Silovanje činjenica

U crnogorskim Vijestima prof. dr. Šerbo Rastoder piše o skandaloznoj presudi Vrhovnog suda Crne Gore u korist Emira Kusturice kojom Andrej Nikolaidis i nedjeljnik Monitor moraju isplatiti 12.000 eura zbog teksta Dželatov šegrt, objavljenog 2004.



Ispada da Nemanja trpi sve osim kvalifikacije da je bio "dželatov šegrt"
GODINA 1936.: Pismo predsjedniku Vlade Milanu Stojadinoviću: "Prilikom Vaše visoke posete Herceg-Novome dana 17. septembra 1936. godine, obećali ste Vaš visoki prilog za gradnju džamije u Herceg-Novome, pa Vas molimo, gospodine Ministre, da nas pomognete u ovoj našoj započetoj akciji koja nam je potrebita kao kora hljeba i koju mislimo započeti u martu iduće godine". U potpisu - predsjednik Odbora za gradnju džamije ŠAĆIR KUSTURICA. Kusturica je tim povodom štampao i proglas naslovljen sa "Dragi brate" koji počinje sljedećim riječima: "Tako ti je poznato iz novinskih vijesti, Muslimani Boke Kotorske na ramazanski Bajram odlučiše podignuti doličnu džamiju u Herceg-Novom, kako se ne bi ko sad sastajali na ibadet u tijesnim i nehigijenskim prostorijama, koje su bile u nevolji dobre. Poznato je svakom da su se neke naše obitelji stalno naselile u Herceg-Novom u posljednjih 50 godina, a osim toga u našim krajevima uvijek služi vojni rok od 1.500-2.000 naših vojnika, pa je ova gradnja džamije obraz i dužnost sviju nas"... Potom se u proglasu navode izvodi iz putopisa Evlije Čelebije i na kraju stoji poziv da je i najmanji prilog dobro došao.

GODINA 2005. HERCEG NOVI: Emir Kusturica otvara u zgradi nekadašnje Željezničke stanice Centar za kulturu i multipleks-kino. Riječ je o tri mala kina sa zvučnim i svjetlosnim efektima. Pored apartmana, u zgradi su i prostori namijenjeni za galeriju, čitaonicu i "mjesto za okupljanje i razgovor".

ĐURĐEVDAN 2005. HERCEG NOVI: Emir Kusturica se krsti u manastiru Savina i uzima kršteno ime Nemanja. Srbijanska štampa ne propušta da danonoćno ponavlja njegove izjave poput one: "Moj otac je bio ateista i uvijek se deklarisao kao Srbin. Dobro, možda smo bili Muslimani 250 godina, ali smo bili pravoslavci prije toga i duboko u sebi uvijek bili Srbi, vjera to ne može promijeniti. Mi smo postali Muslimani samo da bi preživjeli Turke". Naravno, u motive vjerskog konvertitstva gospodina Nemanje niko nema pravo da ulazi izuzev njega samog, ali ako se političko konvertitstvo naplaćuje sa 12.000 eura, onda je to stvar demokratske javnosti, obraza i poštenja onih koji sa gospodinom Nemanjom nijesu dijelili iste vrijednosti niti podržavali "balkanskog kasapina", čiju jedinu manu je ovaj vidio u tome što u džepu nema atomsku bombu.

Kao što to obično biva kada pljuneš na sve svoje, drugi počinju nesmetano pljuvati po tebi, poput mještana sela Kremne u Srbiji zbog čijeg je šovinističkog ispada Nemanja najavio vraćanje Povelje počasnog građanina Užica koja mu je dodijeljena 2004. Zanimljivo, čitav skandal je prošao bez tužbe za moguću naknadu zbog pretrpljenih duševnih bolova. Ispada da Nemanja trpi sve osim kvalifikacije da je bio "dželatov šegrt", o čemu ima toliko dokaza da na svijetu nema suda koji se ne bi zamislio nad činjenicom da je Crna Gora dobila neki oblik svoje "afere Dreyfus". Vrstan znalac fenomena fašizma i nacizma, Ernst Nolte navodi da afera Dreyfus nije bila samo stvar pravosuđa, koje je bilo u rukama politike, već najava pojave profašističke Francuske akcije i promocije do tada beznačajnog književnika Charles Maurrasa, koji je postao intelektualna mjera fašizma u Francuskoj. Kada je Hitler došao na vlast, Thomas Mann je otišao u Švajcarsku. U Zürichu 1915. godine, umjetnici i pisci osnovali su pokret pod nazivom Dada kako bi iskazali prezir prema ratu i civilizaciji koja ga je iznjedrila. Sličnih primjera je na desetine i njihovo navođenje bi zauzelo mnogo prostora. Primjeri su navedeni samo u kontekstu vrijednosnog suda i presude jednog pravosudnog organa koji s 12.000 eura nagrađuje Sarajliju koji je otišao u zagrljaj dželata, na štetu drugog Sarajlije, uz to pisca, koji je odlučio da se iz egzila bori protiv rata i planova "dželata", kojeg se danas odriču čak i nekada najgorljiviji sljedbenici, osim crnogorskog sudstva.

Da budemo iskreni, ovdje uopšte nije riječ o navodnom intelektualnom sporu dvojice intelektualaca, uz to rođenih Sarajlija, već je riječ o ranom silovanju činjenica i odbrani poražene prošlosti, te o suđenju one Crne Gore koja je odbila da bude "dželatov šegrt" i da presudi u korist onih koji su u pranju svojih biografija spremni da zloupotrijebe i sudstvo ili se to naše sudstvo preporučuje izvrtanjem činjenica iz nedavne prošlosti. Pa još hoće da osnuju dokumentacioni centar, kao da je sve ovo bilo prije sto, a ne samo nepunih 20 godina. Vjerovatno da bi prikrili "svoju bruku", sarajevska štampa je u jeku rata 1993. pokušala da zaštiti Emira od Nemanje objavljivanjem tekstova u kojima se tvrdilo da "Emir Kusturica nije Emir Kusturica. Dok se pravi Emir hrabro bori na fronti oko Sarajeva, četnički ideolozi manipulišu njegovim likom i djelom. Zašto se Emir skriva?". Naime u jednom tekstu iz 1993. se tvrdi: "Emir Kusturica koji je nedavno u svijetu održao premijeru svog novog filma, ustvari je niko drugi do najobičniji dvojnik i marioneta u rukama velikosrpske ekspanzionističke politike, stanoviti Pantelija S. Milisavljević. Pantelija sa uspjehom 'glumi' Kusturicu već duže od godinu dana, širom svijeta crneći našu državu i šireći smrad dedinjskog nacionalizma. Iza njega stoji perfektno organizovana mašinerija kojom rukovodi lično Vojislav Šešelj, čovjek koji je zadužen i za pisanje Pantelijinih izjava kojim ovaj sablažnjava evropsku javnost. Agilni Šešelj se je potrudio da za Panteliju nađe i redateljsku pozadinu, pa je Emirov navodni novi film Pantelija režirao po uputama Gorana Paskaljevića".

Naravno, da ni ovaj pokušaj čuvanja obraza Emiru nije počivao na činjenicama, jer je Nemanja sam uradio toga toliko da dokaže da on nije taj i da je njegovo opredjeljenje da bude "dželatov šegrt" toliko puta javno pokazano da nema presude koja to može izbrisati.

Ali, presuda glasi na iznos od 12.000 eura. Pošto je to presuda razrezana svima nama, predlažem da je plati 12.000 crnogorskih Bošnjaka tako što će svaki dati po euro, jer su ovom presudom oni prozvani da stanu uz Andreja Nikolaidisa, koji je poput Emila Zole u Optužujem samo pratio glas savjesti, a da na taj način vrijednost Nemanjinih duševnih bolova pretvorimo u porez na sopstvenu savjest.

I na kraju, istinita anegdota vezana za poznatog barskog muftiju s početka XX vijeka. Kada mu je barski nadbiskup, saglasno tadašnjim pravilima, tražio dozvolu za jednog muslimana koji je zbog braka prelazio u katoličanstvo, ovaj je odmah odgovorio: "Vrlo rado, jer niti mi šta gubimo, niti ćete vi šta dobiti". U ovom slučaju svi su izgubili, ali je sreća što se "silovanje činjenica" ipak može platiti parama, a one dođu i prođu, dok ima stvari koje će vječno ostati i pored presuda, osuda, jer istorija ne mjeri "duševne bolove", ali bi sigurno njihovi današnji mjerači na kantar morali da stave i eventualne duševne bolove svojih potomaka koji će biti u poziciji da trezvenije od nas presude.

Piše: prof. dr. Šerbo Rastoder

BHDANI:
Zločin i kazna: Slučaj Biljana Plavšić



Priznanje bez odgovornosti

Iako je prvo negirala svoju krivicu, Biljana Plavšić je u Haagu priznala odgovornost za progone na političkoj i vjerskoj i rasnoj osnovi i zločine protiv čovječnosti izjavivši: "Sada sam se uverila i prihvatam da su više hiljada nevinih ljudi bili žrtve organizovanog i sistematičnog delovanja da se uklone muslimani sa područja koja su Srbi smatrali svojima." U dokumentu koji je u Haškom tribunalu potpisala Plavšićka, između ostalog stoji da autorstvo zamisli o "nasilnom etničkom razdvajanju stanovništva u BiH" pripada Slobodanu Miloševiću, da je "primarni cilj" SDS-a i lidera bosanskih Srba bio da omoguće da svi Srbi iz bivše Jugoslavije ostanu da žive u jednoj državi i da se kao način ostvarenja tog cilja rodila ideja o "razdvajanju etničkih zajednica u BiH milom ili silom". U svemu tome ključnu ulogu odigrali su, osim Miloševića, Radovan Karadžić, Ratko Mladić i Momčilo Krajišnik, a u naoružavanju Srba u Bosni asistirali su JNA i srpski MUP. Da li je Plavšićkino priznanje pomoglo da se dokaže krivica ostalih nacionalističkih lidera na čelu sa Slobodanom Miloševićem ili je njeno priznanje dovelo u pitanje cijeli koncept dokazivanja genocida i udruženog zločinačkog poduhvata bosansko-srpskom rukovodstvu?



Tim sa Del Ponte na čelu, "zaboravio" je da na papir stavi Plavšićkino usmeno obećanje da će svjedočiti protiv ostalih optuženika
"Ovdje leži principijelna i pravedna!", zapis je koji na svom nadgrobnom spomeniku želi vidjeti Biljana Plavšić. To je samo jedan od detalja iz knjige Svedočim, koju je Plavšić napisala i objavila po dolasku u Hinseberg, švedski zatvor za žene. Nakon čitanja ovoga štiva sasvim je jasno da se Plavšić ne osjeća kao pokajnica, već kao žrtva i pravednica. Zahvaljujući sudiji Patricku Robinsonu, predsjedniku ICTY-a, koji je bio član i Sudskog vijeća koje je Biljanu Plavšić osudilo na 11 godina, ona će biti u poziciji da svom političkom nasljedniku Miloradu Dodiku pruži punu podršku na relaciji Beograd-Banjaluka.

Priznati sve, samo ne genocid Odluka o puštanju na slobodu Biljane Plavšić, prouzrokovala je brojne reakcije udruženja žrtava, nevladinih organizacija, nezavisnih intelektualaca, što je, s obzirom na hipokriziju koja je pratila njeno "priznanje", bilo za očekivati. Poricanje njenog priznanja poznata je činjenica u ICTY-u, jer je Haško tužilaštvo to pratilo i odgovarajućim podnescima predsjedniku Tribunala i Sudskom vijeću koje je donijelo presudu, sa zahtjevom za obnovu postupka. Ali odgovor za obnovu postupka stigao je u odluci Sudskog vijeća da zločinku Biljanu Plavšić pusti na slobodu. Pitanje koje se odnosi na uzroke zbog kojih je Sudsko vijeće Biljane Plavšić odlučilo ignorirati podnesak Tužilaštva, Dani su uputili Patricku Robinsonu, predsjedniku ICTY-a, Nermi Jelačić, glasnogovornici Suda te Olgi Kavran, glasnogovornici Tužilaštva. Ali, pitanje "zašto je zapravo Plavšićka na slobodi?", iako je prekršila pravila sporazuma, tek je jedno od mnogih na koje birokratizirani glasnogovornici Haškog tribunala odgovaraju šutnjom. No, činjenice koje su dostupne i bez njihovih odgovora, dovode u pitanje osnovne principe međunarodne krivične pravde.

U knjizi Svedočim Biljana Plavšić, pored očigledne herojske uloge koju je dodijelila samoj sebi, glorificira i Ratka Mladića, optuženog ratnog zločinca i bjegunca od međunarodne pravde, koji je podsjeća na lik Ljutka iz bajke Snjeguljica i sedam patuljaka. U Plavšićkinoj interpretaciji, prototip srpskog heroja - grube vanjštine, a dobre duše. Ova knjiga je objavljena 2005., dvije godine nakon presude u Haagu. Sve što piše u knjizi u potpunoj je koliziji sa njenim haškim Priznanjem, a u skladu sa nacionalističkom genocidnom retorikom.

No i prije nego što je objavljena ova knjiga, bilo je jasno da je njeno priznanje samo dio strateškog plana srpskog pravnog lobija da se na Haškom tribunalu članovima srpskog političkog i vojnog rukovodstva iz Srbije i Bosne i Hercegovine, ne dokaže optužba za genocid. Podsjetimo, prvobitnu hašku optužnicu Biljana Plavšić je dijelila sa Momčilom Krajišnikom i bila je prva žena u svijetu optužena za genocid po komandnoj odgovornosti. Ovu optužbu, Tužilaštvo je odbacilo u zamjenu za po(s)lovično priznanje, koje je, kako vidimo ovih dana, iskorišteno u svrhu daljeg poricanja genocida.

S obzirom da je Tužilaštvo odustalo od optužbi za genocid u slučaju Plavšić, otežalo je poziciju u dokazivanju genocida Momčilu Krajišniku, što je opet proizvelo lančanu reakciju i reflektiralo se negativno i na slučaj Karadžić. Svjedoci smo da je od hapšenja Radovana Karadžića, Tužilaštvo pod konstantnim pritiskom da optužbe za genocid reducira samo na područje u i oko Srebrenice u julu 1995.

Kolektivna, individualna i/li odgovornost države Prvi znak da protiv Biljane Plavšić postoji tajna optužnica bio je kada je 1998., na putu u London, uhapšena na Bečkom aerodromu. Izjavila je da je to bilo "užasno iskustvo", a puštena je na intervenciju tadašnjeg visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Carlosa Westendorpa. Na pitanje da li ju je strah tajne optužnice, Plavšić je u istom medijskom nastupu odgovorila: "Ne bojim se tajne optužnice od Tribunala, jer ako uzmemo u obzir da je više od 20.000 mladih ljudi poginulo za Republiku Srpsku i da je više od 600.000 Srba protjerano iz svojih domova, šta znače pojedinci koji idu u Haag da odgovaraju na optužnice koje bi se mogle primijeniti na mnoge ljude u Republici?"

Izjava od 1999., prema kojoj su svi ljudi u Republici Srpskoj "odgovorni" koliko i ona, jasno govori o tome da Biljana Plavšić nije vidjela nikakvu razliku između individualne i kolektivne odgovornosti za genocid.

No ono što je mnogo važnije, njeni mentori iz srpskog pravnog tima, koji već godinama, uspješno lobirajući, vješto manipuliraju haškim optužnicama i dokazima, znali su da je između dokazivanja individualne odgovornosti za genocid na visokom političkom nivou i dokazivanja odgovornosti države, veoma mala razlika. S obzirom da je prvobitna optužnica protiv Plavšićke i Krajišnika sadržavala i "udruženi zločinački poduhvat" sa Miloševićem na čelu, Plavšićkino priznanje bio je prvi korak u razbijanju koncepcije Tužilaštva.

Iz ugla "srpskog nacionalnog interesa" slučaj Krajišnik je veoma uspješno završen. Na prvostepenoj presudi Krajišnik je osuđen na 27 godina, ali nije dokazana optužba za genocid. U drugostepenom postupku, Krajišniku je kazna smanjena na 20 godina, ali je drugostepeno vijeće odbacilo optužbu za "udruženi zločinački poduhvat".

Krajišnikova prvostepena presuda donesena je u septembru 2006. godine. Tužilaštvo odlučuje da se neće žaliti na dio presude u vezi sa odbacivanjem optužbe za genocid. Ovi važni "detalji" iz Krajišnikovog procesa dešavaju se u toku procesa Bosna i Hercegovina protiv Srbije na Međunarodnom sudu pravde (MSP). Čitajući presudu MSP-a, nameće se zaključak da su sudije samo "prekopirale" postojeće presude iz ICTY-a, prema kojima je potvrđen samo genocid u Srebrenici. Mnogi analitičari tvrde da bi se potvrdna presuda Krajišniku za genocid u periodu 1992.-1995., direktno reflektirala i na presudu Bosna i Hercegovina protiv Srbije na Međunarodnom sudu pravde. Neki od "insajdera" u ICTY-u, također tvrde da je zajednički proces Krajišnik-Plavšić imao mnogo više šansi u dokazivanju genocida i udruženog zločinačkog poduhvata. Biljana Plavšić je u srpskom rukovodstvu imala najveći broj javnih izjava koje su svjedočile o srpskoj genocidnoj ideologiji, tako da je Tužilaštvo u dokazivanju njene genocidne namjere prema Bošnjacima imalo veoma čist pravni put. No, Plavšićkino priznanje dovelo je u pitanje cijeli koncept dokazivanja genocida i udruženog zločinačkog poduhvata bosansko-srpskom rukovodstvu.

"Naivna" Carla del Ponte Sudeći prema onome što piše u svojoj knjizi Gospođa tužiteljica, Carla Del Ponte nije bila svjesna ove veze. Prema sopstvenom svjedočenju, gospođa tužiteljica je navodno bila naivna i nije razumjela zbog čega je Plavšićeva naglo pristala da prizna sve osim genocida.

Del Ponte se sjeća prvog druženja s Plavšićkom u svom uredu u Haagu, gdje su zapalile po cigaretu. Darovala je Plavšićki šteku Marlboro Goldsa američke proizvodnje, jer je pretpostavljala da joj u nizozemskom zatvoru nije lako doći do pravog Marlbora te da će joj se ta "gesta možda isplatiti u budućnosti" (sic!). Plavšićka se trudila razgovarati s njom kao "žena sa ženom". "Na sebi je, poput kakve pristojne britanske dame, imala suknju od grubog tvida; rekla mi je da je doktorica biologije, da bi me odmah nakon toga pokušala uvjeriti u nadmoćnost srpskog naroda. Budalaštine koje je pritom izgovorila u meni su izazvale osjećaj mučnine i razgovor sam brzo privela kraju. Priželjkivala sam da joj Tribunal odredi kaznu doživotnog zatvora", piše Del Ponte.

Nekoliko mjeseci nakon njezina pritvaranja, Del Ponte je od njezinog branitelja čula da se Plavšićka namjerava izjasniti krivom, ali ne u tački optužbe za genocid. Kako sama kaže, bila je jako iznenađena. Ali u knjizi Del Ponte ne spominje da je ijednog trenutka razmislila o tome kakve će to posljedice imati na dokazivanje genocida u slučaju Krajišnik. Ili da je možda bila u dilemi da odbaci Plavšićkinu ponudu i da nastavi sa procesuiranjem, te da bude prvi svjedok u procesu protiv nje i da pred sudom potvrdi kako joj je Plavšićka lično obrazlagala rasne teorije o superiornosti srpskog naroda.

Sa Plavšićkom su o njenom priznanju pregovarala dvojica tužitelja, Alan Tiger i Mark Harmon (sada je to tim Tužilaštva za slučaj Karadžić). Plavšićkini uvjeti su naravno prihvaćeni, optužba za genocid odbačena, ali je tim sa Del Ponte na čelu "zaboravio" da na papir stavi Plavšićkino usmeno obećanje da će svjedočiti protiv ostalih optuženika.

"U trenutku izricanja presude, ustala je, a zatim pročitala izjavu prepunu uopćenih mea culpa, bez navođenja bilo kakve pojedinosti kojom bi pokazala da se doista osjeća krivom. Užasnuto sam slušala njena priznanja, svjesna da je posrijedi obično trabunjanje", piše Del Ponte.

Nakon što je Plavšićka odbila ispoštovati usmeni dogovor o svjedočenju protiv ostalih optuženika, Del Ponte je organizirala da se Plavšićka iz švedskog zatvora dovede u Haag na nove pregovore. "Tom je prilikom povukla čak i svoje izjave kojima se u sklopu postignutog sporazuma s Tužiteljstvom obavezala da će se pred Tribunalom izjasniti krivom i stala nas uvjeravati u svoju nevinost", piše Del Ponte.

Nakon ovog sastanka Tužilaštvo je tražilo obnovu postupka od predsjednika Tribunala, ali on je tužbu vratio rekavši da nije ovlašten donositi odluke o tom pitanju. Nakon toga tužba je upućena Sudskom vijeću pred kojim se Biljana Plavšić izjasnila krivom.

Odgovor je stigao ovih dana, u vidu odluke sudije Patricka Robinsona o puštanju Biljane Plavšić na slobodu.

Priznanje i ekonomija Priznanju Biljane Plavšić i Haški tribunal i međunarodne diplomate dale su izuzetno veliko značenje. Čak je i većina medija u Bosni i Hercegovini svojevremeno veoma pozitivno reagirala na ovu odluku Plavšićke, ističući koliko će čin Priznanja u budućnosti imati pozitivne implikacije na proces pomirenja i liječenje ratnih trauma. Pri tom su gotovo svi akteri i komentatori u vezi sa ovim činom - od tužilaca koji su napravili ovu pogodbu i sudija koji su se odlučili na blagu kaznu, do lokalnih novinara i političara koji su požurili da pokažu oduševljenje, zaboravili obratiti pažnju na poslovni aranžman koji je pratio ovo priznanje i zanemarili su šta je odbacivanje optužbe za genocid značilo za srpski nacionalni interes.

Tokom izricanja presude, obrazlažući kaznu od 11 godina, sudija Richard May se iskreno osvrnuo i na ekonomske faktore koji su doprinijeli pogodbi sa Plavšićkom rekavši da je njeno priznanje krivice, "uz značajnu uštedu vremena i sredstava međunarodne zajednice ostvarenu njenim prihvatanjem krivice prije suđenja, osnov da se optuženoj snizi kazna kakva bi inače bila odgovarajuća". Ako obratimo pažnju na redoslijed olakšavajućih okolnosti koje je naveo sudija May, možemo reći da je prema hronologiji nabrajanja, sudija May ocijenio i važnosti sudskih motiva za nisku kaznu. Naime, "važnost" Plavšićkinog Priznanja za utvrđivanje istine o zločinima i postizanje pomirenja u bivšoj Jugoslaviji, navedeni su nakon isticanja važnosti uštede sredstava.

No, "ušteda sredstava" sudskog procesa, samo je mali dio ekonomskog aspekta procesa Plavšić koji je koristio haškoj birokraciji. Naime, u periodu presude Biljani Plavšić, tim Haškog tribunala zadužen za finansijsko lobiranje bio je zabrinut da će dio novca iz međunarodnog budžeta namijenjen tranzicionoj pravdi u bivšoj Jugoslaviji, odnijeti osnivanje Komisije za istinu i pomirenje. Poznato je da su međunarodni teoretičari (ali i diplomate) podijeljeni u pristupu tranzicionoj pravdi i da dio njih smatra da krivično-pravni pristup nije najbolje rješenje za društvo koje se mora suočiti sa posljedicama masovnih zločina, te da favoriziraju južnoafrički model i komisije za istinu i pomirenje, u kojem je primarno priznanje a ne kažnjavanje zločina.

Plavšićkino priznanje savršeno se uklopilo u strateško finansijsko lobiranje ICTY-ja, postavši najvažniji dio marketinškog portfolija u kojem su haški borci za donacije mogli potvrditi da nema potrebe za bilo kakvom komisijom za pomirenje, jer Tribunal nudi sve u paketu: i kaznu i priznanje; odnosno "savršenu" kombinaciju restorativne i retributivne pravde. Koliko je to bio nakaradan koncept pokazala je serija priznanja koja su zapravo bila samo trgovina za manje kazne. Srpskim haškim optuženicima i njihovim advokatima u jednom trenutku čak se učinilo i da "što više priznaš, dobijaš manju kaznu", tako da je bilo slučajeva da su u procesu trgovine sa Tužilaštvom neki priznavali i ono što nisu uradili.

Jedini haški optuženik koji se iskreno pokajao bio je Milan Babić, tzv. bivši premijer Republike Srpske Krajine. Svojim svjedočenjem, značajno je doprinio da Sudsko vijeće, cijeneći dokaze Tužilaštva 2004., u Međupresudi Slobodanu Miloševiću potvrdi genocidnu namjeru nad Bošnjacima za 1992. Svi ostali bili su dio "paket aranžmana" koji je strateški odgovarao i Tribunalu i optuženicima, ali i srpskim nacionalnim interesima.

(Autorica je docentica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu)





Predrasude



Žene su za kuhanje i pečenje, a ne genocid?!



Ako haške istine posmatramo kao višeslojne, i ako napravimo dodatni napor da u potpunosti razumijemo blagost ne samo sudija, već i tužilaca prema Biljani Plavšić i njihov pristanak da prijetvorno pokajanje prihvate kao iskreno, ovaj slučaj je neophodno sagledavati i u kontekstu odnosa pravosuđa prema ženi zločincu uopće. Literatura o ženi i ratnom zločinu, s obzirom na to da su počinioci zločina u ratu uglavnom muškarci, ženu posmatra prevashodno kroz prizmu žrtve. Međutim, o općem kriminalitetu gdje su počinioci žene, provedena su mnogobrojna istraživanja. Zaključci do kojih su došla ta istraživanja mogu biti instruktivni i u razumijevanju blagog tretmana Biljane Plavšić od strane Haškog tužilaštva i sudija.

Opće je mjesto da se, pri analiziranju i interpretiranju ženskog ponašanja, žena posmatra kao odvojen subjekt, a "žensko okruženje kao odvojeni svijet, koji se mora studirati kao odvojena realnost, upravo poput drugih manjina (djeca, mladi ljudi, profesionalne kategorije, imigranti, itd.)", piše Simoneta Bisi u članku Female Criminality and Gender Difference(Ženski kriminalitet i gender razlike) objavljenom u International Review of Sociology 2002. Usprkos brojnim promjenama koje je donijela modernizacija, te poboljšanju položaja žene, shvatanja o "ženskom svijetu" obojena su brojnim predrasudama koje ženu tretiraju kao slabiji spol, nesposoban da uskladi uspješnu karijeru sa porodičnim životom. Međutim, ove predrasude su se, prema Bisi, prenijele i u zakonsku sferu: "'Muški pečat' na zakonu je također očigledan u tretmanu žena koje su počinile zločin: iako kriva, sudije je tretiraju sa paternalističkom blagonaklonošću i popustljivošću."

Podsjetimo da je sudija Patrick Robinson u odluci o puštanju na slobodu, kao olakšavajuću okolnost naveo da se zločinka Plavšić bavila "kuhanjem i pečenjem". No istraživanja o ženskom kriminalitetu pokazuju da je paternalistička blagost rezervirana za žene sa "statusom".






Hronologija



Tužilaštvo je tražilo do 20 godina zatvora



Nakon dobrovoljne predaje koja se zbog iznenađenja optužene, morala pažljivo i dugo diplomatski pregovarati (optužnica podignuta u aprilu 2000., a bivša predsjednica Republike Srpske predala se u januaru 2001.) Biljana Plavšić je ledenog lica pred Haškim sudijama negirala svaku tačku optužnice. U oktobru 2002., promijenila je mišljenje, odlučivši da prizna samo jednu tačku optužnice - etničko čišćenje. Haško tužilaštvo joj je velikodušno izašlo u susret odbacivši optužbu za genocid kao i ostalih sedam tačaka Optužnice. Tužilaštvo je tražilo od 15-20 godina zatvorske kazne, ali su sudije, ganute njenim priznanjem, za Biljanu Plavšić odredile svega 11 godina zatvora.

Djelomično zato što je žena, ali i zbog dobrovoljne predaje, privremeno je puštena na slobodu u periodu od 6. septembra 2001. do 27. februara 2003. Za to vrijeme boravila je u Beogradu pod zaštitom vlade tadašnjeg srbijanskog premijera Zorana Đinđića.

Rasprava o kazni koja je vođena od 16.12.2002. -18.12.2002., a koju su mediji samo površno pratili, pokazala je sav apsurd priznanja Biljane Plavšić, ali je ukazala i na problem korištenja tog priznanja u procesu pomirenja u Bosni i Hercegovini. U trodnevnom saslušanju Tužilaštvo je izvelo četiri svjedoka: Mirsada Tokaču, predstavnika Državne komisije za istraživanje ratnih zločina, Adila Draganovića, predstavnika Udruženja bivših logoraša u Bosni i Hercegovini, Teufiku Ibrahimefendić, koordinatora Organizacije Viva-žene, nevladine organizacije stacionirane u Tuzli, a za Tužilaštvo je svjedočio i Elie Wiesel, dobitnik Nobelove nagrade za mir. Za odbranu su svjedočili Plavšićkin politički nasljednik Milorad Dodik, zatim Carl Bildt, bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, ambasador Robert Frowick, bivši šef misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini. Dva svjedoka koja su se pojavila kao svjedoci Suda, dakle istovremeno svjedoci i odbrane i optužbe, bili su Madeline K. Albright, bivši američki predstavnik u UN-u i bivši državni sekretar SAD-a, te Alex Boraine, bivši član parlamenta u Južnoj Africi i zamjenik predsjednika Komisije za istinu i pomirenje u Južnoj Africi. Presuda Pretresnog vijeća donesena je 27.2.2003. Biljana Plavšić je osuđena na 11. godina zatvora, a na izdržavanje kazne u Švedsku prebačena je 27.7.2003.






Priznanje



Da poštedim moj narod



Priznanje koje je ratna zločinka Biljana Plavšić izrekla pred Tribunalom u Haagu 17. decembra 2002.: "Zahvaljujem se što ste mi pružili priliku da danas govorim. Pre skoro dve godine došla sam ovde kao optužena za učešće u zločinima protiv drugih ljudskih bića, pa čak i protiv čovečnosti. Došla sam iz dva razloga: da se suočim s ovim optužbama i da poštedim moj narod - jer je bilo jasno da bi oni platili cenu bilo čijeg nedolaska. Do sada sam imala priliku da preispitam ove optužbe i da ih, zajedno s mojim braniocima, proverim i procenim. Sada sam se uverila i prihvatam da je više hiljada nevinih ljudi bilo žrtva organizovanog i sistematičnog delovanja da se uklone Muslimani i Hrvati s područja koje su Srbi smatrali svojim.

U to vreme, ja sam olako ubedila samu sebe da je ovo pitanje opstanka i samoodbrane. Ustvari, i više od toga - naše rukovodstvo, čiji sam bila neophodan deo, vodilo je poduhvat koji je za žrtve imao nebrojene nevine ljude. Objašnjenja samoodbrane i opstanka ne pružaju opravdanje. Na kraju, čak i naši sunarodnici su rekli da smo u ovom ratu izgubili svoju plemenitost. Postavljaju se očigledna pitanja: ako je ova istina sada tako jasna, zašto je ja nisam videla ranije; i - kako su naše rukovodstvo i oni koji su ga sledili mogli počiniti takva dela? Odgovor na oba pitanja je, verujem - strepnja - zaslepljujuća strepnja koja je dovela do opsesije, naročito za one od nas za koje je Drugi svetski rat živa uspomena, da Srbi više ne dopuste sebi da budu žrtve. Čineći ovo, mi u rukovodstvu smo prekršili najosnovniju dužnost svakog ljudskog bića - dužnost da se uzdrži i poštuje dostojanstvo drugih. Bili smo opredeljeni da učinimo sve što je neophodno da prevladamo.

Iako sam više puta bila upoznata s navodima o surovim i neljudskim postupcima protiv nesrba - odbila sam da se s time suočim, ili čak da ih proverim. Ustvari, ja sam se potpuno predala govorenju o nevinim srpskim žrtvama ovoga rata. Ovaj svakodnevni rad potvrdio je moje uverenje da se borimo za svoj opstanak, i da je u ovoj borbi međunarodna zajednica naš neprijatelj. I tako sam ja jednostavno poricala te navode, čak ih i ne proveravajući. Ostala sam sigurna u svom uverenju da Srbi nisu sposobni da učine nešto tako. U ovoj opsesiji da više nikada ne postanemo žrtve - dopustili smo sebi da postanemo počinioci.

Čuli ste juče, a delomično i danas, opširno o patnjama koje su ovim prouzrokovane. Ja prihvatam odgovornost za moj udeo u tome. Ova odgovornost je moja - i samo moja. Ona se ne proteže na druge lidere i njihovo pravo da se brane. Ona se zasigurno ne proteže na naš, srpski, narod, koji je već platio visoku cenu za postupke našeg rukovodstva. Saznanje da sam odgovorna za takve ljudske patnje i za kaljanje ugleda mog naroda uvek će ostati deo mene.

Postoji pravda koja zahteva život za svaki nevini život, smrt za svaku grešnu smrt. Za mene, naravno, nije moguće da odgovorim zahtevima takve pravde. Ja jedino mogu da uradim ono što je u mojoj moći i da se nadam da će to biti od neke koristi - da spoznam istinu, da je kažem i da prihvatim odgovornost. Ovo će, ja se nadam, pomoći muslimanskim, hrvatskim i srpskim nevinim žrtvama da ne postanu obuzeti gorčinom koja često postaje mržnja i koja je - na kraju - samouništavajuća.

Što se tiče mog naroda - rekla sam danas nešto ovde o njegovom ugledu. Mislim da je stoga bitno da pojasnim o čemu govorim. Danas u Beogradu, u centru Beograda, stoji pod kupolom jedna crkva, još uvek u izgradnji, a izgradnja je počela davne 1935. godine. Naš narod je istrajao u izgradnji ove crkve, posvećene čoveku, koji je - više nego iko drugi - ugrađen u biće srpskog naroda, a to je Sveti Sava. Put koji je on sledio bio je obeležen samouzdržanjem i poštovanjem prema svima. Veliki diplomata, koji je stekao ugled u svom narodu i u svetu koji ga okružuje, čovek čiji je karakter duboko usađen u srpski narod.

Put i primer Svetog Save su sledile velike srpske vođe, čak i u današnjem vremenu, istrajno pokazujući plemenitost i dostojanstvo čak i u najtežim okolnostima. Dovoljno je samo pomenuti vladiku Artemija Radosavljevića, koji je i dan-danas glas vapijućeg za pravdu, u onome što je za Srbe postalo - pustinja Kosovo. Na nesreću, naše rukovodstvo, uključujući mene, napustilo je ovaj put tokom poslednjeg rata. Verujem da vam je jasno da sam se ja razišla s tim liderima - premda prekasno. Ipak, to rukovodstvo bestidno nastavlja da traži odanost i podršku našeg naroda. To se čini izazivanjem straha, govorenjem poluistina kako bi se ubedio naš narod da je svet protiv nas. Ali, plodovi njihovog rada - tog rukovodstva - su jasni: grobovi, izbeglice, izolacija i ogorčenje prema celom svetu koji nas je odbacio upravo zbog tih lidera.

Neki su me upozoravali da ovo nije ni vreme ni mesto da se kaže ova istina - da bi trebalo sačekati dok ostali takođe prihvate odgovornost za njihova dela. Ali, ja verujem da ne postoji mesto ni vreme na kome je neprikladno reći istinu. Ja verujem da mi moramo da uredimo našu kuću - ostali će morati da preispitaju sebe i svoje postupke. Mi moramo da živimo u ovom svetu, a ne u pećini. Ali, dokle god zadržimo naš identitet i naš karakter - nemamo se čega bojati.

Što se tiče mene - članovi ovog Sudskog veća su oni kojima je data odgovornost da sude. Vi se morate truditi da u svojoj presudi nađete bilo kakvu pravdu koju ovaj svet može da ponudi - ne samo za mene nego i za nevine žrtve ovog rata. Ja ću, međutim, uputiti jedan apel ovom Tribunalu - sudijama, tužiocima, istražiteljima - uradite sve što je u vašoj moći da pružite pravdu za sve strane. Čineći to, možda ćete biti u mogućnosti da ostvarite misiju radi koje ovaj sud postoji."






U tribunalu



Madeleine Albright svjedočila je protiv Plavšićke na Haškom sudu 18. decembra 2003.



Pitanje: Da li ste tokom vaših razgovora i sastanaka imali osjećaj da je Biljana Plavšić ikad imala osjećaj za interese drugih, osim Srba?

Odgovor: Mislim da je samo mislila na srpske interese. Mislim da mi je mnogo puta priznala da je ono što ona zaista želi, pravda za Srbe. Mislim da ona nikad nije bila osoba koja je nešto krila, i to je njena osnovna osobina. Mislim da je mislila samo na Srbe. Ali ona je također podržavala Dayton, i tu je ta nijansirana razlika. Ali u razgovorima koje smo imale, ona je uvijek jasno isticala koliki je srpski nacionalista.Mislim da nije prošao niti jedan naš sastanak da mi nije dala knjigu o Kosovu...

Pitanje: O Kosovu?

Odgovor: O Kosovu i Miloševiću i o važnosti da Srbi žive na teritoriji koja ima po pravdi pripada.

Pitanje: Pored toga što ste razgovarali o implementaciji Daytona, da li je koristila svaku priliku da vam govori o patnjama srpskih žrtava?

Odgovor: Jeste. A ja sam joj govorila i o patnjama drugih žrtava. Mi smo razgovarale o žrtvama i mislim da je postojalo razumijevanje o užasima koji su se desili. Ali, znate, ja sam uvijek smatrala da je ona na neki način osoba sa unutrašnjim konfliktom, ako mogu tako reći. Ona je vodila računa da srpski interesi budu zaštićeni, a u isto vrijeme je shvatala potrebu da se implementira Dejtonski mirovni sporazum, za koji se zalagala više puta na razne načine. Ali je očito da je prije toga bila umiješana u užasne stvari, da bi kasnije uvidjela da je Dejtonski sporazum najbolji način da se postigne neophodno.

Zanimljivo je da je Pretresno vijeće potpuno previdjelo ovaj dio iskaza Madeleine Albright, koji jasno govori da je Biljana Plavšić Dejtonski sporazum podržavala samo zbog toga što je shvatila da je to jedini način da Srbi legitimiziraju Republiku Srpsku, odnosno da je shvatila da je jedini način da Srbi zadrže teritoriju ostvarenu u ratu i genocidnom politikom, upravo Dejtonski sporazum. Umjesto toga, Pretresno vijeće je utvrdilo da činjenica da su svi svjedoci velikog međunarodnog ugleda istupili i dali takve iskaze, mnogo daje na težini njenom izjašnjenju o krivici, u smislu ublažavanja kazne.






Teorija kavalira



Sudije odbijaju žene osuditi na smrt



Odnos američkog pravosuđa prema ženama zločincima osuđenim na smrtnu kaznu istražila je Jenny E. Carroll, a rezultate tog istraživanja objavila je u časopisu Texas Law Review 1997. Carrol u ovoj studiji koristi dvije teorije: "teoriju kavalira" i "teoriju zle žene", prvom objašnjavajući pomilovanja mnogih žena osuđenih na smrtnu kaznu, a drugom - izvršenja smrtne kazne.

U kontekstu kazne smrću, ovaj se kavalirski stav manifestira u kulturološkom odbijanju sudija da ženu osude na smrt. Statistički podaci svakako potvrđuju ovu kavalirsku teoriju. Od otprilike 19.000 dokumentiranih smrtnih kazni u SAD-u od 1608. - 1997. godine, samo 520 su bile žene.

Carrol kaže da statistike pokazuju da je jedna od osam osoba uhapšena za ubistvo žena, ali kad je u pitanju smrtna kazna, na osamdeset osuđenih muškaraca jedna je žena.

S druge strane, Simoneta Bisi tvrdi da statistički podaci pokazuju da su žene nad kojima je izvršena smrtna kazna neobrazovane, i iz nižih klasnih slojeva, te da se pred sudijama nisu ponašale damski. U historiji Amerike dodatna varijabla je i rasni faktor, pa su tako dvije trećine žena osuđenih na smrtnu kaznu crnkinje. Naime, žene koje prema ovim statističkim podacima uživaju zaštitu sudija su bjelkinje iz viših klasnih slojeva.

"Znali smo da je nacionalista, ali kao žena...imala je stila. Često je znala zakasniti na važan sastanak jer je išla na frizuru...U svom ponašanju je definitivno imala nešto damsko...", česte su izjave koje su se neformalno mogle čuti u diplomatskim kuloarima u vezi sa Biljanom Plavšić. Diplomate koje su isticale njeno "damsko ponašanje", njenu "genocidnu retoriku" stavljale su u drugi plan. Isto kao što je sudija Robinson vrline koje se razvijaju "šetnjom i kuhanjem" pretpostavio vrlinama koje je Plavšićka mogla razviti iskrenim pokajanjem i radom na pomirenju. Stoga se Robinsonova odluka o puštanju Biljane Plavšić na slobodu može posmatrati samo na dva načina: kao bolno banalna ili konspirativna...

Klevete & Laži Zašto Kerum mrzi Srbe? Piše: Viktor Ivančić

Simbioza Keruma i Splita djeluje prirodno; on nije samo populist koji se uspješno udvara hordama ideološki nabrijanog polusvijeta, nego i simptom neraščišćene prošlosti. To ne znači da je ljubitelj hrvatskih zetova puki lopov, nego da svoj šovinizam, između ostaloga, baštini i kao tekovinu kolektivnog kriminala


Dok sam, za vrijeme rata, svladavao prisilnu obuku za profesionalnog pripadnika 4. gardijske brigade, bio je jedan odeblji tip, nešto stariji čak i od mene, koji se silno mučio na poligonima i terenskim vježbalištima, izgledalo je da će ga svaki naporni zadatak doslovno smlaviti, dahtao je i znojio se, najčešće ljubičast u licu, s izrazom nekoga kome se srce popelo u grlo, dok oči žele iskočiti iz duplji, a zapovjednici su davali sve od sebe da mu udvostruče trud, izlažući ga stalno novim i novim direktivama: još jedno provlačenje ispod bodljikave žice, još jedan prelazak trkom preko grede, još jedno preskakanje šest metara visoke drvene pregrade pomoću konopca, još jedno kopanje rova, samo dubljeg, još deset sklekova, još dvadeset trbušnjaka... Vlastiti sam slučaj poznavao u detalje, ali nisam razumio čime je debeljko zaslužio specijalni tretman.

- Zašto ga toliko jebu? - upitao sam poslije skoro mjesec dana mladoga suborca, čilog i sportski građenog, koji mi se učinio najpristupačnijim.

- E, to je poseban slučaj - kazao je mladić, nacerivši se. - Tip je prije nekog vremena upao u srpski stan i s obitelji se uselio unutra. I sad bi htio taj stan zadržati. Zato se prijavio na obuku, da postane pripadnik profesionalne brigade i tako zadrži stan, razumiješ. Ali to mu neće poći za rukom! Zna se da su se već dogovorili da ga na kraju obuke odjebu, samo hoće malo da ga cijede...

- A stan? - pitao sam.

- U stan će ući netko tko je to zaslužio.

- Neće biti vraćen pravome vlasniku?

- Kakvome pravom vlasniku?! To što pričaš je glupo! - obrecnuo se kolega, sipajući čuđenje iz očiju.

- Slažem se, glupo je - rekao sam i ponudio ga cigaretom, da kod suborca snizim polemičke tenzije.

Gornju epizodu naveo sam kako bih ispravio krivi navod uvaženog gradonačelnika Željka Keruma, koji je u HTV-ovoj emisiji "Nedjeljom u 2" izjavio da nam "Srbi nikada nisu donijeli ništa dobra". Naprotiv, nama u Splitu, gdje Kerum odnedavno stoluje, Srbi su donijeli mnoga dobra: jednosobna, dvosobna, trosobna, četverosobna, s namještajem i kućanskim aparatima, s umjetničkim slikama i posteljinom...
Eksponent posebnog kolektivnog duha: Kerum sa listom svojih vrlina


Računa se da je između osam i deset tisuća "srpskih" stanova u Splitu početkom devedesetih dobilo nove vlasnike, "hrvatske", pošto su prethodni iz njih nasilno izbačeni. Koncentracija i razmjeri "preuzimanja" - s obzirom na broj stanovnika - bili su neusporedivo veći nego u bilo kojem drugom hrvatskom gradu. Razlog je prozaičan: Split je bio omiljena "zadnja prekomanda" vojnih lica nekadašnje JNA, koji su tu ostajali provoditi umirovljeničke dane, sljubljeni s gradom i mediteranskom klimom, pa su nastajali čitavi kvartovi što su se nazivali "oficirskima". Nisu svi oteti stanovi bili "oficirski", jasno, a nisu ni svi oficiri bili Srbi, ali su takvima prigodno obilježeni (točnije, svi iz živoga muzeja JNA koji se nisu deklarirali kao Hrvati smatrani su "Srbima"), te ćemo u ovome zapisu ostati kod gradskoga žargona.

Elem, deset tisuća otetih "srpskih" stanova, to je trideset ili četrdeset tisuća "hrvatskih" duša koje su u njih uselile; za tu masu splitskih Hrvata - svakog petog ili šestog stanovnika grada - Srbi su osigurali prvobitnu akumulaciju imovine. To je jezgra strukture koja se, otada pa do danas, zalaže za prava Srba na nepostojanje, i širi svoj utjecaj. Jer bolje je da Srbi budu definirani kao genetski zadani zlotvori nego da ih se smatra oštećenima.

O tome, a da i ne zna, govori Željko Kerum, uključujući krivi navod da nam "Srbi nisu donijeli ništa dobra". Kerum je rekao još mnogo toga, da nikada ne bi prihvatio Srbina za zeta, da 70 posto novinara čine "Jugoslaveni", odslinavio je cijeli niz praznih šovinističkih klišeja, a da im se ne razaznaje uzrok i smisao, osim što je jasno da su Srbi za njega potomci Sotone, s kojima on ne želi imati nikakva posla. Na pitanje "zašto?" tupavo sliježe ramenima, kao da se stvar sama po sebi razumije.

Pa kad je već otvoren prostor špekulacijama, izađimo i s jednom trpkom istinom: Kerum je eksponent posebnoga kolektivnog duha, naročito razvijenog u Splitu, koji se razmeće hrvatstvom ponajviše zato da bi obranio ono što je Srbima opljačkano. Premda prostiji od prosjeka, u tom je smislu on sve samo ne eksces.

Za razliku od ljigavih "kulturoloških" analiza pomoću kojih se u revijalnoj štampi zadnjih tjedana razmatra "slučaj Split", držim da postoji (i) vrlo materijalan razlog što iz ovoga grada - iako je bio praktički neokrznut ratom - već godinama dopiru militantnija desničarska kreštanja i žešće šovinističke invektive nego iz drugih sredina. Naime, ukralo se. Ukralo se prilično toga. I poslije se ono što je prisvojeno nasilnim metodama branilo tvrdom patriotskom retorikom. Ako je to što se branilo bila "hrvatska ideja", pošteno je reći da se "hrvatska ideja" uglavnom sastojala od zaposjedanja tuđe imovine.
Kerumov štab: Split u minijaturi


Možda u duhu teme nije loše zloupotrijebiti dobre stare marksiste, prema kojima duhovna nadgradnja proizlazi iz materijalne baze. Siloviti nacionalistički naboj imao je izdašnu imovinsku podlogu. Nigdje kao u Splitu nije se toliko otelo od Srba, ne zato što ih se mrzilo prije toga, nego poslije, kada je i mržnja postala važan element u kompleksu (samo)opravdanja. Pljačkaš li one koji po definiciji ne vrijede, samome sebi izgledaš manjim razbojnikom, čak možda nalikuješ nekakvom Robinu Hoodu s blagom socijalnom manom, dobrotvoru sa sitnom privatnom računicom. Lako bi bilo dokazati da se ljubav prema domovini najuspješnije uzgaja u toplini ratnog plijena.

Simbioza Keruma i Splita utoliko je prirodna; on nije samo populist koji se uspješno udvara hordama ideološki nabrijanog polusvijeta, nego i simptom neraščišćene prošlosti. To ne znači da je ljubitelj hrvatskih zetova puki lopov, nego da svoj šovinizam, između ostaloga, baštini i kao tekovinu kolektivnog kriminala, potisnute historije beščašća u kojoj je bez sumnje participirao duhovno i faktički.

Za vrijeme rata Splitom je vladala neformalna vojna hunta, s popisima nepoželjnih sugrađana, noćnim kaznenim jedinicama i konc-logorom u Sjevernoj luci. Supruga jednoga od osuđenih logorskih čuvara, kojemu je nakon presude omogućen bijeg, danas veli kako "ne može ni zamisliti da se na ovaj način krše ljudska prava i sudi protivno pravu". Izgleda da je u pogledu Srba - kojih treba da nema - mnogo toga uvjetovano ograničenom sposobnošću zamišljanja. Po istoj bi se matrici bezdušno kršila ljudska prava Željka Keruma da mu u kuću zakorači srpski zet.

Ako mi je to kao nekakvom "Splićaninu" dopušteno reći - jer izgleda da je s takvom legitimacijom lakše iznositi jasnije sudove - Split je bio poprište masovnoga zločina, s tim da se ono "masovno" odnosi na počinitelje. Sve drugo je popratna realizacija sna o državi. Ista nesmiljena bitka za državu, koja će biti hrvatska, ali ne i pravna, nastavljena je do danas. U vojarnu Dračevac, gdje su se obučavale splitske ratne brigade, sada su smjestili i Općinski sud.

BHDANI:

Osmatračnica Kastel



Kriza i hipokriza

Ne može se otvoriti srce Bogu a da ga istovremeno ne otvorimo i svom bližnjemu



Za verske praznike obavezno idu želje za dobro zdravlje, prosperitet i sve ostalo tako dobro i lepo narodima ove ili one veroispovesti. Naši velikodostojnici svih boja ubiše se od čestitki, želja i pozdrava, pa bi neupućeni rekao da živimo u čistoj harmoniji. Ma, kakva harmonija, reklo bi se filharmonija! Da bar te čestitke prati ista retorika i radnje između praznika, ali jok. Naravno, idu i poruke mira i ljubavi vernicima, saveti za suživot i praštanje, sa obaveznim uputama o skromnosti i poniznosti. Malo mučno za stomak, a još mučnije za glavu. Znamo kako živimo, šta su poruke i "čestitke" pre praznika, a šta nam sledi posle praznika.

Izborna kampanja je počela, što znamo svi. Intenzivno se podižu spomenici, prebrojavaju mrtvi po nacionalnoj strukturi, potpisuju peticije, na kantar se meri stradanje opet po nacionalnoj strukturi i prstom ukazuje na krivce koji su uvek na onoj tamo strani. Samo nigde poštovanja prema čoveku i prema žrtvi. Vrše se po ko zna koji put ankete na temu hoće li nam se država raspasti, diskusije zašto ne funkcionišemo su svakodnevne, a od poruka o međunacionalnoj "ljubavi" ne može se živeti. Posle svakog odgledanog programa, potrebna je detoksikacija. Žao mi je što nema direktnog prenosa onih momenata kada se kamere ugase kako učesnici u TV raspravama veselo napuštaju emisije šaleći se na sve ono što su tako žučno jedan drugom izgovorili. Jedno je za kamere i valjda u ime naroda, a drugo je iza kamera i valjda u svoje lično i kolegijalno ime, kako bi se reklo. Šta su posledice takvih javno izgovorenih reči, vidimo. Narod se pali kao kutnjak, debatuje po kafanama, deli se u milion tabora, što po nacionalnoj, što po partijskoj liniji, a sve nam je u krizi - hipokrizi. Svakog ko se drugačije ponaša gledaju sumnjičavo i predmet je opšteg posmatranja. Nenormalno je odavno postalo normalno, a normalno je neneromalno, jer ko je danas video biti normalan, šta god to više značilo u ovoj anketnoj državi, da je tako nazovem. Od svih radnih aktivnosti, na onoj anketnoj se i prebačaj pravi: od već pomenute o raspadu države, do onih šta misle građani o entitetskom glasanju, pa o ustavnim promenama, pa o suživotu, pa...i tako unedogled. Najporaznije je gledati odgovore koji pokažu u najvećem broju slučajeva da nam građani pojma nemaju ni o čemu se govori, ali u zavisnosti gde je anketa pravljena, uzvikuju da ili ne daju Republiku Srpsku ili da Republiku Srpsku treba ukinuti. Šta je zaista entitetsko glasanje, šta se predviđa ustavnim promenama, šta je NATO ili zašto bi država trebala da se raspadne, gotovo da niko pojma nema. Toliko i o izabranim predstavnicima naroda koji su se očito baš potrudili da im glasači saznaju o čemu se radi. Ako to i sami znaju uopšte. E, jedino ako se kojim slučajem postavi pitanje o kvalitetu života, gotovo je jednoglasje u kuknjavi nad neimaštinom i teškim životom! Interesantno, nema razlike u odgovorima gde god da se anketa pravi.

Anketni odbori se prave i u parlamentima da ispitaju, kao, neke malverzacije ili rad ovog ili onoga. Međutim, još nisam pronašla da je napravljen anketni odbor da ispita zašto gotovo 90 posto ljudi loše živi, šta je i ko je uzrok tome i gde je rešenje. Takve ankete nam obično prave neke međunarodne institucije ili pojedinci - entuzijasti. Rezultati međunarodnih anketa se objave, malo se otkomentariše i to je sve. Pojedinci-entuzijasti mnogo lošije prođu - ostaju sumnjivi za veke vekova i s etiketom koju nijedno sredstvo ne može odstraniti.

Možda su zato te čestitke s početka ovog teksta intonirane tako da pozivaju na poniznost, trpljenje i skromnost. Po uobičajenom sistemu za milu nam sredinu - ćuti i trpi. Malo se samo začine nekom kao ljubavlju za bližnje, ali je uglavnom neko obećanje da tamo negde na onom svetu čeka bolje samo ako se dovoljno propati na ovom. Pa se svi trudimo kolektivno da maksimalno zagorčamo i svoj i tuđi život, tako, valjda, patnjom praveći ulaznicu za taj neki bolji svet. Ako je tako, biće da će upravo tih 90 posto direktno u raj! Onih 10 posto raj već ima sada, pa im je svejedno, a ionako tu ulaznicu kupuju prilozima za ovaj ili onaj verski objekat i fotografisanjem sa administracijom Svevišnjeg u ovozemaljskom. (I kod Njega je očito velika javna potrošnja kad mu je ovolika administracija, a i dalje loš kvalitet usluge!). Em je kriza, em je hipokriza. Nemamo šta da jedemo, pa zato u opštoj hipokriziji jedemo ono što se ne jede tako što gutamo sve ove mirovne poruke isključivo za verske praznike. Umesto njih, dovoljna bi bila ona jedna rečenica Paula Tourniera: "Ne može se otvoriti srce Bogu a da ga istovremeno ne otvorimo i svom bližnjemu".

Sličnosti Fahrudina Radončića i Željka Keruma Uzorna braća tranzicije

Piše: Emir Imamović


Punoljetni Splićani su jučer, kao što bi punoljetni Bošnjaci mogli sutra, modulirali definiciju socijalizma kao sistema u kojem je vlast krala, ali je i narodu davala i podržali nekoga za koga vjeruju da se već obogatio toliko da bi sada mogao početi dijeliti. Pri tome je porijeklo bogatstva, naravno, sasvim nevažno, baš kao i mjesto rođenja onih koji glasaju i onih za koje glasaju

Photo: lična arhiva
Probrano se društvo okupilo u restoranu Sky, na vrh splitskog tržnog centra Joker i tamo jednoglasno izabralo Željka Keruma za predsjednika friško osnovane Hrvatske građanske stranke. Tako je, eto, najgori gradonačelnik u historiji tog dalmatinskog grada, veletrgovac i primitivac prve klase, krenuo u novu političku avanturu: cilj mu je, kaže, osvojiti 10 mjesta u Saboru republike Hrvatske i u Vladi te zemlje imati dva (bukvalno) svoja ministra. I opet se u hrvatskim medijima s intelektualnih visina govori o tome kako čovjek sa, kako ga je opisao Viktor Ivančić, frizurom nalik ribanom kupusu, ne može predstavljati Split niti voditi građansku stranku, jer ne samo da je seljak rodom i porijeklom, nego je i enciklopedijski primjerak svih razloga zbog kojih se ta riječ (seljak) odavno ne odnosi za nečije mjesto rođenja, nego na stanje svijesti. Podsjeća se na sve Kerumove gafove, rasističke izjave, pa se onda tekstovima magazinskih priloga dnevnika educira trgovčeve glasače, baš kao da oni što su spremni glasati za Keruma i sve balkanske kerume nešto čitaju... Sve, dakle, liči na ono vrijeme u kojem je feudalista s „gornje strane“ Jadranske magistrale najavio kandidaturu za prvog čovjeka Splita, izazvao opći podsmijeh i malo kasnije preuzeo vlast od prethodnika uspješnih jedino u aktivnom neradu i međusobnim sukobima.

U restoranu na vrhu Avazovog tornja u Sarajevu, za sada se okupio samo Adnan Terzić. Bivši i još uvijek najuspješniji predsjednik Vijeća ministara BiH prvo je, kako se to sportskim riječnikom kaže, zvučno pojačanje Saveza za bolju budućnost BiH, novoformirane bh. stranke, čiji je osnivač Fahrudin Radončić, vlasnik najmoćnije medijske imperije u BiH, kompanije Avaz i jedan od najdražih bošnjačkih sinova tranzicije. U Sarajevu se, sedam dana nakon što je Radončić odlučio za put prema vlasti, niko sa podsmijehom ne osvrće na njegove planove. Iz nekog, potpuno nejasnog razloga – obzirom na iskustvo prema kojem je od svih rješenja uvijek moguće ono najgore – Radončićeva odluka se ili ignorira ili ga se unaprijed osuđuje na poraz, jer, kao, niko od bitnijih aktera političkog života ne misli pod njegovu komandu, dok je svima poznato ko je i kakav je Mali zmaj velikih ambicija i zašto se, na kraju krajeva, odlučio pokušati biti liderom Bošnjaka. Baš kao da budući Radončićevi glasači čitaju nešto osim Dnevnog avaza...

U zemljama retardirane demokratije uvijek se iza velikih riječi o nacionalnom preporodu kriju sasvim jasni, ekonomski, motivi. Radončić, naravno, nije izuzetak. Dok drvi o „stavljanju svojih resursa na raspolaganje svom narodu“, „ugovoru s narodom“, „vraćanju dostojanstva Bošnjacima“, „odbrani lika i djela Alije Izetbegovića“, „izgradnji 1200 kilometara autoputa“, on računa kako kompaniju posrnulu kreditnim zaduženjima može spasiti onako kako ju je i napravio. Samo što mu ovaj put milione neće, kao davnih, Izetbegovićevih godina, dijeliti predsjednik SDA, nego će to obaviti sam.

Možda je, zaista, godinu dana, koliko je ostalo do općih izbora u BiH, nedovoljno za ozbiljan rezultat stranke koja nema članstva, nego ga misli skupiti skupiti dijeleći 100.000 pristupnica u Dnevnom avazu, nema stranačke infrastrukture, niti se njen predsjednik može pohvaliti respektabilnim saradnicima... Samo što, rekosmo, iskustvo govori kako je od svih rješenja uvijek najizvjesnije najgore. I još je puno, previše toga što Radončiću odgovara. Ukoliko se, a teško da hoće, reisu-l-ulema Islamske zajednice ne predomisli i ne promijeni stranu, ulogu stranačkih kancelarija SBBBiH obnašat će džamije, dok će predsjednike mjesnih odbora, barem u početku, igrati hodže odane Ceriću. Najozbiljniji konkurenti Malog zmaja su, pak, u rasulu: SDA je nakon kongresa zabavljenja, uglavnom, sama sobom i unutarnjim kadrovskim prekompozicijama u kojima Sulejman Tihić ima sve manje saveznika. Silajdžićeva Stranka za BiH, iako deklarativno multietnička a suštinski bošnjačka partija, od svog je nastanka društvo jednog (Silajdžićevog) lica, koji u brojnim i utjecajnim Avazaovim izdanjima, ali i dijelu liberalnih medija, odavno nema nikakvu podršku. Radončićev, kako ga je nazvao, politički projekat u prednosti je i nad Socijaldemokratskom partijom BiH: za razliku od SDP-a koji računa na glasove svih naroda u BiH te zato, ali i zbog svoje prirode, ne može – kao Dodikovi navodni socijaldemokrati - manipulirati nacionalizmom, Radončića bosanski Srbi i Hrvati ne zanimaju, jer njegova Bosna i nije jedinstven politički prostor, nego unija tri regije u kojoj Srbi na svom teritoriju rade šta hoće, Hrvati na svom isto tako, dok na bošnjačkoj zemlji gospodari on.

Balkanski narodi najviše liče u svojim glupostima, a upravo je to nešto s čim se u svakom predviđanju gore budućnosti mora računati. Nije, uostalom, niti Željko Kerum jučer postao poznatom po tome što se obogatio na nezakonit način, niti je, zbog stranačkih rashoda počeo izrabljivati svoje uposlenike, kao što se ni njegov primitivizam nije probudio u emisijama HTV-a. No, ništa od svega što se o njemu znalo, biračima nije bilo važno. Punoljetni Splićani su jučer, kao što bi punoljetni Bošnjaci mogli sutra, modulirali definiciju socijalizma kao sistema u kojem je vlast krala, ali je i narodu davala i podržali nekoga za koga vjeruju da se već obogatio toliko da bi sada mogao početi dijeliti. Pri tome je porijeklo bogatstva, naravno, sasvim nevažno, baš kao i mjesto rođenja onih koji glasaju i onih za koje glasaju.

Otkako je došao u Sarajevo da proda Sandžačke ćehaje, zbirku narodnih priča iz Sandžaka koju je sam objavio, pa sve do press konferencije na kojoj je sebe predstavio bošnjačkim Berlusconijem, Fahrudin Radončić nije skrivao višak ambicija i manjak skrupula. A s takvima uvijek treba ozbiljno računati. Onako kao što Radončić računa na politiku kao sredstvo za daljnje ostvarivanje megalomanskih ciljeva. Pri tome, uopće ne mora pobijediti naredne godine. Dovoljno će biti da SBBBiH postane parlamentarna stranka s kojom se zarad formiranja vlasti mora koalirati. Kada se, dobro, ako se to dogodi, dio BiH sa bošnjačkom većinom funkcionirat će poput Avaza, medijskog koncerna u kojem je oduvijek vladala sloboda Radončićevog mišljenja, a ucjene bile i ostale legitimno sredstvo bogaćenja ili prijećenja neistomišljenicima, odnosno poput jedine privatne regije na svijetu, Dodikove Republike Srpske, u kojoj se živi onako kako se radi za Željka Keruma – robovski.

Intervju: Vladimir Vukčević, tužitelj za ratne zločine Jurišić je žrtva jednog vremena Razgovarao: Senad Pećanin

Tri dana prije nego što je srbijanski sud izrekao presudu od 12 godina zatvora Iliji Jurišiću, urednik sarajevskih „Dana“ je u Beogradu razgovarao s tužiteljem koji godinama koordinira neuspješne aktivnosti hapšenja Ratka Mladića. U razgovoru za „Dane“ Vladimir Vukčević govori o (ne)sporazumu s Tužilaštvom BiH, o Mladićevom hapšenju, suđenju Iliji Jurišiću, napadima na Tuzlansku kolonu i sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici...


Otkako je saopćena presuda Iliji Jurišiću često mislim o mom prijatelju, srbijanskom diplomati. Već godinama čini sve što je u njegovoj (skromnoj) moći da popravi međudržavne odnose Srbije i Bosne i Hercegovine. Iako to ne ispoljava riječima ni među prijateljima - on je diplomata lojalan vladi svoje države - ne uspijeva sakriti vlastiti očaj nad sve brojnijim potezima Tadićeve Srbije koji potvrđuju kontinuitet odnosa Koštunicine vlade prema Bosni i Hercegovini. Godinama ga posebno boli nepravda koju je Beograd nanio Tuzlaku Jurišiću hapšenjem, nehumanim višegodišnjim tretmanom u zatvoru, a posebno farsičnom istragom i suđenjem u kojem beogradsko tužilaštvo ne uspijeva prezentirati ni jedan dokaz Jurišićeve krivice, a svi svjedoci optužbe svojim iskazima pred Sudom praktično postaju svjedoci Jurišićeve odbrane. Svjestan je da se radi o klasičnom političkom sudskom procesu, kojim Beograd pokušava kamuflirati odgovornost Srbije za rat u Bosni i Hercegovini.

Iako je konkurencija oštra, presuda Iliji Jurišiću najznačajniji je pojedinačni simbol odnosa Tadićeve Srbije prema državi Bosni i Hercegovini. Podsjećam, Tadićeva "proevropska" vlada nastavlja farsičnu potragu za Ratkom Mladićem, Skupština Srbije još uvijek nije ispunila nalog iz presude Međunarodnog suda pravde o usvajanju Rezolucije o genocidu u Srebrenici, Srbija i dalje odbija prihvatiti potpisivanje sporazuma o državnoj granici s Bosnom i Hercegovinom, Tadić i osobno predstavlja najvažniji segment logističke podrške Dodikovoj paralizi i razbijanju Bosne i Hercegovine...

Kao odgovor na takvu politiku u Sarajevu se brižljivo njeguje debilna bošnjačka servilnost prema Beogradu: Mirsad Kebo na aerodromskoj pisti sa cvijećem u rukama dočekuje Vuka Jeremića, Senad Hadžifejzović se pred kamerama topi od ushićenja pred Tadićevim emocijama prema rodnom Sarajevu, Sulejman Tihić Prudski sporazum ne dogovara čak ni sa svojim najbližim stranačkim saradnicima nego u Tadićevom beogradskom kabinetu... ali sve to perjanicama bošnjačkih medijskih "političkih analitičara" nije problem, već činjenica da Haris Silajdžić i Željko Komšić ne žele svojim odlaskom u Beograd armirati potemkinovske kulise za igrokaz prijateljskog, dobrosusjedskog odnosa Srbije prema Bosni i Hercegovini. U svom perfidnom odnosu prema Bosni i Hercegovini Boris Tadić je napravio samo jednu krupnu grešku: kada u svom kabinetu nije prihvatio ponudu reisa Islamske zajednice Mustafe Cerića da upravo njih dvojica započnu ozbiljne, al pari pregovore o problemima koji opterećuju odnose između Srbije i... onoga što Cerić želi da predstavlja. Cerić se i javno, u medijima, požalio da Tadić nije ozbiljno shvatio njegov prijedlog. Očito, koliko god svojom politikom ismijavao državu Bosnu i Hercegovinu, Tadić nije mogao vjerovati da pred sobom ima tako ambicioznog političkog idiota koji od njega, kao predsjednika države, traži da s njim, kao vjerskim liderom, razgovara o temama o kojima sugovornici predsjedniku Srbije mogu biti samo članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Da je malo krepkijeg zdravlja patrijarh Pavle, pa da je od Predsjedništva BiH tražio da s njim riješi probleme u međudržavnim odnosima Srbije i BiH, ili da je kardinal Bozanić od Tadića zatražio da s njim pregovara o otvorenim međudržavnim pitanjima između Hrvatske i Srbije, i patrijarh i kardinal bi bili ismijani i u Beogradu i u Zagrebu. No, Cerićevo tretiranje države Bosne i Hercegovine, na državno i nacionalno nezrelu manjinsku zajednicu muslimanskih vjernika, u Sarajevu prolazi nijemo. Naravno, s izuzetkom komentara u Radončićevom Dnevnom avazu u kojima se reisove kvazidržavničke ekskurzije slave kao potvrda njegovog visokog međunarodnog ugleda i borba protiv "getoizacije Bošnjaka".

A osim Radončić-Cerićeve strategije, "getoizaciji Bošnjaka" najviše doprinosi srbijanska državna politika koja se najmanifestnije realizira kroz praksu Specijalnog tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije. Zahvaljujući ovom tužilaštvu valjda svaki Bošnjak, ali i oni nebošnjaci poput Stjepana Kljuića ili Jovana Divjaka koji su branili Bosnu i Hercegovinu, ima razloga da strahuje da zahvaljujući beogradskim potjernicama može proći kao Ilija Jurišić. Glavni tužilac Tužilaštva BiH Milorad Barašin bezuspješno svom srbijanskom kolegi Vladimiru Vukčeviću nudi potpisivanje sporazuma kojim bi se izbjegla zloupotreba obostrano prihvaćenog stava o potrebi suđenja svim počiniocima ratnih zločina.

Suština Barašinovog prijedloga je u sljedećem: nadležnost za istrage i suđenja odgovornim za ratne zločine određena je mjestom izvršenja zločina - ako su zločini počinjeni na teritoriji BiH nadležni su pravosudni organi BiH; ako počinitelji imaju državljanstvo i Srbije i Bosne i Hercegovine, a s obzirom na ustavno-zakonske prepreke izručenja vlastitih državljana trećim zemljama, nadležno je pravosuđe države u kojoj optužene osobe imaju prebivalište. To znači da ako nadležni pravosudni organi BiH dobiju krivičnu prijavu protiv osobe koja se nalazi u Srbiji i ima (i) srbijansko državljanstvo, prijavu i dokaze prosljeđuju a procesuiranje prepuštaju nadležnim organima Srbije; ako nadležni pravosudni organi Srbije dobiju krivičnu prijavu protiv osobe koja se nalazi u BiH i ima (i) bh. državljanstvo, prijavu i dokaze prosljeđuju, a procesuiranje prepuštaju nadležnim organima BiH.
Sve za Dodika: Boris Tadić na Palama


Međutim, Srbija i tužilac Vukčević odbijaju prihvatanje ovakvog sporazuma. Dubioznom interpretacijom načela univerzalne nadležnosti procesuiranja odgovornih za ratne zločine Srbija za sebe želi zadržati procesuiranje čak i zločina počinjenih u ratu na teritoriji BiH od strane državljana BiH nad državljanima BiH, pa čak i ako su nadležni pravosudni organi u BiH započeli procesuiranje nekog zločina. Tipičan primjer prakse koji proizilazi iz takvog tumačenja univerzalne nadležnosti je istraga koju Vukčevićevo tužilaštvo vodi povodom napada na kolonu JNA u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici, na početku opsade glavnog grada BiH. Iako Tužilaštvo BiH vodi istragu o ovom napadu, jer se napad dogodio na teritoriji BiH od strane državljana BiH koji se nalaze u BiH, od svoje istrage ne odustaje ni Vukčević. No, mogao bi je okačiti "mačku o rep" da Srbija uporno ne pokušava zloupotrijebiti mehanizam Interpolovih međunarodnih potjernica za one koje ona drži odgovornim - najviši politički, policijski i vojni vrh države BiH iz 1992. godine.

Takav pokušaj zloupotrebe Interpola efektno je svojom posjetom sjedištu međunarodne policijske organizacije u Lionu osujetio ministar sigurnosti Tarik Sadović. Kao nagradu za dobro obavljeni posao, lider njegove stranke Sulejman Tihić smijenio ga je samo nekoliko dana nakon toga. Ne predaje se Tihić, ali ni Srbija: na predstojećoj godišnjoj Skupštini Interpola 12. oktobra u Singapuru, Srbija je podnijela zahtjev za promjenu Statuta Interopla koja bi omogućila da njene potjernice za građanima BiH praktično istovremeno postaju i međunarodne potjernice po kojima moraju postupati sve države članice Interpola.

Nakon višekratnog odbijanja molbi za intervju, tužilac Vukčević je pristao na intervju za Dane prošlog petka, tri dana uoči izricanja presude Iliji Jurišiću. Na zahtjev za prethodnim dostavljanjem pitanja odgovoreno mu je nabrajanjem tema o kojima želim razgovarati. Po dolasku u zgradu Tužilaštva, dočekao me je "hladan tuš": Vukčevićev kabinet je pripremio pismene odgovore na osnovu dostavljenog spiska tema za razgovor. Ljubaznim Vukčevićevim suradnicima iz press službe objašnjavam da mi pripremljeni "odgovori" ne znače ništa bez direktnog razgovora. Srećom, potvrđuju da ću razgovarati s Vukčevićem. Mole za strpljenje jer je na razgovor s tužiocem neplanirano stigla američka delegacija. Raspituju se o upravo izrečenoj oslobađajućoj presudi dvojici srpskih policajaca optuženih za ubistva braće Bitići, trojice američkih državljana, za koja još niko nije osuđen. U raznovrsnoj ponudi kafa, kao i obično u Beogradu, odlučujem se za tursku i razmišljam o tome koliko Sjedinjene Države insistiraju i brinu o procesuiranju ubica "samo" trojice svojih državljana albanskog porijekla.

Nedugo nakon toga ulazim u prostrani ured tužitelja Vukčevića. Veoma je srdačan, neposredan, energičan, zabavan i prvi utisak me navodi na pomisao da mora da je prijatno biti u njegovom društvu u, recimo, skadarlijskim restoranima. Pokazuje mi pismo koje je upravo dobio sa Cetinja, nosi poštanski žig Herceg-Novog, u kojem mu anonimni pošiljalac prijeti kao srpskom izdajniku koji će zajedno s Rasimom Ljajićem biti ubijen. Objašnjava mi da slična pisma prima svakodnevno, da ih službeno evidentira, ali da je odlučan da procesuira sve zločince bez obzira na nacionalnost. Mogu misliti koliko bi ovakvim Vukčevićevim uvodom bio impresioniran moj kolega, imenjak, koji bi se pred kamerama ponovo istopio od ushićenja svojim beogradskim sugovornikom. Možda je Vukčević bio raspoložen da nastavi o istoj temi, ali je meni nekako važnije bilo da čujem njegove odgovore na pitanja koja imam, te uključujem diktafon.

Sudimo kome stignemo i gde stignemo: Vukčević, tužilac sa ambicijama
Photo: BETA/MARKO RUPENA
Dani: Gdje Vi nalazite ključne probleme u saradnji s Tužilaštvom BiH u procesuiranju ratnih zločina?

Vukčević: Sporazum podrazumeva pravo i obaveze. A čini mi se da moj kolega iz Bosne hoće sve, a da ne da ništa zauzvrat. A to ne može. Oni moraju nešto da daju, da bi i mi dali. Mi imamo memorandum o saradnji sa Hrvatima i sa Crnogorcima. Pokazalo se da to u praksi funkcioniše jer i jednima i drugima je isti cilj: privođenje zločinaca pravdi. Cilj je da ne postoje barijere iza kojih se oni skrivaju, a to možemo jedino putem ovakvog sporazuma. Oni iz Bosne su stali na stanovište da je važno da se sudi tamo gde je zločin počinjen. Ja ne kažem da to nije važno, ali mislim da je najvažnije da se sudi, da oni koji su počinili zločine budu privedeni pravdi. I sad zbog toga što je to najvažnije mi gledamo gde je to moguće uraditi. Mi svi imamo prepreku da ne možemo da izručujemo naše državljane. Ja o tome imam svoj stav, ali to sad nije bitno. Bitno je da granice ne budu barijera za suđenja.

Dani: Da budem konkretan: ako postoje indicije ili dokazi za počinjeni ratni zločin od strane državljana BiH na teritoriji BiH i ako su nadležni organi BiH poveli postupak, otkuda Vama, kao srbijanskom tužitelju, pravo da procesuirate isti slučaj?

Vukčević: Navedite mi takav primer.

Dani: Recimo, slučaj Dobrovoljačke ulice u Sarajevu.

Vukčević: Nije tačno.

Dani: Šta nije tačno?

Vukčević: U Dobrovoljačkoj ulici oštećeni nisu državljani BiH...

Dani: Ko kaže da nisu i oni?

Vukčević: Da, bilo je i državljana BiH, ali ne možemo mi sada u delu da radimo, u delu da ne radimo... Po principu univerzalne nadležnosti, ja kao tužilac za ratne zločine Republike Srbije sam nadležan za procesuiranje ratnih zločina na teritoriji cele bivše BiH...

Dani: Molim?!

Vukčević: Ne BiH, cele bivše Jugoslavije. Pazite, kad se desio zločin na teritoriji Srbije pohvatali smo ubice, sudili im i tada nije postavljano pitanje nadležnosti. Druga stvar, Zvornik...

Dani: Ali, molim Vas, otkud Vama pravo da Vi procesuirate ako su organi BiH...

Vukčević: ...Nisu procesuirali ništa!

Dani: Nije tačno, istraga je otvorena.

Vukčević: Kad je otvorena?

Dani: Mogli ste to saznati od Vašeg kolege Barašina.

Vukčević: Uzmite pitanje Tuzlanske kolone. Mi smo ovde davali logističku podršku, dolazio je tužilac iz Bosne, i mi smo sve vreme čekali da nešto uradi. I ništa nije uradio.

Dani: Jeste li dobili zvaničan dokument od nekog bh. državnog organa kojim Vas obaveštavaju da oni odustaju od istrage?

Vukčević: Nikakav zvaničan dokument nismo dobili, ali smo videli faktički. I onda smo mi... Ne možemo mi zbog našeg javnog mnenja... Tamo je pobijeno... Ne znam, sad smo smanjili, desetine ljudi...

Dani: Da li to znači da bi nadležni organi BiH trebali da podignu optužnice protiv državljana Srbije koji ovdje nisu procesuirani...

Vukčević: Apsolutno, trebali bi isto raditi!

Dani: To je uvod u potpunu anarhiju.

Vukčević: Nije to anarhija. Ja vam kažem: zar da granice budu barijera za suđenja? Nije nama interes da se neki ratni zločinac koji je izvršio krivično delo u Bosni ovuda šeta. To je ubica. Naš interes je da ga privedemo pravdi.

Dani: Ali, zar nije logično da ako Tužilaštvo BiH ima dokaze za počinjeni zločin od strane državljanina Srbije da ih prepusti Vama?

Vukčević: Apsolutno! Pa to ja predlažem! Suština sporazuma je to.

Dani: Ali, Vi činite suprotno od onoga što predlažete. Primjer je Dobrovoljačka ulica.

Vukčević: Šta?

Dani: Vi raspisujete potjernice za državljanima BiH iako Tužilaštvo BiH vodi istragu!

Vukčević: Zato što u Bosni ništa nije urađeno od '92. godine.

Dani: Ama, nije tačno to što govorite. Znam da nije dovoljno to što je do sada urađeno, ali znam i da je zločina toliko...

Vukčević: Da li je donešeno rešenje o sprovođenju istrage protiv tih ljudi? Dajte mi ga!

Dani: Ne mogu Vam ga ja dati.

Vukčević: Nema ga. A krivični postupak počinje donošenjem rešenja o sprovođenju istrage. To su sve pretkrivični postupci. Sud kao nešto radi, čeprka se. Međutim, nema ništa značajnije.

Dani: Šta Vi radite s prijavama iz Republike Srpske protiv državljana BiH za zločine počinjene na teritoriji BiH? Da li ih prosljeđujete Tužilaštvu BiH?

Vukčević: Ne.

Dani: Zašto?

Vukčević: Mi se trudimo, mi smo njima rekli: "Nemojte nama da dostavljate prijave, imate svoje organe u Bosni!" Znate šta oni nama kažu? Da nijednu prijavu koju su oni podneli tužilaštvo tamo nije procesuiralo. Ja ne znam je li to tako...

Vukčevićeva meta: Ilija Jurišić
Photo: Stock
Dani: I Vi ni to ne provjeravate, nego...

Vukčević: Ne, ne, pazite... Nema šta da proveravamo. Mi smo dužni da ko god nam podnese krivičnu prijavu, mi smo dužni da po njoj postupimo.

Dani: Da li Vi te prijave ili dokaze prosljeđujete Tužilaštvu BiH?

Vukčević: Ne, zato što oni nama kažu da su oni to pokušali.

Dani: A jeste li Vi to provjeravali, jeste li Vi pokušali da dostavite te prijave?

Vukčević: Da vam kažem, mi faktički po prijavama iz Republike Srpske nismo započeli nijedan postupak.

Dani: Ali ćete započinjati?

Vukčević: Ja ne mogu to da vam kažem unapred.

Dani: Ali, da li Vi te prijave prosljeđujete Tužilaštvu BiH.

Vukčević: Ne prosleđujemo, kažem vam. Bilo bi glupo da mi prosleđujemo prijave za koje nam oni kažu da su ih već podnosili tamo, a da ovi iz Bosne neće da rade po njima.

Dani: Meni se čini logičnim da provjerite da li su te prijave zaista prethodno dostavljene Tužilaštvu BiH.

Vukčević: Da vam kažem, tu još nije bilo nekog ozbiljnijeg slučaja da bi imali neki problem.

Dani: Je li Vi stvarno i mislite da je u redu da Tužilaštvo Srbije dostavlja građanima Bosne i Hercegovine s prebivalištem u Bosni i Hercegovini pozive za svjedočenja u istragama koje vodite, a bez saradnje s nadležnim državnim organima BiH?

Vukčević: Nisam razumeo pitanje.

Dani: Znam za slučajeve u kojima su građani BiH na svoje kućne adrese u BiH dobijali poštom Vaše pozive za svjedočenja u Beogradu. Je li mislite da je to u redu?

Vukčević: Ne, to je bio jedan... da kažem, lapsus. To ide preko međunarodne...

Dani: ...Ali, ovdje nije išlo.

Vukčević: Tu je napravljena greška.

Dani: Pazite, moje sljedeće pitanje glasi: kada biste u istrazi za ratne zločine počinjene u BiH protiv državljana Srbije došli do dokaza da su te zločine počinili kao pripadnici državnih organa Republike Srbije, da li biste te dokaze koristili?

Vukčević: Nisam razumeo.

Dani: Ako u istrazi protiv državljana Srbije dođete do dokaza da su oni zločine u Bosni i Hercegovini počinili kao pripadnici zvaničnih organa države Srbije, da li biste takve dokaze koristili?

Vukčević: Ovo je uvod u neko sledeće pitanje?

Dani: Jeste, pogodili ste.

Vukčević: Kako da ne, apsolutno.

Dani: Suđenje Škorpionima: da li ste u optužnici koristili dokaz koji potvrđuje da su Škorpioni bili regularna formacija Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, koja, kao što znamo, "nije učestvovala u ratu u BiH"?

Vukčević: Mislite na Trnovo?

Dani: Da.

Vukčević: Tada nisu bili, oni kasnije postaju dio MUP-a Srbije.

Dani: Ja imam informaciju da ste od Haškog tribunala imali dokaz da su oni i tada bili u sastavu MUP-a Srbije, a da taj dokaz niste koristili.

Vukčević: Carla del Ponte je meni lično dala sve te dokaze koje su oni imali. I nismo imali dokaz da su oni to bili u vreme zločina u Trnovu i ja sam njoj to rekao. Ona se s tim složila.

Dani: Vidite, ja ovdje imam kopiju jedne službene depeše Policijske stanice Trnovo od 24. 7. 1995. u kojoj se kaže: "Noć je na trnovskom ratištu protekla mirno. Izvršena je smjena jedinice MUP-a Srbije Škorpioni četom Policijske uprave Banja Luka. Smjena je izvršena bez problema."

Vukčević: Ma, vi sada te policijske depeše... Pazite, Carla del Ponte je meni dala dokaze, neke indicije, da su oni bili pripadnici MUP-a Srbije; ja sam sve to njeno proverio i rekao joj da nismo došli do dokaza za to. Obavestio sam je o tome i ona se, kad sam joj dao argumente za to, saglasila. Oni su tada bili, faktički, u sastavu Vojske Republike Srpske, pod komandom Vojske Republike Srpske.

Dani: A kada su postali službena formacija MUP-a Republike Srbije?

Vukčević: Kasnije. Pazite, vi istu jedinicu imate kasnije u Podujevu, kao pripadnike MUP-a Srbije. Ne pada meni na pamet da tako štitim ugled Republike Srbije. Znate šta? Ja o njima mislim gore nego vi. Mislite da bih ja štitio Jovicu Stanišića ili Frenkija Simatovića ili bilo koga? Onda ste u velikoj zabludi!

Dani: Ne zbog njih, ali zbog interesa države Srbije...

Vukčević: ...Bože sačuvaj! To je bila Miloševićeva Srbija.

Dani: Da li se bavite istragama i protiv državljana Crne Gore koji su učestvovali u zločinima u BiH?

Vukčević: Uopšte nema veze, ko je god učestvovao - odgovaraće. Da li je Hrvat, Slovenac, musliman, Albanac... Mi smo najviše procesuirali Srba...

Dani: ...Pa, najviše zločina je i počinjeno od strane srpske vojske.

Vukčević: Nema to veze. A čim smo malo zagrebali u Bosni, Dobrovoljačku, Tuzlansku kolonu, odmah je nastao jad. Zato što su tu u pitanju, razumeš, političari, ali koji mrtvi-hladni diskutuju. Ovaj jedan tamo kaže: "Pa šta ako smo napali? Imali smo pravo, oni su zarobili predsednika!" Kako, bre, da ubijaš? Ne možeš da praviš ratne zločine! Ne možeš zločin da pravdaš tuđim zločinom. Niko se nije bunio dok nismo malo takli u vrh politički, odmah je sve sporno!

Dani: Možda i zbog toga što Vi imate ovdje puno više posla nego u Bosni. Evo, recimo, pretpostavljam da Vam ništa ne znači ime Svetozar Andrić.

Vukčević: Ne.

Pomirenje na srpski način: Draža voli Radovana
Photo: EPA/SRDJAN SUKI
Dani: Državljanin Srbije, oficir JNA. Evo, molim Vas da pogledate ovaj papir. (Na kopiji dokumenta koji čita gosp. Vukčević piše: "04276217 Vojna tajna, strogo poverljivo; Komanda brigade SV 'Birač'; Dana: 31. 05. 1992. godine; Šekovići; Komandi, arhivi; Obezbeđenje zarobljenika; Naređenje, dostavlja; Na osnovu Odluke Vlade SAR 'Birač' kojom je regulisano iseljavanje muslimanskog življa sa područja SAR 'Birač'

Vlasenica, Dženaza, 25.april 2009.N A R E Đ U J E M:

1. Organizovati logor u Vlasenici i isti obezbediti u duhu međunarodnih pravila,
2. Zabranjujem samovoljno donošenje odluke o fizičkoj likvidaciji zarobljenika,
3. Organ bezbednosti iz bataljona Vlasenica obaviće operativne razgovore i sve korisne podatke za rukovođenje i komandovanje dostaviti brigadi SV 'Birač',
4. Predsednik vlade SAR 'Birač' hitno da stupi u kontakt zbog pregovora o razmeni zarobljenika. Komandant: major Svetozar Andrić (potpis)")

Vukčević: (čita, pa onda naglas) Organizovati logor u Vlasenici i isti obezbediti u duhu međunarodnih pravila.

Dani: Pročitajte i taj paragraf dva.

Vukčević: Zabranjujem samovoljno donošenje odluke o fizičkoj likvidaciji zarobljenika. Dakle, zabranjuje se...

Dani: Da, zabranjuje se samovoljno likvidiranje, dozvoljeno je likvidiranje samo po naredbi. Uzgred, blizu hiljadu Bošnjaka je likvidirano u Vlasenici upravo tada, u periodu na koji se naredba odnosi.

Vukčević: Ovo je... Šta je ovo? Je li mi ovo dajete?

Dani: Mogao bih Vam i dati, ali bolje da kopirate.

Vukčević: (obraća se svojoj press asistentici) Ajde, kopiraj ovo.

Dani: E, sada da Vam kažem nešto. Znate li ko je gospodin koji je potpisan ispod naredbe koju ste pročitali?

Vukčević: Ko?

Dani: Gospodin je državljanin Srbije, aktivni oficir JNA u vrijeme zločina u Vlasenici, a za vrijeme Vlade Srbije premijera Koštunice bio je savjetnik ministra odbrane Stankovića.

Vukčević: E, ovako: sad ću ja ovaj papir koji ste vi meni dali lepo zavesti i odmah, najhitnije ću dati u proveru. Znači, bit će pronađen gospodin, pozvan i ima da objasni je li ovo potpisao. Tražićemo i od vojne bezbednosne agencije da nađe, da vidi imamo li ovo. Evo, sad će ovo da dobije broj, samo da vidite kako mi to radimo...

Dani: Svaka čast.

Vukčević: Nema tu...

Dani: Recite mi, molim Vas, šta Vi očekujete od procesa protiv Ilije Jurišića?

Vukčević: Presuda će biti u ponedeljak i ne bih prejudicirao. Mogu samo da kažem da je taj Ilija Jurišić žrtva jednog vremena. Meni je njega lično žao, ali on se našao na mestu... Ali, kažem, ne bih da prejudiciram presudu. Ja sam i koleginici izjavio, ali ona je to pogrešno shvatila, da mi nemamo ništa protiv da se on pusti iz pritvora. Ali, to se podrazumeva da se pusti iz pritvora kad se završi glavni pretres, završne reči. Prema tome, pošto je to sad završeno, sad je završeno, mi smo rekli Sudu da mi nemamo ništa protiv.

Dani: Ja ne znam je li to od mene umjesno, ali ja Vam moram postaviti sljedeće pitanje: je li stvarno niste svjesni koliko ste se i ljudski ogriješili optužnicom protiv Ilije Jurišića?

Vukčević: Nisam se ništa ogrešio. Apsolutno! Recite u čemu sam se ogrešio?

Dani: Slučajno znam da se radi o potpuno nevinom čovjeku...

Vukčević: Vidite, ja sam profesionalac, ja samo na osnovu dokaza...

Dani: ...Ali, Vi niste godinama uspjeli nijedan dokaz protiv njega naći!

Vukčević: Evo, sad će Sud da kaže. Znači, ja tvrdim da ima dokaza, a Sud će da kaže da li ima ili nema. Prema tome, onda možemo da pričamo o tome jesam li se ogrešio ili nisam. Čak, mada nije uputno da ja sad komentarišem predmet, ali iz same njegove odbrane se vidi njegova odgovornost.

Dani: Baš mi je zanimljivo da ste za metu odabrali Tuzlu i Selima Bešlagića, potjernice. Ako već Republika Srbija brine za Srbe izvan Srbije, onda je Bešlagić zaslužio najviše priznanje i iz Beograda...

Vukčević: ... Ne znam ja da ima poternica za Selimom!

Dani: Znam ja.

Vukčević: Ali, to nije poternica.

Dani: Zovite Vi to kako hoćete, ali znam da vodite istragu čak i protiv njega.

Moj dućan, moja sloboda: Vukčević, tužilac za sve
Photo: daylife.com
Vukčević: Pazite, i Selim je u tom komandnom lancu. Selim Bešlagić, ja znam da je on bio i kandidat za Nobelovu nagradu...

Dani: Ama, on je zaslužio sva priznanja za ono što je uradio u ratu, pa i najviše priznanje Republike Srbije...

Vukčević: ...Sve to ja znam! Sve to znam i ja cenim tog Selima kao jednog demokratu i tako dalje... Kao načelnika Tuzle... Ali, ja kao profesionalac moram da vidim da li se i on negde ogrešio o zakon. Samo toliko. Nisu nikakve poternice za Selimom Bešlagićem...

Dani: Ali, takav čovjek godinama ne može da putuje da ne bi završio kao Ilija Jurišić...

Vukčević: Opet se vraćamo na Iliju Jurišića. Sačekajmo ponedeljak da Sud kaže svoje, da li jeste ili nije kriv. Evo, sad smo uhapsili jednog u vojvođanskom mestu koji je likvidirao trojicu muslimana. Odnosno dvojicu, treći mu je pobegao. Pio on u kafani, došlo mu, pa jednog priklao, stavio ga ovako, pa drugog prislonio u obliku ćiriličnog slova u. Pa, da bi ono u ćirilično bilo duže hteo da prikolje i trećeg, ali mu on pobegao. I sad je glavni svedok ovaj koji je u begu. I ne mislite valjda da je interes Srba da takav patološki tip bude na slobodi? Uhvatili ga Hrvati... Ne, nisu Hrvati, nego ovi... mislim baš iz Bosne. Vidite, tu su Bosanci sarađivali. Mislim da su iz Brčkog.

Dani: Da, zato što on nije mogao biti isporučen Bosni, jer je državljanin Srbije.

Vukčević: Dostavili su, nisu kao Barašin da neće da dostavi dokaze...

Dani: Nemojte da ja branim Barašina. Ali, znam da on predlaže da se u slučaju dvojnog državljanstva sudi tamo gdje je prebivalište optuženog. To valjda nije sporno.

Vukčević: Bitno je da se sudi i da se svi uhapse. Ja nemam ništa protiv, sve ću predmete Barašinu da dam! Sve!

Dani: Onda je problem riješen.

Vukčević: Evo, ja ću da završim istragu za Dobrovoljačku ulicu, pa ću sve spise da mu dostavim. Evo, baš me interesuje šta će da uradi.

Dani: Onda je problem riješen, mogao je biti potpisan sporazum o saradnji dva tužilaštva. Ali, nije zato što Vi to nećete.

Vukčević: Ja?! Pazite, on hoće da uzme sve, a da ne da ništa.

Dani: A šta bi on trebalo da Vam da, šta?

Vukčević: Da razmenjujemo. Znači, on meni, ja njemu.

Dani: On na to pristaje.

Vukčević: Pristaje, ali kaže ako su državljani Bosne da im samo on sudi.

Dani: Da, ako imaju i prebivalište u Bosni, naravno.

Vukčević: Pa, nije "naravno"! To je isto kao kad bi Amerikanci tražili dozvolu od Saudijske Arabije da sude Osami bin Ladenu...

Dani: Ako bi Bin Laden bio uhapšen u Saudijskoj Arabiji, a ako saudijski ustav ili zakon zabranjuje izručenje saudijskih državljana, bilo bi logično da mu se sudi u Arabiji.

Vukčević: Dobro u Saudijskoj Arabiji, ali ako ga Amerikanci uhapse negde... u Tokiju? Šta ćemo onda?

Dani: Ne mogu ga Amerikanci uhapsiti u Tokiju.

Vukčević: Pa, dobro, nema veze. Ako ga uhapse u Americi?

Dani: Naravno, sude mu u Americi.

Vukčević: Pa i ja sam ovde uhapsio Iliju Jurišića, nisam u Bosni.

Dani: Ali, optužujete ga za djelo koje je navodno počinio u Bosni, a ne u Srbiji, a on je državljanin BiH.

Vukčević: Pa šta? Ispada da bi Amerikanci morali od Saudijaca da traže dozvolu da mu sude?!

Dani: Ne, loša Vam je analogija. Bin Laden je odgovoran za djelo počinjeno ne u Arabiji nego u Americi, a Jurišića optužujete za djelo počinjeno ne u Srbiji, nego u Bosni. Ali, znate šta? Vaša logika bi dozvolila da Tužilaštvo BiH raspisuje potjernicu, recimo, za Dobricom Ćosićem.

Vukčević: Pa, neka raspiše! Ako imaju dokaze neka odmah raspišu.

Dani: Mislim da su to trebali davno napraviti. Ali, meni se ne čini da su oni trebali raspisivati potjernicu, već su dokaze trebali proslijediti Vama, pošto im je nedostupan, a živi ovdje. Sve drugo, odnosno ovo što Vi radite, mislim da je uvod u jednu potpunu anarhiju...

Vukčević: ...Meni je svejedno...

Dani: Ako Vam je svejedno, što ne potpišete sporazum koji predlaže Barašin?

Vukčević: On predlaže da on sve sudi.

Dani: Ne...

Vukčević: ...On predlaže da se sudi po mestu izvršenja. Ako je tako, ja odmah mogu da zatvorim radnju.

Dani: Ne. On predlaže po mjestu izvršenja, osim u slučaju lica s dvojnim državljanstvom: onda se sudi po mjestu prebivališta. Dakle, ako je državljanin Srbije, živi u Srbiji, naravno, sudi se u Srbiji. Ako je...

Vukčević: ...Čekajte, to su pravni standardi. Može on da bude državljanin Amerike, ako ja njega uhvatim, a on je izvršio delo, ja ću da mu sudim.

Dani: Zar nije logično da istragu prepustite organima BiH ako su djela počinjena u BiH?

Vukčević: Nije logično. Zamislite: Amerikanac ubije u Bosni državljanina Srbije. Zašto bih ja to ustupao, a ja ga ovde uhapsio?

Dani: Govorimo o istrazi.

Vukčević: Pa, to je istraga.

Dani: Zar nije logično da, prije hapšenja, ako imate informacije da ih dostavite organu u Bosni koji po teritorijalnoj nadležnosti mora započeti istragu?

Vukčević: Ja sam sve vreme čekao Dobrovoljačku i Tuzlansku kolonu. Kažem vam, davao sam im ovde logistiku, da nešto urade, i sve vreme čekao da pokrenu istragu...

Dani: Ama, znate šta? Vi stalno o Dobrovoljačkoj! Znate li koliko ima "Dobrovoljačkih" u BiH?

Vukčević: Ali, ja pitam samo za Dobrovoljačku i Tuzlansku kolonu!

Dani: Znate li Vi koliko ima neprocesuiranih zločina, gdje se radi o stotinama žrtava, a istraga nije ni započeta?

Vukčević: Pa, tim pre! Nikad se ovi iz Bosne nisu bunili, imaju preko 10.000 predmeta i sad se bune samo zbog Dobrovoljačke?!

Dani: Pa, bune zato što Vi vršite istragu.

Vukčević: Zato što je u pitanju Ganić i ekipa, znam ja zašto...

Dani: Nije, nego zato što to unosi nesigurnost u sve građane BiH.

Vukčević: Da završavamo...

Dani: Završili smo. Hvala na razgovoru.

***

Interview dodatak: Kako nije uhapšen Mladić

Dani: Prije nekoliko dana ste najavili hapšenje Ratka Mladića do kraja godine...

Vukčević: ... Da vam kažem: prvo je sa tim izašao Rasim Ljajić. Pa sam ja onda, kad su me pitali šta mislim o tome, prihvatio to kao koordinator za saradnju sa Haagom, a i Rasim je koordinator. Jer, nama kao državi, ako ćemo u Evropu, nema druge... Prema tome, do kraja godine... To je moj neki realni optimizam, koji se zasniva isključivo na tome što imam uvida u rad službi. Sad se u Srbiji radi non-stop, 24 sata se radi. Svi predano rade, sad sigurno nema opstrukcije, što ne znači da ranije nije bilo.

Farbanje javnosti: Rasim Ljajić, u molerskom raspoloženju
Photo: FoNet/Darko Cvetanović
Dani: Možete li vremenski locirati: otkada ste sigurni da nema opstrukcija?

Vukčević: Od jula 2006., od tada sam ja u timu. Otkako sam ja u timu, to mogu da procenim, po svemu sudeći je pre tu bilo nekih opstrukcija. Ali, sigurno je da otkako je ova vlada, više opstrukcija nema. Sigurno nema.

Dani: Za posljednju akciju policije na lociranju Mladića, izvedenu u augustu, novinarima ste rekli da je bila dobro izvedena, ilustrirajući to činjenicom da za nju nisu znali mediji. S obzirom da su za sve prethodne akcije mediji znali, znači li to da su sve bile loše organizirane?

Vukčević: Ovo je bila jedna velika akcija, učestvovalo je preko 100 ljudi, preko 60 specijalaca, i mediji nisu uspeli da saznaju za nju. Mi zaista predano radimo. Pre smo imali dramu u Skupštini, zasedala je Skupština, kad smo imali pretres jednog samačkog hotela, jer su mediji izvestili. Sad smo radili predano, čestito, nije bilo neke predstave, glume i tako dalje.

Dani: Gospodine Vukčević, skrećem Vam pažnju da sam jako dobro informiran. Hoću da Vas pitam o jednoj akciji koja je još uvijek tajna, u samo nekoliko medija se tek ovlaš govorilo o njoj, ali ni izdaleka o tome da ste Ratka Mladića imali u šaci.

Vukčević: Koja je to akcija?

Dani: Kada je BIA, Državna bezbednosna agencija, privela i tri dana držala čovjeka u čijoj kući se tada skrivao Mladić.

Vukčević: Mislite na Stanka Ristića?

Dani: Da, penzioniranog pilota JNA.

Vukčević: Jeste, on je sada u pritvoru kod nas. To je bilo u vreme pre nego što sam ja došao u Akcioni tim. Ja ne mogu da govorim o tome.

Dani: Ali, znate za tu akciju. Znate da je on priznao da skriva Mladića, da je pušten iz BIA-e uz dogovor da nagovori Mladića da se preda, da bi se nakon tri dana vratio i rekao Vam da je Mladić nestao.

Vukčević: Sve ja to znam, ali ja tada nisam bio u Akcionom timu. Znači, ja nisam bio čovek koji se pitao. Da sam ja bio tu, bilo bi drugačije.

Dani: Ali, to je bilo za vrijeme aktuelne Vlade Srbije.

Vukčević: Ne.

Dani: Da.

Veliki pozdrav Tužilaštvu: Ratko Mladić, duh u boci
Photo: Stock
Vukčević: Ne, ja sam u Akcionom timu od jula 2006. godine. To je urađeno posle toga... Išao je onaj proces jatacima, hapšenja jataka, što je isto bilo bez veze... To su potpuno pogrešni potezi tadašnjeg šefa BIA-e. Ja sam ih ocenio kao loše, tada se to desilo. Znači, to je za vreme vlade Koštunice, za vreme direktora BIA-e... Sad ću da vam kažem kad je to... (razmišlja, opaska S.P.) To je možda januar 2006.

Dani: A znate za tu propuštenu priliku?

Vukčević: Pa, znam... Ali, ja se tad nisam pitao ništa...

Dani: Zanima me Vaša izjava od 22. decembra 2005, imam je ovdje isprintanu. Uputili ste javni poziv Mladićevim jatacima, rekli ste da ih znate, da ih ima više od pet...

Vukčević: Jeste, tada sam zapretio svima onima koji na bilo koji način, i putem elektronskih medija, čak i putem goluba pismonoše, ja sam im uputio opomenu...

Dani: ...Poručili ste im da prestanu s pomaganjem Mladiću. No, ja ne mogu da shvatim da ste to uradili. Umjesto da ih uhapsite, jer čine krivično djelo, Vi ih ne hapsite već im poručujete da su otkriveni i, valjda, da budu još oprezniji?! Zar niste pogriješili?

Vukčević: Pa, evo, uhapsio ih je posle Rade Bulatović (Koštunicin šef BIA-e, opaska S.P.) i napravio grešku. Dakle, ja ne mislim da sam pogrešio. Sad je uhapšen Stanko Ristić.

Dani: Volio bih da pitam Rasima Ljajića, valjda ću biti u prilici, pa evo da pitam i Vas: kako se Vi kao čovjek osjećate kad, već godinama, svako malo najavljujete hapšenje Ratka Mladića?

Vukčević: Da vam kažem. Mi ne najavljujemo hapšenje Ratka Mladića. Ja sam to objasnio. Mi ne možemo da kažemo kada će biti uhapšen, ni gde. Jer kad bismo mogli da kažemo kada će biti uhapšen i gde, to bi značilo da mi znamo gde je on. A to nije tačno. Znači, kad ja kažem... prvi put smo izašli sad s nekim vremenom, do kraja godine. A da vam kažem zbog čega: zbog toga što Srbija nema drugog puta. I to mora da se uradi. I ne najavljujemo mi svaki čas. Mi samo damo ocenu: radi se - očekujemo. Očekujemo hapšenje, a ne najavljujemo.

Dani: Složit ćete se da javnost, ipak, tako doživljava vaše izjave.

Vukčević: Mi kažemo da očekujemo. A ja ne mogu da utičem na svet kako će on to da razume.

Dani: Suđenje Zelenoviću u Haagu: pred Sudom je izjavio da je u ruskoj organizaciji ovdje dobio pasoš, da je u ruskoj organizaciji prebačen u Moskvu, da je tamo imao sve osigurano... Da li ste se ikada bavili tim njegovim navodima da bi došlo do odgovora: ko mu je pomagao?

Vukčević: Ne, to mi nije poznato.

Dani: A nije li činjenica da Mladić još uvijek nije isporučen Haagu to što bi suđenje njemu otkrilo i dokaze o učešću Srbije u ratu u BiH?

Vukčević: Ja vam garantujem, što se toga tiče, da se mi toga ne plašimo. Taj deo me ne zanima, svako ima da odgovara i snosi posledice za svoje postupke.

Dani: Podržavate li Vi odluku Tribunala u Haagu da dijelove arhiva, poput zapisnika Vrhovnog saveta odbrane, iz procesa protiv Miloševića proglasi tajnim i ne dostavi Međunarodnom sudu pravde?

Vukčević: To je iz domena Rasima Ljajića, tako da ja nisam baš dobro upoznat oko tih detalja. Ne bih se izjašnjavao oko toga, da li postoji neki razlog.

Dani: Da li imate zebnju ili nelagodu zbog mogućnosti da bi prilikom Vaših istraga mogli doći do dokaza, dokumenata, koji svjedoče o direktnom učešću države Srbije u ratu u BiH?

Vukčević: Moj je posao da procesuiram sve odgovorne, bez obzira na položaj koji su imali u komandnom lancu. To je moja misija i uopšte me ne zanima da ja tu nešto špekulišem. Uloga Srbije? Kažem vam: to je bila Miloševićeva Srbija.

* Tekst objavljen u BH Danima objavljujemo uz dozvolu autora

Sta kazete Pecanin SDP-ov covjek??

BHDANI:

Ekskluzivno: Istražni organi višemjesečnom tajnom akcijom dokumentirali drsko reketiranje sarajevskih privrednika od strane moćne zločinačke organizacije



Gori od Gašija

Osuđena zločinačka organizacija Muhameda Alija Gašija morala je dobro da se pomuči da bi reketiranjem stotinjak građana Sarajeva zaradila dva miliona maraka. Prema prikupljenim dokazima nadležnih istražnih organa, Gašijeve kolege predvođene Zlatkom Lagumdžijom, Marinom Ivaniševićem i Damirom Hadžićem su pokušale zaraditi više od toga reketiranjem samo jedne grupe sarajevskih investitora, predvođenje čelnikom Asa Prevent Holdinga Nihadom Imamovićem. Dani su u posjedu transkripta tajno snimljenih razgovora i ključnih informacija o pokušaju čelnika SDP-a BiH da stranačku vlast u Gradu Sarajevu i sarajevskoj Općini Novi Grad milionski keširaju



Prvobitno se razgovaralo o ukupno 3,5 miliona maraka, u skladu s "kriterijem" da se radi o iznosu koji predstavlja 1 posto vrijednosti ukupne investicije
...A mogla je to biti najspektakularnija i najefikasnija policijska akcija u borbi protiv organiziranog kriminala u historiji Bosne i Hercegovine. Novinska vijest bi možda izgledala i ovako: "Nakon višemjesečne istrage, primjena specijalnih mjera nadzora i praćenja, te uz punu suradnju sarajevskog privrednika Nihada Imamovića, jučer su pripadnici specijalnog odreda SIPA-e za borbu protiv organiziranog kriminala uhapsili vlasnika građevinske kompanije Butmir Huseina Hasibovića, zvanog Sejo, načelnika sarajevske Općine Novi Grad Damira Hadžića, predsjedavajućeg sarajevskog Gradskog vijeća Marina Ivaniševića, dok realizacija naloga za hapšenje poslanika Zlatka Lagumdžije čeka odluku Administrativno-mandatne komisije Parlamenta BiH o ukidanju njegovog poslaničkog imuniteta. Munjevita akcija pripadnika specijalnih policijskih snaga uslijedila je nakon što je Imamović predao Hasiboviću torbu s 2,2 miliona maraka, prethodno obilježenih u policiji, posredniku u isplati mita organiziranom zločinačkom udruženju koje je reketiranjem i isplatom navedenog iznosa uslovljavalo usvajanje odluke o regulacionom planu neophodne za realizaciju građevinske investicije vrijedne 350 miliona maraka. Istražitelji Odjela za organizirani kriminal Tužiteljstva BiH nastavljaju istragu, a u narednim danima očekuju se hapšenja i drugih uglednih funkcionera u sarajevskoj gradskoj i općinskim administracijama, te policijskih službenika koji su bili suradnici ili pomagači ovog opasnog zločinačkog udruženja. S obzirom da već postoje indicije da su i mnogi drugi privrednici bili žrtve reketiranja iste grupe, Tužilaštvo BiH je uputilo poziv svim građanima da prijave slučajeve u kojima su bili žrtve reketiranja."

Nažalost, višemjesečna tajna istraga pripadnika Federalne policije, Istražno-obavještajne agencije BiH (OSA) i Tužiteljstva BiH nije završila na ovaj način, unatoč tome što je mjerama tajnog audio-vizuelnog snimanja i praćenja prikupljeno, prema tvrdnjama nadležnih istražnih organa, obilje dokaza o postojanju zločinačke organizacije predvođene Zlatkom Lagumdžijom, Marinom Ivaniševićem i Damirom Hadžićem. Umjesto toga, Federalna policija je Tužilaštvu BiH uputila krivične prijave samo protiv Damira Hadžića i Huseina Hasibovića.

Kako su raskrinkani Da je jedan od ključnih motiva osvajanja vlasti na lokalnom nivou praksa enormnog bogaćenja stranačkih lidera, poznato je u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ključni mehanizam za vrlo unosno reketiranje i građana i privrednika jeste izdavanje neophodnih regulaciono-urbanističko-građevinskih dozvola za gradnju svih objekata. Ključ za otklanjanje svih prepreka u zamršenoj birokratskoj proceduri izdavanja potrebnih saglasnosti je - novac, a lokalni politički moćnici nisu gadljivi ni na stanove, vikendice, kuće na moru, poslovne prostore, plaćena ljetovanja...

S ovom praksom se još prošle godine susreo Nihad Imamović, čelni čovjek moćnog Asa-Prevent Holdinga. Iako je do tada, zahvaljujući velikom kapitalu sistema na čijem je čelu, te moćnim vezama u vladajućem političko-vjersko-medijskom lopovskom establishmentu uspješno rješavao sve prepreke svom unosnom biznisu, susreo se s ozbiljnim problemom: moćni načelnik sarajevske Općine Novi Grad Damir Hadžić uporno je mjesecima odbijao sve molbe za službeni razgovor o izdavanju potrebnih saglasnosti za nastavak gradnje velikog poslovnog objekta, investicije vrijedne 350 miliona maraka. Na Hadžićevo odbijanje razgovora Imamović se požalio Hadžićevom bliskom prijatelju i kolegi iz vrha SDP-a BiH Marinu Ivaniševiću. Ivanišević je obećao razgovarati s Hadžićem o problemu, ali je od Imamovića zatražio sitnicu: da Asa-Prevent uplati 10.000 maraka Ivaniševićevoj privatnoj firmi Revicon, na ime marketinške prezentacije na poslovnoj konferenciji koju ovo privatno preduzeće već godinama organizira u Cavtatu. Imamović je nalog ispunio.

Ubrzo nakon toga Imamoviću se obraća vlasnik građevinskog preduzeća Butmir Husein Sejo Hasibović. Upravo je njegova kompanija angažirana kao izvođač radova u zajedničkoj investiciji Imamovićevog holdinga i još tri sarajevske kompanije, a Hasibović je veoma blisko povezan i s liderom SDP-a BiH Zlatkom Lagumdžijom (vidjeti okvir). U razgovoru s Imamovićem vlasnik Butmira ga informira o razgovorima s Lagumdžijom, Ivaniševićem i Hadžićem: gradnju je nemoguće nastaviti bez građevinske dozvole; tu dozvolu je nemoguće dobiti bez usvajanja odluke Gradskog vijeća Sarajeva o regulacionom planu kvadranta Alipašin most VII; SDP BiH u Gradskom vijeću Sarajeva ima natpolovičnu većinu i samo SDP o njoj odlučuje; SDP ne želi omogućiti usvajanje odluke o regulacionom planu, ali bi se moglo nešto "učiniti". Prema informacijama Dana, iz vrha nadležnih istražnih organa, sljedeći razgovor s Hasibovićem o tome šta bi se moglo "učiniti", Imamović tajno snima. Na tom sastanku Hasibović govori da Lagumdžija, Ivanišević i Hadžić za usvajanje spomenute odluke u Gradskom vijeću Sarajeva traže novac od Imamovića i ostala tri investitora; prvobitno se razgovaralo o ukupno 3,5 miliona maraka, u skladu s "kriterijem" da se radi o iznosu koji predstavlja 1 posto vrijednosti ukupne investicije, koji bi bio uplaćen na određeni bankarski račun, kao "donacija" za predizbornu kampanju SDP-a za predstojeće izbore u 2010. godini; onda se zahtjev smanjuje na 2,2 miliona maraka ( po "kriteriju": 10 maraka za svaki projektirani kvadratni metar objekta koji se gradi), ali uz napomenu: ne radi se više o donaciji SDP-u i novac mora biti isplaćen u gotovini.

Imamović nakon nekoliko neprospavanih noći donosi tešku odluku: odlazi u Federalnu policiju s DVD-snimkom razgovora s Hasibovićem. Upoznaje ih sa reketaškom ucjenom čelnika SDP-a. Potvrdno odgovara na pitanja policije da li je spreman na potpunu suradnju u istrazi i poduzimanje svih daljnjih akcija isključivo u skladu s njihovim uputama. Potpisuje suglasnost za snimanje svih svojih mobilnih, kućnih i poslovnih telefona i u opsežnu tajnu akciju uključuje se i OSA i Tužilaštvo BiH.

Kako je propala policijska akcija Prema informacijama Dana, iz izvora u istražnim organima koji su od početka do kraja bili uključeni u akciju, tajno se dokumentiraju razgovori Lagumdžije, Ivaniševića, Hadžića i Hasibovića. Nadležni organi pripremaju "isplatu" 2,2 miliona maraka, u kojoj bi neposredno nakon tajne primopredaje obilježenog novca bili pohapšeni svi akteri reketiranja. No, zbog nužnosti čuvanja tajnosti akcije, pojavljuje se problem osiguranja 2,2 miliona maraka. Stoga istražitelji nalažu Imamoviću da Hasiboviću ponudi 400.000 maraka kao predujam. On o tome izvještava "drugu stranu" koja pristaje, ali uz "neophodne mjere predostrožnosti": po prijemu 400.000 maraka, gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen će za narednu sjednicu Gradskog vijeća predložiti kao tačku dnevnog reda usvajanje odluke o regulacionom planu; u periodu od Behmenovog prijedloga do dana održavanja sjednice Gradskog vijeća, Imamović i ostali udruženi investitori će isplatiti preostalih 1,8 miliona maraka. I gradonačelnik Behmen zaista priprema prijedlog odluke, a Imamović prihvata da osobno on Hasiboviću uruči dogovorenih 400.000 maraka. Međutim, samo dan prije dogovorene primopredaje novca, istražitelji obavještavaju Imamovića da se odustaje od akcije zbog sumnji da je "provaljena" od strane jednog visokopozicioniranog funkcionera sarajevske kantonalne policije (sumnja pada na osobu blisku spomenutim liderima SDP-a, koju je načelnik Hadžić zadužio doniranjem jednog općinskog putničkog automobila MUP-u Kantona Sarajevo, kako bi se zataškao "incident" u kojem je spomenuti funkcioner slupao službeni automobil koristeći ga pijan u ranim jutarnjim satima). Hasibović SDP-ovoj trojki prenosi Imamovićev zahtjev za odlaganjem isplate prve dogovorene tranše novca, na šta i Hadžić munjevito reagira: istražitelji snimaju telefonski razgovor u kojem Hadžić od gradonačelnika Behmena zahtijeva da povuče za narednu sjednicu Gradskog vijeća već pripremljeni prijedlog o usvajanju regulacionog plana.

No, umjesto epiloga opisanog na početku ovog teksta, u međuvremenu se dogodio onaj već poznati i najširoj javnosti. Većina aktera ove šokantne afere saslušana je od istražnih organa. Nakon jasnih optužbi koje je javno iznio Imamović, odgovorili su mu prozvani čelnici SDP-a demantirajući sve njegove tvrdnje i dokaze koje je prezentirao i uporno pokušavajući da čitavu priču prebace na teren navodnog pokušaja nezakonito započete gradnje objekta na Alipašinom mostu. Reagirala je i Federalna policija, prepuštajući obilje prikupljenih dokaza i daljnju istragu Tužilaštvu BiH, uz krivične prijave protiv Damira Hadžića i Huseina Hasibovića.

Ipak, postoji još puno nerazjašnjenih okolnosti od interesa javnosti. Na primjer, kako je propala planirana akcija primopredaje novca i ko je od istražitelja bio uljez koji je upozorio zločinačku organizaciju? Zašto je krivična prijava podnesena samo protiv Hadžića i Hasibovića a ne i protiv ostalih, te zašto (svi) nisu uhapšeni? Da li je motiv Nihada Imamovića za otpor reketiranju s obzirom na njegovu poslovno-prijateljsko-stranačku bliskost s najmoćnijim (i kriminalnim) političko-vjersko-medijskim krugovima bio i pokušaj "čišćenja" političke scene za račun "zdravih snaga" predvođenih vlasnikom Avaza Fahrudinom Radončićem? Ne upotrebljavaju li Imamović i Radončić teško kompromitirajući dokazni materijal protiv čelnika SDP-a i samog lidera te stranke kao sredstvo pritiska i ucjene Zlatka Lagumdžije? Ovo posebno upada u oči s obzirom na iznenadnu bliskost Lagumdžije i Radončića, nakon koje za Radončićevo stranačko glasilo Dnevni avaz SDP već mjesecima više nije "krnji", a Lagumdžija istovremeno više nije "kriminalac i bošnjački izdajnik".

Nesumnjivo je da je propuštena prilika da se akcija nadležnih istražnih organa okonča na nivou koji zaslužuje sva drskost mafijaških metoda kojima se već godinama nekažnjeno služe čelnici Socijaldemokratske partije, koji meteorskom brzinom postaju vlasnici višemilionski vrijednih nekretnina koje nikako nisu mogli steći od svojih funkcionerskih i profesorskih plaća. Mogućnost da pred "profesionalnim" bosanskohercegovačkim sudom u skladu sa zakonom Zlatko Lagumdžija, Marin Ivanišević i Damir Hadžić odgovaraju za teške optužbe na njihov račun, jednaka je onoj po kojoj bi prethodno pritvorske ćelije mogli dijeliti s Miloradom Dodikom, Draganom Čovićem ili Nedžadom Brankovićem; ko u takvu mogućnost vjeruje - neka izvoli. Međutim, ono što sasvim izvjesno jeste zastrašujuće je činjenica da ako je ovakva Socijaldemokratska partija BiH jedina ozbiljna alternativa vladajućim lopovima, diletantima i izdajnicima, onda skoro da prestaje potreba i svrha za bilo kakvim narednim izborima u Bosni i Hercegovini, bar za jedan ne tako kratak period.





Iz transkripta snimljenog razgovora investitora Nihada Imamovića i posrednika u pregovorima sa zločinačkom organizacijom Huseina Hasibovića



Dođeš s tašnom. Šef će doći s tašnom. Uzet će tašnu i doviđenja. I sutradan zakazujemo Gradsko vijeće



Imamović: ...Molim te, ko je bio u toj priči? Da ne bude ja to znam, a drugi kaže ja to ne znam, ja nisam učestvovao, a pogotovo oni ljudi koji to koče, jer su oni upoznati s tim i do koga je to... ko je dao saglasnost...

Hasibović: ...Ma, jarane...

Imamović: ...Čekaj... Znamo kako su ove stvari išle ranije...

Hasibović: ...Ja to garantujem. Ako vi svoje ispoštujete... Moralno i materijalno da morate biti, jer u priči je bio... Govorili su Zlatko i Damir, i Marin Ivanišević i onaj Bećirević, onaj načelnik Općine Centar. Očekivali su Aliju Behmena, pa on nije nešto mogao, pa su se tamo nešto šprdali "fra Alija"... Rečeno je: "Nema ono sad si završio kod Damira, pa te gore čeka Alija, pa onda završio si kod Alije pa te čeka Željko. Nema. Ovo je sve prebačeno na Damira. Sve završavaš samo s Damirom. Samo što je onda Damir prebacio da ja budem ispred... Dođeš ovdje ili se bude dešavalo na Bošnjačkom. Dođeš s tašnom. Šef će doći s tašnom. Uzet će tašnu i doviđenja. I sutradan zakazujemo Gradsko vijeće... Nema nikog, eto, pet puta je ponovljeno, da nema nikoga ko bi mogao kočiti ...






Izjava Nihada Imamovića za Dane



Sve sam radio po uputama policije



- Objekat koji smo započeli graditi, naravno, želimo i dovršiti. Međutim, sve vrijeme se opstruira donošenje regulacionog plana Alipašin most VII. Kasnije se ispostavilo i radi čega - tražili su pare. Žalosno je da je investicija od 350 miliona maraka na čekanju, da su svi investitori spremni za gradnju i spremni da je u zakazanom, dogovorenom roku i završe. Na realizaciji ovih investicija trebalo je da rade kompanije iz Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Ovim je to njima onemogućeno.

Istovremeno, Gradsko vijeće Sarajevo nezaposlenim radnicima Vranice dodjeljuje po 100 maraka socijalne pomoći, a neće da usvoji regulacioni plan na osnovu kojeg može početi gradnja na tom lokalitetu i da se zaposli značajan broj građevinskih radnika.

U Službenim novinama Kantona Sarajevo 19. septembra 2007. godine je objavljeno da je krajnji rok za usvajanje regulacionog plana april 2009. godine. Znači, prije šest mjeseci, a javna rasprava i kompletna procedura potrebna za usvajanje je okončana još 28. septembra 2008. godine. U aprilu smo mi, kao investitori, počeli da se interesiramo zašto se ne usvaja regulacioni plan. U Zavodu za planiranje Kantona Sarajevo su nam rekli da su svoj posao završili na vrijeme, ali se odluka nikako ne iznosi pred Gradsko vijeće Sarajeva. Negdje početkom juna sazivam sastanak investitora, kompanija Dallas, Unioninvest, Unigradnja i naše kompanije AGradnja. Radi se o investiciji u dva objekta: objekat stare tvornice Astra i novi na lokaciji koju je kupila AGradnja. Ne radi se o zemljištu od 10.700 kvadrata koje je kupljeno u nekoj privatizaciji, već o takvom koje smo platili 15 miliona maraka. Procijenili smo da se mogu napraviti dva objekta po uslovima regulacionog plana, na lokaciji koju bismo napravili atraktivnom. Naime, mi smo još početkom prošle godine stupili u kontakt s kompanijom Peek&Cloppenburg, s kojom smo potpisali pismo namjere o izgradnji moderne robne kuće na površini od oko 5.000 kvadratnih metara. Mi smo još 17. 4. 2009. podnijeli zahtjev za urbanističku saglasnost za radove na postojećem objektu, jer renoviranje bivše tvornice Astra ne podliježe izmjeni regulacionog plana.

Od Općine Novi Grad i Zavoda za zaštitu kulturno-historijskih spomenika dobili smo saglasnost da se tako nešto može graditi, s obzirom da se ne dira u gabarite objekta i postojeću fasadu. No, dozvolu nismo dobili, iako je procedura u potpunosti okončana.

Tako dolazimo i do početka juna i spomenutog sastanka nas investitora. Na tom sastanku, osoba kojoj zbog dogovora s nadležnim istražnim organima ne želim za sada otkriti identitet, zvat ću ga Posrednik, saopćava nam "da će koštati" da se ubrza usvajanje regulacionog plana, bez kojeg mi ne možemo dobiti građevinsku dozvolu. Tada sam ja spomenuti zahtjev prijavio Federalnoj policiji i od tada ja sve aktivnosti oko ovog projekta vodim uz njihovo znanje i saglasnost.

Pošto je jasno o kakvom se djelu radi, oni su uključili i nadležno tužilaštvo. Sve daljnje aktivnosti sam obavljao po njihovim uputama. Po uputstvu Federalne policije, uz njihovo pokrivanje i dogovor o pitanjima koja trebam postaviti, ja, investitori i moji saradnici smo se sastali s Posrednikom.

Pitali smo kako su došli do iznosa od tri i po miliona maraka i objašnjeno nam je da su o njemu odlučili po kriteriju jednog procenta od vrijednosti investicije, vrijednosti projekta od 350 miliona maraka. Kasnije tokom pregovora, a sve uz znanje i pokrivanje nadležnih organa, došli smo do zahtjeva za isplatu 2,2 miliona maraka, ali u kešu. Objašnjenje za taj iznos bilo je da trebamo platiti oko 10 maraka po svakom kvadratnom metru projektiranog prostora. Jasno nam je rečeno da će, ako smo spremni to platiti, prijedlog odluke biti utvrđen još u drugoj polovini šestog mjeseca, a da će odluka o regulacionom planu biti usvojena na julskoj sjednici Gradskog vijeća Sarajeva. To je bio dogovor od 16. juna, pri čemu je precizirano da ćemo im 19. jula predati novac. Ja kod sebe imam i dokumente koji to dokazuju: 29. 6. gradonačelnik Alija Behmen donosi Zaključak kojim se utvrđuje Prijedlog odluke o usvajanju izmjena i dopuna regulacionog plana Alipašin most VII, te predlaže Gradskom vijeću Sarajeva da ga usvoji. Na osnovu ovog Behmenovog dokumenta predsjedavajući Gradskog vijeća Marin Ivanišević priprema odluku za usvajanje na sjednici Gradskog vijeća. No, kako nismo predali traženi novac na dogovoreni datum, prije održavanja sjednice Gradskog vijeća Sarajeva, predsjedavajući Marin Ivanišević skida usvajanje ove odluke s dnevnog reda.

Radi interesa istrage nadležnih ne mogu govoriti o detaljima, ali napominjem da smo sve aktivnosti poduzimali u dogovoru s nadležnim istražnim organima, koji su pokrivali i sve naše sastanke i komunikacije.






Veza Lagumdžija - Hasibović



Adil-begovi puleni i njegovi milioni


Nije nimalo slučajno što je vlasnik građevinske kompanije Butmir Husein Hasibović bio toliko povjerljiva osoba za ulogu posrednika u reketiranju sarajevskih investitora. Naime, Hasibović je najbliži rođak (sestrić) preminulog Adila Zulfikarpašića, koji je iza sebe, između ostalog, ostavio i još uvijek neutvrđeni broj miliona na računima i u sefovima švicarskih banaka, kao i Bošnjački institut u Sarajevu. Posljednjih godina Zulfikarpašićevog života Lagumdžija je postao osoba od njegovog najvećeg povjerenja, tolikog da ga je Zulfikarpašić u svom testamentu imenovao i izvršiocem njegovih testamentarnih naloga. Najbliži Zulfikarpašićevi rođaci, međutim, optužuju Lagumdžiju da iz svojih osobnih interesa manipulira oporukom. U prilog njihovim tvrdnjama ide i nedavni Lagumdžijin jednodnevni put u Zürich. Naime, prema tvrdnji istražnih organa, Lagumdžija je u pratnji upravo Hasibovića privatnim avionom na nekoliko sati sa sarajevskog aerodroma otputovao u Zürich. Tamo su iz jednog Zulfikarpašićevog sefa u Zürichu uzeli šest miliona eura u gotovini i odmah se vratili u Sarajevo. Nakon toga su četvorici Zulfikarpašićevih rođaka dali po 100.000 eura, dok se trag ostatku novca, prema tvrdnji Zulfikarpašićevih rođaka - gubi. Jedan od one četvorice koji je u koverti dobio 100.000 eura neraspakovanu ju je predao sarajevskom sudu. No, alarmirani su i švicarski istražni organi: nedavno je u Sarajevu tim povodom boravio i švicarski tužitelj iz Züricha, koji, pored ostalog, ispituje okolnosti mogućeg nezakonitog raspolaganja oporučenim novcem, te počinjenim kršenjem švicarskih zakona prilikom gotovinskog iznošenja milionske sume novca iz zemlje.





Istražni organi obavili sjajan posao



Prava zločinačka organizacija


Prema izvoru iz nadležnih istražiteljskih organa, uključenog u kompletan tok akcije, s kojim su razgovarali Dani, zakonitim tajnim praćenjem čelnika SDP-a, te tajnim snimanjem njihove međusobne i komunikacije s Hasibovićem, došlo se do obilja dokaza o postojanju dobro organiziranog zločinačkog udruženja stvorenog radi osobnog bogaćenja kroz zloupotrebu službenih položaja funkcionera i vijećnika SDP-a BiH u sarajevskim općinama i Gradu Sarajevu. Sugovornik Dana koji je preslušao i pregledao dokazni materijal tvrdi da se radi o šokantnoj beskrupuloznosti u reketiranju, te o nivou međusobne komunikacije koji ne zaostaje za onom Muhameda Alija Gašija, članova njegove zločinačke organizacije i Senada Šahinpašića Šaje, s kojom je javnost imala prilike da se upozna. Iz već izuzetih dokumenata sarajevske Gradske uprave, te Gradskog vijeća, vidljivo je da su aktivnosti ovih gradskih institucija bile u potpunosti podređene odlukama zločinačke organizacije. Tajno snimanje njihove komunikacije donijelo je još niz veoma zanimljivih otkrića: da je na operativnom nivou glavnu riječ u reketiranju Imamovića i ostalih investitora vodio Damir Hadžić, da je svim sastancima prisustvovao i Lagumdžija, a na ponekim i načelnik sarajevske Općine Centar Dževad Bećirević koji se nije uključivao u razgovor; da je Hadžić svom prijatelju, navodno uposleniku Općine Novi Grad, naložio da angažira trojicu razbijača koji će palicama pretući uglednog maksiofacijalnog hirurga Benjamina Bejtovića, koji je bio kandidat Naše stranke za načelnika u Hadžićevoj općini na posljednjim lokalnim izborima; da je pravi razlog skandalozne odluke SDP-ovog Gradskog vijeća Sarajeva o kupovini propale TV stanice Studio 99 to što njen bankrotirani vlasnik Adil Kulenović privatno duguje novac od osnivačkih udjela preduzeća nekolicini istaknutih SDP-ovaca, te što su mu žiranti za kredit koji ne otplaćuje ugledni članovi stranke Šanko Mesihović i Predrag Kurteš; da i nakon prvih saznanja da istražni organi prikupljaju dokaze o postojanju njihove zločinačke organizacije bez ustezanja, uvjereni u vlastitu nedodirljivost, nastavljaju započeti deal s Imamovićem; da Lagumdžija, Ivanišević i Hadžić počinju sumnjičiti svoje prijatelje i stranačke kolege Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH, i Aliju Behmena, gradonačelnika Sarajeva, za neprijateljsko šurovanje s direktorom Federalne policije Zlatkom Miletićem...





Ekskluzivno - Razgovor: Damir Hadžić, načelnik sarajevske Općine Novi Grad, član Predsjedništva i šef Izbornog štaba SDP-a BiH



Isto su me pitali i inspektori policije



- Gospodine Hadžiću, pretpostavljam da isto mislimo o Muhamedu Aliju Gašiju i o tome šta je on radio.

- Ne znam na šta mislite.

- Mislim sve najgore, užasno.

- Dakle, mislimo isto.

- Damire, zbog onoga što sam ovih dana imao prilike da vidim i da čujem, ja sam ostao šokiran. Dakle, mislim da ste uradili gore stvari od Gašija. Kad kažem "vidio i čuo", ne mislim da mi je neko to u kafani ispričao, nego o onome čime raspolaže policija i drugi nadležni istražni organi.

- Ja opet ne znam sa čim oni raspolažu.

- Raspolažu sa snimcima Vaših razgovora s Marinom Ivaniševićem i sa Zlatkom Lagumdžijom.

- Mojih razgovora? Hoćemo li početi?

- Počeli smo.

- Evo, ubacujete me u mašinu odmah, dakle, pa pitam je li to to.

- Razmišljao sam kako bih mogao uopće početi ovo. Mene zanima Vaše imovno stanje. Šta posjedujete?

- Stan na Dobrinji i vikendicu u okolini Sarajeva, koju sam napravio.

- Gdje?

- U okolini Sarajeva je dovoljno reći.

- Znate zbog čega, ima više informacija o okolini Sarajeva, da imate više...

- Imam jednu. Dakle, lako je provjeriti. Postoji jedna nekretnina koja je nedovršena još uvijek, koju...

- Govorite o ovoj na Mošćanici?

- Jeste. Dakle, govorim o njoj i to je nekretnina koju sam počeo raditi prošle godine i evo u završnoj sam fazi. Imam jedan stan na Dobrinji i što se mojih nekretnina tiče to je sve.

- A Dobroševići?

- Šta Dobroševići?

- Imanje na Dobroševićima.

- Nemam.

- Koliko je koštao stan u Makarskoj koji se vodi na Vašu punicu?

- Vidi, ja bih najradije da mi na ovaj način prekinemo razgovor. Dakle, ovo su čiste špekulacije, to što vi imate informacija u ovom trenutku ne vodi ničemu. Lako je provjeriti. Moja punica se zove Zarifa Čustović. Ode se u zemljišno-knjižni ured u Makarskoj, možemo to uraditi odavde, možemo, dakle, uputiti dopis ovoga trenutka i do izlaska broja Dana možemo dobiti informaciju da li na ime Damira Hadžića, moje punice, moje supruge, mog oca, majke, dakle, ne znam, rodice... da li ima kakva nekretnina u Makarskoj ili bilo gdje na Jadranu ili bilo gdje van BiH. Dakle, to što su obavještajna saznanja ljudi koji ne žele, koji nisu dobronamjerni, a u posljednjih nekoliko godina špekuliraju tim informacijama, rezultat je to napisa, prije svega u Slobodnoj Bosni, koji su se pojavili prije, ja mislim, četiri godine. To je rezultat čiste želje za potpunom diskreditacijom, mojom ličnom diskreditacijom i nastojanja da u ovom poprilično turbulentnom vremenu dođemo do situacije do koje smo, evo, došli danas, a povodom slučaja.

- A zbog čega bi Slobodna Bosna imala interesa za takvo nešto? Ne vidim razlog, naprotiv: mislim da ako se bore protiv čega, onda se bore protiv kriminala i korupcije vlasti, vladajućih stranaka, ne opozicije?

- Pa ne znam, Senade, u ovom trenutku pitate me zbog čega bi to radio neko s kim ja nemam apsolutno nikakav kontakt.

- Možete li mi reći o sastancima na kojima ste razgovarali o parama, o visini, o iznosu para koje Vam treba isplatiti investitor oko ovog objekta koji je sada aktuelan u medijima?

- Možemo li apsolvirati prvu temu? Znači, želim da se zna, volio bih i od Vas... Dakle, zaista, zgrožen sam, užasnut sam da postoji neko ko može na taj način da postavi stvari. Šta bih ja trebao? Svaki dan bih se trebao javiti u nekoliko sedmičnih novina da dokažem da nemam te nekretnine?! Ne znam šta dalje da radim, jer početak našeg razgovora kreće od toga da sam ja negativac u ovoj priči i da sad svaka dalja priča može imati isključivu tendenciju koja ima negativan predznak.

- U pravu ste za to, ali to ne govorim na bazi...

- Ali, govorite na bazi, Senade, izvinite, neprovjerenih informacija.

- Ne, ne. Uvjerit ćete se brzo na bazi kojih informacija ja govorim.

- Hajde, odlično. Dakle, odgovorno tvrdim da takvo nešto nemam. Ukoliko nešto tako imam, spreman sam da odgovaram na svaki mogući način, kao i moja punica.

- Damire, recite mi, molim Vas, oko sastanaka u Bošnjačkom institutu na kojima se razgovaralo o iznosu koji treba da plate investitori na čelu s ASA Preventom za objekat o kojem se govori ovih dana. Govorim o sastancima na kojima ste učestvovali Marin Ivanišević, Zlatko Lagumdžija i Vi.

- Dakle, to su me isto pitali i inspektori Federalne uprave policije. Nikakvih sastanaka u Bošnjačkom institutu nije bilo. Ja sam igrom prilika član Senata Bošnjačkog instituta.

- Zlatko je predsjednik?

- Pa, bio je predsjednik, koliko ja znam rahmetli Adil-beg, pa ...

- ...On je napravio Senat.

- Ne znam, ja sam član Senata. U Senatu učestvujem onoliko koliko mi vrijeme i moji intelektualni kapaciteti dozvoljavaju i u odnosu na zahtjeve koji se eventualno od tih ljudi stavljaju pred mene. Što se mene lično tiče, dakle, ja sam u Senatu u životu boravio četiri puta, koliko se sjećam. Dakle, serija sastanaka, sastanci koji su bili gore, ne postoje. Prvi put kad je formiran ovaj Senat, drugi put, dakle, vi znate da se pozivi šalju, organiziraju se povodom različitih prilika. I treći put, prije nekih 2-3 mjeseca, to je tačno, i to sam potvrdio ljudima u Federalnoj upravi policije, kada je bio neki okrugli sto, znam da je Zdravko Grebo prisustvovao, sad se tačno teme ne mogu sjetiti, ali čini mi se da se radilo o temi Javnost i javno mnijenje. A pošto je to moj fah, ja sam neko ko je završio žurnalistiku, vrlo sam zainteresiran za takve stvari. Nije bilo nikakvog sastanka, bio je čisti kontakt, ljudski, normalan, između mene i gospodina Hasibovića, koji me je zamolio da ga primim na jedan sastanak u Općinu. Dakle, čista je prevara da sam sjedio s Marinom Ivaniševićem, sa Zlatkom Lagumdžijom na tom navodnom nekom, sad od vas čujem, tajnom sastanku, jer dosad nikad Marin Ivanišević nije bio spominjan. Oni su me pitali za Zlatka Lagumdžiju, ne i za Marina Ivaniševića. Na kraju, ni Zlatko, ni Marin nisu optuženi, ne optuženi, nego kroz izvještaj koji su napravili oni nisu uočeni kao ljudi koji su učestvovali na bilo koji način.

- Da li ste razgovarali u nekom drugom prostoru sa Zlatkom i s Marinom vezano za novac i za način predaje novca i uopće za donošenje odluke o promjeni regulacionog plana u Gradskom vijeću?

- Marin i ja komuniciramo na način čovjeka koji je predsjedavajući Gradskog vijeća i mene kao načelnika Općine. On je tu drugi mandat, ja sam na ovome mjestu u Novom Gradu treći mandat. Što se tiče komunikacije mene, Ivaniševića i Lagumdžije na nekom tajnom sastanku, uz neku tajnu večeru i ručak, od toga nema ništa. Nismo nikad sjedili i govorili o tome, a inače vrlo često i vrlo intenzivno sjedimo i komuniciramo i govorimo o ključnim stvarima koji se tiču Socijaldemokratske partije.

- A znate li da postoje snimci tih razgovora?

- Kojih razgovora?

- Tih.

- Stalno pričaju o nekim snimcima. Ja bih vrlo rado da vidim te snimke, da čujem te snimke, i da vidim o čemu to govore ljudi. Dakle, imaju navodno video snimke, imaju navodno audio snimke. Međutim, ni od audio ni od video zapisa dosad nema ništa. I ja tvrdim da ih nema. A pogotovo kad govorite o Bošnjačkom institutu.

- A da li ste Vi zvali Aliju Behmena i tražili da se skine s dnevnog reda prijedlog donošenja odluke o izmjeni Regulacionog plana? Govorimo o telefonskom razgovoru.

- Kad stvari hoće da se okrenu, onda to izgleda na način kako vi kažete, i, nažalost, to nije dovoljna priprema. On, Alija Behmen, je ovlašteni predlagač dokumenata koji idu na Gradsko vijeće, kao gradonačelnik. Ja sam neko ko je subjekt planiranja i kao čovjek koji vodi ovu općinu, po zakonu. I po Zakonu o prostornom uređenju dozvoljeno mi je da participiram, odnosno da dam svoj maksimalni doprinos u realizaciji, između ostalog, i regulacionih planova. Naša komunikacija je dnevna, mene i Alije Behmena. Mi govorimo o različitim stvarima. Šta su slušali kroz posebne istražne radnje ljudi iz Federalne uprave policije, ja ne znam, ali je tačno da sam preko svog pomoćnika nakon održane sjednice Savjeta gradonačelnika, na kojem je prisustvovao moj pomoćnik, i preglasavanja, što nije uobičajeni način izjašnjenja, od 5:4, dakle, pet članova Savjeta gradonačelnika bilo je za prihvatanje plana, četiri su bila protiv tog plana. Meni je palo na pamet slučajno da pitam zbog čega to četiri čovjeka, eminentna čovjeka koji sjede gore, to su ljudi koji su u ovom gradu uradili jako puno stvari, koji imaju tridesetogodišnje i četrdesetogodišnje iskustvo, rekli da ne treba usvojiti plan i koje su to bile njihove primjedbe. Dakle, po meni je to nekako bilo toliko ljudski, toliko normalno i logično, da ja jesam poslao svog pomoćnika, on je to predložio, a Odbor za urbanizam, sastavljen od svih stranaka u ovome Gradskom vijeću, je na osnovu kontakta ostvarenog između pomoćnice gradonačelnika, gospođe Nedrete, s njenim pretpostavljenim gradonačelnikom, predložio povlačenje materijala i tačno je da sam ja Aliji Behmenu sugerirao da povuče materijal. Alija Behmen je dovoljno iskusan i pametan čovjek, s vrlo jasnom definicijom vlastitih ovlaštenja, da ga ne može niko dovesti na bilo koji način u bilo koju vrstu zablude i on je kao ovlašteno lice predložio povlačenje tog materijala. Pazite, molim vas, za interval od 10, 15 ili 20 dana, da se vidi gdje su to problemi, koje su to manjkavosti u dokumentu...

- Ili, pak, za interval u kojem će biti predan traženi novac.

- Vidite, da je bilo oko toga i da je neko htio pokazati, to sam rekao i ljudima iz MUP-a, dakle, može se sad to interpretirati kako god želite. Napravili smo takvu poziciju da se može interpretirati. Mogli smo mi to poslati na Gradsko vijeće i moglo je biti odbijeno, pa bi onda tamo neko rekao...

- Onda ne bi bilo para.

- Kojih para? Nema para nikakvih. Ja neću da govorim o parama kad para nema. Dakle, govorite maloprije o investitorima. Kojim investitorima?

- Šta je sa Sejom Hasibovićem, vlasnikom i direktorom Butmira?

- Šta je s njim?

- S njim ste razgovarali, dogovarali i visinu i iznos para i načine predaje i tako dalje. Postoje snimci tih razgovora.

- Opet - postoje snimci. Dakle, nema snimaka, što se mene tiče. Ja sam s gospodinom Hasibovićem razgovarao dva puta. Nakon tog razgovora, dakle dogovora da će 19. juna, čini mi se, biti kod mene u kancelariji, evo, govorili smo o ovome. O tome smo govorili na način da kaže čovjek da je ugrožena statika okolnih objekata i da obodni zidovi, to su obodni zidovi tu, dakle, to su stvari koje su tehničke prirode, ne znam ima li potrebe na bilo koji način sad dalje interpretirati, ugrožavaju, prije svega, Dom zdravlja i da bi bilo neophodno da mu se dozvoli da se konstrukcija koju gradi dovede do kote nula kako bi zaštitio okolne objekte. Dakle, to smo razgovarali tada i ništa više nismo razgovarali. Nikakve pare spominjali nismo, nikakve načine, tehnike, kako da se dođe do sredstava i bilo čega.

- Znate li da je Marin Ivanišević od Nihada Imamovića tražio i dobio pare koje su uplaćene Ivaniševićevom preduzeću Revicon da bi se pokrenula ova procedura za izmjenu Regulacionog plana?

- Prvi put to čujem. Prvi put. Ali, nemojte me pitati za stvari... Prvo, ovako. Pitate me znam li da su uplaćene pare. Ne znam. Ako su uplaćene pare, zbog čega su uplaćene, to naravno trebate pitati jednog ili drugog. Ne znam, zaista. Ja vam mogu pomoći da dođete do Marina.

- Zašto ste tražili da se premlati Benjamin Bejtović?

- De, podsjetite me malo ko je Benjamin Bejtović.

- Iz Naše stranke, kandidat za načelnika u Vašoj općini na prošlim izborima.

- Ja tražio?

- Da.

- Od koga?

- Od Vašeg šefa obezbjeđenja.

- Ko je moj šef, ja nemam šefa obezbjeđenja.

- Ne znam, neki zaposlenik u Općini. Ne znam kako se zove.

- To ne postoji. To je notorna laž.

- Ne znam kako se zove, reći ću Vam ime, imam zapisano. Ali, znate li da postoji snimak?

- Kakvi snimci? Benjamin Bejtović, prije godinu dana, ja i Benjamin kao vi i ja, čovječe. Ja i Benjamin sjedimo, razgovaramo o hiljadu stvari o kojima treba da pričamo, čovjek koji je doktor, koji je uvaženi član ove lokalne zajednice, ja da sam od nekoga tražio?! Zašto njega? Pa što bih njega? Imao sam ja mogućnost i priliku tražiti da oni koji su me vrijeđali po nacionalnoj osnovi zbog imena i prezimena moje majke, da od nekoga tražim da ga riješe. Ta banda, u kojoj je i ovaj čovjek koji ovo gradi, je dio tog miljea. A Benjamin Bejtović... Dajte, nemojte, kakvi snimci više?

- Snimci, snimci...

- Šta je ovo, samo pričaju o nekim snimcima, ima li iko da pokaže ikakav snimak? Dakle, nema, nisam nikad tražio ništa takvo, i što se tiče Benjamina Bejtovića, to je uvaženi član ove lokalne zajednice.

- A da li je Općina Novi Grad donirala, poklonila automobil marke Golf Kantonalnom ministarstvu unutrašnjih poslova?

- Šta, da li je?

- Da li je Općina Novi Grad, poklonila, dala na korištenje, donirala... Kantonalnom ministarstvu unutrašnjih poslova automobil?

- Šta hoćete da me pitate?

- Pa, to Vas pitam.

- To me pitate. Ova Općina svake godine izdvoji određeni iznos kroz Općinsko vijeće za pomoć i podršku Policijskoj upravi Novi Grad. To je Treća policijska uprava.

- Ali Kantonalnom MUP-u, ne Policijskoj upravi.

- Mogu li objasniti? Dakle, nijedno vozilo nije na Policijskoj upravi. Svako je vozilo na Kantonalnom MUP-u. Ne može se registrirati na Policijsku upravu. Znači, sva vozila koja smo ikad nabavljali, nabavljena su isključivo i samo za Policijsku upravu Novi Grad i ona su danas na dispoziciji Policijskoj upravi.

- Nije nijedno vozilo Kantonalnom MUP-u? Golf šestica?

- Nemojte, Senade, molim vas. Nemojte, vrijeđa me. Znate li kako se osjećam ružno? Gore se osjećam nego gore u policiji. Dakle, ne. Šestica? To je prije nekoliko mjeseci tek izašlo auto.

- Da, vjerovatno.

- Mogu li ja vas nekad pitati da vam kažem odakle vam ti izvori? Vidite kako razgovaramo?! Ja vam zaista govorim sve do kraja. Vi ste došli s poluinformacijama i dezinformacijama. Pitate me za Golfa. Dakle, ova općina je ove godine, evo pomoći će mi kolege, odlučila da nabavi informatičku opremu i da u zgradi Policijske uprave uradi šalter-salu od nekih 80-90 kvadrata. Prošle godine su nabavljena dva vozila marke Golf 5, pretprošle ono vozilo borbeno, kombi onaj, i također informatička oprema, kamere i tako dalje. Dakle, nikad, apsolutno nikad, nije nabavljeno ništa prema Kantonalnom MUP-u, ili bilo kojem drugom MUP-u, osim Trećoj policijskoj upravi, osim i samo Trećoj policijskoj upravi, u skladu s njihovim potrebama i zahtjevima koje su uputili prema nama, na period prilikom planiranja budžeta.

Teror gena
Djeca su ukras krvi i tla
Piše: Lamija Begagić
A šta je ta krv, ovdje i sada, ovdje i oduvijek? Krv je i majka, i domovina, i vjera. Bez krvi, ergo, bez majke, domovine i vjere, mi smo kao čovjek bez vode i kiseli kupus bez rasola – osuđeni na brzu propast. Jedna majka (uz jednu vjeru i jednu domovinu) svakako je ona biološka. Ona rađa i stvara, ona je obnoviteljica nacije. Ona je veličina, ona ima veliko M i to je najveće priznanje kojim ju je okitio balkanski patrijahalni obrazac. Bez sposobnosti da rodi, stvori, obnovi, podoji, produži, nastavi, ona je neostvarana, ona je čovjek bez vode, ona je kiseli kupus bez rasola
Usvojiti dijete u Bosni i Hercegovini, epskoj brdovitoj zemlji u kojoj je zakon krvi iznad bilo kojeg pisanog ili nepisanog zakona, gigantski je izazov. Usvojiti dijete unatoč činjenici da su oba roditelja reproduktivno zdrava i sposobna imati biološko potomstvo, čin je, u najmanju ruku, neobičan, rijedak i, kao takav, rado opričavan i prepričavan po frizerskim salonima i piljarama malih gradova iz kojih su ponikli ti dozlaboga neobični roditelji. Usvojiti dijete, tuđe krvce, umjesto raditi na svom, usvojiti dijete i tako uskratiti potencijalnog sina ili kćerku nekome ko je deset godina po raznim mariborima bezuspješno podvrgavan umjetnoj oplodnji, usvojiti dijete u i etnički, i nacionalno miješanom braku, u epskoj brdovitoj zemlji u kojoj se jedino na rodnoj miješanosti insistira, dok se od svih drugih zazire – sve je to razlog za biti stigmatiziran, drugačiji, neobičan i neshvaćen.

Šta je, pak, problem u neobičnosti? Apsolutno ništa, u Berlinu, gdje se identiteti križaju kao trake na prometnim raskrsnicama, a preci i potomci rijetko kad potiču iz istih zemalja ili tradicija. Neobičan u Berlinu nije hodajuće čudo čijoj se hrabrosti što je drugačiji divimo ili mu odajemo priznanje, ali se ograđujemo od njegovih poteza, uz napomenu da mi sami nikad ne bismo mogli takvo što. Takav pak Neobičan ne uspijeva na zemlji koja misli da su stvarne različitosti u postojanju tri sakralna objekta na nekoliko kvadratnih metara, u zemlji koja misli da je stvarna tolerancija ako čestitaš Bajram, a tebi čestitaju Božić. Tlo je tu nepogodno, snjegovi padnu u oktobru, vjetrovi su jaki, Sunce grije rijetko, a jako.

U takvoj zemlji biti majka usvojenog djeteta, pritom u braku sa čovjekom iz donedavno neprijateljske zemlje, pa uz to i ateistkinja, pa uz to još i reproduktivno zdrava, nije obično, ali umije biti živopisno, da ne napišem – zabavno.

SEVAP TI JE: Najčešći oblik (uvjetno rečeno) podrške (tu, dakako ne uključujem istinske prijatelje i užu porodicu) na koji sam nailazila prolazeći kroz zamršeni proces usvojenja svakako je patosno divljenje praćeno čestitanjem na hrabrosti. U prvih desetak situacija pokušavala sam sagovornicima dokazati kako je hrabra svaka osoba koja se odluči za roditeljstvo, bila ta djeca biološka ili usvojena. Kasnije, shvatila sam da je trud uzaludan i da većina takvih sagovornika nikada neće povjerovati u tu jednakost, jer biološka djeca se (većini roditelja) dogode, a za usvojenu se valja dobrano potruditi. Mislila sam, u početku, kako ipak vrijedi truda objasniti da je manji problem doći do djeteta, a veći već postojeće dijete odgojiti i napraviti sretnim, zrelim i pametnim. Ubrzo sam i od toga odustala i taman kada sam raskrstila sa pokušajem dodatnog obrazovanja i prosvjetljenja svojih, u većini slučajeva krajnje dobronamjernih, sagovornika, susrela sam se sa drugim tipom ljudi koji su na usvojenje djeteta gledali, ni manje, ni više, nego kao na skupljanje bodova za raj ili džennet (podvucite termin koji odgovara vašoj tradiciji). U jeziku koji se govori u kraju u kom sam odrasla, a i u onom u kojem sada živim, postoji riječ sevap, potekla iz nekog orijentalnog jezika. Njeno značenje je dobročinstvo ili bogougodno djelo (po tumačenju B. Klaića). Rečenica „Sevap ti je!“ izgovorena u ovoj light varijanti, uz neizbježni blagi smiješak i tapšanje po ramenu dopirala je do mojih ušiju iz različitih usta - klasne, rodne ili dobne granice gotovo da nisu postojale. Neke, meni naročito drage varijacije na temu sevap glasile su: „To ti je kao da si na hadžu bila“, te „U koje li je on (moj sin, op.a.) turbe ubacivao?“.
Moj birokratski put do mog djeteta podsjetio me, tako, još jednom, na svo bogatstvo sakralnog folklora naših naroda i narodnosti.

KRV NIJE VODA: Moja poznanica rodila je kćerkicu. Malena je sa nekoliko mjeseci upoznala djeda, te mu odmah, povjerljivo i mirno pružila rukice da je uzme. Predala mu se u naramak bez plakanja i ustezanja. Krv ipak nije voda, komentira moja prijateljica, preda mnom. Nedugo potom zašuti i miriše neprijaznost u zraku. Potom se razgovor nastavlja. Krv nije voda, kažu u mom kraju. Ponekad, koriste sličnu rečenicu pa tvrde kako krv nije rasol. Za neupućene, rasol je slana voda u kojoj se kiselio kupus za zimnicu.
Krv nije voda/rasol tek je jedna karika u lancu balkanskih krvavih izreka.
Podsjetimo se: Krv će pasti. Krvna osveta. Tuđe krvi. Zla krv. Miješana krvca.

A šta je ta krv, ovdje i sada, ovdje i oduvijek? Krv je i majka, i domovina, i vjera. Bez krvi, ergo, bez majke, domovine i vjere, mi smo kao čovjek bez vode i kiseli kupus bez rasola – osuđeni na brzu propast. Jedna majka (uz jednu vjeru i jednu domovinu) svakako je ona biološka. Ona rađa i stvara, ona je obnoviteljica nacije. Ona je veličina, ona ima veliko M i to je najveće priznanje kojim ju je okitio balkanski patrijahalni obrazac. Bez sposobnosti da rodi, stvori, obnovi, podoji, produži, nastavi, ona je neostvarana, ona je čovjek bez vode, ona je kiseli kupus bez rasola.

Rasol, voda u kojoj se kiselio kupus za zimnicu, dobar je, vele, i protiv mamurluka. Mamurluk, riječ neorijentalnog porijekla, označava stanje nakon pijanstva, obično manifestirano kroz glavobolju, umor, mučninu ili slične mahom fizičke, a katkad i psihološke smetnje. Trebaju sati da se organizam očisti od toksina iz alkoholnih pića, kao što trebaju stoljeća da se neko podneblje očisti od zadaha epske tradicije.

Dok čekamo da minu stoljeća ili da nađemo rasol koji će nam zaliječiti naš nacionalni mamurluk, ostaje nam da se čudimo kako je novopečenoj majci lakše vjerovati da je njeno dijete nanjušilo krv svog djeda čim ga je jednom omirisalo, nego sagledati vanjske faktore pa uočiti da djevojčica raste svakodnevno okružena mnogobrojnim prijateljima i poznanicima pa je to njeno povjerenje već, ma kako malena ona bila, stečeno, a ne urođeno.

TEROR GENA ILI ISTI JE TI: Eto nas, sada, napokon, na najzanimljivijem dijelu priče o nebiološkoj djeci i njihovim nebiološkim roditeljima: priči o genima. Šta prosječan stanovnik ove zemlje, bez obzira kojem konstitutivnom narodu pripadao, zna o genetici? Vjerovatno zna kako od bioloških roditelja nasljeđujemo boju očiju, kako od oca pokupimo gen za ćelavost, a od nekog člana porodice sklonost srčanim oboljenjima. No, kako ovdašnji ljudi radije vjeruju u magiju nego u medicinu, u alhemiju nego u hemiju, tako je i njihova genetika nešto drugačija negoli ona naučno utemeljena. Genetika u koju vjeruju moćna je disciplina, zaslužna za kriminal, korupciju, sklonost narkoticima i alkoholu. Čudni su putevi nauke u zemlji čiji lokalni pisac izjavljuje kako je evolucija najveća zabluda čovječanstva. Na takvom tlu, nije teško naići na one koji su puni riječi hvale za moga sina (Mašallah, divan je, pametan je, lijep je k'o slika...), ali i izvjesnog strahopoštovanja prema meni koja ga odgajam, a ne znam kakvi su mu geni i da li će sutra postati narkoman ili me ubiti na spavanju.
Strahujem šta će mi sin postati. Strahujem da će na matursko putovanje putovati s vizom. Strahujem da će me, ne daj Bože, jer ko zna kakve gene nosi, upitati zašto on jedini ne ide na časove vjeronauke.

Koliko strahujem, toliko osjećam i nepodnošljivu lakoću odgajanja djeteta oslobođena terora gena i krvi – bez straha da će dobiti parodontozu (na mamu), ablaciju mrežnice (na tatu), čir na želucu (na dedu), srčani udar (na baku). Divno je ne titrati nad djetetom i provjeravati znoje li mu se noge, ima li zaliske, kad će početi ćelaviti ili sijediti, kakav mu je ten, hoće li biti osjetljiv na sunce ili prašinu. Divno je gledati na dijete kao na čovjeka, a ne kao na produžetak svoje loze sa svim njenim nasljednim oštećenjima, greškama i felerima.
izvor:e-novine.com

Dio teksta,Ljepota ratnog huškanja Ane Torlas, by e-novine:
"Neki su, mnogo poslije, u jednoj balkanskoj zemlji, kroz koju protječe Dunav, a južnije Drina, govorili kako nije lijepo huškati ljude na druge ljude, i da je to rabota luđaka koje treba izolirati.

I mnogi su uglednici u Evropi i Svijetu govorili da je tako dobro, kada se luđaci izoliraju.

I jednu su osobu, ti u Pravdi iskusni ljudi, osudili i izolirali, jer je huškala ljude da ubijaju druge ljude. Ona je huškala, predano i redovno, kroz nekoliko dugih, dugih godina.

Nedaleko od Drine, Meho je bio već dvadeset godina zaposlen u lokalnoj poljoprivrednoj zadruzi. Njegova je supruga radila u tvornici. Radili su, i u svojoj bašti, i na svome polju. Imali su golfa, djeca su osnovnoškolci, a babo i majka su uštedili, da bi stariji sin, opijen magijom struje i elektromotorima, pošao na elektrotehniku u Beograd, na univerzitet od ugleda. Ušparali su roditelji i za mlađega, ima se i za bracu, kada dođe do fakultetske dobi. Vole i njega majka i otac.

Jesenski suton spuštao se na selo što nemirno spava, ima već treću jesen. Golfa više nema, posla nema babo, majčina fabrika je otišla u majčinu, struje, više nema nego ima, crijeva krulje, mrazovi se surovo šale, bijeleći baštu i polja.

Grupa bradatih ide selom. Čizme gacaju lokve od jutrošnje kiše. Staju pred kućom što odaje radišne ljude. Miriši mokro sijeno u stogovima. Ubrzo izvode Mehu vani i teško ga biju kundacima. Onda ga pale. Žena mu iznenada izvuče nož i nasrne na jednoga skoro obrijane glave, što je žario njenoga čovjeka. Obrijani je upuca u čelo. Kleknula je u lokvu, i klečala dok izbrojiš jedan, dva, i na tri se prevalila na bok, i pukla glavom o beton dvorišta. Krv teče iz rane ponad obrve, a dok su ovi palili Mehu, sinovi su jecali. Na zapadu se rumeno vedrilo, a istok je još bio taman od ciklone, što se jutros nad selom istutnjala. Smrdi meso i rakija, a sinovi kroz suze kazuju gdje je ono malo maraka i žutoga, što je ostalo.

U kasnom sumraku požar sjaji kao smaragd. Kokoši su i patke pobjegle dalje od te jare, a četiri će tijela sutradan ujutro prekriti muhe. Nema Mehi penzije, više nikada nema ljetovanja u Kotoru, nema elektrotehnike u Beogradu. I mlađi brat je, znao zagledati se negdje i sanjariti.
Ili je profesorica biologije mislila da jako malo drugih ljudi ima želje."


[Edited by primus inter pares on 27-10-2009 at 22:40 GMT]

Perač nogu Dimitrija Ljotića
Piše: Mirko Kovač


Povodom nove knjige Mirka Kovača “Elita gora od rulje”, Viktor Ivančić je napisao: “Tko od ove knjige očekuje milost, neće je dobiti. Mirko Kovač svojim tekstom ulazi u ‘materiju’ kao što se skalpelom prodire u gnojno tkivo, a ‘materija’ je, uz sve svoje različite manifestacije, uvijek ista: odnos umjetnosti i ideologije, bardova nacionalne kulture i nositelja političke sile, književnika i moćnika, ili - u nemalome broju slučajeva - jednih te istih. Danas nema pisca koji bi, plemenskim zakonima usprkos, bio u stanju superiornije od Kovača podrivati nacionalne mitove i raskrinkati kulturne pogone za proizvodnju zla. Blistavim stilom, nenadmašnom erudicijom i polemičkom lucidnošću, on se bavi svojevrsnom razgradnjom spomeničke baštine. I baš zbog toga što nema uzmaka, što sa svake stranice frcaju krhotine i izbijaju autentični totalitarni mrakovi, Mirko Kovač sastavlja jedinstvenu posvetu ljudskom dostojanstvu i težnji za slobodom, na način koji nema premca u suvremenoj europskoj književnosti”. Iz knjige “Elita gora od rulje” (izdanje “Frakture”), uz dozvolu autora, prenosimo nekoliko poglavlja

Photo: STOCK
U knjizi Turistički vodič Rajca stoji: "Kada put Valjeva krenete ravno u brda dočekaće vas Lelić srpsko svetilište ili kako ga odskoro zovu 'Srpski Jerusalim'. Ovde počivaju dva sveca, duhovna giganta srpskog naroda, Otac Justin Popović i vladika Nikolaj Velimirović." Sveci su napisali tovar knjiga – rasprave o Bogu, o bogočovjeku, religiji, duši, naciji. Pisali su i pjesmarice, pripovijesti, igrokaze, uspomene i putopise. Dakle, sveci su istodobno i pisci, pa mi to daje za pravo da ovaj put posvetim koji časak onome koji se visočije vinuo, književniku i episkopu Nikolaju Velimiroviću, premda i Justinov uzlet nije manji. Nikolaj je općeprihvaćeno kulturno i duhovno dobro, autoritet u svim područjima od crkvenih do političkih i gospodarskih, dok je Justin nešto više elitist, ikona salonskih Srba, onih u kontri došljacima koji iz zaostalih krajeva donose u svojim naprtnjačama sirovi šovinizam, dok su starosjedioci u tim poslovima rafinirani, a odnošaje s Nikolajem imali su još onda kad je to bilo zabranjeno upravo od takvih i sličnih kakvi su danas lički ili bosanski i hercegovački dotepenci.

Turistički vodič Rajca nije bio posve precizan kada je njihove grobove locirao na istoj parceli, premda ne bih smio oko toga cjepidlačiti, grobovi su zasigurno blizu jedan drugomu, pa ako odlučite odmarati se u selima oko Valjeva, grobovi duhovnih giganata bit će vam nadomak. Crkveni vodič bolje je opremljen, pa će turistima i vjernicima pribaviti još naputaka, te ih upoznati da se "Sveti Ava Otac Justin preselio u rajska naselja na Blagovesti 1979., a da mu je grob položen na južnoj strani oltara u manastiru Ćelije koji nosi epitet bisera u ruci Božjoj i komadića raja na zemlji". Kolega Sveti Ava Justin napisao je filozofskih, književnih i teoloških djela ravno 33 sveska, te 12 svezaka prijevoda i komentara Žitija Svetih. I dok Turistički vodič Rajca nije htio ulaziti u finese i detalje vječnog smještaja dvojice svetaca, jer ako nađete samo jednoga u Leliću, odmah ćete pitati za drugoga; cio je taj valjevski kraj duhovna prijestolnica srpskoga naroda, dotle se jedan vjeroučitelj i đakon držao činjenica i u BBN-u (Bajinobaštanskim novinama) obznanio da je u manastiru Ćelije sahranjen Sv. Justin Popović, a u manastiru Leliću su mošti Sv. vladike Nikolaja Velimirovića". Ali ma gdje bili njihovi grobovi, sveci i književnici u srcima su odnedavno pobožnoga srpskoga puka.

Svetac i antisemita: Nikolaj Velimirović
Photo: Stock
Otac Nikolaj Velimirović, "književni velikan" i duhovnik, za kojega je Ava Justin rekao da je "najveći Srbin posle Svetog Save", trenutačno "zvijezda vodilja u srpskome univerzumu", kako u Obrazu ističu mislioci Nove srpske desnice, "upokojio se u Gospodu" 1956. godine u Americi i sahranjen u srpskom manastiru Sv. Sava u Libertyvillu, a odatle su ostaci prebačeni u Srbiju 1991. godine, u manastir Lelić kod Valjeva gdje i danas počivaju i odande nadahnjuju gotovo cio srpski rod. Koliko mi je poznato episkop Nikolaj nije kanoniziran, što će reći Sabor nije odobrio javno štovanje blaženika, pa se svetac kultno ne slavi po kalendaru, niti mu se ime nalazi u Imenoslovu svetih Srpske pravoslavne crkve, ali to ne priječi crkvene poslenike i popove da ga lažno predstavljaju kao sveca i tako ga oslovljavaju bilo da pišu ili govore o njemu, a njegovu ikonu sve češće meću na oltar kao svog privatnog sveca. Istina, pitanje beatifikacije episkopa Nikolaja postavljano je u više navrata, ali proglašenje blaženikom nije uspjelo – osporavane su mu kršćanske kreposti i prigovaralo se da je za života bio ženskar i pijandura. Sve je drugo bilo bogougodno i prihvatljivo, njegov antisemitizam i njegove pohvale fašizmu, veličanje Hitlera kao čovjeka iz naroda i genija za pospremanje Europe – ali te dvije ljudske slabosti zakočile su njegovo promaknuće i dovele u pitanje formulaciju da je "osoba umrla na glasu svetosti". Doista je zlurado zanovijetati oko toga je li službeno odobrena njegova slava blaženika kad ga Crkva danomice štuje kao sveca i titulira ga blaženim mučenikom ističući njegovo proroštvo i "visokoumlje", pa čak ne libeći se sa simpatijama gledati na njegove male ljudske grijehe. (Ovaj tekst je napisan 2002. i objavljen u Feralu, a Nikolaj Velimirović ipak je kanoniziran 24. svibnja 2003. godine u Hramu Svetog Save na Vračaru, unatoč švaleracijama, napijanjima i drugim smrtnim grijesima episkopovim).

U razdoblju smjene ideologija i kolektivnog presvlačenja nacije, otac Nikolaj izbio je kao duhovni vladar, obožavan istim intezitetom kao i svjetovni vladar Milošević s kraja osamdesetih. U fašističkome glasilu Obraz o vladici je pisao i sadašnji predsjednik Koštunica. Ako je i bilo kakvih proturječja oko te figure, žitija svetih uvijek nose stanovita proturječja, ali u jednome su svi suglasni, cio narod i njegove elite, a to je da se otac Nikolaj kao pjesnik vinuo najbliže Bogu. Uostalom, i Hitler ga je odlikovao za poeziju, jer on je lirski, uzvišenim stilom, pisao o tome da je Sotona otac Židova "koji ih je zauzdao svojom uzdom i bičovao ih svojim bičem", pa su tako svi moderni europski izumi kao, primjerice, demokracija, štrajkovi, socijalizam, tolerancija vjera, pacifizam, kapitalizam, itd. djelo đavola, oca Židova. Imponiralo je Hitleru čuti riječi srpskoga pjesnika najbližega Bogu koji se čudi kako to, o Bože Svevišnji, "da su se Evropejci, kršteni i miropomazani, potpuno predali Židovima, tako da židovskom glavom misle, židovske programe primaju, židovsko hristoborstvo usvajaju, židovske laži kao istine primaju, židovska gesla kao svoja primaju, po židovskom putu hode i židovskim ciljevima služe."

Duhovna roba oca Nikolaja razgrabljena je na srpskim vašarima, a oko toga tko će ga najbolje tumačiti i tko će iz te riznice najviše zahvatiti, lomila su se koplja na političkoj, kulturnoj i intelektualnoj sceni. Čini se ipak da je Crkva ponajviše zgrabila i odmah mu uručila lažnu diplomu sveca, a potom ga lansirala kao legendu oko koje će se homogenizirati nacija i tako započeti duhovna obnova. Ugledni mlađi teolog, profesor Bogoslovskog fakulteta, đakon Radovan Bigović, napisao je knjigu Od svečoveka do bogočoveka – hrišćanska filozofija Nikolaja Velimirovića u kojoj se nižu plitke apologetske figure i ofucane kovanice poput onih da je otac Nikolaj "bogovidac", "tajnovidac", "svečovek", itd. Cio spis đakona Bigovića vrvi od banalnosti koje su toga mladog teologa učinile miljenikom beogradske čaršije. On je ustvrdio da je Nikolaj "predubok i preširok", "uvek mlad i nov", "nikad isti", "najdublja knjiga srpstva", te da s njegovom filozofijom napreduje "bogoslovski um kod Srba", a "tople struje pravoslavlja" već su u krvotoku mlađahnog svijeta. Intelektualne elite, ostale bez Marxa i drugih autoriteta, naglo osviještene, nagrnule su na otvorena vrata Crkve, jer to je mjesto koje im je nedostajalo svih proteklih godina ateizma i ropskog služenja komunizmu. Prazninu njihovih života popunila je filozofija oca Nikolaja, a njegove "svete moći" precizna su mjera tko je pravi Srbin i antikomunist. Kolebanja oko vjere i nacije više nisu u modi, jer je i to Nikolaj razriješio dubokom spoznajom da je vjera i nacija jedno te isto. Također se više Srbi neće gložiti oko toga jesu li Europejci ili nešto drugo, kad je otac Nikolaj i to raspleo i rekao: "Srbija je sused Evrope, ali Srbija nije Evropa". Sad su suglasni i oko granica srpstva, jer je Nikolaj Velimirović, još 1904. godine, tada žgoljavi skrofulozni mladac tek rukopoložen, napisao knjižicu Moje uspomene iz Boke u kojoj pjeva da je vidio "celo Primorje srpsko od Rijeke do Kotora", te da se u toj "zemlji narandži i limunova" posebice izdvaja "i kao alem u carskoj kruni blista srpska Boka" A ako u "ubavom perivoju svega srpstva" ima i kakvih drugih naroda, onda se oni razlikuju po tome što se ondje samo "Srbin ponosi svojim imenom i verom".

Nikolajev kukasti idol: Mita Ljotić

Nova srpska desnica hrani se stereotipima kojih je u izobilju u svakom spisu filozofa i sveca. Stereotipi o Židovima i Zapadu, o "uticaju tuđinštine", o nacionalizmu i rasizmu, ugrađeni su bez ikakvih korekcija u političko ludilo desnice. U knjižici Nacionalizam Svetoga Save, prorok je srpski, te 1935. godine, rekao da je Hitler suvremeni Sv. Sava koji obavlja u Europi ono što je taj svetac obavio prije sedam sto godina, pa je "otuda nacionalizam srpski, kao stvarnost, najstariji u Evropi." Politički uzor desnice, zločinac Dimitrije Ljotić, bio je za episkopa Nikolaja sljedbenik Sv. Save i Hitlera. "Najvernijem sinu srpstva", Nikolaj se ponudio kao sluga: "On neka zapoveda, ja ću slušati. On neka bude na vrhu, ja ću na dnu. Ja ću mu noge prati." Pa ako je jedan svetac pristao prati noge zločincu, onda srpska desnica polaže pravo da jednako obožava obojicu. Ali episkopa obožavaju i Miloševićevi socijalisti. U Beloj knjizi Miloševićeve vladavine, objavljenoj srpnja 2000., u izdanju G17 plus, stoji moto vladike Nikolaja: "Političar je vođa ljudi koji manje vide no on, zato on mora dalje videti. On mora videti kuda vodi naše vreme, on mora prozreti u tajne istorije, mora odškrinuti vrata budućnosti…"

Mirko Đorđević, književnik i ponajbolji teoretičar religijskih znanosti, praktični vjernik, točno je definirao populizam vladike Nikolaja, te političku mitologiju njegovih tumača kao "trijumf filozofije palanke".