Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima
|
kifla Nivo: Forumas sa iskustvom tuzlak od nedavno, od pradjeda Registriran(a): 19-08-2009 Lokacija: tuzla Odgovori: 64 IP: Maskiran
|
Re: Tuzlanske - ½Nacijima½
Imam problem. Taènije, prijatelj koga znam cijeli život ima problem. Zaljubio se i ljubav mu je, na nesreæu uzvraæena. Razlog nesreæi je to što je djevojka razlièita i roditelji ne dozvoljavaju mješovitu vezu. Takvim i slièni roditeljima posveæujem sljedeæe redke.
Zar nismo lili suza i previše da ih i danas liti moramo? Zar imamo dovoljno slobode da si možemo priuštiti i zabranu slobodne ljubavi? Zar si nismo dovoljno nesreæe nanijeli nego moramo èiniti nesreæu tamo i gdje joj nije mjesto?
Dvoje se vole ali im to brane jer su razlièiti u smislu rijeèi koju neæu ni napisati – N.........st.
Pa dobro ljudi gdje vi i u kom vremenu živite? Najbolje bi bilo da nazovete 1125 i saznate da ste u novom mileniju. Ili još bolje, nazovite 985 i pitajte je li, dok tako razmišljate, prohodan put do Evrope i ostatka civilizovanog svijeta? Dobro bi bilo da preko informacija 1182 provjerite ko ste vi i s kim živite?. Ipak, ne zovite vatrogasce jer oni nisu nadležni za ljubavne vatre.
Uzalud vam FK, KK, RK „Sloboda“ kad nam srca razgranièavate.
Izgradite nas, dadnete nam mjesto i zvanje, a kad je potrebno da nas ispunite èovstvom onda nas iznevjerite i ostavite prazne. Trebalo bi osnovati omladinsku organizaciju Lapsus za sve one koji se osjeæaju kao greškom nastali. Osnujte zaštitnu kuæu za ovakve sluèajeve!!!
Možete vi mudrovati i pitati se zašto mladi idu iz BiH? Odlazimo zato što, ne samo da su nam džepovi prazni, nego nam zabranjujete i ono što je oduvjek bilo besplatno – „živjeti od ljubavi“.
Svako od nas zna bar jedan primjer zabranjene ljubavi.
Još malo pa bi trebalo postaviti saobraæajne znakove za takvo nešto. Kako bi to zgodno bilo – „PAŽNJA ZABRANJENO ZA VOLITI“ ili „OPREZ LJUBAV NA PUTU“.
Ne, ne, ne. Sada se opraštam od vas, jer žurim izvaditi pasoš što æu i uèiniti ukoliko me neki kozak, krstaški ili džihad warior ne sprijeèi u tome.
|
26-06-2010 at 08:16 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Sufler Nivo: Forumski doajen Registriran(a): 11-11-2006 Lokacija: Tuzla Odgovori: 1683 IP: Maskiran
|
Re: Tuzlanske
I
Kad sam se nedavno sedamnaest dana odmarao u Dubrovniku, u svakom od dana i svakom od dubrovaèkih predjela i ulica pronalazio sam u sebi odjeke osjeæanja i prošlih dana nekad provedenih u tom za mene uz moju Tuzlu, najdražem gradu. Nisam ništa bilježio, naravno. Lijen sam ja za sistematiènost koja je nekad vrlina. Veèeras se iznervirah i planuh verbalno na osamdesetpetogodišnjeg roditelja. Nisam to želio dakako, ali nisam izdržao. Živci mi postaju sve kraæi. Koliko li traje ovaj muški prelazni period?
Elem, pošto se sad osjeæam loše, odluèih da zapišem poneko od tih sjeæanja. Tako je jedno od prvih sjeæanje kako sam bio jako žedan neke 1970. kad sam s mamom došao na kontrolu u bolnicu u Cavtat, pa smo se naravno našli i na Stradunu. Da bi mi dala vodu iz za to predviðena posude koju naljeva na velike Onofrijeve èesme, mama mi kupuje zelenu plastiènu šolju na štrafte iz koje pijem naiskap. Decenijama nisam dozvoljavao da se ova zelena plastièna šolja u kojoj mi je mati donosila bijelu kafu kojom me je budila, baci. Na kraju je bila sva iskrivljena s velikim ispupèenjima i izvitoperenjima. Bacili su je jednom dok me nije bilo.
Prolazeæi Stradunom sjetih se da sam opet tih godina jednom noæio s roditeljima u memljivoj sobi za izdavanje na Stradunu, gdje ponovo dobijam asmatièni napad. Još osjeæam sigurne oèeve ruke kako me nose tamo-ovamo dok se borim za zrak. Sjeæam se i dubrovaèkog tramvaja i kako se vozim njime, a na Boninovu veliki plakat Tereze Kesovije s dugaèkom crnom kosom u koji zaljubljeno gledam.
Na povratku u Tuzlu nakon dužeg boravka u cavtatskoj bolnici iskazao sami veliku zahvalnosti tetku Salihu Bureku što me u svom peugeotu 204 dovezao kuæi, negdje u Kreki, kad smo prolazili pored Ekonomskog instituta gdje je on bio direktor.
Prolazi život, sve se mijenja a ja još ne znam neke važne stvari što napisa Zvonimir Golob, a otpjeva Ibrica Jusiæ, a ne znam ni da li da nastavljam s ovim nabacivanjem sjeæanja i ponekog osjeæaja. Vjerovatno æe biti još...
II
Evo sam se razbolio i kašljem, teško dišem. Dugo me ovo nije hvatalo, obièno se završi sa sinusima. Po onoj staroj koga su zmije ujedale, taj se i glista boji ili kako veæ ide ta poslovica, odmah postajem oprezniji i sam sebi ordiniram lijekove i savjete...Elem, prije nekih 41 godina, proljeæe je bilo, ostadoh ja dva mjeseca u bolnici u Cavtatu da mi lijeèe bronhije nakon uèestalih astmatiènih napada koji su završavali na hitnoj pomoæi u starom Domu zdravlja u Tuzli kojeg više nema gdje bi me otac donosio na leðima iz našeg stana u Srpskoj varoši ili fiæom koji je 1968. sveèano kupljen u našu prosvjetarsku porodicu.
Prvi susret s Dubrovnikom bio je dolazak sanitetskim vozilom iz bolnice u Cavtatu u staru bolnicu iznad Pila u Dubrovniku gdje me izbodoše i izvadiše nalaze. Sjeæam se da su me pustili da landaram i gledam kroz prozor na tramvaje koji su jurili i tada još ne posve èesta kola u vansezonskom periodu. Poslije sam opet dolazio i pravio se važan pred drugim malim pacijentima cavtatskim jer me vozaju gore dole. Naravno u neka doba sam imao i vezu jer mi je doktor bio muž mamine prijateljice Nidže, doktor Smail koji se dobro brinuo o meni, a nakon izvjesnog vremena i moja tetka Sena je stigla iz Gradaèca da se brine o meni i obilazi me. Mama i tata su morali da rade...
Onda sam dlazio na kontrole i poslije za zimske raspuste s mamom u neki Grand Hotel Park na Lapadu gdje je èak održan važan seminar za profesore književnosti i srpskohrvatskog ili hrvatskosrpskog jezika 1974. koji je ukljuèivao i izložbu knjiga za djecu, a ja zgrabio Vernovu "Djecu kapetana Granta" i Majevog "Vinetua" i mati mi kupila.Tako sam uèestvovao u dogovorima o jezièkoj politici u BiH. Obilasci pješke cijelog grada, vožnja autobusima jer tramvaja više nije bilo, plivanje u zatvorenom bazenu do iznemoglosti dok se družim s Biljanom Simiæ, kæerkom majèine kolegice Nade i njenog Dragana koji izjavi za stolom da "ništa gadnije od lignji nije pojeo, ali je disciplinovan pa mora...uz pet pet predjela, jela i deserta na izboru, a ja kao pravi jedem voæni sok umjesto supe...Obilazak Akvarijuma i zidina su ostali u sjeæanju i èarobni dubrovaèki krovovi...Bio sam fasciniran velikom kornjaèom, valjda sjeæajuæi se one male iz Slanog koja mi netragom nestade kad smo trebali krenuti kuæi. Odlutala, rekoše tata i mama...
Onda je došla 1979. Ljeto. Sunce. More. Fascinantni kozmopolitski turistièki Dubrovnik. Radko Poliè umirao je kao Richard II na Lovrijencu, francuska TV emisija Veèe sa Jacquesom Chanselom koja je emitirana uživo iz Dubrovnika uz Terezu, Ibricu i Trubadure koji su predstavljali svoj grad, a sestra i ja uporno stajali uz ogradu i gledali 3 sata emisije...Èak sam pisao i školski sastav o Dubrovniku nakon povratka kad više nisam bio 7. nego 8. razred, nosio veæ cipele broj 46-7 koje i danas nosim i manje više nosio Lapad, Kopakabanu i Lokrum u srcu do narednog susreta...
|
04-08-2010 at 17:03 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|