih ratnih huškaèa, sluga zloèinaèkog diktatorskog režima Balkanskog Kasapina i neprocesuiranih zloèinaca, koje je ovaj samoamnestirani ljudski talog i mentalna i moralna bijeda pokrenula zbog „govora mržnje" novinara koji nisu bili voljni pristati na lobotomiju i uèestvovati u kolektivnoj igri amnezije po kojoj „ništa nije bilo, idemo sad ispoèetka". Jedna od prvih žrtava ovog ludila (koje, na žalost, nije zahvatilo samo tužioce, nego kompletna društva, èime je onemoguæeno da se te budale istretiraju prema zaslugama i smjeste u odgovarajuæe medicinske ustanove, sa ili bez rešetaka, u zavisnosti od stepena oboljenja) bio je legendarni Petar Lukoviæ (èija je jedina greška što, zbog dobre duše i naklonosti prema Žrtvi, dozvoljava da ga bošnjaèka medijska nacionalistièka bagra iskorištava za svoje ciljeve). A poznat je i sluèaj tužbe Miloševiæeve Leni Riefenstahl, Nemanje Kusturice, protiv i u spisateljskom i u moralnom pogledu besprjekornog Andreja Nikolaidisa (zbog koga mi Crna Gora izgleda bar dvaput veæa, kad god pomislim na nju i njega).

Živimo u poremeæenim društvima u kojima se brine o ljudskim pravima kriminalaca, dok se dopušta šikaniranje, premlaæivanje ili prijetnje smræu njihovim žrtvama (pa i tužiocima i sudijama). U društvima èiji ratni zloèinci borave u zatvorima-hotelima i imaju životne uslove bolje od veæine njihovih preživjelih žrtava. U društvima kojima vlada mafija, koja se umjesto problemom zaposlenosti i poveæanja životnog standarda stanovništva bavi usvajanjem zakona kojima æe moæi da se amnestiraju od bilo kakvog zloèina i poveæanjem primanja svojih parlamentarnih i aparatskih janièara. U društvu u kome zloèinci, kriminalci i intelektualna gamad, onoj maloj skupini koja se ne predaje i nastavlja borbu protiv mafije, zamjeraju „govor mržnje" i „nekulturu dijaloga". U društvima u kojima kriminalci ne samo da slobodno hodaju unaokolo, nego slobodno terorišu kompletno društvo, javno se bave ucjenama, reketom, egzekucijama politièkih i drugih protivnika, ometaju policijske akcije i dovode u opasnost ljudske živote a onda i podnose tužbe protiv svojih žrtava.

Fahrudin Radonèiæ je jedan od tih likova koji imaju perverzan obièaj da zloupotrebljavaju pravni sistem i tuže žrtve svojih medijskih egzekucija, hajki i staljinistièkih montiranih procesa. I zahvaljujuæi èinjenici da nam je pravosuðe (s neèasnim izuzecima) prebolilo poèetne poratne simptome služenja moænicima (politièkim, vjerskim, medijskim...) po pravilu gubi te procese. Za razliku od onih koji tuže njega. (Na žalost kazne nisu „amerièke" nego više simbolièke, inaèe bi Avaz veæ odavno bio u veæinskom vlasništvu Zlatka Lagumdžije, Senada Avdiæa, Senada Peæanina i Bakira Hadžiomerovæa, koje Gazdini medijski kerberi ne prestaju optuživati za sve i svašta, ukljuèujuæi i suludu, monstruoznu, staljinistièku konstrukciju o udruživanju radi izvršenja državnog udara.)

Mada, u svakom, pa i pravosudnom, žitu ima i kukolja. Tako da je sve uvijek moguæe. Pa i bosanski remake presude nvo aktivisti iz Novog Sada Zoranu Petakovu, koji je osuðen zbog nazivanja èetvorice crkvenih velikodostojnika sklonih neonacistièkim organizacijama u Srbiji - jahaèima apokalipse. Pri èemu je sudija, u obrazloženju presude ne samo poljubio ruku i èmar jednog od jahaèa, nego mu se i èitav zabio u guzicu. I to u galopu.


MAFIJAŠ SA SUDSKOM POTVRDOM

Mada se Fahrudin Radonèiæ u spornom mu tekstu takoreæi uopšte ne spominje (osim na kraju u širem spisku i u kontekstu na koji Radonèiæ ne reaguje) i tekst se uopšte ne bavi njegovim likom, nego analizira stanje na bh. društvenoj sceni (varirajuæi i razraðujuæi poznatu tezu da „svaka država ima svoju mafiju, jedino u BiH mafija ima svoju državu" Gazda Radonèiæ je tekst shvatio kao vrijeðanje njega lièno (što me podsjetilo na onu poratnu zajebanciju kad su na moj plakat sa likom Adolfa Hitlera i natpisom „Jedan narod - Jedna stranka - Jedan voða", iz vrha SDA reagovali tvrdnjom da je to djelo velikog izdajnika i da se tim plakatom vrijeða lik i djelo Alije Izetbegoviæa i napada Stranka demokratske akcije.)

Reakcijom koja se, po gluposti, u potpunosti može mjeriti sa tom, svojevremenom, sljedbenika „Oca Nacije", Fahrudin Radonèiæ je, ustvari, s jedne strane, javno demaskirao sam sebe, a s druge se doveo u opasnost, da odlukom suda, dobije i zvaniènu potvrdu stava koji je zasad, ruku na srce, tek mišljenje jednog ne previše èitanog autora u magazinu prilièno skromnog tiraža (da se ne lažemo i ne pridajemo si prevelik znaèaj). Stava da je Avaz kriminalna organizacija koja ima samo formu novine, da je bastion bošnjaèkog nacionalizma, primitivizma i kriminala, da se služi reketom, ucjenama i javnim egzekucijama, a da su mu poslovni partneri „mafijaški partneri ruku do lakata uprljanih krvlju nevinih". I da mu je gazda kriminalac, gangster i mafijaš, kako je sam u tužbi naveo, mada se ja, da ponovim, njime u tekstu uopšte ne bavim, pa to nisam ni mogao ustvrditi.


Fahrudin Radonèiæ, praktièno, zbog 6.000 KM, koliko traži u tužbi, rizikuje da dobije sudsku potvrdu da je mafijaš. Jedva èekam rasplet.

Potpisujuæi se iza tužbe za nanesene liène duševne boli, tekstom koji se uopšte ne bavi njime, nego Avazom, Fahrudin Radonjèiè je po prvi put, koliko znam, javno priznao da je Avaz samo njegov alter-ego. (On(!) je Avaz.) I da, posljedièno, sve što se u Avazu objavljuje objavljuje se po njegovom nalogu i odražava njegove stavove. Nema tu novinarskih sloboda i urednièke odgovornosti (osim one vrste koju nisu mogli izbjeæi ni èuvari logora, gestapovci ili SS ubice, koji su samo „slušali nareðenja" ili „radili svoj posao"). Gazda stoji iza svega. I sve što se u Avazu objavljuje odražava Gazdine stavove i politièke i poslovne interese. Jedino je tako, naime, moguæe shvatiti da je ocjene o Avazu kao novini Fahrudin Radonèiæ doživio kao liènu uvredu.

No, ako stvari tako stoje (a naravno da stoje, nismo naivni, ali je lijepo èuti kad se neko sam razotkrije) onda je, s jedne strane, za sve zloèine koje je Avaz poèinio u svojoj nedugoj karijeri, odgovoran upravo Radonjèiæ, a, s druge, pokazuje se da on tu novinu i zaposlene u njoj (novinare?) tretira kao kupleraj i prostitutke.

Da bi stvar bila smješnija Fahrudin Radonjèiæ se u tužbi brani argumentima koji su karakteristièni za mafiju. On tako „nije mafijaš nego biznismen" (kao „kontroverzni biznismen Keljmendi", recimo). A, identièno monstrumu Kuèeviæu, koji nam mrtav hladan, nakon što je patosirao jadnu ženu, govori da je nije ni pipnuo, Fahrudin Radonèiæ nas uvjerava da se on ne bavi ucjenama, reketom i egzekucijama. I to netom što je otpoèeo još jednu od svojih karakteristiènih ucjenjivaèko-reketaških akcija: nakon što je direktor jedne banke odbio da zakupi dio zjapeæeg prostora u novoj Avazovoj zgradi, na naslovnicama Radonèiæeve medijske bejzbol palice, kojom lomi kosti onima koji mu se suprotstave i odbiju plaæati reket, zapoèela je kampanja pritisaka i blaæenja banke i ugrožavanja njenog rejtinga, u bh. okvirima. Kao što veæ mjesecima traje obraèun sa Silajdžiæem, koji je odbio da, izvršavanjem Radonèiæevih planova oko energetskog sektora, plati raèun za Avazovu logistièku pomoæ u pred i postizbornom surovom obraèunavanju s Tihiæem (Koji je ovaj jedva preživio. I metaforièki i bukvalno). No, iako i ovaj sluèaj ima elemente za Avaz klasiènog ucjenjivanja i reketiranja politièara na vlasti, tu se zapravo radi o sukobu razlièitih gangova unutar energetske mafije.

Što se tièe egzekucija - broj Avazovih žrtava (što potpuno nevinih, kao što je voða 60-minutaške medijske gerile, što raznih silajdžiæa i bièakèiæa, koje možemo kategorizirati kao žrtve unutrašnjih obraèuna mafije, oko pljaèkaškog plijena - preostalih bogatstava ove zemlje i njenih graðana) je toliki, da je naprosto zapanjujuæe da to Radonèiæ navodi kao dio tužbe. Svojevremeno je, velemajstor verbalnih obraèuna, Senad Avdiæ, urednik Slobodne Bosne, sklon makijavelistièkoj surovosti u polemikama i obraèunu s neistomišljenicima (pa je sreæa da je s prave strane medijske bojišnice), u jednom od mirnijih sahranjivanja Gazde Avaza, objavio da æe novac koji je dobio u parnici koju je protiv njega pokrenuo Radonèiæ, donirati u Fond žrtava Avazovog medijskog genocida u BiH.

A radi se o teroru i obraèunima (da ponovim dio Radonèiæu spornog teksta, koji je svoje mjesto našao i u optužnici) èiji se primitivizam, amoralnost, niskost, vulgarnost, odvratnost i ekstremna neljudskost mogu porediti samo sa najodvratnijim komadima èetnièke propagande zloèinca Riste Ðoge.


Mržnja koja isijava iz njihovih stavova i dosljednost s kojom se obraèunavaju s politièkim protivnicima je zapanjujuæa. Sve je dozvoljeno u toj prièi (tj. Avaz sebi sve dozvoljava). I sreæom da su stranci još ovdje, jer bi Avazovo djelovanje bio nepregledni niz medijskih organizacija linèa Gazdinih protivnika. Federacijom BiH bi bez sumnje vladao Fahrudin Radonèiæ. Uz pomoæ Avaza, kao revolucionarnog suda koji „neprijatelje revolucije" šalje na giljotinu. I sluðenog lumpenproletarijata, kojima su godine oèaja pojele sve ljudsko u njima i ostala je samo želja da neko, bilo ko, plati za to.

Uostalom, ocjene o neprihvatljivim egzekucijama na stranicama Avaza i uèešæu u fabrikovanju monstruoznih optužbi na raèun opozicije i nezavisnih medija, našle su se èak i u godišnjim izvještajima amerièkog State Departmenta o stepenu poštovanja ljudskih prava u svijetu.

Spomenimo da su osim politièara, novinara i prvrednika, žrtve divljaèkih medijskih hajki bile i sudije koje su donosile presude u korist Avazovih tužitelja, a odbijali njegove tužbe.


KOMPLIMENT ZA KRAJ

Fahrudin Radonèiæ uvredljivim je oznaèio i moje konstatacije(!) o iskorištavanju ljudi (što je, zapravo, drugo ime za Avaz i njegovog gazdu) i ugrožavanju tuðih života (valjda misleæi da smo zaboravili, ili, još gore, i dalje ne videæi ništa problematièno u svojevremenom objavljivanju na naslovnoj strani vijesti o otmici djeteta, nakon upozorenja policije da bi takvim postupkom život djeteta bio doveden u opasnost a uspješnost policijske akcije u pitanje). Avaz je praktièno upozorio otmièare da su roditelji obavijestili policiju i da ona traga za njima. I, mada je prièa završena na konstataciji nemoralnosti i neljudskosti Avazovih urednika, što se tièe bar autora ovog teksta, pogotovo s obzirom na Gazdine izvanredne veze s podzemljem, ostaje bar sumnja da se ne radi ni o kakvoj žeði za senzacijom po svaku cijenu, nego o signalu mafijaškim kolegama. Mada, da naglasim, motiv uopšte nije važan za percepciju zloèinaèkog karaktera ovog Avazovog postupka, koji bi, vjerujem, ta bagra pravdala i da je dijete nakon toga ubijeno.

Zanimljivo je da se Radonèiæ, iako u tužbi citira kompletnu reèenicu iz teksta, u kojoj se tvrdi da je Avaz „bastion bošnjaèkog nacionalizma, primitivizma i kriminala", žali samo na dio koji se odnosi na kriminal. Što, pretpostavljam, znaèi da se slaže sa ocjenama o nacionalizmu i primitivizmu.

No, Avazov-Radonjèiæev nacionalizam je neodvojivi dio njegove kriminalne dimenzije. Radi se, naime, o klasiènom miloševiæevskom zloèinaèkom korištenju nacionalistièke retorike u cilju manipulacije masom, zarad ostvarivanja liènih interesa. Što odlièno pokazuje i posljednji sluèaj, ataka na UniCredit banku, u kome Radonèiæ zarad vlastitih interesa, medijski raspiruje najcrnji nacional-šovinizam i ksenofobiju i izmišlja prijetnju Bošnjacima, što od domicilnih Hrvata, što od susjedne države i njene vlasti.

Pri tome, laž o tobožnjoj zaštiti bošnjaèkih nacionalnih interesa, od strane Fahrudina Radonèiæa i Avaza, postaje najoèitija u poslovnim vezama i upornim pokušajima da u BiH na mala vrata uvede jednog iz „balkanskog kruga bogataša ruku do lakata uprljanih krvlju nevinih" - Miloševiæevog finansijera i najmoænijeg èovjeka Srbije - Miroslava Miškoviæa. Pritom se obraèunavajuæi sa svakim ko se tome usprotivi ili ukaže na nelogiènost i moralnu neodrživost i gnusnost takve situacije.

A ne zaboravimo ni naklonost Avaza prema laktaškom diktatoru, koji se na stranicama Avaza pojavljuje kad mu se prohtije i za koga Avaz tvrdi da ga se mora(!) respektovati i zbog njega napada 60-minutaše i FTV.

„Bošnjaèki" Avaz, zapravo, u mnogome, funkcioniše kao federalni ogranak Dodikove propagandne mašine, koji zajedno sa propagandno-poltronsko-profašistièkim carstvom Željka Kopanje i medijskim naslijeðem zloèinaèke prošlosti tog entiteta - RTRS i agencije SRNA - predstavljaju najcrnje taèke bh. medijskog prostora. Mediji koji se tim imenom ne zaslužuju zvati. I koji samo koriste formu medija za ostvarivanje ciljeva koji s ulogom medija u demokratskom društvu nemaju ništa zajednièko.

Spomenimo na kraju da se u tužbi ne nalazi dio teksta u kome se Avaz oznaèava kao „najodgovorniji za vehabijsko fašistièko divljanje ulicama Sarajeva (tokom Queer festivala), za teror i stvaranje atmosfere straha, za ugrožavanje prava manjina, za sramoæenje glavnog grada i prikazivanje njegovih stanovnika, u svjetskim medijima, kao netolerantnih, militantnih ludaka. Jer upravo je Avaz bio taj koji je sedmicama huškao javnost i praktièno, iz sjene, organizovao pogrom, èije posljedice, samo pukom sreæom, nisu bile mnogo strašnije". Ili za Radonèiæa u tome nema ništa uvredljivo (možda se ponosi time?) ili smatra da je to veæ tako oèito da bi teško dokazao svoju nevinost?

I još nešto, što je zaboravljeno - nacionalna krvna zrnca sudijama, nakon Karadžiæa, prvi je, javno poèeo prebrojavati Fahrudin Radonèiæ, a ne Milorad Dodik (do Dodikove izjave o neprihvatljivosti da mu/im sude sudije Muslimani proæi æe godine). Desilo se to nakon serije izgubljenih tužbi, kada su Fahrudin Radonèiæ i Avaz poèeli da izazivaju nacional-šovinistièku histeriju o tome kako Bošnjacima u Sarajevu sude Srbi i Hrvati (što je za ad-hok sazvani Avazov fašistièki kružok bilo neprihvatljivo), da je kantonalni sud u Sarajevu anibošnjaèki i da oni (Avaz i F.R.) neæe poštovati odluke takvih sudova (što je bio samo još jedan u nizu doprinosa F.R. i Avaza „izgradnji" pravne države u BiH).

Samo tranzicijsko-poratna anarhija bh. društva omoguæava postojanje monstruma kao što je Avaz. I samo socijalna bijeda i egzistencijalna, politièka i svaka druga nesigurnost, koju producira i Avaz i krvavi ratovi i na politièkoj i na medijskoj sceni (u kojima se Avaz snalazi kao riba u vodi, meðu kratkovidim politièkim idiotima koji se bore za njegovu naklonost, umjesto da uspostave demokratska pravila igre u kojima æe bilo kakav oblik korupcije i trgovine na medijsko-politièkoj sceni biti onemoguæen) sprjeèava da se toj zloèinaèkoj organizaciji oduzme status medija i javno ga se nazove gangsterskim smeæem. I procesuira.

Na kraju, kurioziteta radi, spomenimo da Fahrudin Radonèiæ u uvrede, iz spornog mu teksta, nije izdvojio tvrdnju o Avazu kao omiljenom bošnjaèkom toalet papiru. Valjda je to shvatio kao kompliment. Ispravno!


Dabogda ti Fahrudin Radonèiæ bio vlasnik novine

Uvrede, klevete (i pripadajuæe im duševne boli) su krajnje relativan pojam. I subjektivno su odreðene. Sama forma nije dovoljna da nešto bude tretirano kao uvreda ili kleveta, kao što i nešto naizgled neproblematièno može biti stravièna uvreda. Pretpostavljam, slušajuæi snimke telefonskih razgovora Radonèiæevih kriminalnih jarana, da se oni pozdravljaju srdaèno jedan drugome psujuæi mater, što znaèi da nešto što bi normalnom èovjeku bila uvreda njima nije. S druge strane, ne pretpostavljam nego znam da je najveæa(!) moguæa uvreda koju bi neko mogao nanijeti urednicima Dana i Slobodne Bosne, recimo, da im kaže da im novina lièi (pazi - samo lièi!) na Avaz.


Moj grijeh

Podijeliæu s vama malu intimnu "dramu". Vlasnik jedine medijske imperije u Federaciji BiH me optužuje da sam ja u tekstu („Tri stuba bošnjaèke mafije", START br. 263) napisao da je on kriminalac i mafijaš, što je kod njega, navodno, prouzroèilo teške duševne boli. I sad sam ja u ozbiljnim problemima. Ne zato što me Radonèiæ tuži i što æe me Avaz možda uskoro poèeti èereèiti po novini (pa æu se naæi u nezgodnoj situaciji da Gazdi moram zahvaljivat na reklami, kao i svojevremeno policiji koja mi je, onih poratnih godina, plijenila Polikitu), nego zato što me tužitelj optužuje za nešto što ja zaista mislim o njemu ali to nisam napisao u èlanku zbog koga me tuži (jer se nisam bavio njime nego Avazom i njegovom ulogom u ovdašnjoj vladavini mafije). I zato što navodi da sam mu ja izazvao duševne boli, što bi me, zapravo, veoma radovalo (kao oblik satisfakcije za sve žrtve njegovog terora) ali niti ja smatram da zaslužujem tako laskave ocjene (e, taman æu ja izazvat duševne boli kod monstruma tolikih dimenzija. mislim... to ima samo u bajkama), niti tom esencijalnom zlu iko može izazvati duševnu bol, izuzev možda banaka kod kojih je digao kredite, poreske inspekcije ili organa koji ispituju švajcarske mu bankovne raèune. Elem, rado bih priznao, ali me Utamanitelj, pardon... Utemeljitelj nije tužio za ono što mislim o njemu, nego za ono što sam napisao. A to, jebiga, nisam. Mea Culpa.

Avazova strahovlada

Lider SDP-a, jedna od najredovnijih i najveæih žrtava Avazovog terora, precizno je detektovao izvorište Avazove i moæi Fahrudina Radonèiæa: „On u velikoj mjeri živi od straha svojih žrtava. Na žalost, veliki broj ljudi se povlaèi pred medijskom torturom jednog beskrupuloznog uljeza u naše društvo. Njegova imperija laži i zla je nastala, u velikoj mjeri, na kukavièluku i podanièkom mentalitetu naše kvazielite... „
Nema puno izbora u toj kuèeviæevskoj prièi. Graðani BiH mogu biti ili žrtve mafijaškog šamaranja, ili pribijeni uz ogradu, ako pokušaju pomoæi napadnutom, ili kukavièki nijemi posmatraèi zloèina. Ah, da - mogu se i pokušati uèlaniti u mafiju. Znate kome da se obratite.


Tragikomedija

Najtragiènije (ili najkomiènije - zavisi iz kog ugla se gleda) od svega je da nekoga, zbog etiketiranja kao mafijaškog glasila (i time nanesenih duševnih boli), tuži novina koja èlana Predsjedništva države i dojuèerašnjeg Gazdinog intimusa (s kojim se u meðuvremenu pop****o oko pljaèkaškog plijena), naziva - voðom mafije u BiH. Zbog optužbi za kriminal, ucjene i medijski reket, tuži vas èovjek koji u Centralnom dnevniku S. Hadžifejzoviæa, direktora najveæe bh. banke naziva kriminalcem i reketašem, a guvernera Centralne banke BiH glupanom

Fahrudin Radonèiæ se, u tužbi, kojoj je povod tekst „Tri stuba bošnjaèke mafije", poziva na navodno prekršene „opšteprihvaæene profesionalne standarde", na „senzancionalistièki karakter" i „namjerno javno plasiranje neistina". Pa to je kao da je Tasim Kuèeviæ Bakira Hadžiomeroviæa optužio za prostituciju i robovlasništvo. Fahrudin Radonèiæ, samoproglašeni alter-ego Avaza, senzacionalistièkog smeæa, koje lideru opozicije i èelnim ljudima nezavisnih medija i federalnog javnog emitera, izmišlja sumnjive puteve u inozemstvo, silovanja, islamofobiju, veze s èetnicima, organizovanje državnog udara, podmetanje bombi po Sarajevu, pokušaj pravljenja haosa, kriminal, antibošnjaštvo, sataniziranje Dodika (), naziva ih huljama, opsjednutim, bolesnim, KOS-ovcima, neoudbašima, povampirenim jatacima državnog udara, špijunsko-novinarskom ekipom, ratnim profiterima, Lagumdžijinom propagandnom mašinom, novinarskom kamarilom u vještaèkom sumanutom lovu na Dodika, i koji je prekršio sve moguæe profesionalne i moralne standarde, nekome drži predavanje iz profesionalnih standarda i poziva se na iste pri podizanju tužbe? Pa to je naprosto, i za Radonèiæa i Avaz, a i za Bosnu i Hercegovinu u cjelini, nevjerovatan cinizam i totalna šizofrenija.

09-07-2009 at 08:06 | Ukljuèi u odgovor
soraya
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 01-03-2009
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 30666
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe (bez komentara)
Bez chatanja molim

Nevešto prikrivanje zloèina
Primeri "èojstva i junaštva"
Piše: Mirjana Mioèinoviæ



Strašna opomena: Srebrenica 2009.

Tekst Mirjane Mioèinoviæ, objavljen u Našoj Borbi 18. jula 1995, nedvosmisleno ukazuje da se u Srbiji moglo znati šta se zapravo desilo u Srebrenici, èak i na osnovu priloga zvaniène propagande. Ovaj tekst prenosimo iz zbirke "Nemoæ oèiglednog" (Beogradski krug, 1997), uz dozvolu autorke

Jedva je bilo moguæno odgledati emisiju o osvajanju Srebrenice koju je snimio jedan od reportera-marodera, po nadimku Piroæanac, a u subotu 15. jula emitovao Studio B. Onome ko je smogao snage da to odgleda do kraja, i želeo da vidi, pred oèima se ukazala jedna od onih istina s kojom æe svakom èestitom èoveku biti nepodnošljivo da živi. Svi podaci o "trijumfalnom" pohodu na ovaj gradiæ svedoèe o moralnom padu srpskog naroda èije dimenzije slute antropološkou katastrofu.

Treba samo krenuti od osnovnih podataka koje nam je pružila ta trijumfalistièka reportaža. Najpre taj da je Srebrenica bila grad od 7.000 stanovnika u koji se za poslednje tri godine steklo 30.000 ljudi. Znaèi da su ti ljudi odnekud bili proterani i zgurani u prostor iz kojeg se nisu mogli maæi. Reè je o opsadi sa svim elementima srednjovekovnog ratovanja: onaj ko se skloni u grad samo je relativno bezbedan, što æe reæi onoliko koliko se može biti bezbednim u klopci. I tvrditi da su ti opkoljeni ljudi mogli predstavljati bilo kakvu vojnu opasnost za Srbe više je no cinièno, to je naprosto bestidno.

Bestidnost te tvrdnje pokazala je pomenuta emisija. To malo žalosno naoružanih Muslimana, savršeno nemoænih pred srpskom vojnom silom (èijom se snagom Piroæanac razmeæe), rasterivano je po obližnjim brdima i na njih se išlo u lov kao na divlje zveri. Taj prizor njihovog zarobljavanja (onaj koji se smeo zabeležiti kamerom) bio je više no potresan. Nekoliko veæ uveliko glaðu i žeðu iscrpljenih ljudi, u odeæi koja nije imala nikakva vojna obeležja (presvukli se u planini, vele Srbi), meðu njima dva-tri deèaka od èetrnaest-petnaest godina, spuštaju se niz ogoljenu padinu, u susret dobro naoružanim vojnicima, odevenim u besprekornu kamuflažnu uniformu, s napadnim vojnim oznakama, nadmenim, a tobože ležernim i prijateljski prostosrdaènim. (Možemo samo zamisliti šta se dogaðalo kad je kamera prestala da snima.)

A onda ulazak te "pobednièke" vojske, te do zuba naoružane vojske u opusteli grad. U gradiæ, s tipièno orijentalnom arhitekturom, ulaze, dakle, vrli oslobodioci, idu sredinom ulice, hodom seoskih ðilkoša, sa sigurnošæu periferijskih mangupa. Na stanici milicije veæ oznake "nove" države, jer zna se kako se i gde najpre uèvršæuje vlast. Mnogima od te bratije telo kipi iz uniforme. A reporter, jer mu ovaj prizor nije dovoljno sablasan, veli kako grad baš i nije tako porušen kako se mislilo. Za èestitog èoveka to je pak samo dokaz više da nije imao èime da bude branjen, da bi ga potom "oslobodioci" mogli rušiti.

U jednom trenutku, i sasvim nakratko, snimak pravoslavne crkve: èitava, previše èitava, da bi bila prizor dostojan propagande. Jer, eto, hteli - ne hteli, imamo dokaz da tu crkvu Muslimani nisu digli u vazduh, takvo se "neodgovorno" lice, eto, nije našlo u tom nesreænom gradu. Stvar nezamisliva s džamijama u bilo kojem "èisto srpskom" mestu.

A onda prizori hiljade i hiljade kubika poseèenog drveta, u svakom dvorištu, pred svakom kuæom, jer zime su duge i teške, to meštani veæ znaju po ovim trima koje su proveli u ovoj "zaštiæenoj zoni". Potom slike unutrašnjosti kuæa: znaci paniène hitnje kojom su domovi napuštani; "uzeli su samo ono najvažnije", veli reporter, sve ostalo je, dodajmo, prepušteno "pobednicima".

O kolonama izbeglica da ne govorimo: kilometri koji se prelaze pešice, prepuni stoèni kamioni, rasklimani autobusi u kojima su iskljuèivo žene i deca i èujemo glas reportera (ovi su ga prizori i inaèe manje zanimali), koji ih pita, onako unezverene (i oèekuje od njih istinu!), kako se s njima postupa.

I èovek se pita, mora se pitati, kako to ta sirotinja ugrožava "hrišæansku civilizaciju" èiji su veliki i nekoristoljubivi zaštitnici Karadžiæi, Mladiæi, Koljeviæi. I kakva je zapravo "hrišæanska civilizacija", koje su to njene vrednosti, kad su joj sredstva "odbrane" tako monstruozna i inspirisana tako niskim pobudama.

Verujem da je slièna reportaža, slavodobitna i podla, bila emitovana na HTV po ulasku hrvatske vojske u Zapadnu Slavoniju. No to samo podlacima može biti alibi. Ovaj se rat, meðutim, i održava na ravnoteži podlosti. Onaj ko u toj ravnoteži ne može da uèestvuje, a to su Muslimani, oèita je žrtva. Nema tih reèi koje im se mogu uputiti kao uteha, možda samo jedna talmudska izreka: "Bolje je biti meðu progonjenima, nego meðu progoniteljima".

http://www.e-novine.com/region/region-tema/27869-Primeri-ojstva-junatva.html

12-07-2009 at 19:22 | Ukljuèi u odgovor
soraya
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 01-03-2009
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 30666
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe (bez komentara)
Bez chatanja molim

Pogled na Srebrenicu: Sarajevo i Beograd

Poimanje istinske pravde
Pišu: Gojko Beriæ & Nenad Prokiæ


Da se ne zaboravi: Potoèari 2009.
Ono èime je rodbina pobijenih Srebrenièana istinski opsjednuta jeste oèekivanje da službena Srbija i najšira srpska javnost decidirano priznaju da su Srbi poèinili genocid nad Bošnjacima i da zbog toga treba da snose moralnu i sve druge posljedice. Bošnjaci su užasno frustrirani što je pravda u tom obliku izostala, nisu u stanju da shvate šta su uzroci tome i sve više sumnjaju da æe ikada doèekati takav gest

Kada me je Petar Lukoviæ pozvao da napišem tekst povodom èetrnaest godina od Srebrenice, zatekao sam se u Dubrovniku, povodom prvog leta JAT-a iz Beograda za Dubrovnik, posle osamnaest godina. Glupost je postala punoletna i sada æe valjda biti makar malo mudrija.

S prijateljem Zdravkom Bazdanom šetao sam ispred Gospe kada smo se spomenuli Gojka Beriæa, nekadašnjeg dopisnika sarajevskog "Osloboðenja" iz Dubrovnika, danas sjajnog kolumniste u istom listu. Pozvao sam ga da mi pomogne da napišem tekst kakav bi on, kao Sarajlija, voleo da proèita od jednog Beograðanina. I poslao mi je Gojko Beriæ tekst, koji uz njegovu dozvolu, potpisujem od reèi do reèi zajedno s njim.

Dragi Prokiæu,
Napisao sam na desetine tekstova o Srebrenici, ali me progoni osjeæanje da još nisam napisao onaj "pravi". Vjerovatno ga neæu nikada ni napisati. Pa kako onda da Vama kažem kako zamišljam takav tekst, i to onaj koji bi došao s te prekodrinske strane? U Bosni je sve stvar emocija, pogotovo kad je rijeè o genocidu u Srebrenici. Èovjek koji je psihološki možda najdublje ušao u taj fenomen, zove se Emir Suljagiæ. On je bio prevodilac pri Holandskom bataljonu kad je Mladiæ ušao u Srebrenicu, i to ga je spasilo. Poslije rata je bio novinar magazina Dani, objavio je i knjigu o Srebrenici. Prije dvije ili tri godine u jednom intervjuu je rekao kako smatra da je povratak Bošnjaka u Srebrenicu besmislen, da tamo niko ne treba da živi, i da Srebrenica treba da ostane mjesto smrti, i ništa više. To Vam napominjem samo zato kako biste vidjeli do kakvih krajnosti ovdje u Bosni ide javni diskurs o Srebrenici.

E sad, koji je to senzitiv koji u ovom trenutku zaslužuje pažnju ljudi poput Vas ili Pere Lukoviæa? Naravno, rodbini srebrenièkih žrtava je najvažnije da zlikovci dobiju zaslužene kazne. Ali ni jedna haška ili neka druga presuda ne doživljava se kao dovoljno teška. Na isti bi naèin sutra bila doživljena i eventualna presuda generalu Mladiæu, kakva god ona bila. To znaèi da se presude ne doživljavaju kao suština pravde, iako to na prvi pogled ne izgleda tako. Ono èime je rodbina pobijenih Srebrenièana istinski opsjednuta jeste oèekivanje da službena Srbija i najšira srpska javnost decidirano priznaju da su Srbi poèinili genocid nad Bošnjacima i da zbog toga treba da snose moralnu i sve druge posljedice. Takvo je, u ovom sluèaju, poimanje istinske pravde meðu Bošnjacima. Oni su užasno frustrirani što je pravda u tom obliku izostala, nisu u stanju da shvate šta su uzroci tome i sve više sumnjaju da æe ikada doèekati takav gest. Obièni ljudi pokušavaju da odgonetnu zašto je današnje srpsko društvo takvo i dokle æe takvo ostati. Iskreno govoreæi, i ja bih to želio znati.

Sumnjam da æe Vam ovo biti od neke pomoæi, ali ja više, nažalost, ništa nisam mogao uèiniti. U današnjem Osloboðenju objavljena je moja kolumna o Srebrenici, pod naslovom "Èetrnaest godina poslije". Možete je naæi na internetu.

Srdaèno Vas pozdravljam (Peru Lukoviæa takoðe), uz najbolje želje.

http://www.e-novine.com/region/region-tema/27863-Poimanje-istinske-pravde.html

12-07-2009 at 19:34 | Ukljuèi u odgovor
indijana
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 20-05-2008
Lokacija: Paradise city
Odgovori: 7483
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe (bez komentara)
Bez chatanja molim

Slobodna Bosna: Gaši i Bakir, paranoja bez pokriæa

Pozivajuæi se na "monstruozne špekulacije" koje, navodno, posljednjih dana kruže meðu sarajevskim odvjetnicima, politièarima i obavještajcima (?), Dnevni avaz je prošlog vikenda objavio "šokantnu" vijest da se protiv Bakira Izetbegoviæa, i to u najveæoj tajnosti, sprema optužnica. Kako su "otkrili" novinari Dnevnog avaza, glavnu ulogu u montiranom sudskom procesu "sinu najveæeg sina bošnjaèkog naroda", mogao bi imati Muhamed Ali Gaši, koji je prošlog mjeseca nepravomoæno osuðen na dvadeset godina zatvora?! Prema scenariju koji su, tvrde zabrinuti novinari Avaza, osmislili Izetbegoviæevi politièki protivnici, a podržali pojedini tužiteljski i meðunarodni krugovi, Muhamed Ali Gaši bi u zamjenu za smanjenje zatvorske kazne dobio status svjedoka-pokajnika, optužio Izetbegoviæa kao svog pokrovitelja i nalogodavca, nakon èega bi "Alijin sin" otišao na sigurnu robiju. "Namjera je da se nastavi satanizacija porodice Izetbegoviæ, da se dokaže da je Alija bio ratni zloèinac i islamski fundamentalista, a da je njegov sin kriminalac koji, navodno, stoji na èelu najprljavije uliène mafije", upozorili su novinari Dnevnog avaza.



MEDIJSKA KAMPANJA BEZ POKRIÆA

Novinari Dnevnog avaza najavili su hapšenje Bakira Izetbegoviæa pozivajuæi se na advokatske špekulacije na sigurnu robiju. "Namjera je da se nastavi satanizacija porodice Izetbegoviæ, da se dokaže da je Alija bio ratni zloèinac i islamski fundamentalista, a da je njegov sin kriminalac koji, navodno, stoji na èelu najprljavije uliène mafije", upozorili su novinari Dnevnog avaza.



POTVRDA NEPROVJERENIH ŠPEKULACIJA

mada se iz tendencioznog teksta o pokušaju kriminalizacije šefa Kluba zastupnika SDA u Parlamentu BiH ne može èak ni nazrijeti iz kojih je izvora novinarima Avaza plasirana ta "ekskluzivna" informacija, zbog èega s pravom valja posumnjati kako je posrijedi još jedna njihova paranoidna izmišljotina, trebala su proæi samo dva dana da se u istim novinama, istim povodom, oglasi i sama žrtva navodnog pravosudnog progona. Podsjeæajuæi kako je veæ decenija-ma meta laži i insinuacija, Bakir Izetbegoviæ u ovotjednom intervjuu Avazu nije odbacio moguænost da su bošnjaèki politièki protivnici, uistinu, pripremili scenarij koji su njegovi novinarski saveznici na vrijeme osujetili. "Cilj je izvaditi kièmu Bošnjacima, zadati im strah", poentirao je Bakir Izetbegoviæ. Iz ranijeg pisanja Avaza, pak, znamo da kièma Bošnjaka poèiva na tri stuba - duhovnom (reis Mustafa Ceriæ), politièkom nasljeðu (Alija Izetbegoviæ) i medijskom (utemeljitelj Dnevnog avaza Fahrudin Radonèiæ).

No, da vidimo sada kako stoje stvari kada se barata konkretnim èinjenicama.

Za trajanja višemjeseènog suðenja braæi Azizu i Muhamedu Aliju Gašiju, njihovom zetu Edinu Hotu, te Mirsi Krasniæu, Amiru Kasumiæu, Enginu Prohi, Muharemu Èauševiæu i Sinanu Ljuci, i saslušanja na desetke svjedoka, ime Bakira Izetbegoviæa nikada nije spomenuto u bilo kojem kontekstu, niti je eventualna veza Izetbegoviæa i Gašija ikada bila predmet policijske istrage. (Kantonalno tužiteljstvo u Sarajevu je, podsjetimo, istraživalo povezanost Muhameda Alija Gašija i Izetbegoviæevog intimusa Senada Šahinpašiæa Šaje, no, osim vulgarnih telefonskih razgovora, nisu naðeni èvrsti dokazi kojim bi se Šaja svrstao meðu èlanove Gašijeve "zloèinaèke organizacije".

Jednako tako, i nakon što je Muhamed Ali Gaši 23. juna osuðen na dvadesetogodišnju zatvorsku kaznu i do daljnjeg smješten u pritvor sarajevskog Centralnog zatvora, nije imao kontakta ni s predstavnicima Tužiteljstva, niti s bilo kakvim istražiteljima - domaæim ili strancima. "Nije nam poznato da je Muhamedu Aliju Gašiju ikada nuðena bilo kakva nagodba", kazali su nam Gašijevi odvjetnici Dragan Barbariæ i Zdravko Raiæ. Buduæi daje vijest o navodnim Gašijevim pregovorima s Tužiteljstvom i moguæem svjedoèenju protiv Bakira Izetbegoviæa bila novost i za branitelje drugih pripadnika sarajevske "zloèinaèke organizacije", jasno je kako novinari Avaza tu informaciju, zasigurno, nisu dobili u odvjetnièkim krugovima. Zanimljivo je, meðutim, i da je kantonalni tužitelj Oleg Èavka koji je zastupao optužnicu protiv Gašija upravo u Dnevnom avazu "otkrio" da Muhamedu Aliju Gašiju nudi ulogu svjedoka-pokajnika protiv Bakira Izetbegoviæa.

"Na tu temu nikada nisam razgovarao niti s optuženim Gašijem, niti sa njegovim advokatima, niti su mi novinari postavili takvo pitanje. Ne obazirem se na pisanje Avaza niti na ono što prièa Bakir Izetbegoviæ. A to što dršæu, što se tresu, nije mi mrsko. Oèigledno je da postoji nešto zbog èega ne spavaju mirno, a šta je to konkretno, oni najbolje znaju", odgovara tužitelj Oleg Èavka.



"NACIONALNI IZDAJNIK"

S druge strane, Gašijevi prijatelji tvrde kako su posljednji napisi u Dnevnom avazu silno zabrinuli i samog Muhameda Alija Gašija, koji strepi za svoju sigurnost. "Prvo su ga osudili na dvadeset godina zatvora, onda su ga u pritvoru razdvojili od Mirse Krasnica, a sada ga tretiraju kao nacionalnog izdajnika. Muhamed nema nikakve veze s tim prièama, zabrinut je, jer ovo je bio poziv na njegov linè", tvrdi jedan od Gašijevih znanaca, navodeæi kako se njegov prijatelj našao u neugodnoj situaciji, buduæi da nije u moguænosti demantirati neistine koje su o njemu, kao famoznom svjedoku-pokajniku, objavljene posljednjih dana.


ZLOÈIN I KAZNA "ZLOÈINAÈKE ORGANIZACIJE"


Sutkinja Burziæ još uvijek nije napisala presud iako je prvostupanjska presuda braæi Gaši i njihovim kompanjonima izreèena 23. juna, odvjetnici osmorice osuðenika još nisu dobili pismene presude, zbog èega æe kasniti i s pisanjem žalbi. Zakonski rok za dostavljanje presuda je, inaèe, petnaest dana, s tim da u sluèajevima složenijih sudskih predmeta može iznositi maksimalno mjesec dana. No, premda krajnji termin za obrazloženje višegodišnjih zatvorskih kazni koje su izreèene pripadnicima prve sarajevske "zloèinaèke organizacije" istièe narednog tjedna, nema naznaka da su èlanovi Sudskog vijeæa Kantonalnog suda u Sarajevu, pod predsjedavanjem sutkinje Dalide Burziæ, taj posao priveli kraju.


Pišu: Suzana Mijatoviæ i Mirsad Fazliæ (Slobodna Bosna)




 


Sve je super i sve je za 5!
17-07-2009 at 07:53 | Ukljuèi u odgovor
mosnik
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 07-01-2008
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 2074
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe (bez komentara)
Bez chatanja molim

24SI - Lider SNSD-a Milorad Dodik izjavio je danas da su lideri pet stranaka u BiH postigli konsenzus o pitanjima koja se odnose na liberalizaciju viznog režima. Nakon sastanka visokog predstavnika Valentina Inzka sa predstavnicima politièkih stranaka u Sarajevu, Dodik je rekao da postoji konsenzus da se što prije riješe pitanja biometrijskih pasoša, strategije za borbu protiv korupcije i neki drugi zakoni, što bi omoguæilo da bi BiH do oktobra dobije pozitivnu ocjenu Evropske komisije, pa bi njeni graðani 2010. godine mogli putovati bez viza u EU.

Dodik je podsjetio da sastanku nije prisustvovao predstavnik SDP-a Zlatko Lagumdžija i dodao da Stranka za BiH nije poslala svog lidera Harisa Silajdžiæa, što je jasan pokazatelj odnosa ovih stranka prema procesu dogovaranja.

"Vidljivo je stalno neko jadikovanje kako odluka EU pravi probleme samo Bošnjacima. Mislim da više Bošnjaka ima hrvatski pasoš nego što Srba ima pasoš Srbije", rekao je Dodik novinarima...

24sata.info

 


Kume i ti ces to da radis, samo sutra.
17-07-2009 at 11:57 | Ukljuèi u odgovor
yugi
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 20-12-2006
Lokacija: NORVEŠKA
Odgovori: 35281
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe (bez komentara)
Bez chatanja molim

Mostar: Preminuo mladiæ povrijeðen u tuènjavi nakon veèernje molitve


MOSTAR - Tridesetèetvorogodišnji Magdi Dizdareviæ podlegao je ozljedama koje je zadobio u preksinoænoj tuènjavi u Mostaru, potvrðeno je iz MUP-a Hercegovaèko-neretvanske županije



Tuènjava, u kojoj je ozlijeðeno 5 osoba, dogodila se neposredno nakon završetka veèernje molitve u Šariæa džamiji, a špekulira se da su se s mladiæima iz lokalnoga kafiæa sukobile pristalice vehabijskoga pokreta. No, u županijskom MUP-u nema potvrde tih tvrdnji.


Reagirao Medžlis IZ Mostar

Medžlis Islamske zajednice Mostar najoštrije je osudio napad na vjernike koji se dogodio u noæi 15. srpnja ispred Šariæa džamije u Mostara, a u kojemu je smrtonosne povrede zadobio Magdi Dizdareviæ.

U Medžlisu najoštije osuðuju i napise u pojedinim medijima koji su po "neprovjerenim i neslužbenim informacijama prebacujuæi krivicu na vehabijski pokret, nastavili sa širenjem islamofobije i ataka na islam i muslimane".
Stoga, Medžlis Islamske zajednice Mostar od nadležnih policijskih tijela zahtjeva brzu i efikasnu istragu, a od Regulatorne agencije za komunikaciju i Vijeæa za tisak da utvrde stupanj odgovornosti svakog medija koji je izvještavao o tom dogaðaju.

"Bosanskohercegovaèku i svjetsku javnost želimo podsjetiti da su se 15. srpnja ispred Šariæa džamije dogodile dvije povezane tuènjave. Prva prije noænog namaza koja ima iskljuèivo karakter graðanske odgovornosti, i druga, u kojoj je masa neobuzdanih mladiæa saèekala vjernike ispred džamije nakon klanjanja namaza i u kojoj su teške ozljede zadobili uglavnom vjernici i osobe koje su došle smiriti situaciju", istièu u Medžlisu Islamske zajednice Mostar.

Iz te zajednice takoðer podsjeæaju kako su "u tom sramotnom èinu sudjelovale i neke osobe s debelim policijskim dosjeom, što su policijske službe prešutjele u interesu istrage, a mediji u interesu stvaranja islamofobiène atmosfere".



17.7.2009.
Fena/FTV/Pincom.info

 


<br /><br /><br /><br />

17-07-2009 at 16:11 | Ukljuèi u odgovor
soraya
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 01-03-2009
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 30666
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe (bez komentara)
Bez chatanja molim

Ministar sigurnosti BiH ipak odlazi

Špiriæ smijenio Sadoviæa



Predsjedavajuæi Vijeæa ministara BiH Nikola Špiriæ donio je u petak odluku o smjeni ministra sigurnosti Tarika Sadoviæa i uputio je u parlamentarnu proceduru

Da bi odluka o Sadoviæevoj smjeni stupila na snagu, potrebno je da je potvrdi Zastupnièki dom Parlamenta BiH. Predsjedništvo SDA zatražilo je prije dva dana od Špiriæa da razriješi Sadoviæa dužnosti.

Ministar sigurnosti BiH Tarik Sadoviæ prije nedelju dana poruèio je da æe ostavku na tu dužnost podnijeti samo ako predsjednik SDA BiH Sulejman Tihiæ javno kaže da je podlegao pritisku prvog zamjenika visokog predstavnika Rafija Gregorijana i amerièkog ambasadora u BiH Èarlsa Ingliša, koji su od njega to „ultimativno tražili"

Naglašavajuæi da prozvani zvaniènici to do sada nisu smjeli javno izreæi, jer bi došlo do „prvorazrednog diplomatskog skandala”, a Tihiæu bi „ozbiljno narušilo liderski ugled i samostalnost u voðenju” SDA, Sadoviæ je svog stranaèkog šefa, te Gregorijana i Ingliša pozvao da objelodane sve razloge zbog kojih traže njegovu smjenu.

„Ostavka je èin dobrovoljnog prihvatanja odgovornosti, a ja ne želim da odem ispraæen uvredljivim i omalovažavajuæim komentarima i optužbama na moj raèun, za koje svi znaju da nisu taène. Zato javnost treba da zna da ovdje nije rijeè o nesposobnosti ili nepoštenju jednog ministra, nego je rijeè o njegovom nepristajanju na podanièki odnos prema moænicima. Model 'partnerstva' koji su nudili, može se opisati na sljedeæi naèin: 'Mi oèekujemo da vi to uradite...'. Ako ne ispuniš to što oèekuju, odmah postaješ nepodoban. Na isti naèin žele i da me uklone”, poruèio je tada Sadoviæ.

http://www.e-novine.com/region/region-bosna/28095-piri-smijenio-Sadovia.html

19-07-2009 at 18:58 | Ukljuèi u odgovor
cupo
Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 21-10-2003
Odgovori: 24024
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe (bez komentara)
Bez chatanja molim

Faruk Šehiæ: Bio sam pripadnik muslimanskog korpusa

Nikad mi neæe biti jasno, da proživim još sto života, zašto se u srpskim medijima u BiH pripadnici Armije BiH nazivaju muslimanima, a ova vojska muslimanskom. Kad to proèitam kao što sam proèitao vijest na teletekstu RTRS-a povodom video snimaka akcije jedinica 5. korpusa na Izaèiæu jula 1994., gdje se spominju muslimani, a misli se na vojnike, definitivno izgubim svaku vjeru u bilo kakav oblik suživota u BiH. Rat je završio prije skoro petnaest godina, ali medijski rat se nastavlja sa ciljem da se i zatre svaki vid ideje o zajedništvu u državi BiH, time što æe se ratni akteri izjednaèiti, te relativizirati odnosi snaga, odgovornosti i krivice na tzv. tri zaraæene strane. Što se mene tièe postojala je samo jedna legalna i legitimna vojna strana na kojoj sam bio – Armija RBiH.

Generale, dugo smo vas èekali

Zadnjih godina ne prestaju medijski napadi na nju, pogotovo na njen najznaèajniji i po vojnim uspjesima najpoznatiji 5. korpus i njegovog ratnog komandanta Atifa Dudakoviæa. Po oštrini ovih napada nimalo ne zaostaje ni hrvatska štampa, koja, kad se ukažu neki novi ratni snimci, želi zlurado dokazati kako su za skoro sve zloèine poèinjene nad Srbima u Kninskoj krajini odgovorni upravo muslimani iz 5. korpusa. Na kraju æe ispasti kako je 5. korpus i oslobodio SAO Krajinu tako što je pobio sve srpske vojnike i civile, za razliku od HV koja je anðeoski neupitno moralna i èista. Ni u liberalnim hrvatskim medijima nikad se neæe priznati da su baš pripadnici ovog korpusa, od kojih sluèajno neke poznajem, oslobodili mnoga hrvatska mjesta i gradove uz granicu sa BiH, niti æe se prièati o vojnom uèinku ovog muslimanskog korpusa, najveæeg „diverzantskog“ korpusa duboko u zaleðini okupiranih dijelova hrvatske države. Ili podatak kako su pripadnici muslimanskog korpusa danima èekali sekularne pripadnike HV-a na Plitvièkim jezerima da bi se desio spoj dvije vojske, a zvanièni susret za kamere je uprilièen na mostu u Tržaèkim Raštelima, na granici dvije države, kada Atif Dudakoviæ Marijanu Marekoviæu kaže: “Generale, dugo smo vas èekali.”

Ipak, nenadmašni u javnom nadrealizmu su srpski mediji kojima æe svjež snimak iz Izaèiæa leæi kao budali šamar, i kao još jedna potvrda krvožednosti Dudakoviæa i njegovih muslimanskih hordi. Protivnièku vojsku je potrebno poništiti na bilo kojem planu, pa tako i medijski prikazati neprijatelja kao rulju muslimanskih fanatika, iako, od svih ljudi koje ja poznajem iz rata, bilo živih ili mrtvih, ne znam ni jednog koji je bio formalni ili istinski vjernik. Iz tog razloga æe moja knjiga Pod pritiskom na konkursu Društva pisaca BiH biti estetski i etièki diskvalifikovana, jer moji likovi previše piju, i psuju boga, a po tom èlanu žirija borci Armije BiH posjeduju nedodirljivu svetost i nepogrešivost. Ovaj bošnjaèki književni nacionalista ima istu optiku ratnih dešavanja kao i srpski medijski snajperista, obojica žele vidjeti u stvarnosti ono što su zamislili u svojim glavama. A ratna zbilja je nešto sasvim pedeseto, ona je mjesto na kojem ni jedan ni drugi nikad nisu bili.

Glavna težnja srpsko-hrvatskih nacionalista jeste prikazati Armiju BiH kao kukavièku, nesposobnu, izdajnièku i zloèinaèku vojsku, vojsku koja u potpunosti lièi na bošnjaèki narod iz najcrnjih stereotipa srpskih i hrvatskih fašista. Jer im je to opravdanje za rat, i dokaz kako se ovdje radilo o graðanskom ratu, a ne o dvostrukoj agresiji iz susjednih država.

Bespredmetno je objašnjavati nepismenim i zlonamjernim ljudima razliku izmeðu religijske i etnièke pripadnosti. Ili kada bi se u bosanskim medijima pripadnici VRS-a stalno nazivali pravoslavnim fundamentalistima, èetnicima, koljaèima, palikuæama, jer je èitav vrh Vojske Republike Srpke trenutno u Haagu sa optužbama i presudama, koje su utemeljene na kljuènim rijeèima: masovna ubistva, progoni, paljevine, silovanja. Sve bi lakše stalo u jednu rijeè: genocid. To bi onda bilo nazvano revanšizmom u medijskom ratu. Uvijek æu se osjeæati èudno kada proèitam da sam bio pripadnik muslimanskog korpusa i muslimanske Armije BiH, jer po definiciji svaki Bošnjak je neminovno vjernik, znaèi musliman, i kao takav olièenje vjekovnog neprijatelja, dalekog roðaka poturice koji je, nekada davno (tamo gdje su ovce i krave duši jedino društvo – kako je minucizno primijetio Miljenko Jergoviæ), u maglovitim i starostavnim vremenima izdao svoju originalnu vjeru i postao musliman, a taj grijeh se nikad ne prašta, èak ni u 20. ili 21. vijeku.


Bodrijarovski simulakrum

U vrijeme akcije Tigar – Sloboda '94. bio sam u rehabilitacionom centru Gata baš u neposrednoj blizini Izaèiæa, mjesta gdje æe se odigrati ova akcija ravna zapletu nekog spaghetti westernu. Bio je to jedan od najtajnovitijih manevara našeg korpusa za koji skoro niko nije znao. Širile su se glasine kako je Bugar pao u ruke autonomaša, a Gata slijedeæa dolazi na red. Panika gotovo da je zavladala u centru gdje smo se nalazili, mi ranjenici sa teškim povredama ruku i nogu. Èak ni konobar Meho, u holu centra gdje smo pili kafu, nije nam htio ništa reæi iako je znao pravu istinu, jer je to jutro došao iz goruæeg Bihaæa. U Bihaæu su palili gume kako bi prikazali uliène borbe izmeðu graðana koji masovno prilaze Fikretu Abdiæu i onih lojalnih Armiji BiH. Bio je to savršen bodrijarovski simulakrum, prezentovanje lažne i iskrivljene stvarnosti u koju su Abdiæ i njegovi vojnici zaèas povjerovali, jer su oni, u tom filmu, bili prljavi i bradati negativci kao u spaghetti westernu. Naèin na koji su ga autonomaši popušili je zaista bio filmski spektakularan. Tako da je 5. korpus tada profitirao sa kamionima oružja i bonusom prijeko potrebne municije. Dok su se negativci mogli diviti vlastitoj naivnosti i porazu.


Ðogo s fesom

Znaèi da sam bio pripadnik muslimanskog korpusa od 21.04.1992. do 30.11.1995., a da to suštinski nisam ni znao. Ovu èinjenicu sam saznao iz srpskih medija debelo nakon rata. Famoznu CPT (koju smo latinièno fonetski izgovarali), u Sarajevu znanu kao Srna, rijetko smo gledali, jer nije bilo toliko elektriène energije. Jednom sam vidio Ristu Ðogu sa fesom na glavi i lupom u ruci kako traži Žepu na karti Bosne i Hercegovine. Drugi put sam vidio desetine leševa poginulih boraca 4. korpusa u nekom proboju prema istoènoj Hercegovini, mislim da je bilo preko 90 mrtvih. Poredali su ih kao trupce na asfaltnoj cesti. U pozadini su se èuli pucnji i glas bradatog poruènika Radoviæa, èetnièkog dobrovoljca, koji nam objašnjava da je u toku èišæenje terena od zaostalih turaka. Zatim je Radoviæ pokazivao RPG raketu sa arapskim slovima kao eklatantan dokaz o rasnom, nacionalnom i vjerskom identitetu mrtvih tijela, samim tim i razloga zbog kojeg su i ubijeni. Poslije je na ekranu išao dug spisak naših ubijenih boraca, najfrekventnije prezime je bilo: Boškailo.

Kod nas je najbolje kotirao radio kao pravi ratni medij, jer je za njegov pogon bio dovoljan i obièan akumulator. Slušalo se sve i svašta, od srpskog radija Korenice gdje bi djeca znala upuæivati èestitke Zlatnim ljiljanima, jer su oni u Korenici slušali program ratnog radija Bihaæ, pa sve do radija Rijeke, èiji spikeri su imali nestvarne glasove sa dalekih planeta za èijom slobodom smo èeznuli. Bilo jednom na divljem Zapadu Republike Bosne i Hercegovine.

(zurnal.info)

24-07-2009 at 12:14 | Ukljuèi u odgovor
Abulafija
Nivo: Moderator podforuma

Registriran(a): 02-07-2004
Odgovori: 28828
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe (bez komentara)
Bez chatanja molim

Evo malo o Mostarskim desavanjima.
I to iz BHDANA:

Mostar: Šta je pozadina ubistva Magdyja Dizdareviæa



Hiljade prièa, jedna smrt

Prièu o mostarskoj svakodnevnici - gradu bez gradonaèelnika, budžeta, radnicima bez plaæa, vatrogascima u štrajku, zasjenilo je ubistvo tridesetpetogodišnjeg Magdyja Dizdareviæa u masovnoj tuèi koja se dogodila 15. jula ispred Šariæa džamije. Novinari Dana su prièali sa svjedocima i uèesnicima u tuèi i otkrili da od te veèeri Mostar više nije podijeljen samo na "istoèni" i "zapadni" dio, veæ i na tzv. vehabije i tzv. brate



Nino Marièiæ
"Ugledao sam u jednom trenutku Magdyja kako mu vade jezik. Krkljao je, pružali su mu prvu pomoæ. Isti koji su ga i pretukli"
Magdy Dizdareviæ je u veèeri 15. jula zadobio više od 15 udaraca. "Fasovao je udarac u vrat, a to je mogao samo profesionalac uraditi", kaže jedan od Magdyjevih sugraðana, dodajuæi da Magdy nipošto nije bio stereotipni primjer tzv. vehabijskog pokreta: "On je samo mali koji se predao religiji."

Vehabije biju naše Miroslav Šutiæ, naèelnik Odjela opæeg kriminaliteta MUP-a HNK, potvrdio je Danima da se još uvijek provodi "opsežna kriminalistièka istraga dogaðaja od 15. 07. 2009. u naselju Luka u Mostaru" a da je od "više osoba uzet pismeni iskaz u svojstvu svjedoka ili osumnjièenog", dok je kantonalna tužiteljica Gordana Knezoviæ, u medijskim istupima, potvrdila da je veæ nakon ubistva u svojstvu svjedoka saslušano više od 30 osoba, da postoje i izvjesni materijalni dokazi.

No, u samom gradu èuju se razlièite prièe. Prema jednoj od verzija izvjesni Erol Beganoviæ, parkiravši auto ispred Šariæa džamije, sukobio se s vehabijama. Iz obližnjeg Caffe bara Elvis izletjelo je nekoliko ljudi, zaèuo se povik: "Vehabije biju naše", što je kulminiralo masovnom tuèom. Prema drugoj verziji, jedan od lokalnih bendova organizirao je slavlje u spomenutom kafiæu, da bi, navodno, došle vehabije iz Šariæa džamije pitajuæi: "Što vi pijete i puštate glasno muziku?"

Istog dana, na stadionu Limen koji se nalazi u neposrednoj blizini naselja Luka, proslavljala se godišnjica 401. slavne mostarske brigade. Stoga, u jednoj od nepotvrðenih prièa, vinovnici tuèe s vehabijama bili su upravo slavljenici. Najviše se spominje ime Igora Salèina, koji je, navodno, za godišnjicu brigade, dobio dopust za produženi vikend. Salèin je 2006. pred Sudom BiH u nagodbi s tužiocem priznao krivicu za trgovinu ljudima i navoðenje na prostituciju. Zovu ga "mostarski Æelo Bajramoviæ", a uz njegovo ime veže se i èuveni sluèaj žrtve trgovine ženama zaražene AIDS-om - Olene Popik. Nakon Magdyjeve dženaze, kojoj je prisustvovalo na stotine "vehabija" iz cijele države, u blizini Saudijskog centra, osvanuo je na pješaèkom mostu grafit: "Smrt Igoru Salèinu."

Vehabije se, kako saznajemo, u Mostaru, osim u Šariæa džamiji, okupljaju u džamiji na Musali, na Rièini i u Karaðozbegovoj džamiji. Jedna od mostarskih prièa je da "ako pustiš bradu i skratiš hlaèe, primaš 800 KM, a ako se žena još pokrije, stiže bonus od 600 KM". Opet spolna diskriminacija - zajedljiv je naš sugovornik. O Magdyjevom "vehabijskom" stilu života posljednjih godina bruji èitav Mostar, ali niko nema nijednu ružnu rijeè o njemu. "Magdy je u toku rata bio u Norveškoj, a po povratku u BiH i upisom na Pravni fakultet u Sarajevu posvetio se vjeri. Èuo sam da je imao veliku biblioteku knjiga vjerske tematike", prièa jedan od njegovih sugraðana.

Muèka smrt Na zelenoj tabli ispred Šariæa džamije ne nalazimo nijednu osmrtnicu. Mostarac koji stanuje u obližnjoj ulici braæe Puziæa, kazuje nam da je neko bio "izbušio oko rahmetlije Magdyja", te je potom i uklonjena. Džamijsko dvorište je pusto, nema ni vehabija ni golobradih vjernika. Katanac je na vratnicama. U haremu Šariæa džamije ukopan je Magdy Dizdareviæ. Porodica Dizdareviæ, neposredno pred dženazu, pozvala je braæu vjernike "na sabur i mir". Dženazi je prisustvovalo na stotine "vehabija" iz cijele BiH - prilièan broj onih koji se okupljaju u sarajevskoj Fahdovoj džamiji. Uski sokak, ulica Kusalova. Mostarske avlije, u ovom dijelu grada, uglavnom su zatvorene - s visokim zidovima i željeznim vratima. Na jednima od njih zelena osmrtnica sljedeæe sadržine: "Magdy Dizdareviæ, dana 17. 7. u 7 sati muèki je ubijen i na Ahiret preselio u svojoj 36. godini života. Ožalošæeni: majka Šahza, otac Efraim, brat Edib, tetka Azra Škoro." Èuju se glasovi, u dvorištu je desetak ljudi. Na trenutak nastupa tajac, majka Šahza sa suzama u oèima kaže da ne može prièati o Magdyju, niti o tome što se dogodilo. Tetka Azra, koju smo ranije telefonski kontaktirali, kaže: "Rahmetlija nije volio Dane i zato ne želim ništa kazati... Moj Magdy je bio izvrstan ðak, svi su ga znali. Svi smo šokirani." Njegov brat Edib, takoðer pretuèen u masovnoj tuèi, ne želi razgovarati s novinarima. Jedna od komšinica kaže: "Znam da su to bili divni momci, svak ima svoje opredjeljenje - nekome džamija, a nekom crkva. Oni su živjeli na relaciji kuæa-džamija i nikada nisu probleme pravili." Njezina sagovornica dodaje: "Po bradi i kraæim pantolama znam da su bili vehabije. Pred sebe samo gledaju kad prolaze, ali dignu ruku u znak pozdrava."

Pred džamijom se okupljaju džematlije, vrijeme je akšam namaza. Zamjeæujemo tek dvojicu "vehabija", ako je suditi po bradama. Po slobodnoj procjeni, nemaju više od po 25 godina. Jedan od njih je oèevidac, želi dati izjavu za Dane, iako "taj magazin piše svašta o njima". Ko su to oni, pitamo ga. Vehabije? "Ne, mi smo mladi muslimani, nema nikakvog pokreta, nikakve radikalizacije, a ljudi nas gledaju prijeko i mrze što imamo brade. Etiketiraju nas kao vehabije, a mi smo samo sljedbenici Kur'ana", objašnjava mladiæ. Dok sjedimo pred džamijom, prisjeæa se: "Mi nismo uspjeli ni jaciju otklanjati, bilo je 22:45h kad se zaèula buka, dernjava. U sokaku je bila proslava Luèke brigade. Vidio sam kolegu, Harisa Dvizca, kako ga tuèe Erol Beganoviæ, oèito u pijanom stanju. Bilo nas je sedmero-osmero, izašli smo iz dvorišta i pitali Harisa o èemu se radi. Rekao je da ga je, kada je izlazio iz auta, Erol zamalo udario. Upozorio ga je, da bi mu Erol uzvratio: 'Hoæeš li se biti?' Haris je rekao da treba pozvati policiju. A onda, dok se branio, okliznuo se i slomio lijevu ruku. Erol se prepao i ja sam mu prišao i pitao ga zašto je udario Harisa. Erol je otišao u sokak i doveo grupu ljudi, koji su bili na proslavi brigade. Kaže: 'Hajde sada da se tuèemo!' Pošto sam bio prvi ispred grupe, udario sam ga."

Na pitanje zašto, objašnjava: "To je bilo u samoodbrani, jer su veæ krenuli na nas. Tada je nastala opæa tuèa. Ugledao sam u jednom trenutku Magdyja kako mu vade jezik. Krkljao je, pružali su mu prvu pomoæ. Isti koji su ga i pretukli." Meðu ljudima koji su ih tukli, tvrdi da je vidio i Igora Salèina. "Dokaz je i snimak na YouTube. Vidi se da Igor prilazi Magdyju."

Naš sugovornik odlazi na akšam, ali pristaje da ga saèekamo. U povratku sjeda na motor koji je parkirao pred džamijom, istièuæi kako nikada ranije nije bilo sukoba izmeðu njihovih "kolega", kako ih sam naziva, s bilo kim: "Mi nikoga ne bijemo, ne diramo, mi ništa ne smijemo poduzeti, jer se odmah kaže islamski terorista. A niko nikad ne spominje kršæanske teroriste." Kaže da je Magdy živio vrlo povuèeno. Družio se, uglavnom, s bratom Edibom. "Bio je nježan, malokrvan, slabašan, nije bio za tuèe. Stajao je sa strane, vidi se na snimku na YouTubeu kako ih je upozoravao da stanu."

Braæa i pijani Imama Šariæa džamije Mustafu Jelovca nismo pronašli u džamiji jer je na odmoru, ali uspjeli smo razgovarati s jednim džematlijom. "Kad se završio dio namaza, izašao sam i vidio da su se gurkali Erol, Haris... Bilo je vehabija više, odnosno braæe, tako ih narod zove. Magdy je bio meðu njima, ali nije se tukao. Neko ih je razdvojio, a pijani su se vratili prema igralištu Liman. Jedan od braæe je rekao: 'Haj'mo iæi dole da ih bijemo.' Šest-sedam vehabija uputilo se prema nekadašnjoj kladionici. Drugi su došli s Limana i poèela je tuèa, koja je trajala nekoliko minuta." Policija je, kako tvrdi, došla poslije 15 minuta. "Èim je Magdy pao, svi su se odmah rastrèali. Ostalo je nekoliko braæe, dok su ovi pijani svi pobjegli. Magdy je tako završio, a bio je duša od èovjeka. Na svaki namaz je išao, a nije imao 50 kila, bolešljiv je bio."

U obližnjem Caffe baru Elvis razgovaramo s jednim od redovnih gostiju: "Svaða je nastala zbog parkinga, vehabije su krenuli na tog èovjeka, kojeg su mještani Luke branili, bilo je oko 50 ljudi. Policija je došla, a Luke je izgledala kao ratna zona." Tvrdi da kobne veèeri sigurno nije bilo okupljanja bivših pripadnika Armije BiH u baru, niti je bilo kakav bend nastupao.

Vraæajuæi se u grad, pokušavamo stupiti u kontakt s Dževadom Gološem, osnivaèem i glavnim mentorom škole Kur'ana Darul Kur'an el-Mustarije u Mostaru. No, poruèuje preko posrednika da "nije bio tu, da nema veze s tim i da neæe da se povlaèi po medijima". Gološ, za kojeg se u gradu prièa da je voða vehabija i da hoda u obezbjeðenju "nabildanog vehabije", posjetio je Semira Drljeviæa Lovca. Kao i patrola policije koja je u ruševnom Domu armije tražila oružje - bezuspješno. "Nekome smetaju i vehabije i brate, a IZ dolijeva ulje na vatru spekulirajuæi. Momak je ubijen, kakva je razlika je li bio Denis Mrnjavac ili vehabija?", prièa za Dane èuveni mostarski ratni heroj Lovac, pojašnjavajuæi da je "brata" pogrdan naziv za mostarsku gradsku raju. "To su pretežno ljudi koji su bili u 1. samostalnom mostarskom bataljonu svih profila, dakle, od osnovne škole do profesora, ljudi koji su znali sebe da zaštite. Nije sluèajno da se to dogodilo na dan proslave 1. bataljona na stadionu Limen. Neki ljudi koji nemaju veze s bratama su to zakuhali, pa im je trebalo da se desi sukob s tzv. vehabijama."

Lovac je prethodno kontaktirao Esada Koziæa, èlana SDA i ratnog komandanta, i Ibru Husniæa, gradskog vijeænika: "Koziæ kaže: 'Belaj, pobili se.' Ulazi šest-sedam policajaca, jedan specijalac, advokat me zove, èuli su na pijaci navodno da okupljam ljude, dijelim oružje da napravim saèekušu ljudima koji æe doæi na dženazu. Koga osveæivati?! To je stvorilo paranoju u Luci kao pred rat", istuèuæi da s tzv. vehabijama nije bilo problema. "Smirilo se sada, dženaza je prošla, postoje snimci, a policiji treba više mjeseci da se okonèa istraga?! Pa èiji je interes da se potuku tzv. vehabije i brate? Od politièara se niko nije oglasio. Brate su najteži sluèaj gradskih ljudi, nemaju posla, srušene su fabrike, to je ostala gradska sirotinja. Sigurno ja smetam kao predsjednik JOB-a, sigurno smetam ljudima iz SDA."



24-07-2009 at 12:34 | Ukljuèi u odgovor
Trenutno aktivni korisnici
Aktivni gosti: 38
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: *touch*, Aci, andjapuppy, bosanka_no1, clippoutline, iskreni tuzlak, Oblakovich, sabko, ziga_zage
FORUM : Politika : Izvodi iz stampe New Topic Post Reply

Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 ... Last Page >>


Niste logirani? Nadimak / Username: Password: Sakrij mi ime
Zaboravili ste password?




Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)

Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata

Skokni do foruma:

Kontaktiraj nas | tuzlarije.net

Powered by: STRING FORUM Version 1.0
Copyright 2001 STRING
Osmrtnicama ba smrtovnice